PDF 1,96Mb - Vilenica

Ivana Sajko
ne moraju povlačiti i da se ne ne ne nikako ne trebaju bojati tako što ćemo
im repove posoliti lecima s potpisom predsjednika gdje ovaj poručuje:
Popušili ste gadovi mrcine i jebivjetri, no mi vas ipak dobrosusjedski pozivamo
na predaju oružja uz jamstvo da će vam biti udijeljena amnestija prema
važećim zakonima. Pozivamo vas da se predate bez bojazni za svoje živote i
imovinu te da prihvatite naš oprost i pravično suđenje za svoje prijestupe.
Predsjednik će im, dakle, mudro i neizravno ponuditi izbor između
građanskih prava ili pak otvorenih koridora za prebjeg izdajničkih guzica.
Pogodi što će oni izabrati? 1
Gdje si bila, Marijo, kad je kroz trideset taktičkih pravaca organiziran
proboj na neprijatelja i kad je karizmatični general s najviše pobjedničkih
recki na dršci svoga kolta ohrabrio krizni stožer odvažnom izjavom: Ako
je zapovijed gospodina predsjednika udar na neprijatelja – mi ćemo ga
rušiti u nekoliko sati. Napast ćemo uvježbanim snagama koje odlično
poznaju to kamenito područje i koje je u ovom trenutku teško – užasno
teško držati na uzdi jer imaju razloga da se bore. General miljenik time je
podignuo moral okupljenima i samo nakrivio beretku kako bi zasjenio
iskru u oku.
Jebo te, Marijo, gdje živiš? Transkripti će tog sastanka biti objavljeni
čak i u novinama! 2
1 Predsjednikova poruka hrvatskim građanima srpske nacionalnosti odaslana je
4. kolovoza sa središnjih vijesti Hrvatske televizije. Istog je dana Vrhovni savjet
hrvatskih Srba u Kninu donio odluku o evakuaciji civilnog stanovništva, vojske i
policije.
2 Tzv. Brijunski transkripti objavljivani su u nastavcima u Jutarnjem listu 17, 18.
i 19. listopada 2004. Oni predstavljaju jedan od glavnih dokaza tužiteljstva u Haagu
za tezu o operaciji Oluja kao zločinačkoj ofenzivi Hrvatske vojske s namjerom
etničkog čišćenja. Na sastanku su sudjelovali i generali protiv kojih su kasnije dignute
optužnice Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Brijunski sastanak
održan je 31. srpnja 1995, a tom je prilikom predsjednik obznanio da vojna operacija
ima podršku Sjedinjenih Američkih Država.
Netom prije početka Oluje, tj. 1. i 3. kolovoza Franjo Tuđman i američki
veleposlanik Peter Galbraith održali su dva sastanka. Drugog dana operacije vođa
američke senatske većine Bob Dole izjavio je da “razumije Hrvate”, ali ih upozorava
na najsnažniji mogući način da “tretiraju Srbe onako kako bi htjeli da se njih tretira”.
Istog je dana češki predsjednik Vaclav Havel rekao da se “ne može sve sukobljene
strane u balkanskom sukobu trpati u isti koš”. Tijekom operacije, odgovarajući na
aluzije da je SAD umiješana u planiranje vojne akcije, američki je državni tajnik Warren
Christopher za TV-mrežu ABC izjavio sljedeće: “Mi svakako nismo željeli da se to
dogodi, mi nismo na to pozivali, no činjenice bi možda mogle dovesti do pojave nove
strategijske situacije koja se može pokazati kao naša prednost”, te nadodao da su “oni
koji su sada krenuli s ofenzivom Hrvati, ali mi se sjećamo kako je to započelo...”. Zadnjeg
dana operacije, nakon sastanka američkog predsjednika Billa Clintona i luksemburškog
premijera Jean-Claudea Juenckera Oluja je ocijenjena kao vojna operacija koja
vraća ravnotežu na područje bivše Jugoslavije, tj. ratna žarišta u Hrvatskoj te u Bosni
i Hercegovini, posebice nakon pokolja u Srebrenici 6. srpnja 1995, kada je 3. Dutch
Air Mobile Battalion, predvođen zapovjednikom Tonom Karremansom dopustio
srpskoj vojski da ubije 8 000 Bošnjaka ukazujući na nemoć Mirovnih snaga UN-a.
“Nakon jednostranih uspjeha srpskih snaga u Bosni i Hercegovini gdje su osvojile
70 % teritorija, sad imamo stanje ravnoteže”, rekao je Juencker.
Navedene su reakcije prenosile agencije HINA i Reuters.
205