2K_Slobodi_Pjeva

NA ŠEHITLUKU*
Ulaze}i u {ehitluk
prvo sam ih selamila.
Zastalo je za trenutak srce moje,
k’o njihovo {to je stalo
i onda je zakucalo jako, ja~e,
kao da je time reklo
da {ehidi nisu mrtvi,
ve} su `ivi i `ivjet }e
dok se oko Sunca Zemlja kre}e.
Treptala sam da mi suze iz o~iju ne prekipe.
Za {ehidom se ne pla~e
ve} se u~i, pjeva, pi{e.
Za vje~nost su `ivot dali,
Bosnu iz sna probudili,
tami svijetlost donijeli.
Da nam Bosna bude `iva
ginuli su vitezovi Dvesta {este.
Ne govori tako glasno.
Pri~aj tiho i {to ti{e,
ne budi ih, nek’ spavaju,
jo{ u borbu po{li nismo.
Klikti sokole,
pjevaj slavuju!
^ini li se to sve nama?
Pa naravno!
To su brate {ehidlije Dvjesta {este!
Podignimo ruke na{e prema nebu,
i Allaha zamolimo
nek’ sa nama oni budu,
kad u borbu mi krenemo.
*- Autor teksta: dr. Hanifa Osmanovi}
Pjesma je posve}ena {ehidima 206. bbr Zvornik.
475