digitalna knjiga

Plavi planet
U beskonačnom svemiru postoji jedna oaza života i ljubavi. To je
naš planet Zemlja. Plavi planet, kako ga neki zovu, dom i utočište
je svima nama. Jesmo li svjesni koliko smo sretni?
Često se pitam, i to me muči, zašto joj ne dajemo barem upola
onoliko ljubavi koliko ona nama, zašto smo tako slijepi pored
očiju pa ne vidimo svu tu krasotu i mirisnu ljepotu što nas
okružuje. Zašto smo neprestano u žurbi i u potrazi za novim
materijalnim stvarima? Zašto smo uvijek u potrazi za srećom na
nekim pogrešnim mjestima? A tu pred našim očima oaza je života
koja buja i raste na bezbroj načina. I poziva nas svojim mirisima
i bojama da joj se pridružimo i budemo dio nje, da se konačno
oslobodimo iz betonskih okova, gdje smo se
sakrili i učahureni nešto čekamo. Čekamo neka bolja vremena da
konačno počnemo živjeti i da konačno budemo sretni. A tu, tik
pred vratima, sve nas to čeka već sad. Čeka nas stotine polja,
šuma i gora te predivnih modrih rijeka i mora. Pa zar to nije sreća,
najveća?! Trčimo bosi po travi da osjetimo tu mekoću što nam
srca ispunjava toplinom, šetajmo zlatnim poljima pšenice
ili kukurza, sjednimo pored nekog potočića koji huči i
osluškujmo prelijepe melodije koje za nas svira, za koje nam ne
traba wifi da bismo se s njima spojili. Ta veza između prirode i
nas već postoji, oduvijek. Ne smijemo to zaboraviti. Ako
zaboravimo, već smo mrtvi, iako prividno živi. Rastužuje me
ponekad ovaj svijet u kojem živimo, ali mi priroda vraća osmijeh
na lice. Jedan pogled kroz prozor, sunčan dan ili lastavica u letu
vraćaju mi vjeru u život.
Erik Turković, VII.b