Isus naša sudbina (PDF)

užasno kad ga zaprljamo krivim načinom življenja! Imamo
samo jedan život. Ako ga izgubimo, izgubili smo ga za svu
vječnost. Shvatite ozbiljno to što vam govorim – radi se o
životu i smrti!
Jutros je pokraj hotela u kojem sam odsjeo protutnjalo veliko
krdo krava. – “Kako su krave sretne”, pomislih, “uopće ne
trebaju razmišljati zbog čega su na svijetu. Tu je sve jasno:
moraju davati mlijeko ljudima i na koncu im poslužiti za
hranu.” Shvaćate li što mislim? Životinja ne treba razmišljati
o smislu života. Po tome se čovjek razlikuje od životinje.
Nažalost, mnogi žive i umiru a da se nikada nisu zapitali:
“Zbog čega ja, ustvari, živim?” Između takvih ljudi i životinja
nema razlike. Udaljenost između čovjeka i životinje vrlo je
mala. Čovjeka čini čovjekom to što razmišlja i pita se: “Zašto
sam ovdje? Zašto sam čovjek? Zašto živim?”
Površni i nepromišljeni odgovori
Dragi prijatelji, zastrašujuće je koliko je površnih i
nepromišljenih odgovora na pitanje: “Zašto živim?” Prije
mnogo godina imao sam priliku na jednome mjestu čuti
sve te površne i ishitrene odgovore. Bilo je to 1936. godine,
dakle u doba Hitlerova Trećeg Reicha. Neki su me studenti iz
Münstera zamolili da razgovaram s njima o temi: “Što je svrha
mog života?” Otvoreno su mi rekli da ne žele čuti propovijed,
nego samo diskutirati o toj temi. “Dobro”, rekoh, “onda
počnimo! Što je smisao mog života? Zašto živim?”
S obzirom da se diskusija vodila u vrijeme Trećeg Reicha, kao
što sam spomenuo, naravno da je ustao netko i objasnio: “Ja
živim zbog svog naroda. To je nešto poput stabla i lista. List je
ništa, stablo je sve. Ja postojim zbog svog naroda!” “Lijepo”,
odgovorih mu, “a zbog čega postoji stablo, zbog čega postoji
narod?” Nastade tišina. To nije znao. Nije znao odgovor na
to iskonsko pitanje. Jednostavno ga je zanemario. Tada im
rekoh: “Dragi prijatelji, takvim odgovorima vi jednostavno
izbjegavate to važno pitanje!”
24