MeditacijaVRIJEME ZA SLOBODUs. Dominika Anić<strong>Bog</strong> <strong>je</strong> stvorio vri<strong>je</strong>me i ono osta<strong>je</strong> u prostoru N<strong>je</strong>gove tajne. Ono štoznamo iz sv<strong>je</strong>dočanstva Knjige postanka <strong>je</strong>st <strong>da</strong> <strong>je</strong> <strong>Bog</strong> vremenu <strong>da</strong>ovanjske oblike - <strong>da</strong>n i noć. Dan <strong>je</strong> ispun<strong>je</strong>n sv<strong>je</strong>tlom, <strong>od</strong>ređen za ljudskuaktivnost i d<strong>je</strong>lovan<strong>je</strong>. Noć <strong>je</strong> ispun<strong>je</strong>na tamom i <strong>od</strong>ređena za počinak. Uljudskom shvaćanju <strong>vremena</strong> imamo prošlost, sa<strong>da</strong>šnjost i budućnostkroz ko<strong>je</strong> se pretače naš život. Kršćani v<strong>je</strong>ruju <strong>da</strong> ništa <strong>od</strong> <strong>vremena</strong> nemože biti izgubl<strong>je</strong>no, sve <strong>je</strong> zapisano u Jaganjčevoj Knjizi života koja ćese otvoriti na kraju <strong>vremena</strong>. Naše vri<strong>je</strong>me <strong>je</strong> utkano u Božju v<strong>je</strong>čnost, an<strong>je</strong>gova prolaznost događa se u Bož<strong>je</strong>m v<strong>je</strong>čnom „sa<strong>da</strong>“.ono <strong>je</strong> «ogol<strong>je</strong>no» i učin<strong>je</strong>no posve prolaznim,ukoliko nismo u stanju vid<strong>je</strong>ti, pov<strong>je</strong>rovati<strong>da</strong> vertikala v<strong>je</strong>čnosti u svakomtrenutku dotiče tu prolaznost <strong>vremena</strong> i<strong>da</strong><strong>je</strong> joj dimenziju dubine. Vri<strong>je</strong>me, ko<strong>je</strong> <strong>je</strong>Božji <strong>da</strong>r čov<strong>je</strong>ku, <strong>da</strong>no nam <strong>je</strong> kao mogućnostispun<strong>je</strong>nja i korisno upotrebljavanog<strong>da</strong>ra u ko<strong>je</strong>m m<strong>je</strong>sta nalaze sva naša životnaiskustva.Slutnja v<strong>je</strong>čnogaAko <strong>je</strong> naše ljudsko usm<strong>je</strong>ren<strong>je</strong> pravo,ako smo ispravno shvatili i prihvatilivri<strong>je</strong>me kao <strong>da</strong>r i proces koji bil<strong>je</strong>ži našuprošlost, živi sa<strong>da</strong>šnjost i sluti budućnostu ozračju naše ljudske konačnosti, ne će<strong>Međugor<strong>je</strong></strong> 1. prosinca 2007.Snimio fra Bože Milić12 • Glasnik mira // <strong>Međugor<strong>je</strong></strong>Novog<strong>od</strong>išnja očekivanjaUlazeći u vri<strong>je</strong>me nove g<strong>od</strong>ine dobivase dojam <strong>da</strong> mi ljudi uvi<strong>je</strong>k iznovaočeku<strong>je</strong>mo <strong>da</strong> nam novo vri<strong>je</strong>meponudi neke spasavajuće, radikalneprom<strong>je</strong>ne u svaki<strong>da</strong>šn<strong>je</strong>m životu. Očeku<strong>je</strong>m<strong>od</strong>a će nam novo vri<strong>je</strong>me ponuditi čarobneformule za r<strong>je</strong>šavan<strong>je</strong> nekih životnihpoteškoća ko<strong>je</strong> <strong>nas</strong> snađu ili <strong>da</strong> ćemou nadolazećem vremenu biti barem malosretniji, zadovoljniji i usp<strong>je</strong>šniji. Ponekadta naša očekivanja idu dotle <strong>da</strong> vremenukao stvarnom pratitelju <strong>našeg</strong>a životnogh<strong>od</strong>a <strong>da</strong><strong>je</strong>mo za<strong>da</strong>tke ko<strong>je</strong> bez <strong>našeg</strong>a aktivnogsud<strong>je</strong>lovanja nikako ne može ispuniti.Jer vri<strong>je</strong>me samo u sebi nema sadržaj,nam biti nemoguće razum<strong>je</strong>ti <strong>da</strong> su «vri<strong>je</strong>mei v<strong>je</strong>čnost dvi<strong>je</strong> <strong>je</strong>dnake slike samo akoti sam ne praviš razlike» (A. Silezius).Vertikalna linija v<strong>je</strong>čnosti stoji mirn<strong>od</strong>ok se vri<strong>je</strong>me kreće v<strong>od</strong>oravno. Živimo ustvarnosti u kojoj v<strong>je</strong>čnost svakoga trenutkadotiče vri<strong>je</strong>me, te se ne možemo čvrst<strong>od</strong>ržati <strong>vremena</strong> ili onog što se na vanjski
Meditacijanačin vidi, ču<strong>je</strong> ili opaža. Jer ovaj naš vidljivisvi<strong>je</strong>t ni<strong>je</strong> ci<strong>je</strong>la stvarnost, u njoj <strong>je</strong> utkanopostojan<strong>je</strong> v<strong>je</strong>čnog i trajnog ko<strong>je</strong>gakroz v<strong>je</strong>ru iskustveno dotičemo, dolazeći ud<strong>od</strong>ir s apsolutnim u ovom prom<strong>je</strong>njivomsvi<strong>je</strong>tu. V<strong>je</strong>čna istina ni<strong>je</strong> <strong>da</strong>kle negd<strong>je</strong> <strong>da</strong>leko,izvan <strong>nas</strong>, nego baš u našoj stvarnosti.Dimenzija v<strong>je</strong>čnosti <strong>je</strong> konstitutivni elementkonkretne stvarnosti u kojoj živimo.Sve <strong>je</strong> stvoreno, ne samo <strong>od</strong> <strong>Bog</strong>a, nego i u<strong>Bog</strong>u. U svakoj povi<strong>je</strong>sti postoji neka nadpovi<strong>je</strong>snadubina koja nam <strong>da</strong><strong>je</strong> <strong>nas</strong>lutitiprisutnost v<strong>je</strong>čnoga.(Ne)imati <strong>vremena</strong>Naš osobni doživljaj <strong>vremena</strong> <strong>je</strong>st onošto se osobno tiče svakog po<strong>je</strong>dinca, štose događa po našem d<strong>je</strong>lovanju i ponašanju.Tako ćemo uvi<strong>je</strong>k naći <strong>vremena</strong> za onošto volimo, posvetit ćemo vri<strong>je</strong>me nekomnašem važnom pro<strong>je</strong>ktu, usp<strong>je</strong>hu, nazvatćemo dragoc<strong>je</strong>nim vri<strong>je</strong>me za<strong>je</strong>dništva sobitelji, prijateljima, vri<strong>je</strong>me <strong>od</strong>mora ilirekreaci<strong>je</strong>. Da<strong>nas</strong>, u sveopćoj strci i jurnjaviživota, u <strong>da</strong>nima kad doživljavamo stresove,često se može čuti kako nam stalnonedosta<strong>je</strong> <strong>vremena</strong> ili <strong>da</strong> <strong>je</strong> vri<strong>je</strong>me novac.Može se otići i u drugu krajnost kadse ču<strong>je</strong>: Ne znam što ću <strong>od</strong> <strong>vremena</strong>, ili:Dosadno mi <strong>je</strong>, ili: Ovo vri<strong>je</strong>me nikako <strong>da</strong>prođe.Vri<strong>je</strong>me ispadne kao dežurni krivac zasvu nesreću ili nesposobnost živl<strong>je</strong>nja puninena koju <strong>nas</strong> <strong>Bog</strong> poziva u ovom našemvremenu, u našem konkretnom životu, nenikako izvan n<strong>je</strong>ga ili mimo n<strong>je</strong>ga.Da <strong>je</strong> vri<strong>je</strong>me dragoc<strong>je</strong>ni <strong>da</strong>r, sam <strong>Bog</strong>nam <strong>je</strong> <strong>da</strong>o spoznati kad <strong>je</strong> imao <strong>vremena</strong>ući kao V<strong>je</strong>čni u našu ljudskost, u naše vri<strong>je</strong>mekako bi obnovio i usavršio klicu čov<strong>je</strong>kovev<strong>je</strong>čnosti.I ne možemo izb<strong>je</strong>ći <strong>od</strong>govornosti zavri<strong>je</strong>me ko<strong>je</strong> imamo - hoće li nam proći beztraga ili će postati i ostati ubil<strong>je</strong>žen upečatljivtrag upisan u knjizi života, u onomnajdubl<strong>je</strong>m di<strong>je</strong>lu <strong>našeg</strong>a bića, u našemsredištu. U onome di<strong>je</strong>lu na ko<strong>je</strong>m kažemoJA. Čestit i <strong>nas</strong>tojanjima oko dobra prožetživot ostavlja neizbrisiv trag u vremenu iv<strong>je</strong>čnosti.Vri<strong>je</strong>me kao šansa<strong>Bog</strong> nam <strong>je</strong> <strong>da</strong>rovao vri<strong>je</strong>me kao priliku,izvanrednu priliku i ponudu. Pri čemuispun<strong>je</strong>n<strong>je</strong> <strong>vremena</strong> ni<strong>je</strong> za<strong>da</strong>no, već pretpostavljanaš slob<strong>od</strong>an <strong>od</strong>abir. Mi smo <strong>od</strong>govorniza sadržaj u knjizi života. U njojsmo, <strong>da</strong>kako, slob<strong>od</strong>ni raditi i neke korek-Da <strong>je</strong> vri<strong>je</strong>me dragoc<strong>je</strong>ni <strong>da</strong>r,sam <strong>Bog</strong> nam <strong>je</strong> <strong>da</strong>o spoznatikad <strong>je</strong> imao <strong>vremena</strong> ući kaoV<strong>je</strong>čni u našu ljudskost, unaše vri<strong>je</strong>me kako bi obnovioi usavršio klicu čov<strong>je</strong>kovev<strong>je</strong>čnosti.ci<strong>je</strong>, intervenirajući u životnom tekstu kajan<strong>je</strong>m,obraćen<strong>je</strong>m i uvi<strong>je</strong>k iznova novimživotnim usm<strong>je</strong>renjima. Neri<strong>je</strong>tko možemosusresti ljude koji neprestano žale zaprošlim tzv. «zlatnim vremenima» kad <strong>je</strong>eto sve bilo nekako lakše i drugači<strong>je</strong>. Uovakvim žalbama za prošlošću možemosusresti i čitave kolektive propalih ideologija.Drugi opet trajno priželjkuju boljabuduća <strong>vremena</strong>. A zapravo i <strong>je</strong>dni i drugisu u opasnosti <strong>da</strong> promaše život koji ihsa<strong>da</strong> susreće. Sa<strong>da</strong> <strong>je</strong> mo<strong>je</strong> zlatno doba. Isa<strong>da</strong> <strong>je</strong> mo<strong>je</strong> dragoc<strong>je</strong>no vri<strong>je</strong>me. Slob<strong>od</strong>akojom <strong>nas</strong> <strong>je</strong> <strong>Bog</strong> počastio u vremenumože u nama izazvati strah <strong>od</strong> <strong>od</strong>govornostiza vlastite čine.Je<strong>da</strong>n <strong>od</strong> bitnih problema <strong>da</strong>našn<strong>je</strong>g čov<strong>je</strong>ka<strong>je</strong>st strah <strong>od</strong> slob<strong>od</strong>e i mogućnostiko<strong>je</strong> nam ona pruža. Kako na najbolji načinupotri<strong>je</strong>biti slob<strong>od</strong>u, ispisati vlastitupovi<strong>je</strong>st a <strong>da</strong> ona bude u<strong>je</strong>dno i ispisivan<strong>je</strong>za v<strong>je</strong>čnost, temeljno <strong>je</strong> pitan<strong>je</strong> <strong>nas</strong> <strong>da</strong>našnjihljudi.Ponajpri<strong>je</strong> trebamo znati <strong>da</strong> «bez ud<strong>je</strong>latemeljnih duhovnih čina, slob<strong>od</strong>e, sv<strong>je</strong>sneprisutnosti i temeljnog opred<strong>je</strong>l<strong>je</strong>nja vri<strong>je</strong>meprolazi i ne posta<strong>je</strong>» (S. Duvnjak). Akonismo sv<strong>je</strong>sni opasnosti ko<strong>je</strong> <strong>nas</strong> na tomputu vrebaju, možemo vrlo lako - slikovitokazano - ostati samo s <strong>nas</strong>lovom nekevažne životne teme a <strong>da</strong> isp<strong>od</strong> n<strong>je</strong> ostaneprazan, neispisan papir. U svak<strong>od</strong>nevnomgovoru znamo reći kako smo neko vri<strong>je</strong>meuzalud protratili ili prespavali, a to <strong>je</strong> on<strong>da</strong>stvar za oplakivan<strong>je</strong>.Sretan <strong>je</strong> onaj tko shvati i prihvati vri<strong>je</strong>mekao osobni <strong>da</strong>r u ko<strong>je</strong>m možemo bitiblizu <strong>Bog</strong>u, blizu samima sebi i drugompokraj sebe. Dobro upotri<strong>je</strong>bl<strong>je</strong>no vri<strong>je</strong>mezapravo <strong>je</strong> najdublji izraz naše vremenitostii <strong>od</strong>govora na nju.Ovo može biti pokazatelj <strong>da</strong> smo sposobniiščitavati znakove <strong>vremena</strong> i sli<strong>je</strong>ditiih, poput mudraca koji su sli<strong>je</strong>deći zvi<strong>je</strong>zdudosp<strong>je</strong>li k štali blizu Betlehema u kojojnađoše ot<strong>je</strong>lovl<strong>je</strong>ni otisak Bož<strong>je</strong>ga bića uD<strong>je</strong>tetu položenu na slami.VREMENA IMANegd<strong>je</strong> između pukotina mo<strong>je</strong> zauzetostiU oskudici <strong>vremena</strong> hitnjom t<strong>je</strong>ranaSm<strong>je</strong>stila se čežnja za puninomJednostavnost života se nametnula kao potrebaNeka <strong>od</strong>lučujuća životna tema <strong>nas</strong>lovl<strong>je</strong>na samoPoče bli<strong>je</strong>d<strong>je</strong>ti pred naletima površnostiKlonu umorna i s<strong>je</strong>tna <strong>od</strong> iščekivanjaNekog smislom ob<strong>da</strong>rena putaZastadoh na trenutak - izbrojile se g<strong>od</strong>ineToliki događaji bez svi<strong>je</strong>tloga traga ostaliPrebirem tek po mrljama nerazumi<strong>je</strong>vanjaPoraznih sukobljavanja, upinjanja i dokazivanjaTi znaš <strong>da</strong> ht<strong>je</strong>la sam najbol<strong>je</strong> za sveNo ispri<strong>je</strong>čio se otpor neki u ko<strong>je</strong>m shvatihDa uzaludno <strong>je</strong> otimati se i Tebi i ljudimaTa, <strong>vremena</strong> ima, ima ga za sva dobra <strong>nas</strong>tojanjaVremena imaI za dobrotu i za ljubav, za susrete i kajanjaZa <strong>Bog</strong>a i čov<strong>je</strong>ka, za <strong>od</strong>i<strong>je</strong>van<strong>je</strong> v<strong>je</strong>čnostiZa <strong>je</strong>dnostavnost ljudskoga h<strong>od</strong>aZa tkan<strong>je</strong> vlastite povi<strong>je</strong>sti u slob<strong>od</strong>nu <strong>od</strong>abiruVremena imaZa rasterećenja <strong>od</strong> svake suvišne ri<strong>je</strong>či, geste, činaZa <strong>od</strong>mak <strong>od</strong> površnih briga i grčevitog trčanjaZa <strong>od</strong>ustajan<strong>je</strong> <strong>od</strong> zasluga mukom stečenihI za nadrastan<strong>je</strong> sebičnih sitnih interesaVremena imaZa smiraj pred V<strong>je</strong>čnim pogledom koji ne sudiNe prigovara, ne proc<strong>je</strong>nju<strong>je</strong>, ne kritiziraSluša, prihvaća bez zataškavanja ili <strong>je</strong>ftinih ut<strong>je</strong>has pogledom istine koja li<strong>je</strong>či i oslobađaSi<strong>je</strong>čanj 2008. // Broj 1 // G<strong>od</strong>ište III. • 13
Change language