Međugorje je jedan od znakova našeg vremena da nas Bog nije zaboravio

PoticajiNe boj se,Meribaale!fra Iko SkokoDavid je ostao na životu zahvaljujućii svom prijatelju Jonatanu,Šaulovu sinu. Stoga je htio, kad jeučvrstio svoju vlast, preživjelima iz Šauloveobitelji zbog Jonatana iskazati milost.Nekadašnji Šaulov sluga Siba priopćio muje da je živ Meribaal (Moj gospodar je Jahve),Jonatanov sin, koji je bio hrom. Meribaaluje bilo pet godina kad su stradalinjegov otac Jonatan i djed Šaul. Njegovadadilja htjela ga je spasiti pa je s njim bježalana sigurnije mjesto. U toj žurbi dijetejoj je palo i slomilo obadvije noge te ostalohromo. Može se pretpostaviti da se onjemu skrbila obitelj nekog Makira u LoDebaru. Kad je David čuo da je Jonatanovsin živ, odmah je poslao po njega. Meribaalje iskazao čast kralju Davidu. Davidmu se obratio riječima: „Ne boj se jer tiželim iskazati milost zbog tvoga oca Jonatana.Vratit ću ti sva polja tvoga djedaŠaula, a ti ćeš svagda jesti kruh za mojimstolom.“ (2 Sam 9,7). Meribaal se poklonii reče: „Što je tvoj sluga te iskazuješ milostmrtvome psu kao što sam ja?“ (2 Sam9,8). Zatim je David pozvao Sibu, Šaulova30 • Glasnik mira // Međugorjeslugu, i rekao mu: „Sve što je pripadalo Šaului njegovoj kući, sve to dajem sinu tvogagospodara. Ti ćeš mu sa svojim sinovimai sa svojim slugama obrađivati zemlju,od nje ćeš skupljati žetvu da obitelj tvogagospodara ima kruha; a Meribaal, sin tvogagospodara, jest će svagda za mojim stolom.“(2 Sam 9, 9-10). Meribaal je od tadaboravio u Jeruzalemu na kraljevskom dvorukao i ostali Davidovi sinovi.Za Abšalomove pobune Meribaal nijenapustio Jeruzelem s Davidom i njegovimpristašama. Sluga Siba oklevetao ga je Daviduračunajući da će dobti njegovo imanje.Kad se David u grad vratio kao pobjednik,imanje je podijelio između Meribaalai Sibe.David je primjer čovjeka snažne volje ukojem su izmiješane i jednako zastupljenevelike odlike i velike slabosti. Zacijelo,posebno je velikodušan u čuvanju prijateljstva.Ostaje vjeran prijatelj i nakon Jonatanovesmrti. Snagom tog prijateljstva,ne samo da je poštedio život Jonatanovusinu, nego ga je uzdigao na čast svojih sinova.ZNATIZAPOČINJATIFranjevci često parafraziraju uzrečicusvoga utemeljitelja sv. Franje u kojojje on, u poniznosti, gotovo zanijekaosvoje pothvate i djela rekavši: «Braćo, krenimoiz početka jer još ništa nismo učinili.»Danas ovakav svetački stav teško i posve rijetkomožemo iščitati iz stavova ljudi našegadoba. Čovjek i čovječanstvo ponajčešćezbrajaju uspjehe, nove pothvate, planove,dobra djela, zasluge, priznanja… Društvofunkcionira na bazi vidljivog uspjeha i materijalnogvrjednovanja. A u takvom ozračjunema prostora za reći kako ništa nismoučinili i kako bi trebalo započeti iz početka.Za to je potrebna poniznost, koja kao da jeiščezla iz ljudskih srdaca.Idući ukorak s duhovni životom Crkve iporukama njezina utemeljitelja Isusa Krista,često ćemo biti vraćani na izvore i svojepočetke. Svaki dan smo, naime, pozvanizapočeti - ne samo djelovati, nego i živjetiiz početka. Zapravo, mogli bismo kazati,svaki dan bi trebalo živjeti kao da ništa dotada nije bilo u smislu zasluga i uspjeha.Trebalo bi prestati živjeti od starih i prošlihzasluga.Jedan hrvatski košarkaš nekoliko sezonabio je najbolji košarkaš Europe. Svijet muse divio, ispunjao je naslovnice časopisa ivrijeme u televizijskim i radijskim emisijama.No, nakon tih velikih uspjeha otišao jeigrati u NBA ligu. Tamo doživljava lekcijuživotne stvarnosti. Košarkaš oko kojeg seu Europi sve vrtjelo, pun uspjeha, nije mogaoizboriti mjesto u prvom sastavu svojenove ekipe, što ga teško pogađa: Najedanputviše nisi važan. Uspjeh je upitan. Mučiloga je to. Taj mladi čovjek sam je kazaokako se zapravo izvukao iz te krize i depresivnogstanja. Naime, kad je shvatio da jena djelu neka nova igra i kako mora krenutiiz početka i zaboraviti stare uspjehe i slavu,sve je krenulo pravim stazama. U sljedećojsezoni postaje najbolji strijelac svojeekipe. Znao je započeti ispočetka, u čemubijaše tajna i spas.Tako je to sa životom. U obliku psalmamožemo zaključiti nakanu svojih početaka:«Svaki ću dan Gospodine tebe slaviti,ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka» (Ps145, 1).Neka i naš svaki dan bude početak putovanjas Isusom. Samo oni koji znaju započinjati,uči nas život, znat će i uspjehe brati.fra Mario Knezović