U

Iz sadržajaPromišljanjePoruka za sadašnji trenutakČitajte, meditirajte Svetopismovlč. Adalbert RebićMeditativni kutakUpoznati se kroz korizmufra Marinko ŠakotaIskustvaPrava se ljubav pokazuje naKrižumons. Leo MaasburgTko je ovaj IsusKrist?Njegovi posljednji dani muke i smrtpružaju nam odgovor na tajnu te osobe.Tu se Isusova osoba do kraja razotkriva izgušnjava. S činjenice muke i križa SinaBožjega biva nam jasno zašto je sve ono štoje vezano uz tu pojavu za sve nas porukaod samoga Boga te zašto je ono što je Isusgovorio Radosna vijest za čovječanstvo. UIsusovoj muci imamo i početke Radosnevijesti za svijet i odgovor samoga Neba natajnu Isusove osobe.Snimila Lidija ParisDraga djeco!U ovom vremenu na poseban način pozivam vas:molite srcem. Dječice, vi puno pričate a malomolite. Čitajte, meditirajte Sveto pismo i riječiu njemu napisane neka vam budu život. Ja vaspotičem i ljubim, kako biste u Bogu našli svojmir i radost življenja.Hvala vam što ste se odazvali momu pozivu.25. veljače 2012.Fotografija na naslovnici: Luka Rupčić22. MladifestSlužiti životufra Svetozar Kraljević, AnteBralo, Vedran BobanIz života CrkvePazimo jedni na druge da sepotičemo na ljubav i dobradjela (Heb 10, 24)SusretiBez Božje pomoći sve jeništavnoMaja Sansovićfra Tomislav PervanUkorizmenom smo vremenu. U žarištu svojih promišljanjaimamo Isusovu osobu, Isusovu pojavnost, njegov zemaljskiživot, njegov put u Jeruzalem, muku, smrt i proslavu.Ove pak godine čitamo u nedjeljnim bogoslužjimaredovito iz Markova Evanđelja. Među znanstvenicima i tumačimaono je najstarije od četiriju evanđelja, a prema drevnoj predaji napisaoga je Petrov pratitelj Marko, bilježeći ili sjećajući se onoga štoje Petar propovijedao u svojim apostolskim nagovorima vjernicima,poglavito pak u Rimu. Petrovo ime imamo na samom početku spisa(1,16), a on je i zadnji spomenuti apostol u Evanđelju (16,7). Ako jePetar služio piscu kao glavni izvor podataka o Isusovoj osobi, ondase s te činjenice lakše dade shvatiti zašto Isusov lik u samome spisuima daleko više čisto ljudskih crta od ostalih triju evanđelja, jer je Petarbio neposredni svjedok, očevidac onoga što je Isus govorio i činio,kako se ponašao i što je zapravo bio u svojoj pojavnosti, ali i svojojdubokoj biti.Isus je otprilike trideset godina živio krajnje neupadno, daleko odjavnosti. Iznenada se pojavio, a što u ono doba bijaše neobično, Isusje bio neženja; oduševljavao je mnoštva, činio čudesne stvari, doskoraje dospio u sukob sa svim autoritetima u zemlji i narodu, a prekonjih i s rimskom vlašću te je bio na najsramotniji način smaknut– smrću na križu, kojom su kažnjavani onodobni prevratnici u carstvu.Njegovi očevidci i pratioci, ali jednako tako i mnoštva teško nalazeriječi kako opisati tu izvanrednu osobu, kako je barem doneklekategorizirati u postojeće misaone sklopove.GLASNIK MIRA | Utemeljitelj i nakladnik: Informativni centar MIR Međugorje | Glavni urednik: Krešimir Šego | Lektor i korektor: Dragan Naletilić | Adresa: Glasnik mira, Gospin trg 1, 88266Međugorje, BiH | Tel.: 00 387 36 650 200; 653 327 | Faks: 00 387 36 651 300 | Služba pretplate: 00 387 36 653 342 | E-mail: glasnikmira@medjugorje.hr | Internet: www.medjugorje.hrGrafičko oblikovanje: Shift, Mostar | Tisak: Fram-Ziral, Mostar | List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske županije pod brojem R-05-05-42-2175-86/06 od 12. siječnja 2006. | Godišnja pretplata (12 brojeva): Hrvatska 120 HRK, BiH 30 KM, europske zemlje 30 €, Švicarska 50 CHF, USA i Kanada 42 €, Južna Amerika 48 €, Australija 51 €Uplata pretplate: Iz BiH u KM: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke: Unicredit Bank, Žiroračun broj 33 8120 2 20114 5352 | Iz Hrvatske u HRK: Informativnicentar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke: Societe generale – Splitska banka d.d., Broj računa: 2330003-5100201682 | Iz Njemačke u eurima: Informativni centar MIR Međugorjed.o.o. Čitluk, Gospin trg 1, 88266 Međugorje. Naziv banke: LIGA BANK EG, Kontonummer: 2155044 (za Glasnik mira), BLZ : 75090300 | Iz Švicarske u CHF: Katholische Kroatenmission, Postfach9057, 8036 Zürich. Naziv banke: UBS AG Zürich – Wiedikon (0270/00), Kontonummer: 805418.40A (za Glasnik mira), IBAN : CH63 0027 0270 8054 1840 A, BIC: UBSWCHZH80A, UBS PostkontoNr: 80-2-2 | Iz svih europskih zemalja u eurima: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. Čitluk, Gospin trg 1, 88266 Međugorje. Naziv banke: LIGA BANK EG, Kontonummer: 2155044 (zaGlasnik mira), BLZ : 75090300, BIC: GENODEF1M05, IBAN: DE88750903000002155044 | Za sve valute iz drugih zemalja: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke:UniCredit Bank, SWIFT: UNCRBA 22, IBAN: BA 39 3380 6048 0281 0221Ožujak 2012. | Broj 3 | Godište VII. | 3

IskustvaIskustvaMeđugorje – mjesto susreta s Bogom u molitvi (XIII.)I ne uvedi nas unapast!Kako razumjeti ovaj zaziv Očenaša? Stvara nam veliketeškoće, te se pitamo: Zar Bog uvodi ili može uvoditi unapast? Sv. Jakov odgovara: „Bog ne može napastovati nitibiti napastovan“ (Jak 1,13).fra Petar LjubičićNemoj, Bože, dopustiti da padnemo unapast!Ufrancuskome namjesto „uvesti“stoji „ne pusti da padnem“. Drugimriječima, izraz „ne uvedi“ nebi značio da Bog izravno, aktivnonekoga uvodi u napast, nego da Bog nekogamože pustiti da padne u napast. Mogli bismoreći: Nemoj dopustiti da budemo uvedeni unapast! Ili bolje: Nemoj dopustiti da padnemokada budemo napastovani! Sjetimo sei Isusovih riječi učenicima u Getsemaniju:„Molite da ne padnete u napast!“ (Lk 22,40).Tako nam molitva pomaže da budemooslobođeni od napasti. Ako molimo, nećemo pasti u napast. Isus nas ovdje uči konkretnomoliti da ne padnemo u napast.Mogli bismo reći da naša molitva zapravoglasi: Oče, molimo te da ne budemo uvedeni ukušnju u kojoj bismo se mogli od tebe odijeliti!Izraz “ne uvedi nas u napast” mogao bi seprevesti “ne daj da padnemo u napast”. Smisaobi bio: Bože, ne dopusti da padnemo unapast! Moleći ovako, svojom molitvomBoga podsjećamo da bude uz nas i da nasčuva kako ne bismo pali i bili uvedeni u zlo.Naš je život prepun kušnja. Kušnja je trpljenjei nevolja u kojoj se nalazimo, ono štonam nanosi bol i patnju. Sveto pismo kažeda je čovjekov život velika borba. U kušnjimožemo postati sveti ili se protiv Boga okrenuti.Recimo, bolest može biti blagoslov, dovestido mističnih doživljaja Boga, ali istodobnomože i odvesti od Boga, u sumnju danas Bog ljubi. U kušnji također dolazi i napast.Napast je ono što nas napada, zavodi inavodi na grijeh. Pristajući na napast, čovjekmisli da će biti sretan, ali zapravo postaje nesretani nezadovoljan.Kušnja za čovjeka može biti dobra. Onanas ispituje, daje nam priliku da prokušamosvoju vjernost Bogu. Ona nas tako utvrđujeu našem uvjerenju i pomaže nam da uvijekbudemo Bogu vjerni i živimo krjeposnim životom.Zato su kušani svi proroci i svi Bogumili ljudi. U psalmu molimo: „Pronikni mesvega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me iupoznaj misli moje: pogledaj ne idem li putempogubnim i povedi me putem vječnim!“(Ps 139, 23-24). Sveti Jakov kaže: „Blago čovjekukoji trpi kušnju: prokušan, primit ćevijenac života koji je Gospodin obećao onimašto ga ljube“ (Jak 1,12).Ne zaboravimo, napasnik postoji. Đavaonas ne iskušava, nego nas napastuje. Onje zavidnik i zavodnik, lažac i ubojica ljudi,kaže Isus. Sotona nas na razne načine nagovarana zlo. Ponajprije nas želi vezati uz relativnodobro, kako bi nas odvojio od apsolutnoga.Ako se sotonskoj napasti pridružipožuda koja traži užitak, lako dolazi do grijeha.Tako se odvajamo od Boga.Poslušajmo Isusa i molimo kako bismobili oslobođeni od svake napasti i da bi Zlibio što dalje od nas. Bog će nas tako čistiti odgrijeha i liječiti naše rane. Osjećat ćemo njegovublizinu i biti radosni i sretni. Bit ćemospremni na odricanje bez kojega nema rastau duhovnome životu. Samo molitvom iuz Božju pomoć možemo pobijediti ovaj svijet,požudu i Sotonu. Sveti Pavao upozorava:“Neprestano molite!” (usp. 1 Sol 5,16).Vrlo je bitno prihvatiti križ i sve patnje, bolesti, umrijetigrijehu i s Kristom uskrsnuti. Tako smo s Kristompobjednici. Po križu pokopavamo zlo i u nama se rađanebo. Prihvaćajući križ, najjače se odupiremo Zlomu.Snimio Luka RupčićNego izbavi nas od zla“Izbavi nas od zla” zadnja je molba Očenaša.To je žarki vapaj i molitva Bogu da nasizvuče iz zla i tako spasi. Zlo od kojega nasBog treba izbaviti jest grijeh. To je temeljnozlo. Ono nas odvaja od Boga i stoga od svakogadobra. Izbavi nas od zla, želi nam rećida već jesmo u zlu. Nas treba izbaviti. Nismosamo napastovani na zlo, nego se već nalazimou zlu. Zato molimo da nas Bog oslobodiod svih zala koja muče čovječanstvo.Koliko je samo zla oko nas: psovke i bludnosti,mržnje i osvete, krađe i prijevare, zlihmisli i želja, ogovaranja i klevete, svađe i prepirke,neumjerenosti u jelu i piću, zavisti iljubomore, škrtosti i oholosti, nečistoće i lijenostii drugih zala. Svijet nas privlači, a požudazarobljava. U grijehu smo rođeni. Davidkaže: „U grijehu me zače majka moja“ (Ps51,7). Krist je naš izbavitelj i spasitelj. Došaoje očistiti nas od grijeha, opravdati nas, nadoknaditištete, isplatiti naš dug i reći kakonas Otac voli; došao je izvući nas iz zla i povestiOcu. Učinio nas je svojom braćom i sestrama,subaštinicima svoga kraljevstva. Čudesnonas spašava.„Zlo nas okružuje sa svih strana te nas želiuvjeriti kako nam nema spasa. Pomisliti daje zlo jače od dobra jest očaj. Iz toga očajatreba nas izbaviti Bog. Ne smijemo nikadazaboraviti da je dobro apsolutno, a zlo relativno;da je dobro svemoćno, a zlo nemoćno;da je Bog Stvoritelj, a Zli i zlo samo stvorenja.Bog je jači. I kad dođe Jaki da nas lukavošćuzavodi, pobjeđujemo čim se uteknemoBogu“ (Tomislav Ivančić, A vi ovakomolite, str. 143).Zloga možemo pobijediti samo dobrim,a dobar je jedino Bog. Od njega dolazi svakodobro i trebamo ga kako bismo pobijedilizlo. Isus je križem pobijedio Zloga. Uzimajućina sebe patnje i bolesti, zla i muke, prokletstvoi naše grješno tijelo, dopuštajući daga sile zla izmrcvare i izrugaju – Isus je pobijediozlo. Zato i nama kaže: „Tko god hoćeići za mnom, neka se odreče samoga sebe,neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi“(Lk 9,23).Vrlo je bitno prihvatiti križ i sve patnje,bolesti, umrijeti grijehu i s Kristom uskrsnuti.Tako smo s Kristom pobjednici. Po križupokopavamo zlo i u nama se rađa nebo. Prihvaćajućikriž, najjače se odupiremo Zlomu.Bez Boga ne možemo ništa. Trebamo ga usvakome trenutku. Spreman nam je pomoći,jer poznaje naše nevolje. Ako znamo dasu bolesti i zlo u svijetu posljedica grijehačovječanstva, potrebno je da stalno vapimoi molimo: Bože, budi nam milostiv! Oslobodinas od Zloga! Oprosti nam sve naše grijehe,iscijeli sve rane i spasi nas!Moleći Očenaš, molimo da nas očuvaod svakoga zla i nesreće, svih vrsta nevoljai muka, mržnje i ratova, ubojstva, prijevarei laži, oholosti i zavisti. Nikada nam nisu bilipotrebni molitelji kao danas. Molitelji su najvećiblagoslov zemlje, čovjeka i svega čovječanstva.Oni su svjetiljke, liječnici čovječanstva,pomoćnici svim nevoljnima, po njimaBog liječi.Molimo Očenaš radosno i srcem, tj. s ljubavlju!Molimo meditativno, polako, kako bišto više zahvatio naše srce i dušu. I bit ćemouslišani. Amen.„Bog te sada zove,da činiš dobro. Počni već danas!Možda sutra ne ćeš više imati vremena.Ili možda te Bog ne će više zvati!“(Alfonso Maria de Liguori)Moleći pred križem Bog me oslobodioboli i ovisnostiMladić Marcel priznaje da je najprije tražiosreću u lakšim drogama, a onda je malopomalopostao ovisan i o teškim drogama.Shvatio je da više nema povratka. Njegov ježivotni cilj bio okončati si život s dvadesetsedam godina. Želio je kratko živjeti, ali intenzivnoda bi onda od prevelike doze drogeumro.Kad mu je zabrinuta majka pričala o događajimau Međugorju, on ju je samo ismijavaoi rugao joj se. Ipak je iz prkosa otišao uMeđugorje da bi majci pokazao kako se onne će i ne može promijeniti. Na Brdu ukazanjaotišao je do križa i molio da ga Bog oslobodiboli i droge. Istoga je trenutka osjetiokako neopisiva struja prolazi njegovim tijelom.Priznaje da je prvi put u svom životuosjetio Božju ljubav.On je sam rekao: „Ništa ne može dosećiljubav Božju. Ne postoji ništa što bi moglobiti uzvišenije; nema ljepšeg ili boljeg stanjaod onoga kada te Bog ljubi i to osjećaš.Duh Sveti temeljito me očistio. Nisam višeimao potrebu uzimati drogu. Bio sam slobodan,zaista slobodan! Mir se vratio u mojesrce i nakon devetnaest godina mogao samreći da volim svoje roditelje i braću te im zahvaljujemna svemu!“ Životna ispovijed donijelamu je konačno obraćenje, oslobođenjei duševni mir (Klaus Ziegler, Der sichere Wegzum Weltfrieden).Marija nam je dala Kristakoji je naš život.Ona će nam priskrbiti iposljednju milost ustrajnostikoja će nas dovesti iz ovog zemaljskog životau vječno blaženstvo.10 | Glasnik mira | Međugorje Ožujak 2012. | Broj 3 | Godište VII. | 11

Meditativni kutakVidioci govoreSnimio Franjo SušacUpoznati se kroz korizmuIzlaskom iz ropstva i hodom kroz pustinju Božji je narod upoznavao Božju ljubav i svojukrhkost. Pred nama je četrdeset dana hoda prema Uskrsu. Misli koje donosimo neka budupratitelji našega svagdana u tom hodu.fra Marinko ŠakotaPostSjetimo se! Kraljica Mira nas zove!* “Postite srijedom i petkom”* “Postite o kruhu i vodi”* “Postite srcem”“Na poseban način večeras vas pozivam da ukorizmi častite rane moga Sina, koje je zadobiood grijeha ove župe” (22. 3. 1984.).“Htjela bih da svijet moli ovih dana uz mene.I što više! Da posti strogo srijedom i petkom;da moli svaki dan bar krunicu: radosna, žalosnai slavna otajstva” (14. 8. 1984.).“Danas vas pozivam da počnete post od srca.Ima dosta ljudi koji poste, ali samo zato štosvi poste. Postao je to običaj koji nitko ne želiprekinuti. Župu molim da posti za zahvalu štomi je Bog dopustio da ostanem ovoliko dugou ovoj župi. Draga djeco, postite i molite srcem!”(20. 9. 1984.).“Napose živite u postu, jer ćete postom postićii učiniti mi radost da se ostvari čitav plan kojiBog planira ovdje u Međugorju” (26. 9. 1985.).“Ova je korizma za vas poseban poticaj da semijenjate. Počnite od ovog trenutka. Isključiteteleviziju i ostavite različite stvari koje vamnisu korisne. Draga djeco, pozivam vas da sepojedinačno obraćate. Ovo je vrijeme za vas”(13. 2. 1986.).“Druga poruka korizmenih dana jest da obnovitemolitvu pred križem. Draga djeco,dajem vam posebne milosti, a Isus posebnedarove s križa. Uzmite ih i proživljavajte! RazmišljajteIsusovu muku i u životu se sjedinite sIsusom!” (20. 2. 1986.).“Danas vas pozivam da svojim malim žrtvamaproživljavate korizmu. Hvala vam za svakužrtvu što ste je meni prinijeli” (13. 3. 1986.).Što jest a što nije post?• Post nije odricanje (primjerice, od mesa,a pogotovo ne: odričem se mesa, a jedemfinu i skupu ribu)• Post je život s kruhom i vodom• Kad postim, ničeg se ne odričem nego izabiremkruh i vodu• Post je molitva tijelom i dušomKako postiti?• Posti svim osjetilima• Dodirom: Kruh lomi... osjeti ga... To naspodsjeća na euharistiju, na lomljenje kruha...Lomeći kruh moli (u sebi ili tiho): Isuse,ti si kruh života...• Okusom: Polagano jedi i pij...• Pravilo je: Kruh piti, a vodu jesti... Dvadesetdo trideset puta žvakati kruh. Vodu držiu ustima nekoliko sekunda, kušaj je...• Slušanjem: Dok lomiš kruh i piješ vodu,slušaj... vježbaj šutnju... slušaj zvukove... uprirodi...• Gledanjem: Gledaj kruh, vodu... Promatrajsve oko sebe... posebno prirodu... stablo...cvijet...• Gospa: „Idite u prirodu i otkrijte Boga Stvoritelja!“• Mirisom: miriši kruh, vodu (čaj)... osjetimirise u prirodi...Čini li nas post agresivnima?Jedna je osoba za vrijeme jednoga seminaraposta i molitve rekla fra Slavku: „Kada postim,ja sam nervozan, agresivan, ljutim se načlanove obitelji. Zar je to smisao posta? Bi libolje bilo da ne postim, a da budem miran ida mir bude u mojoj obitelji?“Fra Slavko mu odgovara: „Najbolje bi bilo dapostiš i ne budeš nervozan... Kad bi bili nervoznisamo oni ljudi koji poste, tada bi na svijetubilo malo nervoznih ljudi... Nije post uzroktvoje nervoze, nego se tvoja nervoza pokazujeu postu... Zato postani svjestan svoje nervoze,promatraj je i nastoj spoznati odakle dolazi...“Isus i postDuh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavaoiskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdesetnoći, napokon ogladnje (Mt 1, 1-2).“Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakojriječi što izlazi iz Božjih usta” (Mt 4, 4).“Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti,što ćete piti...” (Mt 6, 25).“I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri.Izobličuju lica da pokažu ljudima kakoposte. Zaista, kažem vam, primili su svojuplaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu iumij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, negoOtac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, kojividi u skrovitosti, uzvratit će ti” (Mt 6, 16-18).Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu nekii kažu mu: “Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejskiposte, a tvoji učenici ne poste?” Natoim Isus reče: “Mogu li svatovi postiti dok jezaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnikasa sobom, ne mogu postiti. Doći će već danikad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postitiu onaj dan!” (Mk 2, 18-20).Neke misli o pustinji i postu• „Odvest ću te u pustinju i tamo tvome progovoritsrcu“ (Hoš 2, 16).• „Pravi okus vode spoznaje se u pustinji“(Židovska poslovica).• Post je otkrivanje onoga što je Isus rekaoMarti: “Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješza mnogo, a jedno je potrebno“ (Lk10, 41-42).• Post je stjecanje prave mjere.• Post je „operacija bez noža“.• Bolje je jesti kruh s vodom, nego pitu s nevoljom(A. Solženjicin).Kruh i slobodaDok je filozof Diogen za večeru jeo kruh i kuhanuleću, posjetio ga je filozof Aristip, kojije provodio udoban život ulizujući se kralju.Aristip reče Diogenu: “Da si naučio biti podložankralju, ne bi morao jesti taj otpad – leće.”Diogen mu odgovori: “A da si ti naučio bitizadovoljan lećom, ne bi se morao ulizivatikralju.”Tko si?Neka se žena nalazila u smrtnoj borbi. Iznenadaje imala osjećaj da je uzeta u nebo i da senalazi pred sudačkom stolicom.„Tko si ti?“ upita je Glas.„Ja sam gradonačelnikova žena“, odgovoriona.„Nisam te pitao čija si žena, nego tko si ti.“„Ja sam majka četvero djece.“„Nisam te pitao čija si majka, nego tko si ti.“„Ja sam učiteljica.“„Nisam te pitao što si po zanimanju, nego tkosi ti.“Tako je to išlo dalje. Bez obzira na to što bi odgovorila,činilo se da nije dala zadovoljavajućiodgovor na pitanje: „Tko si ti?“„Ja sam kršćanka.“„Nisam te pitao koje si vjere, nego tko si ti.“„Ja sam ona koja je svaki dan išla u crkvu iuvijek pomagala siromahu i potrebitom.“„Nisam te pitao što si činila, nego tko si ti.“Očito, propala na ispitu i bila je vraćena na zemlju.Kad se oporavila od bolesti, odlučila jepronaći tko je.Korizma – to je vrijeme izlaska iz ropstva ihoda prema slobodi. Započni i ti svoj izlazakiz ropstva sebi i započni tražiti sebe, svoj istinskija.Ivan Dragićević (IV.)Nije današnji svijet u ekonomskojrecesiji. Današnji svijet ičovječanstvo u duhovnoj su recesiji,a Majka dolazi k nama,ona želi pridignuti ovo grješno čovječanstvo,ona dolazi k nama jer je zabrinuta zanaše spasenje i kaže: Draga djeco, ja sam svama i dolazim k vama jer vam želim pomoćida mir dođe; ali, draga djeco, ja vastrebam, ja s vama mogu ostvariti mir. Zatose, draga djeco, odlučite za dobro a boritese protiv zla, protiv grijeha.Majka govori jednostavno, toliko putaponavlja, nikad se ne umara. I vi majke,koliko ste puta svojoj djeci rekle: Učite,radite, slušajte. Tisuću i tisuću puta to steponovile svojoj djeci, i nadam se da se jošniste umorile. Postoji li ikoja majka kojamože reći: Tako sam sretna, samo sam jednomrekla jednu stvar svom djetetu i nikadviše nisam morala ponoviti! Nema takvemajke. Svaka majka mora ponavljati.Tako i Gospa nama. Ona ponavlja da nezaboravimo.Gospa nije došla k nama donijeti namstrah. Nije došla govoriti nam o kraju svi-jeta. Nije došla govoriti nam o drugom Isusovudolasku. Gospa nam, zapravo, želi reći:Draga djeco, Isus nam se daruje svaki dan!Svaki vam se dan daruje u svetoj Misi, pođitena svetu Misu, stavite svetu Misu u središtesvoga života! Na jednome ukazanju Gospanam je rekla: Draga djeco, kada biste se sutraodlučivali doći k meni, susresti se sa mnom,ili otići na svetu Misu, onda nemojte doći kmeni, ne, nemojte doći k meni, idite na svetuMisu, jer ići na svetu Misu znači ići Isusukoji se daruje, Njemu se predati, Njemu seotvoriti, Njega primiti.Gospa nas zove na mjesečnu ispovijed.Gospa nas poziva na klanjanje pred Presvetim.Na poseban način poziva svećenike dau svojim župama organiziraju klanjanje predPresvetim. Gospa nas zove na molitvu kruniceu našim obiteljima. Na čitanje Svetogapisma u našim obiteljima. Kaže u jednoj poruci:Draga djeco, neka Biblija bude u svakojobitelji na vidljivu mjestu. Nije htjela reći daBiblija stoji samo kao ukras. Gospa želi dapočnemo živjeti tu Kristovu riječ, da to budeduhovna hrana na našem životnom putu.Gospa nas zove da opraštamo, da ljubimo.12 | Glasnik mira | MeđugorjeOžujak 2012. | Broj 3 | Godište VII. | 13

IskustvaIskustvaPrava se ljubavpokazuje na KrižuKardinal Kuharić je rekao: Prava se ljubav pokazuje naKrižu. Na to mislimo kada pogledamo na Križevac i vidimokriž koji se izdiže iznad Međugorja. Na jednome letuhelikopterom, koji je organizirao jedan imućan čovjek, tajje bogataš sjedio preko puta Majke Terezije iz Kalkute, apokraj njega je sjedio jedan kardinal iz Vatikana koji priča,da je taj bogataš pao na koljena i rekao: „Za Boga miloga,preko ove žene gleda me Bog!“ Kardinal je to rekao MajciTereziji, a ona je odgovorila: „Bog ga već odavno gleda,samo što je on to tek sada primijetio!“ Kada dođemo uMeđugorje, tada Bog svakoga od nas pozorno pogleda smnogo ljubavi. I mi gledamo njega.mons. Leo MaasburgBožja poniznostUjednome drugom helikopteru,kad sam ja sjedio pokraj MajkeTerezije, helikopter je letio jakonisko i odlično su se vidjele kuće,polja i šume. Bio je predivan sunčan dan.Majka Terezija mi je rekla: „Oče, pogledajtekroz prozor!“ Ja sam rekao: „Da, jako lijepo!“Ona je nastavila: „Tako je lako razumjetiBožju svemoć. On je sve to stvorio. Lako jeshvatiti i Božju ljepotu, On je sve to tako lijepostvorio, ali, oče, nije lako shvatiti Božjuponiznost!“ Tada nisam shvatio što to onagovori. Već tada mi je trebalo biti jasno da jeIsus rekao: „Nisam došao da mi se služi negosam došao služiti.“ To je jedna karakteristikakoju možda previđamo. Božja poniznost.To je bilo pred četrdesetak godina, ali ta riječ– Božja poniznost – stalno mi je na pameti.Naše predodžbe o Bogu često su vezane uzideologiju moći: On je moćan, On je Svemoćan.Vezane su i uz ideologiju uspjeha: Onće se probiti, On će nametnuti svoje planove,htjeli mi to ili ne. U stvarnosti je zapravovjerojatno posve drugačije. Božja poniznost.Bog ima hrabrosti služiti.Bog ima problema s namaTo je problem koji On ima sa svakim od nas.On je u nas zaljubljen. Najviše od svega, Ončezne za tim da mi Njega ljubimo zauzvrat.Tko god je bio zaljubljen i osjetio leptiriće utrbuhu zna da to uključuje čeznutljivo iščekivanjeda ljubljena osoba kaže DA. Nema sjedinjenjau ljubavi, ako do tog sjedinjenja nedođe kroz slobodni pristanak. Sjedinjenje sene može nametnuti nasiljem, jer je to onda silovanje.Ono se ne može kupiti novcem, jerje to onda prostitucija. Ono se ne može nametnutiniti iznuditi lukavstvom. Jedino pravosjedinjenje u ljubavi dolazi preko slobodnoizrečenoga DA. Od sveg srca i duše svim snagamamoram reći DA ljubljenoj osobi. Bogčezne da svatko od nas tako Njega ljubi.Naše predodžbe o Bogučesto su vezane uzideologiju moći: On jemoćan, On je Svemoćan.Vezane su i uz ideologijuuspjeha: On će se probiti,On će nametnuti svojeplanove, htjeli mi toili ne. U stvarnosti jezapravo vjerojatnoposve drugačije. Božjaponiznost. Bog imahrabrosti služiti.„Žedan sam“Bog tako čezne za našom ljubavlju, da zanama žeđa. Ivan 19 donosi posljednje Isusoveriječi na Križu: „Žedan sam“. To je žeđBoga koji čezne za ljubavlju svojih stvorenja.Bog čezne za nama. Nikakva moć, nikakvolukavstvo, nikakvo nasilje, nego na ponizannačin. On ima hrabrosti nama služiti. Na teIsusove riječi „Žedan sam“, po Ivanu, odgovarajedan rimski vojnik koji mu pruža spu-Snimila Lidija Parisžvu natopljenu octom. Isus uzima taj ocat, ispuštakrik i umire. Pod križem stoji ocat. Štoradi ocat pod križem? Teolozi kažu da je tonajvjerojatnije služilo rimskim vojnicima zapranje ruku poslije pribijanja na križ. Razapinjanjeje bilo vrlo prljava stvar, mnogo krvi,mnogo tjelesnih izlučina, sve se to pere u tomoctu.Isus počinje svoj javni život u Kani, kadavodu pretvara u vrlo dobro vino, da bi obradovaoljudsko srce. On završava svoj javni živottime da prihvaća ocat – pokvareno vino.Bog nam priprema svadbu, a od nas uzimanaše promašene ljudske egzistencije. Ocatznači – moglo bi se reći – otpad svega čovječnoga.Judinu izdaju, našu izdaju, Petrovkukavičluk, naš kukavičluk, grješnost cijelogačovječanstva. Isus uzima taj ocat. Isus nasuzima onakve kakvi jesmo. Ne očekuje da knjemu dođemo kao sveci, nego nas prihvaćakao grješnike. Pritom ima jednu tajnu, ato je tajna njegove moći. To nije moć ugnjetavanja,nije moć lukavštine, nego je najvećamoć na ovome svijetu, po riječima Majke Terezije,moć nježnosti.Duh SvetiDuh Sveti, koga nam je Bog obećao i poslaona dan Pedesetnice, njegova je tajna, njegovamoć. Samo jedan primjer. Duh sveti u svakidašnjemživotu. To je misao Ide Friederikevon Görres. Ona se oslanja na himan DuhuSvetomu koji kaže: operi sve što je nečisto.Jedna od zadaća Duha Svetoga je očistiti svešto je nečisto, da se ne bismo udavili u prljavštini.To ima dvije strane. Jednu posve materijalnu,i jednu duhovnu. Ona kaže: kad čistimotanjure, lonce, djecu, kad peremo pod,sve su to stvari kojima se bave sve domaćice(u međuvremenu i muškarci!), to je djeloDuha Svetoga. Sve što je očišćeno doprinositome da se život održava. Zamislimo da neperemo tanjure, lonce, djecu! Možemo zamislitida bi vrlo brzo izbile bolesti, pa i smrt.Sve što održava život uvijek dolazi od DuhaSvetoga, Duh Sveti je na djelu.Na duhovnoj razini, Duh Sveti nas u krštenjučisti od svih grijeha. Kada pogledamovelika svetišta kao što je Lurd, vidimo daje voda simbol čišćenja. Marija kaže: Ja samBezgrješno Začeće, čistoća. To je djelovanjeDuha Svetoga u stvaranju i u obnavljanju.Ali to još nije tajna Božja.Ljubav izraziti povjerenjem– to je najuzvišenijiizraz ljubavi. Marijanas podsjeća na to, dapovjerenje u ovom životuuvijek sa sobom donosirizik patnje i križa. Nitkood nas nema potpunopovjerenje. Nitko od nasne ljubi tako, da ne ćepovrijediti drugoga.Tajna BožjaTajna Božja je u Njegovu najljepšem stvorenju,u stvorenju koje je reklo „Amen“ Njegovojčežnji, Njegovu planu ljubavi. Ta zvijezdasvega stvorenja bila je puna Duha Svetoga.Sigurno nije znala u čemu se sastoji Božjiplan, ali je začela po svojem DA. Tada počinježivot pun iznenađenja. Vjerujem daje dobro da mi, koji dolazimo i odlazimo izMeđugorja, to imamo na umu.Majka Božja šuti o tajni začeća. Ta šutnjamogla je dovesti do toga da bude kamenovana.Ona ništa ne kaže o siromaštvu rođenjaBožjega Sina u Betlehemu. Ona šuti kod bijegau Egipat. Ona šuti kad ne razumije, kadnalazi svoga dvanaestogodišnjeg Sina u Hramu,ona šuti pod Križem. Ona šuti u Gornjojodaji među apostolima. Snaga Marijinešutnje. Njezina trudnoća, Kana, Križ, tridesetgodina šutnje njezina Sina – u toj šutnjiskriva se nježnost, nenametljivost. Savršenopovjerenje u Boga. Koji zaljubljeni čovjek nebi bio sretan zbog takva povjerenja?Najuzvišeniji izraz ljubaviLjubav izraziti povjerenjem – to je najuzvišenijiizraz ljubavi. Marija nas podsjeća nato, da povjerenje u ovom životu uvijek sa sobomdonosi rizik patnje i križa. Nitko od nasnema potpuno povjerenje. Nitko od nas neljubi tako, da ne će povrijediti drugoga. Ovdje,gdje nas Majka Božja već 30 godina ljubi,jednostavno s ljubavlju gleda, čini mi seda ona govori nešto slično: žeđam, čeznemza vašim povjerenjem. Ona čezne da imamopovjerenja u njezina Sina. Zato želim svimakoji odlaze iz Međugorja predložiti način nakoji mogu pokloniti svoje povjerenje SinuBožjemu: budite pomireni ljudi. Budite ljudikoji ni s kim i ni s kojom situacijom nisuu svađi. Praštanje je početak ljubavi. Praštanje,koje se ne može ničim platiti, početak jepovjerenja u Božju riječ. U trenutku najvećemuke, Isus kaže Ocu: „Oče, oprosti im, jerne znaju što čine.“ Najveći dar koji možemodati Gospodinu i samima sebi je to, da budemopomireni ljudi. Aktivno i snažno se truditistvarati mir u svom životu. To ne značida su svi ljudi sa mnom u miru, ali ja mogusvim ljudima dati taj dar praštanja i mira.Zato je točna rečenica kardinala Kuharića:Prava se ljubav pokazuje na Križu.(Autor je nacionalni ravnatelj papinskih misijskihdjela „Missio“ u Austriji)(Prevela Lidija Paris )14 | Glasnik mira | Međugorje Ožujak 2012. | Broj 3 | Godište VII. | 15

22. Mladifest22. MladifestMajčino selo i Milosrdni OtacSlužiti životuSvatko od nas ima svoje ime i prezime, zemlju iz koje dolazi, ali svatko od nas u svojojživotnoj priči ima još jednu bitnu pojedinost, a to je hodočašće u Međugorje. Vi, koji stedošli, kazali ste: Dragi Bože Oče, dragi brate Isuse Kriste, ja sam spreman za Tebe! Božemoj, računaj na mene! Dolazak u Međugorje ostavlja vječni pečat. Danas dragi Bog iMarija žele kazati: Ti si moj, ja te danas rodih za tebe i za sebe, ti si danas moj u vremenu iu vječnosti. Na neki način, hodočašćem u Međugorje svi postaju vidioci Božje milosti.Fra Svetozar Kraljević,ravnatelj Majčina sela:Radom i trudom pok. fra Slavka Barbarićanastao je Festival mladih, ali su se okupilii oni, koji su bili u potrebi zbog ovisnosti ilizbog obiteljskih problema, i to u zajednicukoju nazivamo Majčino selo. Danas susrećetemladiće iz zajednice Milosrdni Otac i djecuiz Majčina sela. Čut ćemo njihovo svjedočanstvoi s njima ćemo moliti.Ante Bralo,srednjoškolac iz Majčina sela:Ono što nas oblikuje u životu stvari su kojesmo proživjeli zajedno. Želim vam prenijetiiskustvo ustanove kojoj pripadam. Iz Vitezasam, maloga mjesta u Bosni. Svi smo mi izrazličitih mjesta, iz različitih obitelji, a povezalanas je jedna ustanova koja nam je i domi majka, ustanova koja se zove Majčino selo,ovdje u Međugorju, u Bijakovićima.To Selo nije postojalo oduvijek. Jedan čovjek,franjevac, koji je cijeli svoj život posvetioborbi za život, naš fra Slavko Barbarić, bioje ispunjen Gospinom majčinskom ljubavlju.Fra Slavko se želio usprotiviti duhu ratai uništavanja. Znao je da se to najbolje raditako, da se bori za ljubav, za život i za obitelj.Počeo je tako, da je primio i pobrinuo se zanekolicinu ratne siročadi. Uz pomoć svojihprijatelja hodočasnika dobročinitelja i ljudivelika srca, uspio je sagraditi sedam kuća ukojima mi danas živimo, nas pedesetak. Svakogaod nas obilježio je ili rat, ili siromaštvo,ili nered, ili uništenje. Fra Slavkova želja bilaje da Majčino selo bude kutak u kojem svakiživot ima priliku, jer poruka mira je porukada se zauzimamo za život. Bez toga nemamira. To je njegovo geslo – služiti životu. Toje postalo i naše geslo, to želimo i vama.Fra Slavko nije stao samo na dječjemselu, nastavio je živjeti Gospine porukei svoju borbu za život. Okupio je mladićekoji su imali psihičke probleme povezane sraznim ovisnostima. Organizirao ih je u zajednicukoja se danas zove Milosrdni Otac.Foto ĐaniOrganizirao je prihvat žena s različitim potrebama:djevojaka trudnica, samohranihmajki ili žena koje moraju pobjeći od nasiljau obitelji. One su danas u zajednici MajkaKrispina.Mi djeca iz Majčina sela možemo posvjedočitikoliko nam nedostaje majčinskai očinska ljubav i prisutnost. Koliko smo siromašnijiod drugih, jer mnogi od nas nisuimali nimalo iskustva obiteljskog zajedništva.Stoga je naša velika poruka vama mladimada se ne bojite zajedništva i odgovornostikoju traži odluka za obitelj i djecu. Gospanas najviše potiče da obnovimo obiteljskumolitvu jer Gospa – majka – zna da je našasreća u zajedništvu. Zadatak je prave Božjeobitelji da nas odgoji za zajedništvo, svi smomi stvoreni da bismo se darovali drugima.Darivanje traži ljubav, ljubav traži žrtvu, zatose ne bojte ljubavi i ne bojte se žrtve, jer jeto pravi put. U našem svijetu u kome život,odnosi i komunikacija postaju sve više virtualni,vidimo da mladi postaju sve usamljeniji.Molimo se za nas i za vas da nas Gospinamajčinska ljubav izliječi, da nas otvori zazajedništvo: jednih s dugima, s prirodom i snašim Stvoriteljem.Vedran Boban,tri godine u zajednici Milosrdni Otac:Sretan sam što sam ovdje i što imam prilikuispričati vam svoje životno iskustvo,što sam prije bio, što sam sada, i što samsve otkrio u svome životu. Imam 28 godina,živim u blizini Mostara. Iz posve samnormalne katoličke obitelji koja je uvijekpoštovala katoličke običaje, redovito odlazilana sv. Misu i molila kod kuće. Bili smoprosječna obitelj: otac, majka, dvije starijesestre i ja kao najmlađi, a uz to i sin jedinac.Imao sam dosta burno djetinjstvo. Kao dijete,uvijek sam nekako odskakao od svojihvršnjaka, moglo bi se reći da sam bio hiperaktivan.U školi sam bio prosječan učenik,pun pozitive i zabave.Kad sam bio dijete, na ovim prostorimabio je rat koji je donio mnogo problema svima,pa tako i mojoj obitelji. To vrijeme biloje vrijeme briga i poteškoća, sa svim tim događanjimamoji su roditelji bili puni strahai problema, pa me nisu mnogo kontrolirali.Vrlo mlad počeo sam s vršnjacima odlazitiu kafiće i diskoteke. U tome društvu prvisam put probao cigarete i alkohol. U četrnaestojgodini došao sam u kontakt s drogom,s marihuanom, i nisam se mogao oduprijeti.Moje „ja“ bilo je vrlo slabo, bio sam mlad.Zakoračio sam u svijet tame. Krenuo samtim putem ne razmišljajući što me sve čeka.Završio sam osnovnu školu i upisaosrednju školu u Mostaru. Tada sam počeoživjeti praznim i besmislenim životom, bezikakva cilja. Moji su roditelji izgubili svukontrolu nada mnom. Izlazio sam kad samhtio, išao sam kamo sam htio, jednostavnoim nisam dopuštao da upravljaju mojim životom,što će se poslije pokazati kao kobnapogrješka. Postajao sam sve bahatiji iokrutniji, pravi uličar. Kroz idućih nekolikogodina smatrao sam da je sve to normalno.Moj je život bio besmislen, tonuo sam svedublje. Počeo sam konzumirati jače drogeo kojima sam postao ovisan, nisam mogaoživjeti bez njih. Po završetku srednješkole nisam se zaposlio, obitelj mi je mnogopomagala financijski, znao sam se bavitii kriminalnim poslovima. Danju bih spavao,noću izlazio. Moje je društvo bilo vrlološe. Dosta sam dugo krio da sam ovisnik.Nakon niza godina tame, problema i patnjepotražio sam pomoć svoje obitelji. Išao samkod psihijatara, liječnika, na terapije, ali sveje bilo bezuspješno. U dubini srca bila je velikaželja da pobjegnem od svega, ali nisammogao jer je ovisnost upravljala mojim životom.Počeo sam gubiti prijatelje, u obiteljije stalno bilo problema. Osjećaji više nisupostojali. U meni je bila praznina koja meizjedala. Bilo je dana kad sam želio nestati,da me nema. Žudio sam za rukom spasa, alije nisam uspijevao naći.Nakon mnogo patnje, borbe i pokušaja,saznao sam za zajednicu Milosrdni Otac, idošao sam s roditeljima i sestrom pokušatiovaj način liječenja. Nakon razgovora, pristaosam na sve samo da se spasim. Tu samdošao u vrlo loše fizičko i psihičko stanje.Nije mi bilo ni do čega. Iskreno, bio sam izgubljenaosoba, bez cilja. Sam ulazak u zajednicuMilosrdni Otac bio je vrlo težak imukotrpan za moju obitelj, za mene. Nekolikosam puta napuštao program i odlaziokući jer sam imao teške fizičke krize. Mnogomi je pomogla upornost moje obitelji, kojame uvijek iznova vraćala u zajednicu gdjesam morao ostati po svaku cijenu.Trebalo mi je dugo vremena da prihvatimborbu sa samim sobom, da idem protiv sebe.Kako je vrijeme prolazilo, i savjest mi se budila.Počeo sam shvaćati da mi je Zajednica dalapriliku, da mi je otvorila vrata da se spasimod ovisnosti i problema koje imam. Kroz čitavsam život želio upoznati onu drugu stranu, alinisam uspijevao. U zajednici, u molitvi, razgovoru,radu, tražeći, kopajući, nakon 28 godinapronašao sam pravoga sebe i sretan samzbog toga. Trebalo mi je mnogo vremena, alisam ga našao, proveo sam tri godine u zajedniciMilosrdni Otac. Za dva tjedna završavamprogram liječenja od ovisnosti, vrlo sam sretan.Moji se osjećaji ne mogu ni s čime usporediti.Na početku sam novoga života. Moguzahvaliti dragom Bogu i Blaženoj Djevici Marijiza sve ovo. Dobio sam novi život, novupriliku, koju ne dobiva svatko. Za kraj bih rekaoda je jedini spas molitva, vjera, podrškazajednice, braće koja su bila uz mene dan inoć, dobrih ljudi, hodočasnika, župe Međugorjei golema podrška obitelji, koja je stvarnopotrebna svakom momku koji se bori s problemima.Vrlo sam sretan.16 | Glasnik mira | Međugorje Ožujak 2012. | Broj 3 | Godište VII. | 17

Franjevačka mariološka misao i pobožnostFranjevačka mariološka misao i pobožnostFranjevačke molbeza proglašenjedogme UznesenjaKao što je Bog sačuvao Mariju od ljage grijeha, te sačuvavšii njezino djevičanstvo u začeću i rođenju, tako je sačuvao injezino tijelo od propadanja i pretvaranja u pepeo – smatrasv. Bonaventura.fra Miljenko ŠtekoUposljednjem članku spomenutoje kako je glede pripreme dogmeo Marijinu uznesenju važnomjesto pripalo neumornomeistražitelju, velikome zagovorniku i pobožnufranjevcu fra Remigiju Buselliju iz Ruosina.No, on nije usamljeni pisac i zagovornikproglašenja ove dogme u franjevačkome obzorju.Naime, godine 1942. autori De Moosi Hentich izdali su u Rimu dva sveska podnazivom: Petitiones de Assumptione CorporeaB. V. Mariae in Caelum Definienda adSanctam Sedem Delatae: Propositae SecundumOrdinem Hierarchicum Dogmaticum,Geographicum, Chronologicum ad ConsensumEcclesiae Manifestandum. Riječ je osvim mogućim argumentima koji su zagovaralidogmu Marijina uznesenja na nebo.U prvome svesku ovoga izdanja (str. 149-150) izložena je Molba franjevačkoga kapucinskogbiskupa Giacinta Marie Martineza ySaeza (+1873.), koju je Papi uputio četiri godineprije svoje smrti, a u kojoj se objašnjavafranjevački stav i upućuje molba za proglašenjemdogme. U drugome svesku (str. 91)izložena je još jedna molba, supotpisana odtrinaest drugih franjevačkih biskupa, nazvanaFranjevačkom molbom, u kojoj se na sličannačin iznosi franjevačka misao i tradicijaglede Uznesenja Marijina na nebo. Objezamolbe donose vrlo jasan pregled onoga štosu franjevački teolozi i propovjednici zagovarali.Zapravo, ovako prikazani dokumentibjelodano nam stavljaju pred oči činjenicukako je smisao ove dogme, zajedno s drugimmarijanskim potvrđenim naukom, osobitostfranjevačke teološke pobožnosti, škole i misli.I opet, još zornije, sve na prepoznatljivojfranjevačkoj kristocentričnoj crti, po kojojpostaje vidljivo središte – Krist i njegovdar Majci koja je uvijek uz njega. Bilo u djelukoje slavi Boga, bilo u suradništvu otkupljenjaljudskoga roda.Marijin završetak ovozemnoga hoda –poseban i slavanOve postulacije uistinu pomažu proširiti horizontei pogledati cjelokupnost predmetnemisli. Tako pisci zadiru u same početke kršćanskogapromišljanja o Marijinu uznesenju.Ostaje povijesna činjenica Epifanijevopromišljanje, tzv. Panarion, s početka petogastoljeća, koji glede završetka Marijine zemaljskemisije iznosi tri mogućnosti. Prvokaže: Marija nije mogla umrijeti, onako jednostavnosmrtno, nego je prenesena u boljisvijet. Na drugome mjestu govori da je moglaumrijeti mučeničkom smrću, a na trećemuspominje mogućnost prirodnoga umiranjai smrti. U svome se spisu ne odlučuje nina jednu mogućnost, jer nema sigurnih svjedočanstava.Ali, ono što je ovome piscu bilosigurno, taj završetak je morao biti slavan –jer je to jedino dostojno Marijine uloge. Epifanijevopromišljanje donose mnogi franjevačkiautori kako bi jednostavno naglasilinepostojanost točne tradicije, ali i postojanostvjerovanja u jedino mogući završetakovozemnoga hoda – on je uvijek promišljankao poseban i slavan. Naravno, povijest ovogavjerovanja i liturgijskih obreda ima svojutradiciju i na Istoku i na Zapadu.Važno je naglasiti temeljnu crtu franjevačkemarijanske misli i pobožnosti, počevšiod samoga sv. Franje – koju će osobitoŠkot podcrtati i razviti, a ona je uvijekpromatrala Marijin privilegij proslavljenosti.To je, na koncu, i gotovo unisonovjerovanje naroda Božjega – neovisno oMarijinu prelasku s ovoga svijeta u nebo.Postulacija ukazuje i na znakovitost Franjinihnaziva prema Gospi koji su bili inspirativnasvjetiljka kasnijim franjevačkimteolozima. Osobito se to odnosi na molitveneizričaje Gospi kao Kraljici i Odvjetnicifranjevačkog reda. Svi su ti nazivi kojeFranjo izgovara u trinitarnome obzorju,osvijetljeni Kristovim misterijem, a Marijinauloga nosi nerazdvojivost povijesnogai duhovnog majčinstva. Primjerice, Franjou svome Pozdravu Blaženoj Djevici piše:„Zdravo Gospodarice, sveta Kraljice, BogorodiceMarijo, ti si djevica koja si postalaCrkvom, i izabrana od presvetog Oca naVažno je naglasiti temeljnu crtu franjevačke marijanskemisli i pobožnosti, počevši od samoga sv. Franje –koju će osobito Škot podcrtati i razviti, a ona je uvijekpromatrala Marijin privilegij proslavljenosti. To je, nakoncu, i gotovo unisono vjerovanje naroda Božjega –neovisno o Marijinu prelasku s ovoga svijeta u nebo.nebu da te posveti sa presvetim Sinom svojimi Duhom Svetim Utješiteljem. U tebi jebila i jest sva punina milosti…“. Valja pročitatii Franjinu Antifonu Blažene DjeviceMarije, u stvarnosti odsjek iz SlužbeMuke Gospodnje, koja odiše još snažnijimkristocentrizmom i liturgijskom svečanošću:„Sveta Djevice Marijo, nema tebi sličnemeđu ženama, kćeri i službenice svevišnjegaKralja, Majko presvetoga Gospodina našegaIsusa Krista, Zaručnice Duha Svetoga:moli za nas sa svetim Mihaelom arkanđelomi svim nebeskim silama i sa svima svetimakod svoga svetoga ljubljenoga Sina,Gospodina i Učitelja.“ A u svojoj Velikoj legendi,odnosno Franjinu Velikom životopisu,u devetome broju i trećemu odsjeku,Bonaventura izričito spominje liturgijskuproslavu Uznesenja: „Njoj je na čast pobožnopostio od svetkovine apostola Petrai Pavla do svetkovine Uznesenja. S anđelimaje, koji plamte divnim žarom i uzdižu sek Bogu raspaljujući duše izabranih, bio povezanneraskidljivom vezom ljubavi te je izpobožnosti prema njima počevši od Uznesenjaslavne Djevice četrdeset dana postio ineprestano se bavio molitvom“.Isus, uzišavši k Ocu, pridružuje slavi isvoju MajkuGlede franjevačke misli, Postulacija govori osv. Anti Padovanskome, evanđeoskome učitelju,koji je u jednome svome tekstu, osvrćućise na riječi proroka Izaije 60, 13, zapisaokako je Božanski Otkupitelj proslavio svojuMajku, po kojoj je uzeo tijelo. On, pobjedniknad smrću, uzišavši k Ocu, pridružujeslavi i svoju Majku – smatra sv. Ante. Znamoda je sv. Ante ostavio šest Gospinih propovijedii svaka je na svoj način biser njegovapronicljiva duha, vrsna teologa i Marijinaštovatelja. Postulacija se više puta osvrnulana njegove usporedbe i pripadajuće navodeSv. pisma. Njegov opis Gospine ljepote u usporedbis biblijskim Esterinim opisom čestose navodi i u suvremenoj literaturi. Ne trebazaboraviti ni njegove protumačene nazive:Vrata nebeska, Zvijezda mora, Raj novogačovječanstva itd.I sv. Bonaventura, serafski učitelj, vjerujei piše o Uznesenju i predmetno je važan zagovornicimadogme. Naime, kao što je Bogsačuvao Mariju od ljage grijeha, te sačuvavšii njezino djevičanstvo u začeću i rođenju,tako je sačuvao i njezino tijelo od propadanjai pretvaranja u pepeo – smatra Bonaventura.Navode se i Bonaventurini tekstoviglede osobe koja je i duša i tijelo, zajedništvo,zapravo, duše i tijela, te je tako Marijinačitava osoba uznesena u nebesku slavu. Poznataje glasovita Bonaventurina predodžbao Uznesenju, koju valja pročitati. On,naime, spominje nekoliko trenutaka u sebispecifičnu nazivlju: Obviatio – to je trenutaku kojem čitav nebeski kor ide ususretMariji nakon njezina usnuća. Slijedi Receptio– korski doček i prihvaćanje Marije. Inthronisatio– posjednuće na tron slave. I nakraju slijedi Locatio – Marija je kao Kraljicauz svoga Sina na nebesima. Oni koji su sebavili Bonaventurinim spisima znaju kakoBonaventura, u opisu ove Marijine proslave,dotiče predmetno gotovo sve mariološketeme.Krist – Kralj neba i zemlje, Marija –Kraljica nebaSveti Bernardin Sijenski razvija misao osličnosti Majke i Sina u dostojanstvu i uzvišenostiduše i tijela. Upravo na tome putuBernardin govori o Kristu, Kralju neba i zemlje,te Mariji, Kraljici neba. Ona jednostavnotreba biti tamo gdje je i njezin proslavljeniSin. I razumski je najnormalnijepromatrati, smatra Bernardin, da su upravona nebesima proslavljeni u duši i tijelu.Upravo u vremenu nakon sv. Bernardina,kad je uvedena i liturgijska proslava,gotovo je uobičajeno da svaki propovjedniko marijanskim blagdanima spominje i njezinoslavno uznesenje. I sve se činilo takouobičajeno prihvatljivim do sredine devetnaestogastoljeća, odnosno do proglašenjadogme o Bezgrješnome začeću. I onda,prigodom pripremanja spomenute dogme,neki su biskupi, poduprti određenim teološkimpokretima, smatrali da bi trebalouz dogmu Bezgrješne, proglasiti i dogmuo Uznesenju Marijinu na nebo. Eto, takonastadoše i ove dvije peticije, zamolbe ili,jednostavno molbe, u kojima je ponovnoiščitana i sabrana franjevačka mariološkamisao osvijetljena i usmjerena Uznesenoj.18 | Glasnik mira | Međugorje Ožujak 2012. | Broj 3 | Godište VII. | 19

Međugorje pod snijegomNakon neuobičajeno lijepa i topla siječnja, u veljači je zima pokazala svoje pravo snježno lice.U srijedu 1. veljače 2012. u Međugorju je pao prvi snijeg, a u petak je jednostavno sve zaustavio– kao i u čitavoj Hercegovini i Dalmaciji. Takvo vrijeme nastavilo se i idućih dana: snježnipokrivač dosegnuo je debljinu od preko sedamdeset centimetara, što ne pamte ni najstarijižupljani. Uz igrače nogometnog kluba Cibalija, u Međugorju su tih dana boravile i skupine hodočasnikaiz Španjolske, SAD-a, Argentine, Perua, Koreje i Italije – svjedočeći neponovljivim prizorima međugorskogakrajobraza. Premda je snijeg bio zatrpao sve putove i puteljke, molitveni program u župnoj crkvibio je po redovitom rasporedu i – nije nedostajalo vjernika!Fotografije snimili: Marta Nam, Lidija Paris, Luka Rupčić, Predrag Smoljan, Franjo Sušac i AnthonyZvonimir Šoljić.

Iz života CrkveIz života CrkvePoruka pape Benedikta xvi. za korizmu 2012.Pazimo jedni nadruge da sepotičemo na ljubav idobra djela (Heb 10, 24)U povodu početka svetoga korizmenog vremenadonosimo poruku Svetoga Oca koji nas potiče razmišljati ožarištu kršćanskoga života, naime, o ljubavi. To je pogodnovrijeme da, uz pomoć Božje riječi i sakramenata, obnovimosvoj hod u vjeri, i kao pojedinci i kao zajednica. To je putoznačen molitvom i zajedništvom, šutnjom i postom, uiščekivanju uskrsne radosti.Ove godine Papa želi iznijeti nekasvoja razmišljanja u svjetlu kratkogabiblijskog teksta preuzeta iz PoslaniceHebrejima: “Pazimo jednina druge da se potičemo na ljubav i dobra djela”(10, 24). Ta je rečenica dio odlomka u kojemsveti pisac poziva pouzdati se u Isusa Kristakao Vrhovnoga svećenika, po kojem smozadobili oproštenje i otvoren put k Bogu. Plodprihvaćanja Krista je život koji počiva na tribogoslovne krjeposti: to jest pristupati Gospodinu“istinitim srcem u punini vjere” (r. 22),nepokolebljivim čuvanjem “vjerne nade” (r.23) u stalnoj budnosti da se zajedno s braćomčine “ljubav i dobra djela “ (r. 24). Kaže se takođerkako je, kao potpora vjerniku u tom ponašanjuu skladu s evanđeljem, važno sudjelovatina bogoslužnim susretima i molitvi zajednice,zagledani u konačni cilj, to jest puno zajedništvou Bogu (r. 25). Zaustavio bih se na retku 24koji, u kratkim crtama, pruža dragocjen i trajnoaktualan nauk o tri vidika kršćanskog života:pozornost prema drugome, uzajamnost iosobna svetost.1. “Pazimo”: odgovornost prema svojojbraći i sestrama.Prvi aspekt predstavlja poziv da “pazimo”: grčkiizraz koji se koristi u tekstu je katanoein, kojiznači dobro gledati, biti pozoran, svjesno promatrati,primjećivati neku stvarnost. Susrećemoga u Evanđelju kada Isus poziva učenike da“promatraju” ptice nebeske, koje su, bez imalotruda, okružene brižnom i pažljivom Božjomprovidnošću (usp. Lk 12, 24) te da “dobrovide” brvno u vlastitom oku prije nego ugledajutrun u bratovu oku (usp. Lk 6, 41). Nala-zimo ga također u još jednom ulomku iz istePoslanice Hebrejima, gdje Pavao poziva braću:“promotrite… Isusa” (3, 1), apostola i Velikogasvećenika naše vjere. Dakle, glagol kojimzapočinje naš poziv poručuje nam da svrnemosvoj pogled na drugoga, prije svega na Isusa, teda budemo pozorni jedni prema drugima, dane budemo jedni drugima stranci, ravnodušniprema onom što se događa našoj braći i sestrama.Nerijetko, međutim, u nas prevladavapotpuno oprečan stav: stanovita ravnodušnosti nezainteresiranost koje su plod sebičnosti iprikrivene tobožnjim poštovanjem tuđe “privatnosti”.I danas snažno odjekuje Gospodinovglas koji svakoga od nas poziva da se brinemoza drugoga. I danas Bog traži od nas dabudemo “čuvari” svoje braće (usp. Post 4, 9), dauspostavljamo odnose obilježene uzajamnombrigom, pozornošću prema dobru drugoga iprema osobi u cjelini. Velika zapovijed ljubaviprema bližnjemu zahtijeva od nas da shvatimoodgovornost prema onome koji je, kao i ja,Božje stvorenje i dijete: činjenica da smo braćau čovještvu i, u mnogim slučajevima takođeru vjeri, mora nas navesti na to da u drugomepromatramo istinsko drugo ja, alter ego, kojeGospodin bezgranično ljubi. Budemo li odnjegovaliu sebi taj stav da u drugima promatramosvoju braću i sestre, solidarnost, pravednostkao i milosrđe i suosjećanje sami će kaoiz nekog vrutka provrjeti iz našega srca. SlugaBožji Pavao VI. rekao je da svijet danas nadasvetrpi zbog nedostatka bratstva: “Svijet je bolestan.Njegovo zlo sastoji se manje u tome dane bi bilo zaliha, da bi ih neki prigrabili, negovećma u pomanjkanju bratstva među ljudimai među narodima”. Pozornost prema drugompodrazumijeva da njemu ili njoj želimo dobrou svakom pogledu: tjelesnom, moralnom i duhovnom.Suvremena kultura je, čini se, izgubilaosjećaj za dobro i zlo, zato treba ponovnosnažno isticati da dobro postoji i da pobjeđuje,jer je Bog “dobar i dobrostiv” (Ps 119, 68).Dobro je sve ono što daje, štiti i promiče život,bratstvo i zajedništvo. Odgovornost prema bližnjemuznači, dakle, htjeti i činiti dobro drugome,u nadi da će i taj drugi postati osjetljivna dobrotu i njezine zahtjeve. Zanimati se zabrata znači otvoriti oči za njegove potrebe. Svetopismo upozorava nas na opasnost da namsrca otvrdnu zbog svojevrsne “duhovne neosjetljivosti”koja nas čini slijepima za trpljenjadrugih ljudi. Evanđelist Luka donosi dvije prispodobeu kojima su prikazana dva primjera tesituacije do kojih može doći u ljudskom srcu.U prispodobi o dobrom Samarijancu, svećeniki levit ravnodušno “prođoše dalje” pokrajčovjeka koga su opljačkali i pretukli razbojnici(usp. Lk 10, 30-32), a u prispodobi o bogatašui Lazaru, bogataš, koji je uživao sva obilja,potpuno je neosjetljiv prema siromašnom Lazarukoji umire od gladi pred njegovim vratima(usp. Lk 16, 19). Obje prispodobe pružajuprimjere onoga što je krajnja suprotnost “posvećivanjupozornosti”, promatranju drugoga sljubavlju i sućuti. Što je to što čovjeka priječi dauputi taj ljudski i brižni pogled prema bratu?Nerijetko su to materijalno bogatstvo i osjećajdostatnosti, ali to može biti i stavljanje vlastitihinteresa i problema iznad svega drugog. Ne bismonikada smjeli biti nesposobni “imati sućuti”prema onima koji trpe; nikada naše srce nebi smjelo biti u tolikoj mjeri obuzeto stvarima iproblemima da postane gluho za vapaj siromaha.Poniznost srca i osobno iskustvo trpljenjamogu u nama probuditi osjećaje suosjećanja iempatije: “Pravednik razumije pravo malenih,a opaki ne shvaća spoznaju” (Izr 29, 7). Mogućeje tako shvatiti blaženstvo “ožalošćenih” (Mt5, 4), to jest onih koji su kadri izaći iz samihsebe i ganuti se na tuđu bol. Susret s drugim iotvaranje srca njegovim potrebama prigoda suza spasenje i blaženstvo.“Paziti” na brata podrazumijeva takođerbrigu za njegovo duhovno dobro. I tu želimpodsjetiti na jedan vidik kršćanskog životakoji je, kako mi se čini, pao u zaborav: riječje o bratskom ispravljanju poradi vječnog spasenja.Danas smo, općenito, vrlo osjetljivi kadase govori o brizi i ljubavi prema tjelesnom imaterijalnom dobru drugih, ali kada je riječo našoj duhovnoj odgovornosti prema braći,zavladala je šutnja. Tomu nije bilo tako u ranojCrkvi i u zajednicama doista zrelim u vjeri,koje su pokazivale brigu ne samo za tjelesnozdravlje brata, već također za zdravlje njegoveduše u pogledu njegova konačnog određenja.U Svetome pismu čitamo: “Ne kori podsmjevača,da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli.Pouči mudroga, i bit će još mudriji; uputi pravednoga,i uvećat će se njegovo znanje” (Izr 9,8. sl.). Sâm Krist zapovijeda da prekorimo bratakoji pogriješi (usp. Mt 18, 15). Glagol kojimse izražava to bratsko ispravljanje – na grčkomelenchein – isti je onaj koji označava proročkoposlanje kršćana da razobliče naraštaj koji seodao zlu (usp. Ef 5,11).Crkvena je tradicija ubrojila među djela duhovnogmilosrđa “opominjanje grješnika”. Važnoje ponovno vratiti taj vidik kršćanske ljubavi.Pred zlom ne treba šutjeti. Mislim tu na stavonih kršćana koji se, zbog ljudskog obzira ili izosobne lagode, prilagođavaju prevladavajućemmentalitetu, radije nego da upozoravaju svojubraću na načine razmišljanja i djelovanja kojisu u oprjeci s istinom i ne slijede put dobra. Kršćanskise prijekor, međutim, nikada ne vodiduhom osude ili uzajamnog optuživanja. Naprotiv,uvijek je potaknut ljubavlju i milosrđemte proizlazi iz istinske brige za dobrobit drugoga.Apostol Pavao kaže: “Braćo, ako se tko i zatekneu kakvu prijestupu, vi, duhovni, takvaispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samogasebe da i ti ne podlegneš napasti” (Gal 6, 1). Unašem svijetu prožetu individualizmom nužnoje ponovno otkriti važnost bratskog ispravljanja,da bismo zajedno kročili prema svetosti.Čak i pravednik padne sedam puta (usp. Izr24, 16), kaže se u Svetom pismu, a svi smo mislabi i sami sebe obmanjujemo (usp. 1 Iv 1, 8).Veoma je, dakle, značajna služba koja se sastojiu tome da drugima pomažemo i dopustimoda nama drugi pomognu da sami sebe sagledamou istini, da bismo poboljšali svoj život ismjernije kročili Gospodinovim putem. Postojiuvijek potreba za jednim pogledom koji ljubii ispravlja, koji poznaje i prepoznaje, koji dubokoproniče i oprašta (usp. Lk 22, 61) kao što jeBog učinio i čini sa svakim od nas.2. “Jedni na druge”: dar uzajamnosti.To “čuvanje” u odnosu na druge u oprjeci jes mentalitetom koji, svodeći život isključivona zemaljski vidik, ne promatra ga u zrenikuvječnosti te prihvaća svaki moralni odabir uime individualne slobode. Društvo kao što jeovo današnje može postati gluho bilo na tjelesnatrpljenja, bilo na duhovne i moralne životnepotrebe. Ne smije tako biti u kršćanskoj zajednici!Apostol Pavao poziva nas da tražimoono što vodi “miru i uzajamnom izgrađivanju”(Rim 14, 19) i koristi “bližnjemu na dobro, naizgrađivanje” (isto 15, 2), ne tražeći vlastitu korist“nego što koristi mnogima na spasenje” (1Kor 10, 33). To uzajamno ispravljanje i opominjanje,u duhu poniznosti i ljubavi, mora bitisastavni dio života svake kršćanske zajednice.Gospodinovi učenici, sjedinjeni s Kristompo Euharistiji, žive u zajednici koja ih međusobnopovezuje kao udove istoga tijela. To značida mi drugi pripada, njegov život, njegovospasenje tiču se moga života i moga spasenja.Dotičemo ovdje jednu veoma duboku sastavnicuzajedništva: između našeg života i životadrugih ljudi postoji neka međuovisnost, bilou dobru bilo u zlu; i grijeh i dobra djela imajudruštvenu protegu. U Crkvi, Kristovu mističnomtijelu, ta uzajamnost nalazi svoju potvrdu:zajednica ne prestaje činiti pokoru i moliti zaoproštenje za grijehe svoje djece, ali se takođerraduje neprestance i s klicanjem zbog svjedočanstavakreposti i ljubavi koje se javljaju u njezinukrilu. Neka se “udovi jednako brinu jedniza druge” (1 Kor 12, 25), kaže sveti Pavao, jersmo jedno tijelo. Ljubav prema braći, čiji jedanizraz – milostinja, koja je, zajedno s molitvomi postom, tipična korizmena praksa, ima svojkorijen u toj zajedničkoj pripadnosti. I u konkretnojbrizi za siromašne svaki kršćanin možeizraziti svoje dioništvo u jednom tijelu koje jeCrkva. Jedan je od pokazatelja pozornosti premadrugima u uzajamnosti također prepoznatidobro koje Gospodin čini u njima i zahvaljivatis njima za čudesne milosti koje dobri isvemogući Bog nastavlja izvoditi u svojoj djeci.Kada neki kršćanin otkrije u drugom djelovanjeDuha Svetoga, mora se tomu radovati i slavitinebeskog Oca (usp. Mt 5, 16).3. “Da se potičemo na ljubav i dobradjela”: zajedno hoditi u svetosti.Taj izraz iz Poslanice Hebrejima (10, 24) potičenas razmišljati o općem pozivu na svetost,neprestanom napredovanju u duhovnom životu,teženju većim karizmama i ljubavi kojaće biti sve uzvišenija i plodonosnija (usp. 1 Kor12, 31-13, 13). Briga jednih za druge ima za ciljuzajamno poticanje na sve veću djelatnu ljubavkoja nas, “kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnijado potpunog dana” (Izr 4, 18), potiče daživimo svaki dan kao predokus dana koji nepozna zalaza koji nas očekuje u Bogu. Vrijemekoje nam je dano u našem životu dragocjenoje za otkrivanje i vršenje dobrih djela, u Božjojljubavi. Tako sama Crkva raste i razvija seda prispije punini uzrasta Kristova (usp. Ef 4,13). U toj perspektivi dinamike rasta smještenje naš poziv na uzajamno poticanje da bismoprispjeli punini ljubavi i dobrih djela. Nažalost,uvijek je prisutna napast mlakosti, utrnućaDuha Svetoga, odbijanja da “oplodimo talente”koji su nam dani za naše vlastito dobro i dobrodrugih ljudi (usp. Mt 25, 25 sl.). Svi smo primiliduhovna i materijalna dobra koja su korisna zaispunjenje Božjeg nauma, za dobro Crkve i zanaše osobno spasenje (usp. Lk 12, 21b; 1 Tim 6,18). Duhovni učitelji podsjećaju da u vjerskomživotu onaj koji ne napreduje, nazaduje. Dragabraćo i sestre, prihvatimo trajno aktualan pozivda težimo “visokom mjerilu redovitog kršćanskogživota” (Ivan Pavao II.). Mudrost Crkveu priznavanju i proglašavanju blaženstava isvetosti nekih uzornih kršćana ima također zacilj probuditi želju za nasljedovanjem njihovihkrjeposti. Sveti Pavao potiče: “Pretječite jednidruge poštovanjem!” (Rim 12,10).Neka u svijetu koji traži od kršćana novosvjedočanstvo ljubavi i vjernosti Gospodinusvi osjete koliko je prijeko potrebno to nastojanjeu pretjecanju u ljubavi, služenju iopćem dobru (usp. Heb 6, 10). Taj je pozivposebno snažan u svetom vremenu pripraveza Uskrs. Uz želju za svetom i plodnomkorizmom, povjeravam vas zagovoru BlaženeDjevice Marije i svima od srca udjeljujemapostolski blagoslov!(Priredio fra Tomislav Pervan)22 | Glasnik mira | Međugorje Ožujak 2012. | Broj 3 | Godište VII. | 23

PreuzetoLectio divina – S Marijom kroz BiblijuKad je mladi svećenik, Alojzije Stepinac,bio imenovan zagrebačkimnadbiskupom koadjutorom,pjesnik je popratio taj događajznačajnim stihovima. U potrazi za novimzagrebačkim nadbiskupom mnoge su se silniceizmiješale, ispreplitale se na putu njegovaimenovanja. A vjerni je narod molio.O toj molitvi uporno upravljanoj Bogu, stihoviglase:‘Molitvama s tobom vodili smo boj, /Dok ne reče: Evo izabranik moj! / Odgovoromtvojim - bjesmo zadivljeni: / Zar je to,o Bože, - pastir izmoljeni? / Mlad i neznantako - do pred koji dan, / Da, al’ star vrlinom,- tebi dobro znan. / I ti skrovit bješe, - mladse na križ pope! / Sluga tvoj i u tom, - u tvojeće stope. / Krvavog će znoja - mnogu prolitkap, / Udarit će ljuto - pastirski ga štap,/ Bodljikama oštrim - mitra će procvasti, /Nadbiskupski prijesto - u križ će izrasti.’ …Je li to bila samo pjesnička, ili pak proročkainspiracija patra Milana Pavelića?Daljnji tijek, svima nama dobro znan, svjedoči:da, to je bila proročka inspiracija.Novi je nadbiskup bio darovan kao svjetioniki kao predvodnik Crkvi i narodu Hrvatau već prijetećim kobnim vremenima.Prošlih smo se dana naslušali začudnihantropologija i sofizama o čovjeku malomi velikom, moćnom i slabom. Morali smoslušati svakojaka govorenja o prvenstvu nekihinteresa jednih nad temeljnim pravomna život drugih. Povod je bio novo-planiranizakon o umjetnoj, in vitro oplodnji.Sukladno zacrtanome, giljotina je proradila,nije zahrđala: Glave članova ‘Nacionalnogpovjerenstva za medicinsku oplodnju’već su se otkotrljale. Istini za volju:mandat im nije istekao, zakon se nije promijenio;promijenila se partija.Izjavu ministra o početku ljudskog života,hrvatski su biskupi ocijenili kao ‘nestručnu,nehumanu, ideološki motiviranu’.Stepinčevo – Trodnevnica – 9. 2. 2012.Neznanje idrskost imajupravo javnostiPomoćni biskup zagrebački dr. Valentin Pozaić, SJVraća li se to ‘45., kad je vrijedilo: Drugkomesar je rekao: ‘Nema Boga!’ i – nemaBoga. Danas drug komesar kaže: ‘Nema čovjeka-embrija!’i – nema čovjeka-embrija.Za jedne može biti, u razna doba – za drugene. Ovisi o procjeni i samovolji pojedinca-partijca.Skojevci su opet u modi. Ignorancijai arogancija imaju pravo javnosti.Notorna je komunistička ideologija: svešto nije na liniji partije, tim samim je osuđenokao rigidno i konzervativno, klero-fašističko.Takvih smo se floskula naslušali 50 godinatijekom udružene zločinačke komunističkediktature u 20. stoljeću.Takvi se stavovi danas opravdavaju prizivomna 21. stoljeće. Po očitovanoj ignorancijii aroganciji, koju do danas nitko nigdjenije demantirao, mogli bi pripadati u 21.stoljeće – prije Krista! Tamo nekamo gdjenema ni embriologije, ni Dekaloga, ni Hipokrata.Kako je moguće u državi Hrvatskoj, danas,zastupati tako ekstremno rigidne i zaostale,ideološki zaslijepljene partijske stavove?Jednostavno: Moguće je – jer uHrvatskoj nije provedena lustracija.Na te začudne pojave reagirala je ‘Građanskainicijativa’ pozivom na akciju: ‘I jasam bio embrij’.Htjelo se podsjetiti da svaki ljudski životpočinje začećem, da je embrio od početkaistinito ljudsko biće, baštinik dostojanstvai nepovredivih prava ljudske osobe, da imapravo na poštovanje i temeljno pravo na život(Ivan Pavao II, Evangelium vitae, 1995,60; Donum vitae 1987, I, 1).Na Markov trg poslano je, i zaprimljenoputem elektroničke pošte, silno mnogo zahtjevaza očitovanjem o takvoj izjavi. Umjestoodgovora, Predsjednik vlade prezreo jete e-maile, i nazvao ih: spam = smeće.Valja se upitati: Znači li to da su zaPredsjednika vlade i svi ti hrvatski građani,koji su se usudili iznijeti svoje mišljenje,također spam = smeće?! Koji sipredsjednik vlade, demokratske, može todopustiti, i opstati? Može onaj – totalitarne,iz ‘45.! (…)Pitanje poštivanja ljudskog života, nasvim njegovim razvojnim razinama, pitanjeje ljudskosti i pravednosti, pitanje jeljubavi prema čovjeku. Ljubav prema životu,kultura života, u temeljima je blagoslovaobitelji i naroda. Govorio je blaženiAlojzije Stepinac:“Jake i sretne Hrvatske nema bez jakih,fizički i moralno zdravih i zadovoljnih hrvatskihobitelji. A tih opet ne će biti bez čestitihmoralno i fizički zdravih i sretnih pojedinaca,bez zdrave, brojne i valjane djece”(Propovijedi. Poruke. Govori 1934-1940,Zagreb 2000, 480).Poznata je izjava Martina Luthera Kinga,gdje među ostalim kaže: “Kukavičluk pita:Je li sigurno? Taština pita: Je li popularno?… A savjest pita: Je li ispravno? … Dođetrenutak kad čovjek mora zauzeti pozicijukoja nije sigurna … ni popularna, pa, ipak,potrebno ju je zauzeti zato što je ispravna”– jednostavno: zato što je etička, moralna,ljudska, Božja!A gdje je danas savjest? Na prežalosnomsramotnom procesu, iz onih drugarskih,navodno antifašističkih vremena, čula se riječčovjeka smirene savjesti, riječ Blaženika:“Moja je savjest čista!”Ta je savjest bila nježna, osjetljiva na dobroi zlo, Bogu i čovjeku vjerna po uzoruna poniznu Službenicu Gospodnju, BlaženuDjevicu Mariju.Po zagovoru nebeske Majke Marije molimoi mi pjesnikovim stihovima: “Čuj, BožanskoSrce, naših srca krik: / Daj da k tebivodi tvoj nas miljenik” – blaženi Alojzije.Amen.(Dijelovi propovijedi mons. Pozaića; naslov jedalo uredništvo - izvor www.zg-nadbiskupija.hr)Isus moliMeđugorski vidioci tvrde da je u jednom ukazanju Gospaplačući rekla: „Zaboravili ste Bibliju“! Listajmo zajedno Starii Novi zavjet kako bismo upoznali Oca, Sina i Duha Svetoga.Lidija ParisBijaše treća ura kad ga razapeše (Mk15,25). O šestoj uri tama nasta po svojzemlji – sve do ure devete. Isus je bezriječi. Kralj židovski šuti. Sin Davidovšuti. Božji pomazanik šuti. Bog pred ovim prizoromostaje bez riječi. Bog šuti i tama nastajepo svoj zemlji. Tama u koju je uronjen svijetkoji ne čuje Božju riječ i ne razumije Božjutišinu… „Ti sve vidiš, Gospode! Nemoj šutjeti!Gospode, od mene se ne udaljuj! … Bože, dikomoja, nemoj šutjeti!“ (Ps 35,22; Ps 109,1). Odevetoj uri povika Isus iza glasa: „Eli, Eli, lemasabahtani?“, što znači: „Bože moj, Bože moj,zašto si me ostavio?“ (Mt 27,45-46; Mk 15,33-35). Odakle Isusu ove riječi? Jesu li to riječi tjeskobe?Jesu li to riječi beznađa? Jesu li to riječiočaja? NE. Isus poznaje Pisma. To su prve riječipsalma 22.Isus moli. To je krik iz dubine duše, to jemolitva patnika koja završava ispovijedanjemvjere, povjerenja i nepokolebive nade. Taj supsalam Židovi molili stoljećima. Isus moli sasvojim narodom. Isus ispovijeda vjeru svojeganapaćenoga naroda koji mu uzvraća zlo za dobro,mržnju za ljubav njegovu… „Za moju meljubav oni optužuju, a ja se samo molim“… (Ps109,4).Isus moli. „Bože moj, Bože moj, zašto si meostavio? Daleko si od ridanja moga. Bože moj,vičem danju, al’ ne odvraćaš; noću vapijem inema mi počinka. A ipak, ti u Svetištu prebivaš,Nado Izraelova! U tebe se očevi naši uzdaše,uzdaše se, i ti ih izbavi; k tebi su vikali i spasavalise, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i narodaprezir. Koji me vode, podruguju se meni, razvlačeusne, mašu glavom: ‘U Gospoda se onuzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako muomilje!’“ (Ps 22,2-9). I doista, prolaznici su gapogrđivali mašući glavama: „Ti koji razvaljuješHram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe!Ako si Sin Božji, siđi s križa!“ Slično i glavarisvećenički s pismoznancima i starješinama, rugajućise, govorahu: „Druge je spasio, sebe nemože spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđes križa pa ćemo povjerovati u nj! Uzdao se uBoga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorioje: ‘Sin sam Božji’!“ (Mt 27,39-43).Isus moli dalje: „Iz krila majčina ti si meizveo, mir mi dao na grudima majke. Tebi sampredan iz materine utrobe, od krila majčina tisi Bog moj. Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja,a nikog nema da mi pomogne“ (Ps 22,10-12). Ali pod križem stoji Marija. S Isusom molitaj isti psalam. Marija shvaća. Marija prepoznajeispunjenje svih proročanstava i zato ostajeuspravna. Isus moli dalje: „Probodoše miruke i noge, sve kosti svoje prebrojiti mogu, aoni me gledaju i zure na me. Haljine moje dijelemeđu sobom i kocku bacaju za odjeću moju“(Ps 22,17-19). I doista, „pošto ga razapeše, razdijelišemeđu se haljine njegove bacivši kocku.I sjedeći ondje, čuvahu ga“ (Mt 27,35-36). AliIsus moli dalje: „Ali ti, o Gospode, daleko mine budi; snago moja, pohiti mi u pomoć! Dušumoju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj.Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogovabivoljih!“ (Ps 22,20-22).Isus poznaje Pisma. On poznaje Izaijinoproročanstvo o sluzi Jahvinu. Ono kaže: „Gle,uspjet će Sluga moj, podignut će se, uzvisit’ iproslaviti! Kao što se mnogi užasnuše vidjevšiga – tako mu je lice bilo neljudski iznakaženote obličjem više nije naličio na čovjeka –tako će on mnoge zadiviti narode i kraljevi ćepred njim usta stisnuti videć’ ono o čemu imnitko nije govorio, shvaćajuć’ ono o čemu nikadčuli nisu“ (Iz 52,13-53,12). Svi će jednogadana shvatiti ono što je Marija shvatila pod križem.Zato se očajnički krik židovskoga naroda,tjeskobni krik raspetoga Isusa pretvara u hvalospjev:„A sada, braći ću svojoj naviještat’ ime tvoje,hvalit ću te usred zbora. Koji se bojite Jahve,hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavitenjega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, inije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao,on ga je čuo. Zato ću te hvaliti u zboru veliku,pred vjernicima tvojim izvršit’ zavjete. Siromasiće jesti i nasitit će se, hvalit će Jahvu koji traženjega: nek’ živi srce vaše dovijeka! Spomenutće se i Jahvi se vratit’ svi krajevi zemlje; prednjim će ničice pasti sve obitelji pogana. Jer Jahvinoje kraljevstvo, on je vladar pucima. Njemuće se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji,pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze.I moja će duša za njega živjeti, njemu će služitipotomstvo moje. O Gospodu će se pripovijedat’slijedećem koljenu, o njegovoj pravdi naviještatinarodu budućem: Ovo učini Jahve!“ (Ps22,23-32).26 | Glasnik mira | Međugorje Ožujak 2012. | Broj 3 | Godište VII. | 27

SvjedočanstvoSvjedočanstvonastavak sa 7. str.S tog su stanovišta biblijski pisci bili svjesnida njihova riječ nije njihova, nego Božjariječ koju oni samo prenose. Zato proroci čestozavršavaju svoj govor izrazom: „Riječ jeGospodnja!“ Mi velimo da su ti ljudi bili Bogomnadahnuti. Oni su svojim suvremenicimaotkrivali smisao događaja, otkrivali suBožju objavu.Nadahnutim piscima Bog se objavljivao uraznim prilikama. Bog ih je nadahnjivao svojimDuhom tako da su govorili Božje stvari, isamo Božje stvari. To Božje djelovanje u ljudimakoji su pisali Sveto pismo nije ni u kojemslučaju potisnulo njihovo ljudsko djelovanjekao pisaca. Ne treba shvatiti nadahnućekao Božje diktiranje čovjeku koji bi bio pukopasivno Božje oruđe, kao neki pasivni tajnik.Biblijski pisac uvijek ostaje čovjek koji to štomu je Bog objavio govori na svoj ljudski način.Zato i nisu svi biblijski tekstovi nužno remek-djelaknjiževnosti. Ima i manje uspjelihdjela, odraz određene kulture, određene sredine,određenog temperamenta, određenogvremena. Matej ima drukčiji stil pripovijedanjanego Ivan. Međutim, i jedan i drugi prenoseBožju poruku pod djelovanjem DuhaBožjega koji ih nadahnjuje.Prema kršćanskom vjerovanju Isus, začetpo Duhu Svetomu, bio je ispunjen puninomDuha Svetoga. On je od vijeka u krilu Očevu;on je poznavao Boga jer ga je motrio licemu lice. „Boga nitko nikada nije vidio: Jedinorođenac– Bog – koji je u krilu Očevu,on nam ga obznani“ (Iv 1,18) i „U ovo (posljednje)vrijeme, govorio nam je (Bog) poSinu, koga je postavio baštinikom svega...“(Heb 1,1-2). Svojim riječima i svojim djelimaon nam je objavio ljubav Božju. On namje protumačio Pisma. Učenicima na putu uEmaus tumačio je smisao Pisama: „Počevšitada od Mojsija i svih proroka, protumači imšto u Pismima ima o njemu“ (Lk 24,27). Isusnam je dao ključ razumijevanja Svetih knjigaStaroga zavjeta.U Isusu iz Nazareta Božja je objava došlado svog vrhunca. U njemu je sve rečenošto je potrebno za našu vjeru i za naš ćudoredniživot. Isus je povjerio Pisma svojoj Crkvida ih ona obdarena Duhom Tješiteljem iBraniteljem može tumačiti i prodirati u dubinetajni Božjih.Zato Crkva u novije vrijeme snažno potičevjernike, i klerike i laike, da svaki dan, stalnočitaju Bibliju. Dogmatska konstitucija II.vatikanskog sabora Dei Verbum i dokumentPapinske biblijske komisije Tumačenje Biblijeu Crkvi ističu važnost čitanja Svetoga pisma.Slušati i pozorno čitati Bibliju u liturgijii izvan nje, zajednički i osobno.Kakav pratar? Di supratri?Početkom ove godine Vicepostulatura postupka mučeništva„Fra Leo Petrović i 65 subraće“ iz Širokog Bijega te Novastvarnost iz Zagreba objavili su knjigu fra Jerke Karačića(1912. – 1987.) Uspomene iz doba mučeništva. Fra Jerkoje svećeničku službu započeo u Mostaru, a nastavio uTrebinju, Ružićima, Ljutom Docu, Širokom Brijegu i jošnekoliko hercegovačkih župa. Jedno je vrijeme djelovaona župi u Frohnleitenu (Austrija). Knjiga je iznimno snažnosvjedočanstvo o životu ljudi u našim krajevima potkraji nakon Drugoga svjetskog rata. Svjedočanstvo kojedonosimo uzeto je iz spomenute knjige.fra Jerko KaračićVratio sam se iz Podgorja gdje samopremio bolesnika. To je župaKruševo koju sam ja služio više odgodinu dana. Don Andrija Majić– zamjenjivao biskupa pa zatvoren, kruševskižupnik don Ante Romić otišao u ordinarijat– zamjenjuje zatvorenog don Andriju.Kad sam došao kući, vidim kod štale konja.Ulazim u kuću. Tu me čeka Mirko Mićanovićiz Mostarskog Graca i moli me damu idem opremiti, tj. podijeliti sakramenteumirućih, njegovu starom ocu Matiši Mićanoviću.Deset je sati. Kretanje (dopušteno)do šest sati. Pitam Mirka je li od Udbedobio propusnicu, jer moram kroz Knešpoljeproći, a Knešpolje je iseljeno. On kaže danema ništa od Udbe. „Otac mi umire, kodnas nema više fratara – ja došao po Vas. Doveosam konja pa možete uzjahati.“ „Oh, jadanbrate, tko je vidio da fratar sada smidejahati?“ – tako odgovorih Mirku. Rekoh dijaku:„Ako tko bude za me pitao, reci da samotišao nad bolesnika u Jare. Ne kazuj da samotišao preko ‘granice’. Kad me vidiš, onda mise nadaj.“ A onda Mirku: „Brže natovari nakonja nekoliko bilja drva da tako manje upadamou oči.“ Polazimo. Idemo cestom ispodUzarića. To je već ničiji teren. Molimo Bogada prijeđemo uzarićki most jer je na njemuobično vojna straža, ali je jutros nije bilo kadje Mirko prešao preko mosta. Žurimo. Konjmora kasom, tako smo se žurili. „Ako meuhvate po noći gdjegod izvan župnog stana,ostade narod bez svećenika!“ Žurimo. Većsmo pred mostom. Na mostu straža. Samojedan vojnik. Idemo. Vojnik nas zaustavi ipita mene: „Velečasni, kud Vi?“ To me vrloFra Jerko Karačić, 1945.“Pobište i pozatvarastenaše zakonoše. Šta suvam pratri skrivili? Izlazimi iz kuće, partizanskirazbojniče, izruguješpratarsko odilo, izruguješsvetu ispovid i svetu viru.Bog će te kaznit. Izlazi izkuće, ne napastuj me daprid smrt grišim… Oh, mojipratri, jadni mi bez vas.Bože, Bože, smiluj se…“iznenadi i okuraži. Rekoh mu kamo idem išto imam obaviti. On mi reče: „Nek Vas Bogčuva. Idite, samo ja sam do pet sati ovdje nastraži pa, ako je moguće, vratite se prije petsati da Vas pustim.“ Opet mi reče: „Velečasni,ne nagovaram Vas da lažete, ali ako Vasnetko upita kako ste prešli most, Vi jednostavnorecite da niste nikoga vidjeli na mostu.Bog će nam oprostiti ovu neiskrenost. Imeni je teško skoro kao i Vama jer morammrcvariti ovaj ispaćeni svijet. Bože, na štosmo spali…“Požurili smo kroz Knešpolje. Kroz onumahalu od mosta pravac Lončari u Gracu.Sve kuće otvorene. Nigdje žive duše. Pustinja.Ljudi iseljeni, zbijeni u druga sela skapavaju.Kad smo prolazili kraj Zovkinih kuća,jedna je mačka doletjela k nama i tako žalosnomijaukala da srce puca. Žurimo. Većsmo kod Mićanovića. Stojna kuća prizemnica,pokrivena ciglom (crijepom). Do nje kojihdvadeset koraka pojata (štala) pokrivenaslamom. Idemo u tu pojatu. U pojati jasleunaokolo i jedna krava za jaslama. Tu je prijebilo goveda i konja, ali su partizani sve otjeraliosim krave jer je Matišin sin poginuo1944. u borbi s partizanima, pa je ta obiteljproglašena neprijateljska za režim. Takve suobitelji morale hraniti partizane. Uđosmo upojatu gdje je lijevo od ulaza odgrađena prostorija– prava soba, lijepo okrečena, s dostavelikim prozorom. Ima mala peć u ćošku. Tume uvede Mirko i reče: „Ja odoh u kuću dapripremim štogod za prigrist“ (pojesti). Ulazimi vidim na dosta čistom drvenom seljačkomkrevetu starca kako mirno leži. Velim:„Hvaljen Isus“. On odgovori: „Vazda Isus valjen“.Ja zažižem svijeću, spuštam PresvetiSakrament na stol i počnem, po običaju,škropiti i moliti: „Mir kući ovoj…“ Matiša,starac od preko osamdeset godina, potpunoslijep, pita: „Ma, ko je to? Šta to šuškaš?“ Jaodgovorim: „Evo, moj Matiša, došao fratar,pa ako se želiš ispovjediti, tu sam.“ „Pratar!?“– viknu Matiša i podiže se. „Ma, ko si ti, štasi doša?“ Opet velim: „Fratar. Došao te okrijepitisvetim sakramentima.“ „Kakav pratar?Di su pratri?“ – razdera se bolesnik. „Ma, jesam,Matiša, evo, pipaj habet, pasić i očenaše(krunicu).“ On zaista popipa i raskrivi sete reče: „Odlazi, sotonin sine. Ne navodi mena grij prid smrt. Dosta jada vidijo. Kojeg lisi pratra ubijo pa obuka njegovo sveto ruvoi mene doša varat… Izlazi mi iz kuće, razbojniče…Oh, moj fra Zlatko!“ (Misli na fraZlatka Sivrića, njihova župnika, koji je moraoseliti.) „Pobište i pozatvaraste naše zakonoše.Šta su vam pratri skrivili? Izlazi mi izkuće, partizanski razbojniče, izruguješ pratarskoodilo, izruguješ svetu ispovid i svetuviru. Bog će te kaznit. Izlazi iz kuće, ne napastujme da prid smrt grišim… Oh, moji pratri,jadni mi bez vas. Bože, Bože, smiluj se…“Vidim da Matiša ne vjeruje da sam fratar.Priletim u stojnu kuću i velim: „Mirko, dođi,stari ne vjeruje da sam fratar.“ Mirko pođe samnom i veli: „Bolan babo, evo pratra iz LjutogDoca. Samo su iz naše općine otjerani, udrugim ih općinama još ima.“ Stari kleče „navelika kolina“ i zavika što ga grlo nosi: „O,moj Bože, fala ti nebrojeno puta kad na čassmrti dočeka misnika i ispovidnika. O Isuse,Marijo i sv. Jozipe, fala po iljadu puta…Ispovidam se Bogu svemogućemu…“ Kadsam ga opremio, Matiša mi ljubi ruke, habet,pasić i očenaše, i veli: „Moj oče, oprosti mišto sam mislijo da ste ona kuga, da ste partizan…Mirko, ponesite i jidite putem. Dalekoje Ljuti Dolac. Brže pripremi jelo, i nekvam je Bog na pomoć. Zovni nevistu!“ Nevjestauđe. Matiša joj veli: „Sva čeljad, i našai tuđa, neka klečeć mole svetu krunicu da nebi partizani smakli Božjeg misnika…“ Bržesam ušao u stojnu kuću u kojoj je nabijenoMatišine četvero čeljadi i iz Gornjeg Gracak njima zbijeno (silom dotjerano) još devetnaesteročeljadi. Kuća za petero čeljadi sadasluži za dvadeset i troje… Pozdravim se s čeljadii s Matišom. Mirko uzeo u torbu slaninei luka, i veli: „Babo, zbogom. Mi odosmo.“Prolazimo ispred stojne kuće. Čuje semolitva: „…dođi kraljevstvo tvoje…“ Žurimoprema uzarićkom mostu. Slanina, luk iTrumanova (Unra) kukuruza se rastapajuu ustima koje izgladnjeli stomak pohlepnoprima…Prolazimo kroz pusto Knešpolje. Dolazimona most. Nigdje nikoga. Ipak namiza vrbe blizu mostu mahnu rukom i zaželisretan put onaj brat vojnik koji trpi kao imi svi… Ulazimo konačno u Jare. Dočepalismo se „slobodne zone“, ali prije šest nećemo moći u Ljuti Dolac. Žurimo. U Biogracima(selo između Ljutog Doca i Jara) jevojna komanda u školi. Ta je škola (zgrada)vlasništvo Petra zvanog Petrike Sušćevića.Petrika je seoski odbornik. Idem k njemu.Još je pet minuta do šest. Ima do župskogstana barem pola sata. Svratimo se u Petrike.Molim ga da ode komandantu i da me najavi,tako da smjednem prenoćiti u Petrike.On ode i vrati se, pa veli: „Komandant želi sVama razgovarati.“ Idem komandantu. Ulazimi pozdravljam ga običnim civilnim pozdravom,a on naglašeno odgovori: „Zdravo!“Ponudi mi stolicu. Ja sjednem vis-a-visnjega za stol. Dosta hladno, ali – rekao bihbez prezira – reče mi: „Vi, pope, kršite disciplinukoja zbog izvanrednih prilika ovdjevlada. Već je šest sati, a Vi niste kod kuće…“Odgovorim da sam ga upravo zato došaomoliti što sam „prekršio“ disciplinu, da smijemprenoćiti ovdje u Petrike. Veli mi: „Lakoje to riješiti. Čim se vojnici vrate s terena, datću ti dvojicu neka te otprate do crkve i s timje problem svršen.“„Baš mi je drago da smo se sastali i dasmo sami“ – tako on nastavi ponudivši micigaretu, i nastavi: „Zaista se ja čudim vamapopovima koji ste mladi. Šta čekate, što li zavaravatii sebe i narod. Vi niste više potrebniovomu novom društvu. Vjeruj, do deset godinaove vaše crkve bit će potpuno suvišne.Mi ih ne ćemo rušiti, ali ćemo narod vaspitati,preodgojiti, pa će narod uvidjeti suvišnosti besmislenost vjere i crkve. Nego, pope, Viste mlad čovjek, ne čekajte. Napuštajte to danasšto će trebati sutra napustiti. Mi trebamoprofesora, trebamo ljudi s fakultetom. Zaposlitese i budite slobodni građanin ove zemlje…“Još je dalje govorio i uvjeravao me,a ja sam samo čekao da dođe ta vojska i dame doprati kući. U raspravu se nisam upuštao.Po koji sam put sažeo ramenima i daomu do znanja da se s njim ne slažem. Nisamse ni ljutio na njega jer mi je izgledalo da mekao čovjeka i razumije i sažalijeva što samostao ovako „nisko“ babama na raspolaganje,a mogao sam biti „visoko“ i narodu krvpiti i nazivati slobodom i ovo da ne smijemiz kuće izići kad je najveća potreba. – Vojnicimaje naredio da me doprate točno do vratažupskog stana, ali da u župski stan ne smijuući. Tako je i bilo.28 | Glasnik mira | Međugorje Ožujak 2012. | Broj 3 | Godište VII. | 29

PromišljanjePromišljanjeDuhovna borba (2.)U dubini čovjekova srca, dublje od njegove osjetilne razine, stanuje ljubav. Čovjek kojizna da ga Bog ljubi sposoban je pobijediti svaku tromost svoje tjelesne prirode i svogadruštvenog bića. On je sposoban za sučeljavanje sa svim poteškoćama, kušnjama, zlom,bolešću, pa čak i sa svojim grijehom.o. Bernard Ducruet OSB1. otegotna okolnost: društvenookruženjePrva okolnost koja može otežati našuduhovnu borbu je društveno okruženje.U obitelji smo u djetinjstvumogli poprimiti sklonost premaoholosti, škrtosti ili taštini. Oponašanjemokoline, u sebi smo izgradili određeni „nadja“koji pojačava iskonski egocentrizam, kojiveć ionako previše njegujemo. Kultura nacije,plemena, kontinenta ili predaka možejednako tako uvjetovati način na koji gledamosame sebe: može nas uzdizati i poticati ilipak u nama razvijati komplekse. Postoji, primjerice,kompleks zapadnjačke superiornosti,oblik taštine koja je drugima teško podnošljiva.Čak i pripadnost nekoj vjerskoj iliredovničkoj zajednici može pojačati ponekuod tih iskonskih sklonosti za posjedovanjem,dominacijom ili mišljenjem da smobolji od drugih. Treba biti svjestan svih tihutjecaja koji nam dolaze iz okoline, ali i pazitida svoje vlastite sklonosti ne projiciramona druge.2. otegotna okolnost: modernaantropologijaU zapadnjačkim zemljama razvila se antropologijausredotočena samo na čovjeka, kojapotencira čovjekovo bavljenje samim sobom.O čovjeku se razmišlja neovisno od Boga. Toje na radikalan način izraženo u ateizmu, a nanešto suptilniji način u „vjerovanju“ u potpuna,samodostatna i neovisna čovjeka. Svakidrugi način razmišljanja proglašava se neznanstvenim,pa time i neprihvatljivim. U obaslučaja potpuno se gubi temeljni odnos izmeđučovjeka i Boga, kao i pojam „bića koje jestvoreno za Boga“, što je središnja misao crkvenihotaca, napose svetoga Augustina: „Zasebe si nas stvorio, Gospodine, i nemirno jenaše srce sve dok se ne smiri u tebi“. Modernazapadnjačka misao, koja je vrlo omiljenazato što čovjeka potiče da učinkovito podčinjavasvijet svojoj vlasti, prenaglašava percepcijuljudskoga „ja“, koje je već ionako u napastida se oholo smatra samodostatnim. U ovomkontekstu treba spomenuti i sudjelovanje unekim društvima koja se bave loše probavlje-nim praksama dalekoga Istoka, kao i magiju,drogu, alkohol, seksualni razvrat. Neke sektepotiču čovjekovu želju da živi samo za sebe,da ostvari svoj uživalački, častoljubivi i dominantni„ja“.3. otegotna okolnost: emocionalne raneOvim izvanjskim okolnostima valja dodati isve one emocionalne rane i traume koje, kodnekih, mogu onemogućiti budnost i otežatipreusmjeravanje želje. Emocionalne ranei traume uzrokuju bijeg, nasilje, kompenzacijui zaslijepljenost. Takvo ponašanje čovjekuonemogućuje da svoje želje prikažeBogu, a upravo je takvo prikazivanje jedininačin da se ljudski „ja“ podvrgne Božjoj voljii Njegovoj ljubavi. Emocionalne rane i traumemogu proizaći iz obiteljskih uvjeta u kojimaje netko proživio svoje djetinjstvo, ili izkasnijih događaja koji su nasilno povrijedilinjegove emocije. Osjećajnost tako postajekrhka, boležljiva i nesposobna za budnost ipozornost koja je, što ćemo kasnije vidjeti,uvjet za preusmjeravanje želje.Snimila Lidija ParisTromost i milostDok analiziramo okolnosti koje otežavajuduhovnu borbu, mogli bismo doći u napastpomisliti da je bitka unaprijed izgubljena,i da je naša sloboda – koja ima ključnuulogu u toj borbi – samo iluzija, budući dasmo se rodili a da to nismo ni tražili, budućida nismo izabrali ni roditelje, ni domovinu,ni rasu, ni povijesno razdoblje, ni spol, nivjeru, itd. Mi smo, dakle, unaprijed određeni.Naše fizičko, moralno, psihičko i emocionalnobiće je predodređeno. Zatočenici smosvoje biologije i svoje društvene okoline. Paipak, naša vjera i naše iskustvo ne potvrđujuovu postavku. Znamo da čovjek ima sposobnostodbaciti sve što otuđuje njegov životi da može dopustiti milosti da ga iznova izgradi,počevši od onoga „ja“ koji je mnogodublji od biološkog ili društvenog „ja“. U dubiničovjekova srca, dublje od njegove osjetilnerazine, stanuje ljubav. Čovjek koji znada ga Bog ljubi sposoban je pobijediti svakutromost svoje tjelesne prirode i svoga društvenogbića. On je sposoban za sučeljavanjesa svim poteškoćama, kušnjama, zlom, bolešću,pa čak i sa svojim grijehom. Čak nitidemon ne može prodrijeti u tu temeljnuslobodu koju čovjek posjeduje, slobodu daodgovori na Božju milost, koja ga neprekidnopoziva da ustane i da se vrati Ocu.NeprijateljSebičnost se suprotstavlja istinskoj ljubaviprema sebi, ljubavi u međuljudskim odnosima,darivanju sebe drugima, i to u toj mjerida pretpostavlja ne samo tri iskonske pukotineljudske prirode (pohlepu, taštinu i oholost),nego i utjecaj izopačenoga napasnika.Da bi proširio te pukotine i učinio još skliskijompadinu koja vodi samouništenju, zaoduh se služi svim sredstvima koja mu nudisuvremena kultura, svim događajima i osobama,koje pretvara u svoje agente. U svojojknjizi o nepodjeljivoj ljubavi, MadeleineDelbrel ustvrdila je da zao duh nije tek pojam.Treba ozbiljno shvatiti što nam Isus usvom evanđeoskom realizmu o njemu govori.Zao duh nije napast, on je „napasnik“. Onje „knez ovoga svijeta“. Biblija mu daje okostotinu imena, ali najčešće je to lažac, onajkoji unosi razdor, đavao, neprijatelj. U evanđeljimase razotkriva više nego drugdje, budućida ga Isusova nazočnost prisiljava naskidanje krinke. On je netko, on je inteligentan,ali nije „osoba“ nego, kao što kaže kardinalRatzinger, „anti-persona“, „ne-osoba“.On dezintegrira osobno biće. U njemu nemani traga ljubavi ni jedinstva. Lijep je pa zavodi,ali i optužuje, sumnjiči, uništava. Lucidanje ali razara, i čista je suprotnost svjetlu kojeprosvjetljuje i grije. Napastuje, često progoni– napose svece – a katkad i zaposjeda.Vara, unosi nemir i razdor, odvaja od Bogai od drugih. Pothranjuje unutarnje gunđanjekoje razdire srce. On je „otac laži“ i „otajstvobezakonja“.Kako djeluje neprijatelj?Njegov glavni napor sastoji se u tome da nasdovede do gubitka povjerenja u Boga, kojegapočinjemo sumnjičiti da je ljubomoranna našu slobodu i na našu sposobnost zaljubav. Taj temeljni strah od Boga, koji nambiva predočen kao „sadist“, suptilno je pomiješansa svim drugim strahovima koji gaprikrivaju. I tako, u zemaljskom raju Adamodgovara Bogu: Pobojah se jer sam go, pa sesakrih (Post 3,10). Strahovi koji proizlaze iznašeg unutarnjeg siromaštva, iz naše nemoćii krhkosti, u nama prikrivaju jedan bitnistrah: strah od ljubomornog i osvetoljubivogBoga kakvog nam prikazuje neprijatelj.Jednako tako, strah od đavla na koji posvudanailazimo, zapravo je napast koja nas paralizirai sprječava da doista spoznamo Boga, ida se u Njega uzdamo.No neprijatelj, knez ovoga svijeta, ne djelujesamo u srcima. On djeluje i u povijestisvijeta, kao što reče Madeleine Delbrel: „Tajinteligentan duh uvlači se u ljudske poslovena tako spretno doziran način da istovremenoopstaju i ljubav i mržnja, i oholosti odricanje, i ubojstvo i žrtva. On svakomvremenu, svakom razdoblju, svakoj civilizacijinudi svoju vlastitu viziju svijeta“. Njegovose djelovanje najbolje raskrinkava upustinji i u gorljivim zajednicama. Zid kojiih odvaja od vladajuće kulture, od „svijeta“u kojemu se neprijatelj tako izvrsno skriva,zavjeti koji zatvaraju pukotine ranjenih željai preusmjeravaju želju, organizacija zajedniceoko ljubavi kao zakona nad zakonima,sve ga to prisiljava da se očituje navidljiviji način.U okruženju obilježenom ljubavlju mnogoje lakše prepoznati laž, strah, duhovnutromost, bahatost, ljubomoru, sumnjičenje,optuživanje, gunđanje, lijenost, zaslijepljenost,srditost, zadovoljstvo samim sobom,osvetoljubivost, škrtost, grozničavost, itd., anapose oholost, taštinu ili lakomost. U svijetuje teško prepoznati zloga duha, budućida su se nelagoda i neugoda koje on širi rasplinuleu sveopćoj mučnini. U borbi protivnjega zapravo se i ne zna s kojeg bi se krajatrebalo početi. U gorljivoj zajednici ili u gorljivusrcu, i najmanji dašak napasnika koji sesuprotstavlja Duhu ljubavi odmah biva prepoznat,imenovan i suzbijan.Razlikovanje duhovaPustinjski oci to su rado objašnjavali slikomgrada u kojemu jedan jedini demonsjedi na zidinama i skrštenih ruku nadgledasvoje ortake koji rade za njegov račun,nadgleda mjesta koja potiču na porokei nepravdu, kao i prirodnu težnju svakogada traži vlastite interese. Za to se vrijemeu jednom samostanu stotinu demonabjesomučno trudi napastujući monahe.U svojoj povijesti svetoga Benedikta, svetiGrgur Veliki kaže da svi nemaju dar razlikovanjaduhova. Benedikt je imao tu karizmu.Njegov učenik Mauro napasnika jeprepoznao tek nakon nekoliko dana posta,a poglavar samostana Pompejanus nikakonije uspijevao shvatiti, zašto jedan monahuvijek izbjegava tihu samotnu molitvu. Jeli sveti Benedikt tek dobar psiholog? Psihologpromatra poteškoće u karakteru.Karizmatik razlučuje nazočnost napasnika.Da bi jedna osoba ozdravila, oni morajudjelovati zajedno.Božji odabranici iz duhovne borbeuvijek izlaze osnaženiSjetimo se, na kraju, da demoni ostajupodvrgnuti Božjoj vlasti. Iz knjige o Jobuučimo da Bog koristi njihovu „službu“. Ukonačnici se demon uvijek bori protiv samogasebe, budući da Božji odabranici izte borbe uvijek izlaze osnaženi. Iako demonpostoji po Božjem dopuštenju, onima potpunu slobodu izbora i strategije,tako da njegovo izopačeno djelovanje usvijetu i u povijesti ostaje nepredvidljivoi neočekivano, pa će nas držati u napetostisve do konca vremena, kao što nam topokazuje knjiga Otkrivenja. Polagani i postupniuspon čovječanstva prema noosferi,uspon koji opisuje Teilhard de Chardinu svojoj knjizi Milieu Divin, iz tih je razlogajedva primjetan u povijesti, koja čestodaje dojam da se vraća unatrag.Napast koju demon uzrokuje u nama, iborba koju moramo voditi, često potiču najaču vjeru i na veće povjerenje u Boga, komuse gorljivo obraćamo u molitvi. Znamo, kakokaže sveti Pavao, da Bog nikada ne dopuštada budemo kušani iznad svojih snaga. Umolitvi, od Boga tražimo da neprijatelja privežeuz podnožje križa Isusova, čije je imestrah i trepet pakla.(O. Bernard Ducruet pristupio je benediktincima1947. godine. Bio je meštar novaka, aod 1973. do 1991. poglavar Opatije sv. Benediktau Francuskoj. Poznat je kao voditelj duhovnihvježbi i seminara za laike i redovnike.)Prevela Lidija Paris30 | Glasnik mira | Međugorje Ožujak 2012. | Broj 3 | Godište VII. | 31

SusretiSusretiBez Božje pomoćisve je ništavnoU Božićnoj poruci Gospa nam govori o sakramentukrštenja kroz koji smo dobili pečat Božjeg poziva i Božjeljubavi! Življeno krštenje čini nas svjedocima te ljubaviprema svakom čovjeku koji nam po majci Mariji postajebrat ili sestra. Maja Sansović predsjednica je udruge„Gledati srcem“ iz Zagreba, koju smo upoznali za čestihposjeta Majčinu selu, kojemu donosi pakete pomoći. Snjome smo razgovarali o ljubavi prema potrebitima.Priredila Paula TomićMolim Vas, predstavite se našim čitateljima.Rođena sam u Zagrebu, gdje i danas živim smajkom Ankom. Nakon završene gimnazijeupisala sam studij ekonomije. Samo s jednomplaćom u obitelji bilo je teško studiratipa sam se zaposlila u jednoj medijskoj agenciji.Od djetinjstva osjećam veliku ljubav premaljudima u potrebi, prema starijima, osamljenimai onima koji trebaju tuđu pomoć.Osobito sam vezana uz djecu koja su sama ibez roditeljske skrbi. Ta moja ljubav svakogje dana jačala i jačala te sam jednoga danadonijela odluku: ostavit ću stalno zaposlenje,dobru i sigurnu plaću na kojoj bi mi mnogiHrvati zavidjeli. Medijski život, izlaske, prezentacije,pozivnice... zamijenit ću humanitarnimradom za osmijeh i zagrljaj djece kojatrebaju pomoć.U kakvu ste obiteljskom ozračju odgajani?Odrasla sam u katoličkoj obitelji. Velik utjecaju odrastanju u vjeri imala je moja majka,koja se kao lavica borila da na asfaltu velegradazadržim prave vrijednosti katoličkedjevojke. Uz Božju pomoć i zaštitu BlaženeDjevice Marije nije bilo teško ostati na putukoji mi je odredio dragi Bog.Odakle nadahnuće za pomaganjemdrugima?Još kao djevojčica osjetila sam potrebu dapomažem drugima, slabijima, starima i nemoćnima.Mislim da od rođenja imam darljubavi za druge.Živjeli smo skromno, ali mi ništa nije nedostajalo.Ono što sam imala, voljela sampodijeliti s onima koji nemaju i pri tome samosjećala veliku sreću i zadovoljstvo. Davnosam shvatila prvo pravilo: „Ako sama poje-dem vrećicu bombona, boljet će me trbuh.Ako podijelim tu vrećicu bombona s onimakoji nemaju, dobit ću osmijeh i zagrljaj.“ A,ima li što ljepše od osmijeha?Vaši susreti s Međugorjem?Kao mala djevojčica od 4-5 godina sa svojimsam roditeljima dolazila u Međugorje. U tovrijeme nisam znala što se to događa. Mojamajka, očarana ovim prekrasnim mjestašcem,uzima me za ruku te nastavljamo zajednohodočastiti svih ovih godina. Međugorjeje moje mjesto molitve i mira. Ono jemjesto Gospine škole koju sam prohodala uduhu i u vjeri. Naučila sam moliti i slušati.Naučila sam molitvu bosih nogu po užarenomhercegovačkom kamenu i plavih prstijukada puše bura i kada je zima.Svaki je moj dolazak u Međugorje kao dasam „kod kuće“. Tijekom prošle godine dolazilasam skoro svaki mjesec. U petak poslijeposla sjela bih u autobus, vozila se cijelunoć, a ujutro sam bila pred kipom naše Majke.Svaki me tjedan primala raširenih ruku iučila me ljubavi prema drugima. Penjući sena Brdo ukazanja i Križevac, sudjelovanjemna svetoj Misi, klanjajući se Presvetom oltarskomsakramentu uvjerila sam se – u Međugorjuse Nebo spojilo sa Zemljom.Kako ste došli do Majčina sela? Što steveć napravili za Selo?Moja prijateljica Amanda Filipović volontiralaje u Majčinu selu. Posjetila sam je, upoznalasam djecu iz prve kuće, tetu Lenku, sestruKristinu, fra Svetozara Kraljevića i brzosam shvatila kakve su potrebe Majčina selate sam se odlučila uključiti u „mali projekt“Majčino selo Međugorje. Mail koji sam poslalasvojim prijateljima i kolegama s poslapokrenuo je „lavinu“ poziva. Bila sam sretnašto se odazvalo toliko ljudi. Donosili supakete hrane, kozmetike, školskog pribora,odjeće, igračaka i svega što je bilo potrebno.Osobno sam pakirala stvari u kutije i putnekovčege i to automobilom ili autobusom dostavljalau Međugorje. Bilo je mnogo truda inespavanja – ali sam bila sretna kada sve dobroprođe i ujutro stignem u Majčino selo.U Međugorju sam upoznala obitelj AndreSivrića. Svi njegovi ukućani nesebično su mipomagali u skladištenju paketa ili transportudo Sela. Hvala im od srca što su uvijek „gledalisrcem“ te mene primali u svoju kuću kaosvoje dijete i dio svoje obitelji.Potaknuta tim malim projektom pomoći,u Zagrebu sam osnovala udrugu „Gledatisrcem“ (www.gledati-srcem.hr) i pokrenularazne projekte humanitarne pomoći. Uz donacijuu stvarima udruga je slala i novčanupomoć.Vaša je pomoć stigla i do Afrike?Želja za Afrikom i odlazak u misije godinamaje postojala u mome srcu. Dobila sam informacijuda mogu volontirati u sirotištu sv.Antuna u Songei, na jugu Tanzanije. Moja prijateljicaŽeljka Ćurin i ja otputovale smo zajednou tu daleku zemlju. Osim pomoći u sirotištukod djece bez roditelja, uključile smo se i uprogram i popis djece za kumstva po afričkimselima. Kumstvo znači popisati siromašnu djecui pronaći im kumove u Hrvatskoj koji će godišnjeizdvojiti 100 EUR za školovanje jednogadjeteta. To će dijete dobiti knjige, torbu, odjeću,uniformu, plaćenu školarinu, jedan dnevniobrok i sve što je potrebno jednom školarcu.Naš zadatak bio je, nakon volontiranja u sirotištuna jugu Tanzanije, otputovati na sjeveru Morogoro popisati djecu. Tamo smo otišle uhrvatsku katoličku misiju Dakawa, koju s Božjompomoći vode don Dražan Klapež i donNikola Sarić. Na području naše misije nalazi sepleme naroda Masai. Taj je narod drugačiji odostalih Afrikanaca, s drugačijom je kulturom iizgledom, i plijenio je našu pozornost.Izgradili ste i školu?Prvi susret s Afrikom bio je šokantan. U mojojglavi nevjerica – kako se može tako živjeti?Ovo je 21. stoljeće, ljudi hodaju poMjesecu. Na svakom koraku jad i bijeda, siromaštvo,razne bolesti, opasne divlje životinje.Žive u nastambama od blata, bez struje,vode. Hodaju u dronjcima. Ne posjeduju ništamaterijalno. Samo prašina i užareno sunce,a kada pada kiša ostaju bez kuća jer ihvoda odnese.Obilazeći s velečasnim Dražanom Klapežompodručje naše katoličke misije Dakawa,dobro smo upoznali njihove potrebe iveć tada sam znala da moramo nešto napravitiza taj narod. Ne možemo se vratiti kući uHrvatsku, svojoj obitelji i prijateljima i samopričati kako je teška situacija u Tanzaniji.Ideja je stvorena: graditi školu. Don Dražanima projekt, a udruga „Gledati srcem“ financiratće njezinu izgradnju.Poslije povratka u Zagreb krenuli smou ostvarenje projekta koji smo nazvali „kamenpo kamen, cigla po cigla, škola u Magogu,Tanzanija“. Da bismo prikupili financijskasredstva, pripremamo i održavamo prezentacijeprojekta i misijskog rada s plemenomMasai u župama u Zagrebu i okolici, održavamohumanitarne koncerte i razne druge priredbe.Zahvaljujući dragome Bogu i svim dobrimljudima koji gledaju srcem, naša školaje za 10 mjeseci dobila i krov. Sada nam nedostajuklupe, stolovi, sanitarni čvor, kuhinja(djeca će u školi imati jedan dnevni obrok) ikuća za učitelje koji će tamo živjeti. Škola ćeprimiti 150 djece, gradi se u šikari, daleko odgrada. Školska godina počinje u siječnju, a završavau prosincu. Nadamo se da ćemo većpočetkom 2012. završiti izgradnju glavnogobjekta i da će naša dječica u novoj školskojgodini krenuti u novu školu. Sada ona pješačeu školu i do 12 km – ako su uopće imala novacauplatiti klupu u kojoj će sjediti.Škola je za njih put u slobodu i zalog zabolju budućnost. Mnogi su se dječaci izjasnilida žele u školu i da bi htjeli biti svećenici.Nekoliko njih sada pohađa bogoslovnifakultet. Školovanje je za njih preskupo, zatotražimo kumstva za naše bogoslove.Naša katolička misija Dakawa veliki je rasadnikBožjeg cvijeća – djece koji žele bitiKristovi vojnici.Što je za Vas ovaj humanitarni rad?Moj rad je odgovor dragom Bogu: „Evo me,pokazao si mi malene, hvala ti!“ Teško mije u nekoliko riječi opisati što osjećam. Toje posao koji ima smisla. Započeti i završitidan s molitvom uz njihov osmijeh koji sene zaboravlja, uz pjesmu i ples kojim slaveBoga dok prisustvuju sv. Misi – to je prekrasno.Nema ljepšeg osjećaja od osmijeha, zagrljajai poljupca djeteta. Upravo su takva tadjeca: nasmijana, radosna, željna obrazovanjai barem jednog obroka dnevno.Citirala bih Sinišu Glavaševića koji je, gledajućidjecu kojima je rat ukrao djetinjstvo,rekao: “Zaustavite svijet, zaustavite vrijemeako ne stignete dati djeci sve što im treba daodrastu u čistoj ljepoti, jer za ono što se događanisu kriva djeca.“Pričala sam djeci u Tanzaniji o djeci izMajčina sela u Bijakovićima. Nacrtali su i poslalicrtež – srce zahvale, koji se nalazi na ziduu prvoj kući u Majčinu selu. Na našem filmu„Misijsko putovanje 2011.“ djeca iz sirotištasv. Antuna na hrvatskom jeziku pozdravljajudjecu Međugorja – ima li što ljepše?Djecu Afrike i djecu Majčina sela našadraga Gospa zagrlila je svojim plaštem!Ovaj moj humanitarni rad odgovor je naono što nisam razumjela kada sam kao djevojčicadolazila u Međugorje. I ja sam moralaproći Gospinu školu da bih znala kakoovaj moj posao ima smisla.Poruka drugima?„Svako je dijete neprocjenjivo vrijedno. Svakoje Božje stvorenje“ (Majka Terezija). Te riječimoto su moga životnog puta davanja i pomaganjadrugima. Svi bismo trebali pogledatiljude oko sebe, poslušati ih, pomoći im lijepomriječju, molitvom... Divno je davati sebeza druge i ne očekivati plaću. Znajte da i najmanjapomoć, materijalna ili financijska, mnogoznači. Kada se mnogo nas složi, i uz malufinancijsku pomoć gradimo školu u Africi, napravimopakete za mnogobrojne obitelji, pomognemodjeci slabijega imovinskog stanja,zaustavimo tugu i suzu u dječjem oku... Pružajućipomoć, s crnim i bijelim rukama radimodivan šareni mozaik sreće i ljubavi. U svomehumanitarnom radu susrela sam divne i plemeniteljude koji gledaju srcem na ljude u potrebi.Hvala dragom Bogu i našoj Gospi, i svimljudima koji su pomogli da ideja o gradnji školeu dalekoj i siromašnoj Africi bude ostvarena.Hvala svoj djeci koju sam susrela u svom životujer su učinila moj život bogatim.Planovi za budućnost?Uz Majčino selo i Afriku kojoj ću se uvijekvraćati, nadam se da će udruga „Gledati srcem“pokrenuti i neke projekte u Hrvatskoj.Imam ideje, volju, želju, ljubav u srcu, ali topredajem dragom Bogu jer bez njegove pomoćisve je ništavno.32 | Glasnik mira | Međugorje Ožujak 2012. | Broj 3 | Godište VII. | 33

PoticajiBožja riječ– neiscrpnovrelo životaGospodine, može li itko ijednu riječtvoju potpuno shvatiti? Višeje onoga što ostavljamo nego štousvajamo, na sličan način kao štožedni piju s izvora. Prema različitim mogućnostimashvaćanja riječ Gospodnja pokazujerazličite likove onima koji je proučavaju.Gospodin je obojio svoju riječ različitim bojama,tako da se svatko, tko se za nju zanima,može zagledati u ono što mu se sviđa.U svoju je riječ stavio različite vrste blaga, dase svaki od nas obogati onako kako istražuje.Riječ je Božja stablo života koje ti na svimgranama nudi blagoslovljeni plod, kao štoje i pećina koja je u pustinji provrela sa svihstrana pružala duhovni napitak. Apostol otome kaže: Jeli su duhovno jelo i pili duhovnopiće.Tko, dakle, dobije kakav dio od onogablaga, neka ne misli da je to što je on našaosve što se u ovoj riječi nalazi, nego neka znada je to samo ono što je od toga obilja uspiopronaći. Neka ne govori da je ova riječ praznai neplodna i neka je ne prezire stoga štoje do njega dopro i zapao ga samo jedan njezindio, nego neka zahvaljuje Bogu zbog njezinabogatstva, koje on ne može sve uočiti.Raduj se što si u ovoj stvari nadvladan i nežalosti se što te Božja riječ nadvisila. Žedanse čovjek veseli kad pije, a ne žalosti se štone može iscrpsti cijelo vrelo. Izvor neka nadmašitvoju žeđ, a ne tvoja žeđ izvor, jer, akose tvoja žeđ utaži a da izvor ne presuši, kadponovno ožedniš, moći ćeš opet iz njega piti;kad bi naprotiv izvor presušio, pošto je tvojužeđ utažio, tvoja pobjeda nad izvorom bilabi kobna za tebe.Zahvaljuj Bogu za ono što si zahvatio, i nežalosti se za ono što je preobilno ostalo. Onošto si zahvatio i do čega si dopro, tvoj je dio, aono što je ostalo, tvoja je baština. Ako ustraješ,u drugo vrijeme možeš uzeti ono štozbog svoje ograničenosti ne možeš zahvatitiu jedan čas. Nemoj preuzetno pokušavatida jednim srkom progutaš što se ne možejednim srkom progutati. Nemoj iz lijenostiodustati od onoga što možeš uzimati malopomalo.Sv. Efrem Sirski (+373.)Sukob taštine i savjestiZbog tašte slave najčešće se gaze ili izdaju životna načela.Nemoralne ponude pršte na sve strane i cijena slave plaćase gubitkom ponosa, identiteta i prihvaćanja onoga što nijenaš svijet.fra Mario Knezovićpokreće velika djela? Taština.Želiš ime, slavu, popularnost,hoćeš da značiš nešto u „Štosvijetu, u narodu. I eto – niču novinari, političari,znanstvenici, pisci – čitava jedna legijaljudi, u kojih je taština jača od želuca. Iniču heroji i – mučenici... Naravski, mi vidimosamo čovjeka što je pošao u tamnicu radiideje, ali nikada ne primijetimo radi čega jedošao uopće do jedne ideje.“ Tako piše JankoPolić Kamov u djelu „Isušena kaljuža“.Uz korizmeno vrijeme veže se odricanje.Čega se odreći? Već su nam poznati obliciodricanja od hrane, alkohola, cigareta, zabave,medija itd. Bismo li mogli krenuti korakdalje pa se pokušati odricati taštine? Zasigurnose pitate kako se odreći nečega što nijematerijalnoga karaktera. Nije to lagan put,jer taština vlada čovjekom umjesto da čovjekvlada sobom. Isus nam savjetuje kako se trebamokloniti svake tašte slave. Isus upozorava:„Čuvajte se pismoznanaca, koji rado hodajuu dugim haljinama, vole pozdrave natrgovima, prva sjedala u sinagogama i pročeljana gozbama“ (Lk 20,46).Do koje je mjere taština uznapredovalarazvidno je na različitim slavljima i okupljanjimaljudi. Često se dogodi da pojedinci ljutitonapuste događaj samo zato što im nisuiskazane počasti i nakloni koje su očekivali.Razumije se da tim činom mnogo više govoreo sebi nego o organizatoru, premda sumu tom gestom nešto kanili poručiti. Taštinaje postala svojevrsna bolest koja se hraniputem medija, specijaliziranih emisija, časopisai ljudi spremnih na dodvoravanje i laskanje…U Matejevu Evanđelju čitamo: „Sva svojadjela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširujuzapise svoje i produljuju rese“ (Mt 23,5).Danas će mnogi, navlastito medijski stručnjaci,kazati kako se nešto nije dogodilo akonije medijski zabilježeno. Jedanput sam biosudionikom uručivanja donacije siromašnojobitelj s brojnom djecom i doživio nelagodu.Naime, prigodom uručivanja toga darakamerman je načinio omašku i nije snimiosam čin predaje pomoći iz ruke u ruku. I, štose nakon toga dogodilo? Pogađate! Cijeli ječin bio ponovljen kako bi tašti donator svimapokazao što čini. A, takvih epizoda imana sve strane, kao da se zaboravlja ona Isusova„…neka ti ne zna ljevica što čini desnica“.Isus govori o proširenju zapisa i produljivanjuresa. Time nam otkriva nevjerojatnučovjekovu potrebu da svojim izgledom plijeni,osvaja, izaziva divljenje… Na našim trgovimai ulicama već postoje lokali u koje se neide na piće ili razgovor već se ide biti dio insceniranogaglamura nekakvih celebriti tipovakoji se poput izložaka slikaju i pokazujujavnosti. Čovjek se time sveo na lutku u izlozimatrgovačkih centara. Dan poslije taštinatjera u očaj one koji nisu zamijećeni i objavljeniu medijima, a u stanje oholosti i osjećajavažnosti gura one koji su zauzeli mjestona naslovnici! Mnogi kroče crvenim tepisimabez crvenila na licu. Kod nekih je očitotaština nadjačala savjest!Kad govori o onima koji hoće prva mjesta,Isus zna kako se do njih dolazi i upozoravanas da se toga čuvamo. Zbog tašte slavenajčešće se gaze ili izdaju životna načela. Nemoralneponude pršte na sve strane i cijenaslave plaća se gubitkom ponosa, identiteta iprihvaćanja onoga što nije naš svijet. Doduše,tako se dobije određeni položaj u hijerarhijidruštva ili Crkve ali se izgubi blizinaBožja: ne može se služiti dvojici gospodara.Isus je te poteškoće imao sa svojim učenicima:njegov plan bio je zanijekati sebe i poćina križ, a učenici su maštali o zemaljskimpoložajima i slavi, o čemu najzornije svjedočimajka Zebedejevih sinova.Mark Twain jednom je svom učeniku posvjedočioda ne može prestati pisati, premdaje izgubio i želju i smisao za tim, a ne možejer je već postao slavan, slava ga je zarobila iovladala njegovim odlukama. Počeo je služitislavi. Naučimo nešto iz Twainova poučkai pokušajmo u ovoj korizmi trezveno živjeti,jer mnogi će reći kako se slava ne maže nakruh. Zanijekati sebe ne znači sebe ponižavativeć se očuvati tašte zemaljske slave i čuvatise za slavu nebesku jer Isus reče: „Tko segod uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje,bit će uzvišen“ (Mt 23,2-12).Molitva pred RaspetimMarijo, sa svima koji u srcu gledaju Tvoj lik,ovdje u Međugorju i u cijelom svijetu,molimo Te, budi s nama, zagovaraj za nas,da osjetimo Tvoju majčinsku ljubav,koju trebamonapose kad stojimo pred Križem Tvoga Sina.Stajala si pod Križem na Kalvarijikada je Tvoj Sin, naš Spasitelj, umirao.Kao oporučno primila si nas za svoju djecu.Hvala Ti za svu ljubav koju nam daješ,iako ju često ne zaslužujemo.Kada izgovaramo Vjerovanje, napose pred Križem,vjera Crkve nam pomaže razumjeti riječi:vjerujem u uskrsnuće mrtvih,vjerujem u život budućega vijeka.Isuse, Ti nisi samo naša pomoć na prolazu u život.Ti si taj Život, koji želimo živjeti već sada i zauvijek,život koji nitko ne može uništiti, život s Tobom,protiv kojega ni grijeh, ni đavao, ni bolest, ni zloća,ni naša vlastita slabost ne može ništa,jer Ti si jači od svega, jer Ti si život.Isuse, neka Tvoja milost otvori naša srca pred Križem,da se možemo životno osloniti na Tebe.Dokle god ljudi budu živjeli na ovoj zemlji,Tvoj Križ je potreban.Ti ostaješ razapetda bi stalno izlijevao Nebo na zemlju,da bi davao život nama,koji se približavamo smrtiu borbi između grijeha i milosti.Dok Te gledamo raspetoga, oči naše duše znajuda to nije slika, da to nije kip, nego stvarnost.Tvoje su ruke sada probodene,Tvoje je srce probodeno kopljem,Tvoja je glava okrunjena trnjem.Oči naše duše Te vide živog,kako trpiš, kako se boriš za svakoga od nas.Ti želiš da nam svaki naš susret s Tobom kažekoliko nas ljubiš.Ti nam želiš reći da to nije neka davna prošlost,nego sadašnjost.Isuse, utisni tu stvarnost Križa u naša srca,da mognemo osjetiti Tvoje rane,Tvoj krvavi znoj, Tvoju patnju za nas.Otvori našu savjest za svoju milostda Ti uzmognemo reći svoje ranei moliti za iscjeljenje,da Ti mognemo reći svoje grijehe koji nas tištei moliti za oproštenje.Neka u nama, po snazi Tvoga Križa,započne novi život.34 | Glasnik mira | Međugorje Ožujak 2012. | Broj 3 | Godište VII. | 35M. Š.Poticaji

Hodočasničke stazeKolomenskoje– ruska FatimaU noći 13. veljače 1917. Eudokia Andrianova, priprostažena iz sela Počinki u blizini Moskve, čula je u snu glas: „UKolomenskoju je crna Ikona. Uzmi je, očisti i moli se pred njom!“fra Karlo LovrićKolomenskoje je stara carska rezidencijajugoistočno od središtaMoskve. U ranijim stoljećima nalazilase na tada važnom putu zaKolomnu. Godine 1960. postala je dijelomgradskoga područja Moskve. Selo se prvi putspominje 1336. u oporuci moskovskog velikogkneza Ivana Kalite. Tijekom vremena Kolomenskojese razvilo u omiljeno ladanjskomjesto moskovskih mogućnika. Najstarija sačuvanagrađevina jedinstvena je crkva IsusovaUzašašća (1532.). Sagrađena je iz bijelogkamena, a trebala je podsjećati na dugo očekivanorođenje prijestolonasljednika, budućegacara Ivana Groznog. Kao prvu crkvu odkamena u obliku šatora obilježio ju je „bijelistup“, odvažan prekid s dotadašnjom bizantinskomsakralnom arhitekturom. UNESCOje crkvu Isusova Uzašašća godine 1994. staviona popis svjetske kulturne baštine.Uzmi je, očisti i moli se pred njomU noći 13. veljače 1917. Eudokia Andrianova,priprosta žena iz sela Počinki u bliziniMoskve, u snu je čula glas: „U Kolomenskojuje crna Ikona. Uzmi je, očisti i moli sepred njom!“Nenavikla na nadnaravna priopćenja bilokoje vrste, žena se prilično prestrašila. Budućida nije znala kako bi to učinila, a nije ni moglapo cijelom Kolomenskoju tražiti crnu Ikonu,molila je Boga za nadahnuće kako je pronaći.Trinaest dana nakon prvoga doživljaja,26. veljače, u snu vidi bijelu crkvu i u njojjednu gospođu kako veličanstveno sjedi naprijestolju. U njoj prepoznaje Majku Božju,premda nije mogla prepoznati njezino lice.U snu joj tada ništa nije bilo rečeno.Eudokia Andrianova odluči 2. ožujka1917. poći u Kolomenskoje i sve ispričatižupniku tamošnje crkve o. Nikoli Lihačevu.Poslije obavljene ispovijedi i pričesti uputise u Kolomenskoje, kamo je stigla poslijepodne. O. Nikola sluša njezino izvješće ibudući da ga nepoznata žena moli za savjetšto joj je dalje činiti, šuteći je uzima za rukui vodi u crkvu. Pokazuje joj ikone i pri sva-koj pokazanoj ikoni pita je: „Jesi li ovu vidjela?“„Ne, oče, nije bila takva“, bio je uvijekisti odgovor seljanke. Pošto je pogledalasve ikone, od kojih ni jedna nije ni približnosličila onoj koju je vidjela u snu, EudokiaAndrianova odluči poći dalje. „Ne, ostanijoš koji trenutak“, iznenada kaže o. Nikola,„nešto mi pada na pamet…“ I zamoli sakristanai još jednoga čovjeka koji se tu zatekaoda pođu u spremište ispod crkve i donesunajveću ikonu koju tamo nađu. Ljudise vrate i donesu jednu veliku ikonu kojuje prekrivao debeli sloj prljavštine i prašine.O. Nikola zapovjedi da se slika odnese u župnukuću i očisti.„Moj Bože, to je ona!“„Jesi li ovu sliku vidjela u snu?“ pita župnik,pokazujući na sliku očišćenu od prašine.„Moj Bože“, zajeca Eudokia, „to je ona!“Sagne se pred Ikonom tri puta do zemlje ipoljubi je sa strahopoštovanjem. I oni drugiučine isto. Još iste večeri o. Nikola obavizahvalnu pobožnost pred Ikonom. Ali ovaIkona za bizantinsko poimanje umjetnostiima neobičan izgled: Bogorodica, umotanau grimizni ogrtač, sjedi na jednom bizantskomcarskom prijestolju. Na glavi joj kruna,u desnoj ruci drži žezlo, u lijevoj carskujabuku (ruski: „deržava“). Na njezinim koljenimasjedi božansko dijete koje blagoslivljai lijevom rukom pokazuje na majku. Izrazlica „Nebeske Carice“ žalostan je i strog.Štovanje nove Ikone brzo se proširilo. Crkvaje istražila cijeli slučaj i događaj s Ikonomproglasila vjerodostojnim. S izričitim dopuštenjempatrijarha Tihona (strog i antikomunističkinastrojen) složen je jedan akatist(liturgijska pobožnost koja se sastoji iz 26 himana,od toga 13 s „aleluja“ i 13 sa „Zdravobudi, Majko Božja, Ti moćna, Ti revna pomoćnicekršćanstva“ kao pripjev) koji se odtada pjevao kao stalna pohvalna pjesma „Deržavnaji“.„Ja moram preuzeti upravljanje!“Ime „deržavnaja“ izvodi se iz riječi „deržava“,što znači moć. Riječ u isto vrijeme značii carsku jabuku koja je simbol kraljevskemoći.„Deržavnaja“, prema tome, znači: „Moćna“,„Gospodarica“, „Ona koja vlada“. Pousmenoj predaji, Majka Božja navodno jeEudokiji u drugom snu rekla: „Monarhijapada. Ja moram preuzeti vlast u Rusiji!“Bez obzira na to odgovara li ili ne odgovaraova predaja činjenicama, vjera u to daje Nebeska Kraljica poslije rušenja monarhijete ubojstva cara i carevića Carica Rusije,posvuda se proširila u vjerničkom narodu.Ova vjera ojačana je činjenicom da seIkona pojavila upravo onoga dana kada jecar Nikola II. potpisao predaju!Kopije Čudotvorne slikeHodočasnici su u skupinama hrlili u Kolomenskojeod Deržavnaje (Gospe) moliti zaštituod nadolazeće bezbožnosti i crkvenogprogona. Govorilo se o brojnim uslišanjima.Nosili su zavjetnu sliku u okolna sela i gradove,samostane, crkve, poduzeća i tvorniceu Moskvi. Posvuda se molilo za pomoć, zasmilovanje, oslobođenje od velikog jada kojisu novi bezbožni vlastodršci nanijeli narodu.Mnogi samostani, crkve i laici napravili su kopijeČudotvorne slike. Gore spomenuti akatistu velikoj je nakladi proširen po cijeloj Rusiji.U njemu doslovce stoji da Bog svoju pravednusrdžbu s kojom je pogodio Rusiju,ipak pretvori u smilovanje i sve, ali osobitoklanjatelje zlatnom teletu k svjetlu svomedovede.Ponizno te molimo, Gospodarice, umilostiviStvoritelja da On uskoro obrati svoju srdžbuu smilovanje i nama se smiluje. Ti, kojuzazivamo: Zdravo, Majko Božja, Ti moćna, Tirevna pomoćnice kršćanskoga puka!Bilo je tako kao da je cijela Rusija zasutamolitvom, što su primijetili i boljševički vlastodršcipa su štovanje nove Ikone strahovitoprogonili i proglasili ga kontrarevolucionarnim.Sve do smrti patrijarha Tihona (1925.)u crkvama se molio akatist u čast Deržavnaje,a kad je Ruska pravoslavna Crkva pod patrijarhomSergijem okrenula ulijevo, Ikonuse više nije smjelo liturgijski častiti.Nije više tiskan ni akatist i samo se u tajnostimolilo pred Nebeskom Caricom da seskrate dani patnje i nevolje. Treba doživjetikad zajednica na koljenima pjeva akatistpred Deržavnajom:O, moćna Gospodarice, najsvetija Bogorodice,koja u svojim rukama držiš Onoga kojidrži cijeli svijet, Kralja Neba! ZahvaljujemoTi za Tvoje neizrecivo milosrđe, da si namanedostojnim grješnicima darovala ovu čudotvornuIkonu, u ovim zlim i nemilosrdnimdanima koji se poput olujnog vjetra sručišepreko naše zemlje, u danima naših poniženjai kažnjavanja, u danima rušenja i oskvrnućanaših svetinja preko nerazumnih ljudikoji ne samo u srcu nego i ustima drsko govore:„Nema Boga“, i svojim djelima bezboštvodokazuju. Nebeska Kraljice! Tvojim moćnimžezlom rasprši poput dima i prašine bezbožnenapade naših vidljivih i nevidljivih neprijatelja;razruši svako njihovo neumjerenotraženje i zabrani im i kao Majka sviju dovediih opet na pravi i Bogu ugodan put!Kolomenskoje – FatimaS ukazanjima u Fatimi događaji u Kolomenskojugledani su u novom svjetlu. Pitamo se:Postoje li tu nekakve poveznice? Jedno ukazanjena krajnjem Zapadu Europe, a drugona njezinu Istoku; Fatima i Kolomenskoje,mala i neugledna sela. U Fatimi troje jednostavnedjece, u Kolomenskoju jedna priprostaseljanka – na oba mjesta traži se molitva,a u oba slučaja tajanstveni broj 13: u Kolomenskojuprvo viđenje Andrianove na 13.veljače, drugo 13 dana poslije, na 26. veljače.Čak ako se nadnevke prenese u drugi načinračunanja (bizantska Crkva služila se joštada u cjelini julijanskim kalendarom!) slikase bitno ne mijenja, jer razlika izmeđustaroga i novoga kalendara iznosi 13 dana!Opet proizlazi za prvo viđenje broj 13, naime26. veljače. I u Fatimi? Tamo su bila ukazanjasvakoga 13-og u mjesecu, od svibnjado listopada 1917. godine. To je skoro kao dabi Bogorodica, pošto je u Rusiji njezino gospodstvosilom potisnuto, sada u Fatimi pozivalacijeli svijet da u Rusiji molitvom i pokoromponovno uspostavi svoje gospodstvo.„I Rusija će se obratiti!“ Rusija mora opetbiti ono što je bila: „Kuća Presvete Bogorodice“.Do sada se mnogo toga ostvarilo. SBerlinskim zidom pao je i komunizam nesamo u Istočnoj Njemačkoj (Istočna Njemačkakao država više ne postoji!) nego iu Sovjetskom Savezu, koji također više nepostoji.PreuzetoŠto dijeli Vatikan i“Ruinijeve vidioce”glede čudesa uMeđugorju?Paolo RodariIstražno povjerenstvo kojemu predsjedakardinal Camillo Ruini o ukazanjimaGospe u Međugorju prošlih dana završiloje s ispitivanjem vidjelaca i do kraja2012. moglo bi biti spremno predati svojemišljenje Kongregaciji za nauk vjere, pod čijimnadzorom i radi.Sukladno izvorima koje je konzultiraoFoglio (dnevni list) trebat će, međutim, sačekatispram javnoga izjašnjavanja. Bivši SvetiOficij, naime, iako se sprema sagledati rezultatedo kojih je došlo Povjerenstvo, čini seda kani još dosta dugo čekati prije nego objavivlastiti završni pravorijek: nadnaravni fenomenisu uostalom još u tijeku, a postoji uvjerenjeda je nepromišljeno reći nešto prije negoti fenomeni prestanu. U Vatikanu vlada lozinka:oprez, a ona, ako se prevede u praktičnirječnik i odluku znači, „odgoda suda“.Tako je učinio Tarcisio Bertone 1998., dokje još bio tajnik Kongregacije za nauk vjere,koji je onodobno dao svoj “za sada nihil obstat”,tj. nema zaprjeke. To će reći, makar sejoš uvijek ne može ustvrditi sa sigurnošću daje riječ o nadnaravnim fenomenima (a takođerse ne može ustvrditi ni suprotno), možese hodočastiti, vjernici mogu nastaviti odlazitiu mali bosanski gradić. Oprez prije svihzagovara i sam Papa. Ali za njega oprez neznači nezanimanje, naprotiv.U siječnju 2010. izazvala je pravu senzacijuinicijativa bečkoga kardinala ChristophaSchönborna, koji je odlučio odmah nakonBožića otići u Međugorje unatoč tomu štoje Sveta Stolica tražila od crkvenih vlasti dase ne upuštaju u slične pothvate. Schönbornovo„hodočašće“ izazvalo je naime mnogeprijepore. Mnogi su se u Vatikanu razgnjevili.Ali vjerojatno su samo rijetki znali da jeSchönborn išao u Međugorje svakako i sa posvetočno određenom nakanom, naime, prikupitiinformacije koje je trebao prenijetiPapi. Benedikt XVI., naime, kao i prije IvanPavao II., želio je znati, pet godina nakon štoje izabran na Petrovu stolicu, kako se stvariondje razvijaju. Schönborn nije mogao učinitidrugo nego zabilježiti ono što je vidio: rijekuhodočasnika koja je sve više uvjerena u autentičnostukazanja. Čini se da je u to sve višeuvjeren austrijski primas koji je malo nakonšto je stigao u Međugorje izrekao sljedeće riječi:“Istina jest da je Gospa posvuda, ali je jednakotako istina da se u ovim mjestima osjećamnogo snažnije njezina prisutnost”. Pitali suga: kako saznati i razlučiti istinu u događajimakao što su ovi u Međugorju? Schönborn jeodgovorio: “Temeljno ishodište i motrište suplodovi. Plodovi govore, plodovi pričaju, plodovisu objavitelji”.Dakako, ali u Međugorju, osim plodova,postoje i poruke koje Gospa svakoga dvadesetpetoga u mjesecu daje vjernicima. Porukekoje uvijek pozivaju na molitvu i koje navodena razmišljanje i u Vatikanu. Zadnja porukajest od prošle subote. Riječi koje u vremenuVatiLeaksa, svakako nisu ostavile ravnodušnimakardinale koji upravljaju Crkvom: „Dragadjeco, – rekla je Gospa između ostaloga – molitesrcem. Vi puno pričate, a malo molite. Čitajte,meditirajte Sveto pismo, i riječi u njemunapisane neka vam budu život“.(Foglio, utorak 28. veljače 2012.)36 | Glasnik mira | Međugorje Ožujak 2012. | Broj 3 | Godište VII. | 37