digitalna knjiga

Sviće. Hrabra Danica bori se sa snom
u želji da ogrne svjetlucavi zlatni plašt,
plašt po kojem plešu
oblaci crveni, oblaci zlatni, oblaci žuti.
Vodi smaragdnoj, bistroj, tihoj i mirnoj,
plaha srna stade šaputati,
prepade se čuvši povik staroga duha
i nestade u gusto zbijenom zelenom krdu
ostavivši mlade komarce
da po vodi kližu.
Jezero malo, jezero veselo,
poče se buditi iz sna
i ljubiti sve oko sebe.
Odjednom ono zeleno krdo
udahne jako i plesati poče.
Čini se da taj ples svatko zna,
i mrtav i živ.
Ali glazba? Oh, ta glazba!
Nečujna, a opet
vidljiva, kao prst pred nosom.
Tu simfoniju boja i svjetlosti,
zvuka i života, samo
srce vidjeti može.
Umorilo se Sunce,
Jezerce jezik plazi.
Na trpezarijskom stolu
poneka mrva čuči.
Danica trči da joj gospodin Žuti
ne ukrade večernju toaletu, rubinima tkanu.
Usnula ljepota
Na nebeskom svodu, iz duboke tame,
dolaze blještave dame da vide
oazu usnulu, malu, koja sada spava.
Samo stara sova i cvrčak mladi
ne daju tišini da ječi.
Ema Trezner, VII.c