Isus naša sudbina (PDF)

mogli, oganj je sve proždirao kao u paklu. Tada ih obuze jeza.
Debeli gospodin reče: “Ljudi, Lot je bio u pravu: Bog zaista
postoji!” Žena iz visokog društva doda: “Sada nam samo
jedno može pomoći: moramo se moliti! Tko zna moliti?” Prvi
put u životu podigli su ruke na molitvu (u antičko doba molilo
se podignutih ruku). Čule su se riječi: “Gospodine, smiluj se!
Sagriješili smo! Prezirali smo te! Počuj sada našu molitvu!
Znamo da si Bog koji ljubi, znamo da si milostiv! Molimo te,
Gospodine, smiluj nam se!” Ali glasa niotkud! Čuo se samo
prasak i pucketanje vatre. Ruke se spustiše. Šake se u grču
skupiše: “Bože, zašto šutiš?!” ... Odgovora niotkud! I dalje se
čulo samo divljanje vatrene stihije. Sada su mogli moliti ili
psovati, bilo je svejedno – Bog više nije odgovarao!
Postoji granica do koje neki čovjek, grad ili narod može doći.
To je granica ravnodušnosti prema živomu Bogu. Kada se ona
prijeđe, Bog više ne odgovara. Upravo je ta Božja šutnja bila
najjezivija kazna za Sodomu i Gomoru – Bog im nije više imao
što reći! I kada danas vidim svoj narod kako se ravnodušno
odnosi prema Božjim istinama, Božjim zapovijedima i
njegovu Sinu, sav se naježim. Možda ćete baš vi doživjeti da
molite i psujete, a Bog vam više neće imati što reći.
U Bibliji su zapisane i ove Božje riječi: “Zvao sam vas, ali se ne
odazvaste.” Čovječe, zašto šutiš kada te Bog zove?!
Dakle, Božja šutnja je strašna Božja osuda!
Kao treće želio bih reći:
Ne možemo čuti ako smo predaleko
Kada imamo osjećaj da nas Bog ne čuje, možda smo mi
predaleko od njega!
Nedavno mi je prišao jedan mladić i rekao: “Gospodine
Busch, idete mi na živce! Neprestance govorite o Bogu.
Slučajno se sretnemo na ulici i već počinjete pričati o Bogu.
Ja Boga ne mogu ni čuti ni vidjeti, pa gdje on to govori? Ja
ne čujem ništa!” Ja ga na to upitah: “Mladiću, znaš li priču o
40