zemaljsku

Poruka za sadašnji trenutakPoruka za sadašnji trenutakStvoreni smo za vječnostMi smo ljudi stvoreni na sliku Božju (Post 1,27), stvoreni smo za Boga i za vječnost.Stvoreni smo da poslije smrti vječno živimo u krilu Božje Ljubavi. Stvarajući nas na svojusliku Bog je htio našem životu dati smisao koji nadilazi svaki smisao koji čovjek sampokušava dati svome životu. Bez Boga čovjek je nesretan, bez Boga njegov život nemasmisla.vlč. Adalbert RebićSv. Augustin je u svojim Ispovijestimanapisao: „Za sebe si nas stvorio, Bože.I nemirno je srce naše dok se ne smiriu tebi.“ Sv. Augustin je i te kako bolnoosjetio svoje mukotrpno traženje Boga. Lutaoje po bespućima svojega neurednoga životai onda je konačno našao Boga i u njemuse smirio. Napisao je u istom djelu: „Tisi me, Bože, našao i prije nego sam te ja počeotažiti!“Bog nas uvijek ljubiBog neizmjerno ljubi svakoga čovjeka jer gaje stvorio na svoju sliku, jer ga želi imati kaosvoga prijatelja u vječnosti. Bog je pokazaosvoju ljubav prema nama tako što nam je poslaosvoga Sina da nas otkupi, da nam pokažepravi put do Boga, do vječnosti, da nasnauči istini. „Uistinu, Bog je tako ljubio svijette je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedankoji u njega vjeruje ne propadne, negoda ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sinana svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasipo njemu“ (Iv 3,16-17). Pavao je ustvrdio:„Krist je, dok smo još bili grješnici, umro zanas na križu“ (Rim 5,8). Premda smo bili ugrijehu – i premda smo još uvijek u grijehu– Bog nas je ljubio i on nas uvijek ljubi. Svojuje ljubav utjelovio u Isusu iz Nazareta. Onje svoj život za nas darovao u smrti na križu(Rim 6,23). Svojim grješnim životom zaslužilismo osudu, prokletstvo, a Bog nam je darovaoljubav, sreću i svoje „nebo“.Čovjek ostvaruje sliku Božju u sebi kaoduhovnome, ćudorednom i društvenombiću. Bog je čovjeka uzdigao u časti i dostojanstvuiznad svih drugih bića na zemlji.Biti stvoren na sliku Božju znači biti sposobandružiti se s Bogom, s njime razgovarati,o njemu misliti, njega ljubiti i k njemu doćii s njime biti kroza svu vječnost. Biti stvorenna sliku Božju znači biti slobodan i slobodnose odlučiti za Boga.Čovjek se izražava kao duhovno i razumnobiće kad god razmišlja, piše pismo iliknjigu, stvara projekte, izračunava velike račune,izumljuje strojeve da sebi olakša posao,slika sliku, stvara glazbu i u njoj uživa.Kao ćudoredno biće izražava se onda kadsvojim životom odražava rajsku nevinost,Božju svetost, čistu savjest, kada zlo izbjegava,za dobrim teži. Kao društveno biće čovjekodražava sliku Božju kad živi zajednos drugim bićem kao što Bog živi zajednosa svojim Sinom i s Duhom Svetim. Živućizajedno sa svojom ženom i s njom stvarajućipotomstvo on nasljeđuje sliku Božju,odražava zajedništvo Božje u Trojstvu.I ako smo na sebi ili u sebi iskvarili slikuBožju, Bog je spreman obnoviti je: „... odložitivam je prijašnje ponašanje, starog čovjeka,koga varave požude vode u propast, aobnavljati se duhom svoje pameti i obući novogčovjeka, po Bogu stvorena u pravednostii svetosti istine“ (Ef 4,22-24). „Jer svukostestaroga čovjeka s njegovim djelima i obukostenovoga, koji se obnavlja za spoznanje poslici svoga Stvoritelja!“ (Kol 3,9-10).„Žudite za nebeskim stvarima, jer Bogvas ljubi neizmjernom ljubavlju“Upravo zato jer smo stvoreni na sliku Božju,stvoreni kao duhovna, ćudoredna i društvenabića, naša trajna domovina nije ovdjena zemlji nego ondje gdje je naš Gospodin,Isus Krist, koji sjedi zdesna Ocu. Ovdje smona zemlji samo putnici. Od rođenja pa dosmrti mi putujemo, vječni smo putnici, hodočasnicikoji hodočastimo ovom suznomdolinom. A svatko tko putuje mora imatiodređeni cilj pred sobom, mora znati kamoide, kamo je upućen i gdje je njegovo trajnoodredište.Domovina je prabiblijska tema. U egipatskojzemlji Izrael je sebe doživljavao kao tuđincau tuđini. Čeznuo je za zemljom otaca.I Bog ga posredstvom svoga sluge Mojsijavraća u njegovu domovinu. No prije negouđe „u zemlju kojom teče med i mlijeko“ (Izl3,17) mora proći kroz krutu pustinju gdjenailazi na mnoge preprjeke kojima ga je Bogkušao.Kad veliki dio naroda dospijeva u babilonskosužanjstvo, opet se budi neukrotivačežnja za domovinom. Tu u babilonskomsužanjstvu Izrael nije izgubio samo svoju zemaljskudomovinu, nego je prije svega izgubiosvoju duhovnu domovinu i skrovitostkod Boga Jahve, jer je otišao i otpao od BogaJahve. Upravo u tuđini i napuštenosti izrastasnažna nada da će ga Bog vratiti u domovinu,da će iznova izgraditi Sion i Hram.Nastat će novi narod, on će imati domovinukod Boga i Bog će usred njega podići svoj šatori nastaniti se. Tako se rađa nova slika odomovini.U Novom zavjetu Isus će nam pokazatipravu domovinu ondje gdje je Otac s DuhomSvetim i sa svim svetima svojima. Isuspoziva ljude da kod Boga nađu svoju domovinu,da dođu svomu izvorištu, a time i samimasebi. Isus je onaj koji ljudima pripremadomovinu i stan kod Boga (Iv14,3). Onprvi ide putem prema Bogu da nam kodBoga pripravi stan. „U Oca mojega imamnogo stanova!“ (Iv 14,2). Kršćani otadadižu svoje oči prema „nebu“ (Bogu!). TakoPavao piše Filipljanima: „Naša je pak domovinana nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja,Gospodina našega Isusa Krista: snagomkojom ima moć sve sebi podložiti onće preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličitiga tijelu svomu slavnomu“ (Fil 3,20-21). A na drugome mjestu piše: „Znamo doista:ako se razruši naš zemaljski dom, šator,imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren,vječan na nebesima. U ovome doista stenjemoi čeznemo da se povrh njega zaodjenemosvojim nebeskim obitavalištem; dakako,ako se nađemo obučeni, ne goli. Da, i mikoji smo u ovom šatoru, stenjemo opterećenijer ne ćemo da budemo svučeni, nego dase još obučemo da život iskapi što je smrtno.A zato nas je sazdao Bog – on koji nam dadezalog Duha. Uvijek smo stoga puni pouzdanjamakar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljenismo od Gospodina. Ta u vjeri hodimo, ne ugledanju. Da, puni smo pouzdanja i najradijebismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina.Zato se i trsimo da mu omilimo, bilonaseljeni, bilo iseljeni. Jer svima nam se pojavitipred sudištem Kristovim da svaki dobiješto je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilozlo“ (2 Kor 5,10).Zauzetost kršćanina vrijedi za njegovubudućnost, za njegovu „domovinu u nebu“(u Bogu!). Kršćanin živi usmjeren premabudućnosti; zauzet je za svoj svijet koji jeBožji svijet; zna da „nastaje u svijetu neštošto svima svijetli u djetinjstvo, u čemu jošnitko nije bio, domovina“ (E. Bloch). Ta sedomovina u biblijskom jeziku zove kraljevstvoBožje.Pisac Knjige Otkrivenja opisuje tu nebeskudomovinu kao „novo nebo i novu zemlju“(Otk 21,1) i kao „Sveti grad, novi Jeruzalemkoji silazi s neba od Boga, opremljenkao zaručnica nakićena za svoga muža“(Otk 21,2). I začujem glas: „Evo Šatora Božjegs ljudima! On će prebivati s njima: oni ćebiti narod njegov, a on će biti Bog s njima.I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti višene će biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.“ (Otk 21,3-4).„A Bog nade napunio vas svakomradošću i mirom ...“Apostol nam želi puninu vjere koja bivaokrunjena „radošću“. Riječi „svakom radošćui mirom“ podsjećaju nas na različite radostikoje mi uživamo u Bogu. Svakom radošćui mirom „u vjeri“, piše Apostol. Ovdjeje riječ o radosti koja ovisi samo o vjeri, onašem pouzdanju u Božju riječ i njegovoobećanje. Vjerovati znači oslonjeni na Božjeobećanje imati utjehu u onome što ne vidimo.Vjera koja nas čini blaženima i sretnimaodnosi se na Krista, jer on po Duhu Svetomuuzrokuje našu radost i mir. Ova je vjeradar Božji za koji moramo moliti. Vjera jedjelo koje samo Bog naviještanjem evanđeljapotiče i ostvaruje. U svim nevoljama i tjeskobamaživota vjera se očituje kao pouzdanje uBožju riječ. Tu se vjera očituje kao nadnaravnastvarnost, kao djelo Božje.Apostol nam želi da imamo potpununadu snagom Duha Svetoga. To je posljednjiplod koji nam Bog daje, potpunu i sigurnunadu u vječno blaženstvo. A za nadu u vječnoblaženstvo imamo jake razloge. Mi smo,naime, za vječno blaženstvo stvoreni. Skuposmo – krvlju Kristovom – otkupljeni za vječniživot. Krist nas je otkupio, pomirio s Bogomne za ovaj kratki zemaljski život nego zatrajni, vječni život s Bogom Ocem.6 | Glasnik mira | Međugorje Listopad 2012. | Broj 10 | Godište VII. | 7

Uzvišenje svetog Križa 2012. (Iv 3,13-17)Uzvišenje svetog Križa 2012. (Iv 3,13-17)Isus je naš odgovorna patnju i križBlagdan Uzvišenja svetog Križa u Međugorju je svečano proslavljen u nedjelju 9. rujna2012. U župnoj je crkvi na hrvatskome jeziku sv. Misa slavljena u 6, 7, 8, 12 i 19 sati, asvečana sv. Misa na Križevcu, koju je predslavio fra Slaven Brekalo, slavljena je u 11 sati. Uzžupljane, na Križevcu su na svetoj Misi sudjelovali i mnogobrojni vjernici iz susjednih župate hodočasnici iz Velike Britanije, Kanade, Australije, Irske, Španjolske, Italije, Njemačke,Austrije, Švicarske, Slovačke, Francuske, Malte, Ukrajine, Češke, Belgije, Koreje, Poljske,Brazila, Portugala, Rumunjske, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.Donosimo propovijed fra Slavena Brekala, predvoditelja misnoga slavlja.Bol, trpljenje, smrt i križ dio su iskustvasvakoga čovjeka. Ili ako nisu,bit će prije ili poslije. „Patnja nikomunije nepoznata. Svatko, ama bašsvatko posjeduje iskustvo trpljenja. Bol dodirujesvako ljudsko biće bez obzira na nacionalnui vjersku pripadnost, na dob i spol,bez obzira na bilo koje moje životno opredjeljenjeili svjetonazor bol ne mogu izbjeći.Patnja može biti zajednička ili pojedinačna.Kao što se tjelesna patnja može javiti urazličitim oblicima i iscrpiti ljudsko tijelo,tako nasilje i strah koje sije neuredno društvomogu iscrpiti, pa i uništiti, ne samo pojedincanego i cijeli narod. Smrt dolazi kaoono posljednje, posljednja patnja, kao okončanječak i najmirnijeg, najspokojnijeg života“(fra Anto Popović). Tako je završio i životne najsvetijega, nego same Svetosti, ne najsavršenijega,nego same Savršenosti – tako jezavršio život i našega Gospodina Isusa Krista.Završio je kao patnja, kao bol, kao jednavelika rana. Završio je raspet na križu. Kaonajveći zločinac i propalica. Kao Pravednostmeđu nepravednima.Isusova patnja na križu„U današnjem svijetu razapinjane na križnije više u uporabi kao smrtna kazna i zatoje izgubljen i osjećaj i potresenost zbog takvognačina umiranja. Mi kršćani danasbez ikakvih poteškoća izgovaramo riječ ‘razapinjanje’i to da je naš Spasitelj razapetumro na križu. Čini se da olako to izgovaramo.Međutim, razapinjanje je bio jedanod najbarbarskijih i najokrutnijih oblikakažnjavanja u Isusovo vrijeme. Okrutnostsmaknuća na križu sastojala se u tome dajoj je cilj bio sporo umiranje, tako da je razapetiumirao u velikim mukama i bolovima,i ne samo to, nego i u gušenju“ (fraAnto Popović). Disanje je bilo vrlo otežano.Takvom okrutnom i teškom smrću umro jenaš Gospodin. Iako je smrt na križu najvećaokrutnost, Isus je umiranjem na križu pokazaoda je Božja dobrota jača i od najvećeokrutnosti. Ako pravedan čovjek završiFoto Đanina križu, to mogu uzrokovati samo mržnjai zloća. Ne može to biti tek tako plod slučajnosti.U tom su se smislu u Isusovu križu, uIsusovu umiranju na križu, sukobili milosrdnaljubav Božja i ljudska zloća. I naravnoda je pobijedila milosrdna ljubav Božja,jer se dala do kraja. „Upravo se u križu Kristovuočituje kulminacija Božjeg sebedarjačovjeku. Na križu se ljubav Božja pokazujeu krajnjoj radikalnosti: ona se predaje,izvlašćuje. To je ono zadnje što Bog u svojemsebedarju čini. Božje predanje u Isusuna križu nije samouništenje Boga, nije razbožanstvenje…Križ je ‘samo’ konačni izraznjegove bezuvjetne vjernosti vlastitim obećanjima.Božje samopredanje u križu IsusaKrista nije znak nekog nedostatka kaošto je to slučaj kad pate stvorenja. Križ zaBoga također nije neka nužnost ili moranjekao što je to kod nas (Isus slobodno odabirekriž). Križ Kristov, znak Božje patnje,pokazuje da Bog trpi na božanski način (onpati u drugome): njegova patnja jest izraznjegove slobode ljubavi. Boga patnja ne pogađakao nas, nego se on u Isusu Kristu izsvoje slobode daje patnjom pogoditi. On netrpi zbog nekoga manjka ili ograničenosti,nego je prihvaća i podnosi iz ljubavi. Ta njegovaljubav čini da on trpi ako je odbijena“(Stjepan Kušar). Tako sveti oci kažu: „Bogje postao čovjekom da bi mogao umrijeti“i dodaju „da bi svojom smrću uništio našusmrt“. Tako stoji stvar s Božjom patnjom, sbožanskim križem. A gdje smo mi ljudi usvemu tome? Što je s nama? Što je s našimkrižem, s našom patnjom?Naša je patnja znak da smo učeniciIsusa KristaPrije svega, moramo znati da naša patnja,naša bol, naša muka, naš križ nisu našeprokletstvo, nisu naša propast, nego, dapače,znak da smo ljudi i učenici Isusa Krista.Ako je moj Učitelj Isus Krist strpljivonosio križ, dao se pogoditi patnjom, štomogu očekivati od svoga života, što ondamogu očekivati od samoga sebe nego uzetisvoj križ i poći naprijed u život. Što, zapravo,Isus želi reći riječima: „Hoće li tko zamnom, neka se odrekne samoga sebe, nekauzme svoj križ i neka ide za mnom“? (Mk8,34). Te nam Isusove riječi katkada odvišelagano prijeđu preko usana kada trebatješiti one koji pate. Poziv na nasljedovanjekriža, koji je među kršćanima tako omilio,može se lako zlouporabiti i dovesti do govorakoji tvrdi da je patnja u sebi dobra i Boguugodna. Dobro bih pazio i dva puta razmislioprije nego, recimo, ženi udanoj za alkoholičarane kažem: „Draga gospođo, to jesada vaš križ. Gledajte na Isusov križ i strpljivonosite svoj!“ To je prejeftino, preplitkoi tako ne ide. To je nedostojno čovjeka,pa prema tome ni Boga nije dostojno. Radijeizabrati teži put i sve poduzeti što jeu mojoj moći kako bi se suprug, odan pijanstvu,podvrgao tretmanu odvikavanja.Tek nakon što je pokušano sve što je čovjekumoguće, mogu možda tiho i obzirno –u svakom slučaju ponizno – kao prijatelj ilisvećenik uputiti na Isusov križ. Potrebno jerazlikovati pravi od lažnoga križa, stvarnikriž od umišljenoga. A čini se da smo mikršćani tu u velikoj opasnosti. Svoje vlastiteslabosti, pa i grijehe, prikazujemo kao križeve.Nije dobro tako raditi. To nije pošteno.Jer tako Bogu nanosimo nepravdu. Križdolazi od Boga, a grijeh i ljudska slabostsigurno ne. Zato grijeh ne može biti križ.Grijeh je grijeh, a križ je križ. A kada netkogovori o nasljedovanju Krista kroz križu svakoj mogućoj i nemogućoj prilici, trebase pitati nije li krivo shvatio Kristov križ.Naime, često činimo tako kao da se Bogamora, treba i jedino može ublažiti strašnompatnjom, tj. ako visimo na križu. Umislimosebi da smo slični Bogu samo po križui patnji te sve i svašta nazivamo patnjom ikrižem. „Jer vjerovati u trpljenje je oholost:ali trpjeti, vjerujući u Boga, jest poniznost.Jer oholost nam može reći da smo dovoljnojaki da trpimo, da je trpljenje dobro za nas,jer smo mi dobri“ (usp. Tomas Merton), ada Bog toga možda uopće ne želi. Zato i kažemoda treba razlikovati stvarni križ odumišljenoga.Nema životne formule po kojoj se učinositi križPred stvarnim križem, pred stvarnom patnjomnajbolje je zašutjeti jer znamo i samida će prestati i završiti tek kada se ispuniBožji plan u koji su ta patnja i taj križ ucijepljenii zbog čega se u konačnici i nose. Jer,htjeli to priznati ili ne, ne razumijemo nikriž niti onih koji su na njemu. Isus nije došaoukinuti patnju i bol ove zemlje, nego jedošao i pokazao što je to pravi križ te kakose prihvaća i kako se pati: smireno i predanokoliko se može, iz ljubavi prema Bogu,za čovjeka. Kršćanin ne smije samo takoprimiti trpljenje zdravo za gotovo: on gamora posvetiti. Ništa tako lako ne postajene-sveto kao trpljenje. Ako trpljenje nije odBoga dopušteno, ako nije u Božjem planu,ako je križ umišljen a ne stvaran, to me činitvrdim i oporim, krutim čovjekom. Ako jekriž zaista od Boga, ako Bog stoji iza svega,to me onda čini blagim i poniznim, posvećujeme. Od Boga dopuštena patnja meoplemenjuje, čini sućutnim prema onometko pati. Po životnom križu, po svemu onomešto me na neki način razapinje u mojojsvakidašnjici (bolest, siromaštvo, nesporazumi,nerazumijevanje, usamljenost, zlobaljudi koji me okružuju, nepravda i smrt),sve to postaje po Kristu i u Kristu mjestosusreta s Bogom i izvor vječnoga života nesamo moga, nego tko zna čijega još. Ne posvećujeme patnja kao takva, nego Bog krozpatnju.„Što dobije onaj tko odbije križ? Samopovećava njegovu težinu!“ (sv. Alfonz MariaLiguori). Odbijanje stvarnoga križa odbijanjeje prilike za posvetiti se, za rasti uponiznosti i blagosti, u konačnici, strpljivosti.Svaki čovjek trpi na svoj način. Svatkonosi križ onako kako zna. Nema neke životneformule po kojoj ću učiti nositi križ.Kao što se plivanje uči plivajući, kao što sehodanje uči hodajući, tako se križ uči nositinoseći ga. Isus nam nigdje u Svetom pismunije dao nikakav teoretski odgovor za patnju,bol, muku, križ… Razumskog i potpunogobjašnjena nema ama baš nigdje. Nemanigdje ni jednoga slova kao konačnoga rješenjapatnje i križa. Isusov odgovor na patnjui križ nije u riječima, nego u ‘utjelovljenju’.On nam nije dao odgovor, on se učinioodgovorom. Isus je naš odgovor ili pak protu-odgovorna patnju i križ.8 | Glasnik mira | Međugorje Listopad 2012. | Broj 10 | Godište VII. | 9

PromišljanjePromišljanjeBitne značajke međugorskeduhovnosti – međugorske poruke (X.)Poznajući ljudsku sklonost grijehu, tvrdoću srca, mlakost i površnost u duhovnom životu,Gospa župu podlaže dugotrajnom odgojnom procesu koji treba uroditi porastom vjerskogaživota. Sve je to našlo odjeka u brojnim porukama koje svjedoče o duhovnom žaru i gašenjutoga žara, o usponima i padovima, o kušnjama i nadvladavanju kušnja u župi.fra Ivan DugandžićMjesto i uloga župe MeđugorjeOd 1. ožujka 1984. pa do 8. siječnja1987. Gospa je preko vidjelice MarijePavlović svakoga četvrtka davalaposebne poruke za župu, ukojima je župu pripravljala na posebnu zadaćukoju ima u njezinu i Božjemu planu. Toje izrijekom rečeno već u prvoj poruci župi:„Draga djeco! Ja sam ovu župu na poseban načinizabrala i želim je voditi. U ljubavi je čuvami želim da svi budu moji. Hvala vam štoste se večeras odazvali. Želim da uvijek budeteu što većem broju sa mnom i mojim Sinom.Ja ću svakog četvrtka reći posebnu poruku zavas“ (1. 3. 1984.). U toj poruci ključna su dvaglagola, izabrati i voditi. Kao što je Bog nekoćsebi izabrao Izraela i strpljivo ga vodio dapo njemu dopre do svih naroda, tako je Gospaizabrala tu malu župu i želi je voditi, da ponjoj može doprijeti do svih ljudi.U čemu je Gospino vodstvo? Naglašavajućičesto kako je ona u župi „nazočna“ (15.3. 84.; 30. 1. 86.; 25. 3. 87.), Gospa želi župuu što većem broju okupiti oko euharistijskogstola i slušanja riječi Božje, potaknuti jena obiteljsku molitvu, posebno na moljenjekrunice, čitanje Svetoga pisma, redovitu ispovijed.Sve je usmjereno na to da glavne porukenađu plodno tlo u životu župljana kakobi mogli biti svjedoci onoga što Bog čini poGospi. Da taj izbor župe nije svrha sam sebi,već da služi većem cilju, jasno je odmah iziduće poruke: „Djeco draga, obraćajte se vi užupi. To je moja druga želja. Tako će se moćiobratiti oni koji budu ovamo dolazili“ (8. 3.1984.). Iz toga jasno proizlazi da je obraćenježupe u službi obraćenja hodočasnika odnosnosvijeta. A budući da obraćenje nije stvarjednoga trenutka, već mukotrpan proces rastau vjeri, ono će u različitim oblicima bititema brojnih poruka.To je zasigurno i razlog zašto Gospa usvojim kasnijim porukama govori o „putuobraćenja“, koristeći jednu od temeljnih biblijskihmetafora. Nakon što je već prestaladavati poruke za župu, još jednom joj jam-či svoju privrženost, podsjećajući istodobnošto od nje očekuje: „Ja vam dajem svoj posebniblagoslov i ostajem s vama na vašem putuobraćenja“ (25. 3. 87.). To jamstvo nipoštone znači nekakvu povlasticu župe i njezinihčlanova pred drugima. Ako se zaboravi „putobraćenja“, slijedi itekako ozbiljno upozorenje:„Dječice, želim od vas napraviti prelijepibuket spreman za vječnost, ali vi ne prihvaćateput obraćenja, put spasenja koji vam nudimpreko ovih ukazanja“ (25. 7. 95.).Foto ĐaniBožji i Isusov plan po GospiIako je Gospa ukazanjem i porukama pokretači glavni subjekt svih događanja u župiMeđugorje, iako često govori o svojim planovima,ipak sadržaj njezinih poruka neostavlja nikakvu sumnju da iza svega stojiBožji i Isusov plan sa svijetom. Tako na početkudavanja poruka za župu, pozivajući namolitvu za njezino jedinstvo, Gospa otkrivai zašto je to važno: Jer ja i moj Sin imamo posebanplan s ovom župom (12. 4. 84.). Budućida taj plan nailazi na snažan otpor sotone,župa je pozvana da mu se odupre molitvom:Draga djeco! Ovih dana sotona se očituje naposeban način u ovoj župi. Molite, draga djeco,da se vrši Božji plan (7. 2. 85.). Taj pozivse u stanovitim vremenskim razmacima ponavljasličnim riječima: Draga djeco! Pozivamvas da svojim molitvama pripomogneteIsusu u ostvarenju svih planova koje on ovdječini (9. 1. 86.). Katkada je to s naglaskomprave dramatičnosti: Draga djeco! Danas vaspozivam da svi molite da se ostvare Božji planovis vama i sve ono što Bog želi preko vas!...Draga djeco, ne dopustite da vašim srcima zavladasotona i da budete sotonska slika, a nemoja (30. 1. 86.).Te teške riječi mogle bi nekoga navesti nazaključak kako se u tom trenutku u župi događalonešto posebno uočljivo. Svjedoci togavremena ne mogu se sjetiti nečega što bi biloupadno u javnosti. Povod za te Gospine riječitreba tražiti u onom što se u tom času odvijalou srcima pojedinih župljana, a što je nedostupnonašem ljudskom oku. Treba poći odIsusove riječi izgovorene u kontekstu obraneod bezočne optužbe farizeja kako on uz pomoćBelzebula izgoni zle duhove. Naglasivšikako je protiv svake logike i zdravog razumatvrditi da bi sotona ustao sam protiv sebe,Isus dodaje: Tko nije sa mnom, taj je protivmene; tko sa mnom ne sabire, taj prosipa (Mt12,30). U stavu prema dobru i zlu čovjek nemože biti neopredijeljen. Ako se ne opredijeliza dobro, na strani je zla. To vrijedi i zaBožji i Gospin plan sa župom. Tko se svjesnone opredijeli za nj, samim tim je na stranisuprotne stvarnosti, plana sotone.Gospina prepoznatljiva pedagogijaPoznajući ljudsku sklonost grijehu, tvrdoćusrca, mlakost i površnost u duhovnom životu,Gospa župu podlaže dugotrajnom odgojnomprocesu koji treba uroditi porastomvjerskoga života. Sve je to našlo odjeka ubrojnim porukama koje svjedoče o duhovnomžaru i gašenju toga žara, o usponima ipadovima, o kušnjama i nadvladavanju kušnjau župi. Sukladno tomu, u porukama seprepoznaje i mijenjanje Gospina raspoloženjaspram župe i župljana, od izraza zadovoljstvado neskrivene razočaranosti i oštrihupozorenja koja kulminiraju u prijetnji prestankomdavanja poruka. Štoviše, nekolikočetvrtaka Gospa nije dala poruku za župu(26. 4. 84.; 14. 6. 84.; 28. 6. 84.). A pitanje vidjeliceMarije, zašto nije bilo poruke, iskoristilaje da dade ozbiljno upozorenje: Ne želimnikoga siliti na ono što sam ne osjeća i neželi, iako sam imala za župu posebne poruke,kojima sam željela probuditi vjeru svakogvjernika. No jedan posve mali broj prihvatioje poruke četvrtkom (30. 4. 84.). Tako se i preskakanjeporuke pokazuje pedagoškim sredstvomkojim želi doprijeti do što većeg brojažupljana i učiniti ih svojim svjedocima.Ta pedagogija slična je onoj koju Bog uStarom zavjetu primjenjuje na svoj izabraninarod. Izrael je bio ponosan na riječ Božjupo Mojsiju: Jahve je odabrao tebe između svihnaroda na zemlji da budeš njegov narod, njegovapredraga svojina (Pnz 14,2), ali je jednakotako bio svjestan da ga je Bog postavio zasvjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemljedoneseš (Iz 49,6). U trajnom raskorakuizmeđu uzvišenosti svoga izabranja i manjkavostiu ostvarenju poslanja, Izrael je moraoslušati oštre riječi upozorenja, opomene,sve do prijetnje potpunim odbacivanjem.Sve je to bio dio Božje pedagogije kako binjegov narod shvatio da ga Bog odgaja i popravljakao što čovjek odgaja sina svoga (Pnz8,5).I Gospa slično postupa sa župom koju želiodgojiti za poslanje koje joj je namijenila.Ponajprije otvoreno govori o njezinu posebnomizabranju, jamčeći joj svoju ljubav i privrženost:Draga djeco, volim vas i na posebannačin sam izabrala ovu župu koja mi je milijanego ostale, gdje sam rado boravila, kadme je Svevišnji slao (21. 3. 85.). Iako te riječizvuče laskavo, nijedan ih župljanin ne smijetako shvatiti. One su izrečene da budu trajanpoticaj za ono što Gospa od župe očekuje, aod vremena do vremena župa se mora suočitis istinom o sebi koja nije nimalo laskava:Draga djeco! Danas je dan kada vam upućujemporuku za župu. Ali, cijela župa ne prihvaćaporuke i ne živi po njima. Ja sam žalosna,i želim da me, draga djeco, slušate i daživite po mojim porukama (14. 2. 85.). Žalostzbog lošeg odziva župe može poprimiti prizvukvrlo ozbiljnog upozorenja: Draga djeco!Ova župa, koju sam izabrala, posebna je i razlikujese od ostalih… Vi morate najprije primitiporuke, a onda ostali. Vi ćete odgovaratimeni i mom Sinu Isusu (6. 2. 86.).Majčinska ljubav iznad svegaIpak, kroz sva brojna upozorenja i opomenežupljanima zrači osnovna i bitna istina,da sve to dolazi od Majke koja ljubi svojudjecu i izlazi im u susret. A oni ne morajubiti savršeni, da bi ih prihvatila. Dovoljno jeda je prepoznaju i zavole kao majku: Dragadjeco! Već sam vam rekla da sam vas izabralana poseban način, onakve kakvi jeste. Ja,Majka, sve vas ljubim. I, u svakom trenutkukad vam je teško, ne plašite se! Ja vas ljubimi onda kada ste daleko od mene i moga Sina(24. 5. 84.). Ta bezuvjetna ljubav, bez našihprethodnih zasluga, potvrđena je doskora unačinu kako Gospa upozorava župu da trebaviše moliti. Prvo je vrlo blago rekla: Ja, vašaMajka, kažem vam da malo molite (9. 6. 84).Sljedeći četvrtak nije bilo poruke, nad čim suse župljani morali zamisliti, a onda je tjedandana poslije uslijedio samo trostruki poziv:Molite, molite, molite! (21. 6. 84.).Otprilike pola godine poslije toga Gospaje opet osjetila potrebu podsjetiti župu daje ljubi i da bi na tu ljubav trebalo uzvratitiljubavlju: Budite svjesni, ljubljeni moji, dasam ja vaša Majka i da sam došla na zemljuda vas učim iz ljubavi slušati, iz ljubavi moliti(29. 11. 84.). A godinu dana potom opetdolazi poruka puna tople majčinske ljubavikoja bi trebala župu pokrenuti na ozbiljnijumolitvu: Draga djeco! Ja, vaša Majka, volimvas i želim vas poticati na molitvu… Ja samMajka, pa iako osjećam bol za svakim koji odluta,lako opraštam i veselim se svakome djetetukoje mi se obrati (14. 11. 85.).Svjedočenje iz ljubavi prema MajciBez obzira na promjenu Gospina raspoloženjau odnosu prema župi i na katkada oštarton njezinih poruka, njezina majčinska ljubavprema župljanima nikad nije upitna. Svisu oni, bez obzira na to što ih katkada mora ioštrije ukoriti, njezina draga djeca. Kroz gotovotri godine Gospa će se istim onim dirljivimriječima kojima se od početka obraćalavidiocima: „draga djeco“ obraćati cijeloj župii odgajati je za posebno poslanje. Zato sesvaki župljanin, polazeći od tih riječi, možesmatrati polaskanim što ga Gospa oslovljavasvojim djetetom, ali mora biti svjestan i velikeodgovornosti.To što su vidioci u početcima sami prepoznalikao svoje poslanje Gospa je poslijeizričito tražila od cijele župe: „Draga djeco!Pozivam vas da u svemu budete slika drugima,napose u molitvi i svjedočenju. Dragadjeco, ne mogu bez vas pomoći svijetu“ (28.8. 1986.). Devet godina poslije toga taj pozivna svjedočenje zamijenila je još jačimizrazom, tražeći od svih koji prihvaćaju porukeda budu njihovi misionari: „Draga djeco!Danas vas pozivam da postanete misionarimojih poruka, koje dajem ovdje prekomeni dragog mjesta… i da ih prenosite u čitavsvijet tako da rijeka ljubavi poteče u narodpun mržnje i nemira“ (25. 2. 1995.). Većtu se jasno naziru konture Međugorja kakoga poznamo danas, trideset godina od njegovapočetka. Bez ikakvih svojih zasluga,zahvaljujući Gospinu izboru i ljubavi prematoj maloj župi, Međugorje je postalomjesto Gospine nazočnosti za cijeli svijet isve ljude koji traže Boga.10 | Glasnik mira | Međugorje Listopad 2012. | Broj 10 | Godište VII. | 11

Meditativni kutakVidioci govoreNastavak s 13. str.Na Veliki četvrtak, za vrijeme klanjanjaIsusu u Presvetom oltarskom sakramentu,u kapelici ukazanja dogodilo sečudo. Ona svjedoči: „U meni su se izmjenjivalisretni trenutci: Ja vjerujem! Bogpostoji! On je čovjekom postao. Postao jekruhom. Posebice sam osjetila da je Onprisutan u posvećenoj hostiji. Od srećesam plakala. I idućih sam dana mnogoplakala. Ali u istom trenutku iskusilasam milosrdnu Božju ljubav. Na Velikusam se subotu ispovjedila, a onda slavilaUskrs. I ja sam od smrti uskrsnula.“Dalje nastavlja: „Mjesecima sam bilablažena: kada sam bila na Misi, kada sammolila, kada sam izgovarala ime Marijinoili Isusovo ili samo na njih mislila. Moj seživot potpuno promijenio, onako kako nikadnisam mogla ni zamisliti. Prestala sampušiti, piti, slušati rock. Sretna sam. Sveta jeMisa vrhunac moga dana, ona me čini presretnom.Kralj svih kraljeva dolazi u mojesrce zato što me voli i preko mene sve drugekoje susrećem. Sigurna sam da će meBog po Mariji i ubuduće voditi!“Ova je djevojka odgovorila na Božji zovte Mu se potpuno posvetila. U ovoj se zajednicisvaki dan službeno moli sedam satite se vječno klanja Isusu u Presvetom oltarskomsakramentu.„Naš se život treba odvijati oko Euharistije.Uprite svoje oči u Njega, jer On je svjetlost.Donesite svoje srce i zatvorite ga u NjegovoBožansko Srce. Ištite odvažnost da vamudijeli milost te ga upoznate, ljubavda ga ljubite, odvažnost da Mu služite.Gorljivo Ga tražite!“(Blažena Majka Terezija)„Po Mariji, Majci Euharistije, koja je uzroknaše radosti, vi ćete otkriti da nigdje na zemljiniste više dobro došli, nigdje više ljubljeni,do kod Isusa, koji živi i istinski jeprisutan u Presvetom sakramentu.On je tu stvarno u svojoj Osobii čeka baš Tebe!“(Blažena Majka Terezija)„Slijedeći Mariju, ne možeš zalutati. Kadjoj se moliš, ne možeš ostati bez nade. Doklegod o Njoj razmišljaš, bit ćeš na stazi. Nemožeš posrnuti, dok te Ona podupire. Ničegase ne moraš bojati, dok te Ona štiti. AkoNjoj odgovara tvoje vjerno putovanje, stićićeš do svoje luke sigurnosti ne klonuvši.“(Sv. Bernard)14 | Glasnik mira | MeđugorjeStrpljivostDanas, a vjerojatno i ne samo danas već otkako čovjekpostoji, nestrpljivost je jedno od njegovih trajnijih obilježja.Hoće sve i odmah, a ako to ne ostvari, stotinu je krivaca.Strpljivosti nas uči Sveto pismo, čitajmo ga; uči nas KraljicaMira, živimo njezine poruke.Isus je strpljiv„Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posijedobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegoviljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posijeposred žita kukolj i ode. Kad usjev uzrastei isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupedomaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru,nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi?Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijateljčovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu:‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukoljiščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustitenek oboje raste do žetve. U vrijeme žetvereći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj isvežite ga u snopove da se spali, a žito skupiteu moju žitnicu’” (Mt 13, 24-30).Netko reče: „Da mi je biti Bog samo pet minuta...Kako bih doveo u red neke stvari...“Marija je strpljivaKoliko je strpljenja morala imati Marija, Isusovamajka. Toliko nejasnoće, trpljenja, preprjekai kušnji na putu... Ali Marija je strpljiva;umije čekati, vjerovati i nadati se...Marija je i danas strpljiva – s nama. Iakonismo uvijek dobri, ona nam kaže „Dragadjeco“. Iako uglavnom ni približno ni-Snimio Siniša Hančićsmo ostvarili ono na što nas je pozvala, onazahvaljuje: „Hvala vam što ste se odazvalimomu pozivu!“Što činim, ako Bog ne ispuni moje molitve,želje, zahtjeve?Fra Slavko Barbarić o strpljivostiDanašnji čovjek „često nema vremena ni strpljivosti,pa u svojemu traženju radosti i miraodlazi s pravoga puta koji Gospodin pokazuje,i odbacuje sredstva koja Gospodin preporuča,a prihvaća one putove i sredstva kojimu obećavaju trenutačni mir i radost, zadovoljstvoi sreću. Današnji svijet pruža izobiljetakvih putova i sredstava kojima čovjek lakopovjeruje i prihvati ih te ugrozi sebe i druge.“„Tko nema strpljenja za molitvu, ne možereći da pripada Gospi.“Naša strpljivostNeki je čovjek dobro pripremio, uzorao i zasijaosvoju malu njivu. Čudio se što prvihnekoliko tjedana sjeme tako sporo niče. Kodsvoga je susjeda vidio već jake zelene klasove.Iz dana u dan postajao je sve nestrpljiviji.Od brige nije mogao ni spavati. Napokonsmisli bezumnu ideju. Otrča na svoju njivu izapoče male, nježne vlati vući, povlačiti. ToMarija je i danas strpljiva –s nama. Iako nismo uvijekdobri, ona nam kaže „Dragadjeco“. Iako uglavnom nipribližno nismo ostvariliono na što nas je pozvala,ona zahvaljuje: „Hvala vamšto ste se odazvali momupozivu!“bijaše, naravno, mučan posao, ali konačno jebio gotov. Susretne na putu susjeda i pohvalise da je pomogao rasti svome žitu. Znatiželjniciotrčaše na njivu. Vidješe sve uništeno iuvenulo. I još dugo su u tom selu ismijavaličovjeka koji nije znao čekati.Jesam li strpljiv/a sa sobom?Trgovac je htio na brzinu iškolovati sina.Opazivši vrlo opširan program koji mu jenudio ravnatelj škole, začuđeno upita: „Pazar moj sin mora sve to učiti? Platit ću vamda mu skratite školovanje. Koliko tražite?“Ravnatelj mirno odgovori: „Sve ovisi o tomešto želite da mali postane. Vidite, kad Bogstvara hrast, uzme si obično dvadesetak godina.Ali ako treba stvoriti tikvu, dovoljna sumu i dva mjeseca.“Jesam li strpljiv/a s drugima?Mirjana Dragićević-Soldo (6/7)Gospa traži od nas srijedom ipetkom post o kruhu i vodi. Jaznam da se mnogima od vas tobaš i ne sviđa, da je to najtežešto Gospa traži. Jako je simpatično ovdjeu Međugorju vidjeti toliko različitih nacija,različitih naroda, a kako smo zapravosvi jednaki i kako, kad nam je nešto teško,svi na isti način plačemo i kukamo. Primjerice,kad kažem hodočasnicima post okruhu i vodi, uvijek me pitaju, može li baremkava ujutro. Kažem im, može, ali prijenego što se Gospa probudi da vas vidi!Onda neki pitaju, može li ručak a ne večera.Neki čak pitaju, a kako u srijedu, kolikoje u srijedi sati. Kao da ne znaju kolikosrijeda traje i koliko petak traje! I tako sena različite načine pokušavaju opravdati,ako ne bude baš onaj post koji Gospa traži.Ali, Gospa je bila jasna, ona kaže kruhi voda. Ona ne traži post od onih koji subolesni, ako su zaista bolesni. Pod tim sene misli na glavobolje, ako nekoga bolistomak. Ona misli na one koji su zaistabolesni. Ti ljudi će kroz molitvu shvatitišto drugo mogu učiniti u zamjenu za posto kruhu i vodi, a svi ostali neka mole daim Bog pomogne da mogu postiti onakokako Gospa želi. Moći postiti dar je Božji.Gospa traži da se ispovijedamo baremjedanput mjesečno. Ona kaže da nema čovjekana zemlji koji nema potrebu za mjesečnomispovijedi. Traži da vratimo Biblijuu obitelji. Kad Gospa dadne porukumeni kao vidjelici, ona je meni ne objašnjava.Ona je meni da na isti način na kojije ja odmah prenesem vama. Ja mislim dakad Gospa kaže „Vratite Bibliju u obitelji“,ona želi reći da je otvorimo svaki dan,da pročitamo dvije-tri rečenice, nije bitnokoliko, ali da je Biblija prisutna u našojkući, a ne da je imamo kao jedan suvenir,da možemo reći da imamo Bibliju, ali daje nikad ne otvaramo.Za mene je jako važna Gospina porukaod 2. travnja. To je prvi put u svim ovimgodinama ukazanja da sam skupila hrabrostii počela pred Gospom komentiratiporuku. Gospa je rekla: „Draga djeco, obnoviteCrkvu.“ Prepala sam se, jer to nijebaš lako. Osjetila sam se malenom, i svioni koji su bili sa mnom… Tko smo mi daobnovimo Crkvu? I pitala sam je: „Kako,Majko, to od nas očekuješ? Što mi možemoučiniti?“ Ona je rekla: „Draga djeco,prvo obnovite sebe, obnovite svoje obitelji,a ja ću vam pomoći da obnavljate druge“. Ito ja vas molim sada: obnovimo sebe, obnovimosvoje obitelji, da onda možemoobnavljati druge.Listopad 2012. | Broj 10 | Godište VII. | 15

23. MladifestPriča o ljubavi, obitelji,svetosti i žrtvi (II.)Donosimo nastavak ispovijedi žene koja svjedoči kako je s Bogom sve moguće. Naime,njezinih dvoje novorođenčadi umrlo je ukratko poslije poroda, a u trećoj trudnoćiotkriveno je da majka boluje od teške bolesti. Da bi sačuvala zdravlje i život djeteta uutrobi, odgodila je vlastito liječenje i nekoliko mjeseci nakon rođenja sina Francescaumrla. Videofilm, svjedočanstvo ove hrabre majke, sudionici 23. Mladifesta gledali suna velikom zaslonu pokraj vanjskoga oltara međugorske župne crkve, a Chiarin mužFrancesco obećao je iduće godine doći sam svjedočiti o životu ove hrabre obitelji iz Rima.možemo čekati“. Taj tjedan pripreme bio jetežak jer smo znali da je trenutak koji smočekali osam mjeseci konačno stigao. Molilismo zajedno jer se nismo osjećali spremnima,kao što se na kraju krajeva nismoosjećali spremnima za sve ovo. No, Gospodinnas je ipak doveo do osmoga mjesecatrudnoće i to u vedru ozračju. Toga dana,kada su nam to saopćili, vratili smo se kućimalo obeshrabreni jer nam je bilo žao što senismo ni snašli, a datum rođenja naše kćeribio je već određen. No začudo, te iste večeripočeli su prvi trudovi, ali im nisam pridavalapreviše značenja jer sam mislila da nije riječo pravim trudovima pred porod.23. MladifestOno što smo od Gospodina zatražili, osim prirodnogaporoda što nam je i uslišao, bilo je da se rodi živa i daje krstimo. Kada se Enrico vratio, rekao mi je: „Živaje. Krstili smo je.“ Bio je to najveći dar koji nam jeGospodin mogao dati. Držali smo je oko pola sata.Uspjeli su je upoznati njezini djedovi i bake i nekiprijatelji. Zatim smo je pripremili i Enrico ju je otpratio.Oko 35-og tjedna trudnoće liječnicisu nam počeli sugerirati carskirez jer je mogućnost za prirodniporod bila vrlo mala. Prvo, zbogtoga što je nedostajalo nešto više od mjesecdana do poroda, drugo, zbog toga što Marijanije imala hipofizu, a ona je dio mozga kojiproizvodi hormone koji stimuliraju pojavutrudova i, treće, količina vode koja se nalazilau mome trbuhu bila je toliko velika daje postojao rizik da voda pukne i prije vremena.Danijeli sam rekla da ipak želim probatiroditi prirodnim putem. Odgovorila mije: „Slušaj, ako želiš, možemo probati induciranimporodom, ali ti ne mogu obećati daće uspjeti jer posebno u prvim trudnoćamanije rečeno da će dobro završiti“.Tjedan dana prije nego što se Marija rodilaotišli smo na posljednji pregled. Kadame je liječnik u rađaonici pregledao, popipaomi je trbuh i rekao: „Ne, više nipošto neDana kada je Marijarođena moći ću sesjećati kao jednoga odnajljepših dana u svomeživotu. Djeci ću moćipričati da im je Gospodindarovao zaista posebnusestru, koja na Nebu moliza njih.Nezaboravni trenutakNa dan odlaska u bolnicu, kada sam otišlana kontrolni pregled, liječnik me pogledaoi upitao, jesam li ovoga tjedna imala kakvebolove. „Da, jesam, ali ništa bitno.“ Zatim jepogledao Danijelu i rekao: „Gospođa je otvorenaveć šest centimetara, ako pustimo daide svojim tokom, sama će roditi.“ Najprijesu svi bili uvjereni da ću roditi carskim rezom,no sada su svi bili za prirodni porod.Odveli su me u rađaonicu. Rekli su mi:„Slušaj, sada ćemo puknuti plodnu vodu, nomožda će za to trebati i više sati. Kod prvihporoda sve se malo oduži.“ „Dobro.“ Amnionskavreća bila je prazna u pet minuta.Moram napomenuti da žene obično imaju800 ml do litre, a ja sam imala više od sedamlitara. I osjećala sam se još uvijek dobro. Biloje čudno jer sam mogla bez problema spavati.Uopće nisam osjetila težinu ove trudnoće.Potpuno prirodan porod i sve porođajnemuke trajali se samo dva sata. Nije bio potrebanni oksitocin radi induciranja poroda,a nije bio potreban ni carski rez. Zapravo,nije trebalo ništa od onoga što su mi ranijepredlagali. Nije bilo nikakvih kontraindikacija.Rodila se Marija. A kada sam je ugledala…Bio je to trenutak koji nikada ne ćuzaboraviti. U tom sam trenutku shvatila dasmo snažno vezane iako nisam razmišljala otome da će ona samo kratko biti s nama. Bilaje sa mnom povezana jer je bila moja kćer.Nakon toga su je odnijeli, a kada se Enricovratio i donio mi Mariju na rukama, bio je tojoš jedan nezaboravan trenutak. Moj muž jedržao Mariju u naručju i gledao je tako ponosno.Bio je tako sretan zbog nje. Bila samsigurna da nije mogla imati boljega oca.Ono što smo od Gospodina zatražili,osim prirodnoga poroda što nam je i uslišao,bilo je da se rodi živa i da je krstimo. Kadase Enrico vratio, rekao mi je: „Živa je. Krstilismo je.“ Bio je to najveći dar koji nam je Gospodinmogao dati. Držali smo je oko polasata. Uspjeli su je upoznati njezini djedovi ibake i neki prijatelji. Zatim smo je pripremilii Enrico ju je otpratio.Ono što vam mogu reći jest da mi tih polasata uopće nije djelovalo kratko. Bilo je tonezaboravnih pola sata.Da sam pobacila, ne vjerujem da bih sesjećala dana pobačaja kao dana slavlja ili kaotrenutka u kojem sam se nečega oslobodila.Mislim da bi to bio trenutak koji bih sigurnonastojala zaboraviti, trenutak velike patnje.Dana kada je Marija rođena moći ću sesjećati kao jednoga od najljepših dana u svomeživotu. Djeci ću moći pričati da im je Gospodindarovao zaista posebnu sestru, kojana Nebu moli za njih.Mamama koje su izgubile svoju djecuželim posebno reći… Želim im reći: Mi smobile mame. Imale smo taj dar. Nije bitno kolikoje trajalo, mjesec, dva mjeseca, nekolikosati; bitno je da smo mogle imati taj dar i toje nešto što se ne može zaboraviti.***Nekoliko mjeseci poslije Chiara je ponovnozatrudnjela. Ali i u tom slučaju radost prvevijesti bila je uzdrmana prvim ultrazvukom,koji nije dao pozitivne rezultate. Dijete,koje je bilo muško i kojemu su dali imeDavid, nije imalo noge. Naoružani vjeromi ljubavlju koja je uvijek podržavala njihovbrak, dvoje supružnika je odlučilo trudnoćuiznijeti do kraja vjerujući da ključeve životai smrti drži jedino Bog. Svjedoče to i prijateljikoji se sjećaju Enrica koji im je pričao oosjećaju radosti zbog toga što ima dijete, makarono nema noge. No nažalost, oko sedmogamjeseca novi pregled ultrazvukom otkrioje da uz nedostatak donjih udova, kod malogaDavida postoje malformacije unutarnjihorgana. „Dijete je nesposobno za život“, bilaje presuda. Nesposobno je možda bilo za zemaljskiživot, ali ne i za onaj nebeski. Davidse rodio 24. siječnja 2010., i nakon štosu odmah slavili njegovo krštenje, roditelji sumolitvom pratili njegov kratki život, sve doposljednjeg izdisaja. I na Davidovu je pogrebubilo toliko ljepote, toliko vjere, pa moždai neka iskra zavisti zbog te radosti kojom suzračili njegovi roditelji unatoč križu koji sunosili.Odgodila je liječenje nastavljajućitrudnoćuUnatoč trpljenju, traumama i osjećajuobeshrabrenja, Chiara i Enrico se nikada nisuzatvorili životu pa je nakon nekoga vremenastigla nova trudnoća: Francesco. I napokon jesve bilo u redu, ultrazvukom je potvrđeno dobrozdravlje djeteta. Ali u petom mjesecu dolazinovi križ. Chiari je dijagnosticirana teškarana na jeziku te se nakon prvoga zahvatapotvrdila najgora od svih pretpostavki – karcinom.Unatoč tomu, Chiara i Enrico nisuizgubili vjeru i, „sklapajući savez“ s Bogomodlučili su još jednom životu reći „da“. Chiaraje bez imalo promišljanja branila Francescai, izlažući se velikom riziku, odgodila svojeliječenje nastavljajući trudnoću. Naime, tek senakon poroda djeteta mogla podvrgnuti radikalnijemoperativnom zahvatu i ciklusima kemoterapijei zračenja.Francesco je rođen zdrav i lijep 30. svibnja2011., a Chiara je bila toliko tjelesno iscrpljenada je prvo izgubila i vid na desno oko, anakon godinu dana bitke, nije izdržala. Usrijedu 13. lipnja 2012., na blagdan sv. Ante,oko podne, okružena rodbinom i prijateljima,završila je bitku protiv „zmaja“ koji ju jeprogonio, kako je nazivala tumor misleći načitanje iz Otkrivenja. U pismu koje je napisalasvomu sinu Francescu kaže: „Ja idem uNebo brinuti se za Mariju i Davida, a ti ostanis tatom. Tamo ću moliti za vas.“ Chiarinaje želja bila da se na njezin sprovod ne donosicvijeće, a njezina je obitelj svakom sudionikudarovala maleni cvijet kao znak i simbolživota, kao i njezinu sliku s pjesmom koju jojje napisao i posvetio suprug Enrico.(Prevela Marija Dugandžić)16 | Glasnik mira | MeđugorjeListopad 2012. | Broj 10 | Godište VII. | 17