digitalna knjiga

Oaza vode i zelenila
Gdje ljudska noga nije prošla
raste trava, voda buja.
Tamo gdje oko ljudsko ne doseže
vjetar se igra i daje ritam granama.
Mrsi kosu travi, njiše raznobojno cvijeće,
oslobađa bogatstvo mirisa u nebo plavo.
Mjesto koje ljudska ruka nije dotakla
dom je mnogim životinjama,
koje svoju mladunčad skrivaju
od oka zla.
U kristalno čistoj vodi ogleda se zlatno sunce,
skrivajući zrakama raznobojnu krljušt od udica smrtonosnih.
Voda, prekrivajući tihi šapat stanovnika svojih,
svira simfoniju žubora.
Dobro je što ljudska noga nije prošla,
ruka nije dotakla i
oko nije pogledalo, jer
da jest, mi ne bismo znali
što imamo.
Aja Hadžić, VII.b