1. J. C. Reed - Predaj se ljubavi

plaču. Svih ovih godina koliko smo najbolje prijateljice, nijednom je nisam vidjela da je
pustila suzu. Nikad nije izgledala nikako drugačije osim savršeno i sretno.
Uspravila sam se, trenutačno osjetivši da nešto nije u redu. - Što se dogodilo?
- Najurili su me.
- Molim?
Uzela je čašu iz moje ruke i iskapila je u jednom velikom gutljaju. - Izbacili su me.
Nešto kao da im ne treba još jedan pripravnik. Bla,bla. - Zakolutala je očima. - Kako god.
- Oh, sranje. - Odmahnula sam glavom u nevjerici. - A radila si kao pas.
- Znam, dobro? Ali znaš što? Okej sam. C'est la vie. Vrijeme je da krenem dalje. - Skočila
je i usne su joj se razvukle u osmijeh. - Ajmo se ubiti od cuge.
Pomnije sam je promotrila. Izbjegavala me je pogledati i to je u meni pobudilo
sumnjičavost. - Čekaj! - Ščepala sam je za ruku i povukla natrag na kauč. - Nisi mi sve rekla.
Ponovno je zakolutala očima.
- Da čujem. Čvrsto je stisnula usta.
- Sylvie - poticala sam je.
- U redu. Spavala sam sa šefom.
Zinula sam. - Nisi.
Kimnula je. - Jesam. Njegova osobna pomoćnica, ujedno najbolja frendica njegove ţene,
počela je sumnjati. Zato se gad ustrtario i odlučio me se riješiti.
- Je li to uopće zakonito? Je li bilo?
Sylvie je slegnula ramenima. - Vjerojatno nije, ali u tom svijetu svi sve poznaju, a meni
treba njegova preporuka ţelim li ikad više dobiti posao u banci.
- Gad - ponovila sam njezine riječi. Sylvie je najpametnija osoba koju znam.
Diplomirala je kao jedna od najboljih u svojoj klasi i svaka bi tvrtka bila sretna imati je. - U
roku keks ćeš naći nešto drugo. - U to nisam ni najmanje sumnjala.
Glupo se nasmijuljila. - Da, samo sljedeći put me upozori da se ne ševim sa šefom, ma
kako mi bio jebozovan. Prava si sretnica što imaš Seana. On barem nije oţenjen i ne laţe ti da
već dvije godine ne spava u istom krevetu sa ţenom. Kad smo već kod klišeja.
Zagrlila sam Sylvie, a ona je naslonila glavu na moje rame kao i uvijek kad bi joj se
neka veza raspala. Uvijek se raspadnu, ţeljele mi to ili ne.
- Znaš, Sean nije savršen. A ja ne ţelim obvezu - rekla sam.
- Ali je barem iskren. To je više no što moţeš reći za većinu frajera.
Nazovite me romantičnom, ali u tome nisam dijelila Sylvieno mišljenje. Nisu svi
muškarci laţljivci i ne boje se svi ozbiljne veze. Zakolutala sam očima sjetivši se tipa kojeg su
svi naizgled smatrali dobrim ulovom. Sean - dečko koji nije bio spreman obvezati se, kao
nija, iz vlastitih razloga. Bio je zgodan, uspješan i netko koga sam se drţala već gotovo
godinu dana, iako sam znala da je to veza bez budućnosti i da moţe završiti svaki tren. Ako
se njegovo "naći ćemo se i kresnuti svako toliko" moţe nazvati vezom, tad je to više-manje
sve što smo imali: otprilike kao prijatelji s povlasticama.
Manje prijatelji, više seksualni partneri.
Upoznali smo se kad je Sylvie jedne pijane noći zaboravila torbicu u nekom baru. Sean
ju je pronašao i kad se pojavio na našim vratima, ona je trebala biti ta koja će mu zahvaliti što
nije ukrao njezin novac i njezinu osobnu bacio u najbliţi kontejner. Međutim, Sylvie je rigala
u kupaonici već gotovo sat vremena pa je umjesto nje Sean upoznao mene. Odmah smo
kliknuli i stvarno sam mislila da bi on mogao biti materijal za nešto dugoročno. Međutim,
ispostavilo se da je za njega čak i planiranje vikenda prevelika obveza. Ne sjećam se kad smo
zadnji put bili na romantičnom izlasku. Zapravo, ne sjećam se da smo ikad planirali išta što
nije bilo pijančevanje po klubovima s prijateljima.
6