1. J. C. Reed - Predaj se ljubavi

- Što je onda razlog? - upitala sam.
Uzdahnuo je i lagano odmahnuo glavom. Strast koju sam u njegovim očima bila
navikla vidjeti vratila mu se u pogled, ali ovaj put nije imala nikakve veze sa mnom. - Imaš li
ikad osjećaj da je ţivot nešto više od onoga što imaš i radiš? Mislim, probudim se, odem na
posao, vratim se kući, uvijek ponavljam isto. Ne ţelim potratiti ţivot na ovo sranje. Treba mi
više od toga.
Kimnula sam, iako njegovo trabunjanje nije imalo apsolutno nikakvog smisla. Tip ima
dvadeset pet godina. Kako moţe prolaziti kroz krizu srednje dobi? Crne točkice zamutile su
mi vid. Protrljala sam oči kako bih se riješila bolnog udaranja negdje u njihovoj pozadini.
- Znači, odlučio si posvetiti se utrkama.
rije nekog vremena dobio sam sponzorsku ponudu od jednog francuskog proizvođača
obila - odgovorio je Sean, nesvjestan što mi njegove riječi čine. - Idem onamo potpisati
ugovor. Sve je već dogovoreno. Ne mogu sad odustati.
- Nisam to ni traţila - tiho sam rekla.
Uhvatio me za ruku i pogledao ravno u oči. - Znaš da si fenomenalna i da su okolnosti
drugačije, nikad te ne bih pustio. Ali ovo je ono za što sam rođen. Ne mogu se usredotočiti i
na karijeru i na našu vezu. Zasluţuješ bolje od toga.
- Utrke su tvoj poziv, kuţim. - Moţeš slijediti svoj poziv i ostati u vezi s onom za koju si
nekoć tvrdio da je voliš, došlo mi je da dreknem. Ali ostala sam pribrana i nisam se obazirala
na oštro probadanje u grudima. Budući da Sean ionako prekida sa mnom, sad je vrijeme da
mu kaţem da sam ga prevarila, ali iz nekog sam razloga šutjela. Moţda je sebično od mene
što sam ţeljela oprostiti se od njega u dobrom svjetlu, iako je to svjetlo bilo samo privid.
Njeţno je stisnuo moj dlan. - Ţelim da ostanemo prijatelji.
Kimnula sam. U grudima me još jače zaboljelo.
- Dakle, dobila si novi posao. Pričaj mi kakav je - rekao je Sean, najednom mijenjajući
temu. Gorko sam se nasmiješila i odmahnula rukom.
- U usporedbi s tvojim, nije ništa posebno.
Nasmiješio se, nije inzistirao. Oči su mu ponovno zaiskrile i u tom sam trenutku osjetila
snaţan poriv da ustanem i ostavim ga iza sebe. Pogriješila sam misleći da Sean i ja imamo
nešto posebno. On nije bio onaj "pravi". Nije mogao biti. Onaj "pravi" nikad me ne bi ostavio.
- Moram se spakirati - šapnula sam skačući sa sjedala. Na usnama mi je titrao usiljen
osmijeh.
- Naravno. Ţeliš da ti...
Podigla sam ruku kako bih prekinula svaku malodušnu ponudu koju se spremao
iznijeti. - Ne, mogu sama. I čestitam, našao si sponzora. Mora da su za to trebali tjedni, ako
ne i mjeseci truda. - Truda koji mi je propustio spomenuti.
Uspravio se kako bi me poljubio u obraz. Nekako sam ga uspjela izbjeći, zgrabila
torbicu, promumljala "vidimo se" i pojurila prema vratima, jedva čekajući da pobjegnem od
njega. Nisam ga mrzila, ali nisam se osjećala ni onako kako sam se trebala osjećati.
Kad sam stigla do svog automobila, odvaţila sam se duboko udahnuti hladan njujorški
zrak i srce mi je malo pomalo usporilo, a ruke se prestale tresti. Kući sam se odvezla
opreznije no inače. Mobitel mi je jednom zazvonio i nakon toga se nekoliko puta oglasio s
dolaznim porukama. Pogledala sam broj pozivatelja i isključila mobitel. Nisam mogla kriviti
Seana što ide za svojim snovima kad i sama tek što nisam učinila na dlaku istu stvar. Ali
nisam ga mogla ni slušati kako govori o tome onako kako je govorio - s onim sjajem u očima
koji mi je jasno dao do znanja da je pronašao strast veću od naše veze. Negdje duboko u sebi
bila sam posve umrtvljena, ali mozak mi je bio iznenađujuće lucidan. Znači, to je to. Godina
dana sa Seanom potraćena je, iščezla dok trepneš. Moţda kasnije osjetim bol. U ovom
20