digitalna knjiga

Veličanstvena rijeka
Gledam prekrasnu livadu, svu okupanu suncem.
Bezbroj šarenih cvjetova, koji prekrivaju njen zeleni
plašt, veselo se njišu na vjetru koji se nestašno igra s
njima. Kao da čujem razdragani smijeh tog predivnog
cvijeća. Koračam livadom. Svakim korakom stope mi
upadaju u taj pokrivač od trave i cvijeća. Tiho je. Tako
tiho da se tišina može čuti. Odjednom iz daljine začujem
huk. To me neka rijeka zove sebi! Potrčim dalje, vođen
tim hukom i nedaleko ispred sebe ugledam
veličanstvenu rijeku. Široka, brza, jaka, pomalo
zastrašujuća. Njen huk odaje njenu snagu. Toliko je
bistra da čovjek pomisli da bi mogao piti tu vodu. Malo
dalje ugledam ribara koji sjedi i lovi ribu. Miran je i
skoncentriran na to. Samo se povremeno čuje
zamah štapa koji para zrak. I opet tišina, i huk
rijeke. Sjeo sam na obalu i gledao ovu divnu oazu vode
i zelenila, koje su me ispunjavale i činile sretnim.
Luka Opančić, VII.b