2K_Slobodi_Pjeva

RIJEKO BOSNO,
TVOJIH TI DUBINA*
Na obali, pokraj rijeke Bosne,
pla~e majka, roni suze rosne:
„Rijeko, Bosno, tvojih ti dubina,
ubi{e mi jedinog sina.
Ubi{e ga te kom{ije moje
i baci{e u valove tvoje.
Ubi{e ga te kom{ije na{e,
te{ko mi je , oni njega zna{e.
Rijeko, Bosno, pored tebe stojim,
preklinjem te izvorom tvojim,
nad kojim je ta Igman planina,
kud odnese moj jedinog sina?”
„Stara majko, istina je prava,
ja sam tekla mutna i krvava,
od Kru{ika do Donjih Bradi}a,
nosila sam stotinu mladi}a.
Stara majko, nemoj suze liti,
mezar }e mu Crno more biti.
Prou~i mu dovu na namazu,
stari babo nek’ klanja d`enazu.”
*-Autor teskta: Mehmed Galija{evi} (1993.)
750