Potočić plaviIza zelenih gora,u nekom šumarku malom,teče potočić plavi,uz tihi žuboron svoj puteljakpravi.Gradi i gradi,u nepoznato gmiže,korak po korak,on dalekostiže.A raslinje bujno,radoznalo viri,gledajući u potok,dok se nesmiri.A kad se smiri,potočić već bješe daleko,ne osvrčući se za sobom,on se ulije u moretoplo iveliko.Mak Kešelj, VII.c
Proljetna oazaTiho i nečujno proljeće se ušuljalo svuda oko nas. Osjećam ga dokdišem, prepoznajem: budi se priroda. Pogled mi privlače bijelii roskasti cvjetići koji kite grane stabala. Zeleni listići proviruju i šire sena sve strane, gdje god se okrenem. Trava je sve zelenija, gušća, ljepša,i pretvara se u mekani tepih ukrašen nježnim žutim, bijelim i ljubičastimcvjetićima. Pogledam prema nebu: prosulo se plavetnilo, kao da u moregledam i tonem u njegovu ljepotu. Samo poneki mali bijelidebeljuškasti oblačić putuje, poput čamca. Ptičice dolaze u sve većimjatima i kruže naokolo cvrkućući stihove najljepših melodija. Proljeće mezove... Ja idem, radujem se prirodi, poskakujem. Osmijeh mi na licu, asrce jače kuca. Odjednom: ispred mene potočić, isti onaj što je donedavnojedva protjecao svojim uskim koritom, sad se nekako napunio nekomčudnovatom snagom i kao da skakuće, oponaša me... Od kamena dokamena žuri, jako žuri, nadglasava se sa cvrkutom ptičica, ižubori, žubori. Ova proljetna oaza vode i zelenila, ovo proljeće koje seprobudilo kao da je probudilo i dio mene. Upijam nestvarni prizor i sretansam, divim se. Potočić kao nestašni dječak penje se i spušta, glasno senameće, a svaka kap mu blista, presijava se pod sunčevim zrakama dokveselo pleše, kao da me zove na igru, da i ja s njim skakućem, preskačemtamo i ovamo dok tražim kamen na koji ću stati. Ova nestvarna ljepotame očarala... Pazim da ne nagazim nježne cvjetiće koji su se ponosnopostrojili tu uz potočić i prate ga duž nepregledne zelene livade. Čarolijaje potpuna i ja sam odlučio biti dio ove proljetne ljepote. Cvrkut ptičica,onih malih što su glasnije od svih, privlače pažnju, jer toliko su serazigrale i raspričale po krošnjama da ne možeš da ih ne primijetiš. Zovume da poskočim, potrčim, preskočim potok, dohvatim cvijet,ispratim bubamaru i nasmiješim se vrijednoj pčelici što čuči na nježnomcvjetiću behara. Nestvaran je doživljaj ove ljepote u koju se utapam.Mak Noel Suljagić, VII.c
Change language