1. J. C. Reed - Predaj se ljubavi

6
Nisam mrtvo puhalo kad je riječ o tulumarenju i zabavi, ali obično ne popijem više od
dvije čaše. Zbog toga bjesomučno opijanje sa Sylvie dvije noći zaredom nije bila mudra
odluka. Omamljeno sam otvorila oči i zatreptala od prodornog sunčevog svjetla koje se
razlijevalo kroz prozor. Majčice mila.
Imala sam osjećaj kao da mi netko mlati maljem po glavi, a jezik mi se zalijepio za
nepce. Barem mi nije bilo mučno. Uspravila sam se i spustila bosa stopala na sag ispred
kreveta, testirajući teren. Osjećala sam se malo klimavo na nogama, ali inače okej. Otišla sam
u kuhinju po čašu vode kad sam se sjetila sinoćnjih zelenih očiju.
Jesam li ponovno spavala s njim? Ili sam ga samo umislila? Ne znam što bi bilo gore.
- Sylvie? - Moj je glas zvučao tako promuklo da sam se lecnula. Glasnije sam je zazvala,
ali odgovora nije bilo. Vjerojatno još uvijek spavanjem otklanja mamurluk. Otapkala sam
kroz sve prostorije traţeći neki znak da sam kući dovela muškarca, ali nijedan nisam
pronašla. Na kraju sam pokucala na Sylviena vrata i ušla. Ili je rano izašla, što je bilo
nemoguće jer bi mi ostavila poruku, ili se nije ni vratila kući sa mnom. Gomila odjeće koju je
bacila na krevet dok je sinoć prekapala po ormaru traţeći što će odjenuti uvjerila me da se
priklonim opciji B.
Znači, onaj je tip bio samo plod moje mašte. Nisam se mogla othrvati nenadanom
razočaranju koje me je obuzelo.
Zašto sam uopće marila hoću li ikad ponovno vidjeti tog frajera? Sean je netom
prekinuo sa mnom, a ja sam o tome mozgala jedva jednu minutu. Jett i ja smo pak
razgovarali jedva pet minuta, a ja samo što nisam planirala našu zajedničku budućnost.
To je zato što se ni sa kime nisi tako osjećala. Seksi. Samouvjereno. Željeno.
Prostenjala sam na tu pomisao iako sam znala da je istina. On nije bio samo seksi za
umrijeti; imao je nešto zbog čega bih se sva rastopila i ţeljela svašta raditi. Njemu. S njim.
Prestani razmišljati o seksu, Stewartova.
Skuhala sam kavu, zgrabila komad suhog tosta i sjela za kuhinjski stol s pogledom na
prometnu ulicu. Ali nisam vidjela stare gospođe i mame koje vode djecu za ruku.
Mogla sam se usredotočiti samo na jedno: oči nalik ţeravi i čvrsto tijelo koje se naginje
nada mnom. Uzdahnula sam i pustila mašti da slobodno vrluda.
Bilo je kasno poslijepodne, a Sylvie se još nije vratila kući, vjerojatno je zaposlena
ševom s tipom kojeg je sinoć pokupila. U slučaju da se zabrine ili joj budem potrebna, na
kuhinjskom sam stolu ostavila poruku s mojim novim brojem i obećanjem da ću je nazvati
čim stignem u Italiju. Pola sata kasnije, pred našom se zgradom zaustavio taksi i odvezao me
u zračnu luku dok je sunce zalazilo iza mojih leđa.
Stigavši u zračnu luku JFK i čekajući na ukrcaj, uključila sam svoj pametni telefon.
Planirala sam u sluţbeni telefon prebaciti sve kontakte iz starog mobitela, uključujući i
Seanov broj. Umjesto toga, bila sam nagrađena dugim popisom preusmjerenih poziva i SMSova.
O svom novom šefu nisam znala ništa pa sam zaključila da će mi prelistavanje njegovih
poruka pomoći da steknem sliku o njemu prije no što se za manje od devet sati i osobno
upoznam s njim. Otpila sam gutljaj vode i umalo se zagrcnula. Zvučao je poslovno i kratko.
Iako sam shvaćala da u poslovnoj korespondenciji treba izbjegavati smajliće i pusice,
gospodin Mayfield naizgled je gajio veliku odbojnost i prema "hvala" i "molim". Namrštila
sam se u glavi popisujući njegove omiljene riječi: sjajno, okej, dobro, da, nema šanse, riješeno.
Njegova najduţa rečenica glasila je: Ako trebate razgovarati, moja će vam pomoćnica rado pomoći.
Uzdahnula sam i protrljala sljepoočice koje su mi još uvijek pulsirale. James nije bio
najbolji šef na svijetu, ali nije djelovao alergičan na razgovor. Sviđalo mi se s vremena na
24