zemaljsku

PromišljanjePromišljanjeBitne značajke međugorskeduhovnosti – međugorske poruke (X.)Poznajući ljudsku sklonost grijehu, tvrdoću srca, mlakost i površnost u duhovnom životu,Gospa župu podlaže dugotrajnom odgojnom procesu koji treba uroditi porastom vjerskogaživota. Sve je to našlo odjeka u brojnim porukama koje svjedoče o duhovnom žaru i gašenjutoga žara, o usponima i padovima, o kušnjama i nadvladavanju kušnja u župi.fra Ivan DugandžićMjesto i uloga župe MeđugorjeOd 1. ožujka 1984. pa do 8. siječnja1987. Gospa je preko vidjelice MarijePavlović svakoga četvrtka davalaposebne poruke za župu, ukojima je župu pripravljala na posebnu zadaćukoju ima u njezinu i Božjemu planu. Toje izrijekom rečeno već u prvoj poruci župi:„Draga djeco! Ja sam ovu župu na poseban načinizabrala i želim je voditi. U ljubavi je čuvami želim da svi budu moji. Hvala vam štoste se večeras odazvali. Želim da uvijek budeteu što većem broju sa mnom i mojim Sinom.Ja ću svakog četvrtka reći posebnu poruku zavas“ (1. 3. 1984.). U toj poruci ključna su dvaglagola, izabrati i voditi. Kao što je Bog nekoćsebi izabrao Izraela i strpljivo ga vodio dapo njemu dopre do svih naroda, tako je Gospaizabrala tu malu župu i želi je voditi, da ponjoj može doprijeti do svih ljudi.U čemu je Gospino vodstvo? Naglašavajućičesto kako je ona u župi „nazočna“ (15.3. 84.; 30. 1. 86.; 25. 3. 87.), Gospa želi župuu što većem broju okupiti oko euharistijskogstola i slušanja riječi Božje, potaknuti jena obiteljsku molitvu, posebno na moljenjekrunice, čitanje Svetoga pisma, redovitu ispovijed.Sve je usmjereno na to da glavne porukenađu plodno tlo u životu župljana kakobi mogli biti svjedoci onoga što Bog čini poGospi. Da taj izbor župe nije svrha sam sebi,već da služi većem cilju, jasno je odmah iziduće poruke: „Djeco draga, obraćajte se vi užupi. To je moja druga želja. Tako će se moćiobratiti oni koji budu ovamo dolazili“ (8. 3.1984.). Iz toga jasno proizlazi da je obraćenježupe u službi obraćenja hodočasnika odnosnosvijeta. A budući da obraćenje nije stvarjednoga trenutka, već mukotrpan proces rastau vjeri, ono će u različitim oblicima bititema brojnih poruka.To je zasigurno i razlog zašto Gospa usvojim kasnijim porukama govori o „putuobraćenja“, koristeći jednu od temeljnih biblijskihmetafora. Nakon što je već prestaladavati poruke za župu, još jednom joj jam-či svoju privrženost, podsjećajući istodobnošto od nje očekuje: „Ja vam dajem svoj posebniblagoslov i ostajem s vama na vašem putuobraćenja“ (25. 3. 87.). To jamstvo nipoštone znači nekakvu povlasticu župe i njezinihčlanova pred drugima. Ako se zaboravi „putobraćenja“, slijedi itekako ozbiljno upozorenje:„Dječice, želim od vas napraviti prelijepibuket spreman za vječnost, ali vi ne prihvaćateput obraćenja, put spasenja koji vam nudimpreko ovih ukazanja“ (25. 7. 95.).Foto ĐaniBožji i Isusov plan po GospiIako je Gospa ukazanjem i porukama pokretači glavni subjekt svih događanja u župiMeđugorje, iako često govori o svojim planovima,ipak sadržaj njezinih poruka neostavlja nikakvu sumnju da iza svega stojiBožji i Isusov plan sa svijetom. Tako na početkudavanja poruka za župu, pozivajući namolitvu za njezino jedinstvo, Gospa otkrivai zašto je to važno: Jer ja i moj Sin imamo posebanplan s ovom župom (12. 4. 84.). Budućida taj plan nailazi na snažan otpor sotone,župa je pozvana da mu se odupre molitvom:Draga djeco! Ovih dana sotona se očituje naposeban način u ovoj župi. Molite, draga djeco,da se vrši Božji plan (7. 2. 85.). Taj pozivse u stanovitim vremenskim razmacima ponavljasličnim riječima: Draga djeco! Pozivamvas da svojim molitvama pripomogneteIsusu u ostvarenju svih planova koje on ovdječini (9. 1. 86.). Katkada je to s naglaskomprave dramatičnosti: Draga djeco! Danas vaspozivam da svi molite da se ostvare Božji planovis vama i sve ono što Bog želi preko vas!...Draga djeco, ne dopustite da vašim srcima zavladasotona i da budete sotonska slika, a nemoja (30. 1. 86.).Te teške riječi mogle bi nekoga navesti nazaključak kako se u tom trenutku u župi događalonešto posebno uočljivo. Svjedoci togavremena ne mogu se sjetiti nečega što bi biloupadno u javnosti. Povod za te Gospine riječitreba tražiti u onom što se u tom času odvijalou srcima pojedinih župljana, a što je nedostupnonašem ljudskom oku. Treba poći odIsusove riječi izgovorene u kontekstu obraneod bezočne optužbe farizeja kako on uz pomoćBelzebula izgoni zle duhove. Naglasivšikako je protiv svake logike i zdravog razumatvrditi da bi sotona ustao sam protiv sebe,Isus dodaje: Tko nije sa mnom, taj je protivmene; tko sa mnom ne sabire, taj prosipa (Mt12,30). U stavu prema dobru i zlu čovjek nemože biti neopredijeljen. Ako se ne opredijeliza dobro, na strani je zla. To vrijedi i zaBožji i Gospin plan sa župom. Tko se svjesnone opredijeli za nj, samim tim je na stranisuprotne stvarnosti, plana sotone.Gospina prepoznatljiva pedagogijaPoznajući ljudsku sklonost grijehu, tvrdoćusrca, mlakost i površnost u duhovnom životu,Gospa župu podlaže dugotrajnom odgojnomprocesu koji treba uroditi porastomvjerskoga života. Sve je to našlo odjeka ubrojnim porukama koje svjedoče o duhovnomžaru i gašenju toga žara, o usponima ipadovima, o kušnjama i nadvladavanju kušnjau župi. Sukladno tomu, u porukama seprepoznaje i mijenjanje Gospina raspoloženjaspram župe i župljana, od izraza zadovoljstvado neskrivene razočaranosti i oštrihupozorenja koja kulminiraju u prijetnji prestankomdavanja poruka. Štoviše, nekolikočetvrtaka Gospa nije dala poruku za župu(26. 4. 84.; 14. 6. 84.; 28. 6. 84.). A pitanje vidjeliceMarije, zašto nije bilo poruke, iskoristilaje da dade ozbiljno upozorenje: Ne želimnikoga siliti na ono što sam ne osjeća i neželi, iako sam imala za župu posebne poruke,kojima sam željela probuditi vjeru svakogvjernika. No jedan posve mali broj prihvatioje poruke četvrtkom (30. 4. 84.). Tako se i preskakanjeporuke pokazuje pedagoškim sredstvomkojim želi doprijeti do što većeg brojažupljana i učiniti ih svojim svjedocima.Ta pedagogija slična je onoj koju Bog uStarom zavjetu primjenjuje na svoj izabraninarod. Izrael je bio ponosan na riječ Božjupo Mojsiju: Jahve je odabrao tebe između svihnaroda na zemlji da budeš njegov narod, njegovapredraga svojina (Pnz 14,2), ali je jednakotako bio svjestan da ga je Bog postavio zasvjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemljedoneseš (Iz 49,6). U trajnom raskorakuizmeđu uzvišenosti svoga izabranja i manjkavostiu ostvarenju poslanja, Izrael je moraoslušati oštre riječi upozorenja, opomene,sve do prijetnje potpunim odbacivanjem.Sve je to bio dio Božje pedagogije kako binjegov narod shvatio da ga Bog odgaja i popravljakao što čovjek odgaja sina svoga (Pnz8,5).I Gospa slično postupa sa župom koju želiodgojiti za poslanje koje joj je namijenila.Ponajprije otvoreno govori o njezinu posebnomizabranju, jamčeći joj svoju ljubav i privrženost:Draga djeco, volim vas i na posebannačin sam izabrala ovu župu koja mi je milijanego ostale, gdje sam rado boravila, kadme je Svevišnji slao (21. 3. 85.). Iako te riječizvuče laskavo, nijedan ih župljanin ne smijetako shvatiti. One su izrečene da budu trajanpoticaj za ono što Gospa od župe očekuje, aod vremena do vremena župa se mora suočitis istinom o sebi koja nije nimalo laskava:Draga djeco! Danas je dan kada vam upućujemporuku za župu. Ali, cijela župa ne prihvaćaporuke i ne živi po njima. Ja sam žalosna,i želim da me, draga djeco, slušate i daživite po mojim porukama (14. 2. 85.). Žalostzbog lošeg odziva župe može poprimiti prizvukvrlo ozbiljnog upozorenja: Draga djeco!Ova župa, koju sam izabrala, posebna je i razlikujese od ostalih… Vi morate najprije primitiporuke, a onda ostali. Vi ćete odgovaratimeni i mom Sinu Isusu (6. 2. 86.).Majčinska ljubav iznad svegaIpak, kroz sva brojna upozorenja i opomenežupljanima zrači osnovna i bitna istina,da sve to dolazi od Majke koja ljubi svojudjecu i izlazi im u susret. A oni ne morajubiti savršeni, da bi ih prihvatila. Dovoljno jeda je prepoznaju i zavole kao majku: Dragadjeco! Već sam vam rekla da sam vas izabralana poseban način, onakve kakvi jeste. Ja,Majka, sve vas ljubim. I, u svakom trenutkukad vam je teško, ne plašite se! Ja vas ljubimi onda kada ste daleko od mene i moga Sina(24. 5. 84.). Ta bezuvjetna ljubav, bez našihprethodnih zasluga, potvrđena je doskora unačinu kako Gospa upozorava župu da trebaviše moliti. Prvo je vrlo blago rekla: Ja, vašaMajka, kažem vam da malo molite (9. 6. 84).Sljedeći četvrtak nije bilo poruke, nad čim suse župljani morali zamisliti, a onda je tjedandana poslije uslijedio samo trostruki poziv:Molite, molite, molite! (21. 6. 84.).Otprilike pola godine poslije toga Gospaje opet osjetila potrebu podsjetiti župu daje ljubi i da bi na tu ljubav trebalo uzvratitiljubavlju: Budite svjesni, ljubljeni moji, dasam ja vaša Majka i da sam došla na zemljuda vas učim iz ljubavi slušati, iz ljubavi moliti(29. 11. 84.). A godinu dana potom opetdolazi poruka puna tople majčinske ljubavikoja bi trebala župu pokrenuti na ozbiljnijumolitvu: Draga djeco! Ja, vaša Majka, volimvas i želim vas poticati na molitvu… Ja samMajka, pa iako osjećam bol za svakim koji odluta,lako opraštam i veselim se svakome djetetukoje mi se obrati (14. 11. 85.).Svjedočenje iz ljubavi prema MajciBez obzira na promjenu Gospina raspoloženjau odnosu prema župi i na katkada oštarton njezinih poruka, njezina majčinska ljubavprema župljanima nikad nije upitna. Svisu oni, bez obzira na to što ih katkada mora ioštrije ukoriti, njezina draga djeca. Kroz gotovotri godine Gospa će se istim onim dirljivimriječima kojima se od početka obraćalavidiocima: „draga djeco“ obraćati cijeloj župii odgajati je za posebno poslanje. Zato sesvaki župljanin, polazeći od tih riječi, možesmatrati polaskanim što ga Gospa oslovljavasvojim djetetom, ali mora biti svjestan i velikeodgovornosti.To što su vidioci u početcima sami prepoznalikao svoje poslanje Gospa je poslijeizričito tražila od cijele župe: „Draga djeco!Pozivam vas da u svemu budete slika drugima,napose u molitvi i svjedočenju. Dragadjeco, ne mogu bez vas pomoći svijetu“ (28.8. 1986.). Devet godina poslije toga taj pozivna svjedočenje zamijenila je još jačimizrazom, tražeći od svih koji prihvaćaju porukeda budu njihovi misionari: „Draga djeco!Danas vas pozivam da postanete misionarimojih poruka, koje dajem ovdje prekomeni dragog mjesta… i da ih prenosite u čitavsvijet tako da rijeka ljubavi poteče u narodpun mržnje i nemira“ (25. 2. 1995.). Većtu se jasno naziru konture Međugorja kakoga poznamo danas, trideset godina od njegovapočetka. Bez ikakvih svojih zasluga,zahvaljujući Gospinu izboru i ljubavi prematoj maloj župi, Međugorje je postalomjesto Gospine nazočnosti za cijeli svijet isve ljude koji traže Boga.10 | Glasnik mira | Međugorje Listopad 2012. | Broj 10 | Godište VII. | 11