You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
O školi
Nastava na daljinu – moja perspektiva
Bio je to pravi petak 13. U tijeku nastave,
posla, nismo pratili medije niti objave, sve do
jednog telefonskog poziva: „Jeste li spremni za
nastavu na daljinu? Potrebno je brzo provjeriti
imaju li svi učenici potrebnu opremu i pristup
internetu kod kuće“. Otvaram preglednik, čitam
objavu Ministarstva znanosti i obrazovanja,
Nacionalnog stožera: zatvaraju se škole na
sljedeća dva tjedna, potrebno je pripremiti
nastavu na daljinu. A prošlo je podne, učenici
su nam u školi još 2 sata, jurimo po učionicama
provjeravajući imaju li svi potrebnu opremu,
hvala pedagoginji Renati i psihologinji Željki,
posao obavljen u rekordnom roku. Eto, imamo
nekoliko učenika. Kako ćemo? Pa imamo
opremu, internet hitno rješavamo, naš admin
Zdenko priprema sve, učenici preuzimaju.
14.05: zvono za kraj nastave toga dana.
Učenici izlaze iz škole, stojim u predvorju, oni
se pozdravljaju, sve je kao normalno, a znamo
i oni i mi da nije. Nikad neću zaboraviti jednog
učenika kad je pozdravljao manje društvo iz
razreda: „Ajde bok, vidimo se… (zastane)…
kad se vidimo“. I opet, znamo i mi i oni da
to neće trajati samo dva tjedna. Emocije
naviru, ali treba ih potisnuti i obaviti posao.
Bilo je to dugo popodne, Teams u Officeu
365 ne prihvaćaju više od 10 grupa, imamo 34
razreda, što ćemo, nemamo vremena čekati
da se to posloži. Loomen je poznat svima, ali
prijava gotovo nemoguća, preveliki promet
odjednom. I eto spasa: Google Classroom, radi
perfektno. Ispitni koordinator Marko Z., admin
Zdenko i ja vikendom smo postavili strukturu
sustava, dodali sve djelatnike, učenike,
poslali pozivnice, dogovorili kako ćemo složiti
izbornu i fakultativnu nastavu, pripremili sve
potrebno. Objavljujem prvo upute za učenike
i poveznicu na sustav na web-stranici,
opis prijave u sustav, kako bi u ponedjeljak
sve bilo spremno. Pratimo prihvaćanje
pozivnica, uključivanje nastavnika i učenika.
Ponedjeljak, 16. ožujka: eto nas opet
zajedno u ROC-u, bez učenika. Održim edukaciju
rada u sustavu, znam da ne mogu svi odjednom
svladati, nije niti potrebno, ok tu smo, zajedno,
rješavat ćemo, pomagati si. Aktivi se povlače,
rade zajedno iz škole, uče o sustavu. Pripremam
neke upute, savjete, šaljem u virtualnu zbornicu.
Prije kraja tjedna stiže odluka o radu od
kuće, pripremam odluke za svakog djelatnika,
u petak se opet nalazimo, potpisuju se odluke,
uzimaju računala, knjige, materijali, odvoze cijele
vreće potrebnih stvari za nastavu iz kabineta
nastavnika. Jer, tko zna kad ćemo smjeti
ponovno u školu. Poslije 15 sati izlazim iz škole,
čeka me još samo domar. Okrećem se, gledam
taj veliki i tužno prazni prostor, nije me sram
priznati, suze same idu. Nije ovo škola, u školi
su učenici, svi mi, to je škola. Ovo što ostavljam
samo su zidovi. Odlazim razmišljajući o tome
hoćemo li se ponovno vidjeti svi zdravi i dobro,
kada će to biti? Sve je novo, nismo saživjeli s
tom bolešću, nismo naučili kako se nositi s tim.
Bio je to tek početak. Prvih tjedana
učili smo jedni od drugih, učenici od nas, mi
od njih, pokušavali se dogovoriti, prilagoditi,
8
Change language