Međugorje je jedan od znakova našeg vremena da nas Bog nije zaboravio
1 - MeÄugorje
1 - MeÄugorje
- No tags were found...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Sv<strong>je</strong>dočanstvo: Maria Vallejo-Nagera, španjolska spisateljicaizm<strong>je</strong>rnim i neopisivim os<strong>je</strong>ća<strong>je</strong>m ljubavi.Imala sam os<strong>je</strong>ćaj kao <strong>da</strong> se blaga rosaspustila na moju kosu, mo<strong>je</strong> ruke, na ci<strong>je</strong>loti<strong>je</strong>lo… Nešto neopisivo li<strong>je</strong>po izlilo sena mene. Ne mogu to opisati, <strong>je</strong>r ni<strong>je</strong> nekamaterijalna ili fizička stvarnost. Ni<strong>je</strong> to bilav<strong>od</strong>a ni zemlja... Bila <strong>je</strong> to bezbojna rosa,n<strong>je</strong>žna poput lahora ili d<strong>je</strong>č<strong>je</strong>g uz<strong>da</strong>ha.Moć te rose ili taj os<strong>je</strong>ćaj imao <strong>je</strong> izvanrednusnagu. Bila <strong>je</strong> to samo ljubav, ali ljubavu najvišem stupnju, neizm<strong>je</strong>rna…Ostala sam ukočena i pogle<strong>da</strong>la sam premanebu, gle<strong>da</strong>jući sunce i oblake... Činilose kao <strong>da</strong> se vri<strong>je</strong>me zaustavilo. Ništase ni<strong>je</strong> micalo oko mene: ni ljudi, ni ptice,ni<strong>je</strong> bilo buke... sve <strong>je</strong> utihnulo, smirilose, u nekom očekivanju… Ljubav kojame okruživala, koja <strong>je</strong> prožimala mo<strong>je</strong> ti<strong>je</strong>lo,bila <strong>je</strong> tako jaka <strong>da</strong> sam to žel<strong>je</strong>la iskusitido kraja. Os<strong>je</strong>tila sam nutarn<strong>je</strong> razumi<strong>je</strong>van<strong>je</strong>,<strong>je</strong>dno neopisivo sv<strong>je</strong>tlo ko<strong>je</strong> mi<strong>je</strong> navi<strong>je</strong>stilo <strong>da</strong> <strong>je</strong> ono što se izli<strong>je</strong>valo namene bila v<strong>je</strong>čna i savršena ljubav Božja.Zatim <strong>je</strong> <strong>je</strong><strong>da</strong>n glas progovorio mom srcu.Bio <strong>je</strong> to muški, n<strong>je</strong>žan, a u isto vri<strong>je</strong>me zapov<strong>je</strong>dničkiglas. Ne mogu ga točno opisati,<strong>je</strong>r nemam prave ri<strong>je</strong>či <strong>da</strong> to izrazim…Čula sam: “Kćeri moja, ovako kako tebe ljubim,SVE VAS I SVAKOGA POJEDINOGA ovakoljubim”.Os<strong>je</strong>ćala sam ne<strong>od</strong>oljivu želju <strong>da</strong> sesakri<strong>je</strong>m <strong>od</strong> Bož<strong>je</strong>g pogle<strong>da</strong>Na<strong>je</strong>dnom <strong>je</strong> nešto ekspl<strong>od</strong>iralo u momsrcu. Ht<strong>je</strong>la sam plakati, umri<strong>je</strong>ti. Zatvorilasam oči i svom dušom rekla: “Moj Gosp<strong>od</strong>ine,jadni moj Bože. Ako <strong>je</strong> to način nakoji <strong>nas</strong> ljubiš, kako <strong>je</strong> nepravedna ljudskaljubav, <strong>je</strong>r <strong>je</strong> ljudski nemoguće <strong>od</strong>govoritina tako savršenu, potpunu i v<strong>je</strong>čnuljubav. Ni<strong>je</strong> pravo prema samom <strong>Bog</strong>u…”Ta<strong>da</strong> mi <strong>je</strong> ta živa ljubav <strong>od</strong>govorila: “Nemožeš, niti ćeš ika<strong>da</strong> razum<strong>je</strong>ti veličinuljubavi tvoga <strong>Bog</strong>a, ali <strong>je</strong> to istinita ljubavi <strong>da</strong>ru<strong>je</strong>m <strong>je</strong> besplatno svakom ljudskomstvoru.” Pri<strong>je</strong> nego sam mogla reagirati,sve se opet vratilo u “normalu”. Tajos<strong>je</strong>ćaj <strong>da</strong> sam ispun<strong>je</strong>na neizm<strong>je</strong>rnom ljubavljunestao <strong>je</strong> naglo kao što se i pojavio.Našla sam se potpuno zbun<strong>je</strong>na, prestrašena,sumnjajući, a u isto vri<strong>je</strong>me sam imalaželju svima pričati o tom nev<strong>je</strong>rojatnom iprekrasnom iskustvu. Samo znam <strong>da</strong> samto morala reći, pa ako treba i vikati, koliko<strong>nas</strong> <strong>Bog</strong> ljubi. Os<strong>je</strong>tila sam poticaj <strong>da</strong> trčim,<strong>da</strong> se sakri<strong>je</strong>m pred tim novim prijateljima,kako nitko ne bi otkrio moju zbun<strong>je</strong>nost.Strašno sam se sramila kad sam shvatilaMoji prijatelji su mislili <strong>da</strong> su me ri<strong>je</strong>či tog mladog vidioca dubok<strong>od</strong>irnule. Istina <strong>je</strong> <strong>da</strong> se me dirnule, ali to ni<strong>je</strong> bio razlog mojihsuza. Nakon šest m<strong>je</strong>seci sam pričala o svom iskustvu dragomirskom svećeniku i najbližoj obitelji. Sigurna sam <strong>da</strong> se mo<strong>je</strong>obraćen<strong>je</strong> dog<strong>od</strong>ilo toga prol<strong>je</strong>tnog jutra, u trenutku ka<strong>da</strong> mi <strong>je</strong><strong>Bog</strong> otkrio svoju neizm<strong>je</strong>rnu ljubav prema ljudima, ušavši tako umoj život kao <strong>je</strong><strong>da</strong>n uragan os<strong>je</strong>ćaja koji me nisu ostavili do sa<strong>da</strong>.<strong>da</strong> <strong>Bog</strong> sve vidi i sve zna o nama. Kako sambila nezahvalna… Nikad nisam ni za što<strong>Bog</strong>u zahvalila, niti sam ga ljubila.Os<strong>je</strong>tila sam ne<strong>od</strong>oljivu želju <strong>da</strong> se sakri<strong>je</strong>m<strong>od</strong> Bož<strong>je</strong>g pogle<strong>da</strong>. Toliko gri<strong>je</strong>ha,toliko sebičnosti prema bližn<strong>je</strong>mu i tolikopri<strong>je</strong>zira prema Crkvi i svećenstvu! Kolikokajanja… Ht<strong>je</strong>la sam vikati <strong>od</strong> boli ali,hvala <strong>Bog</strong>u, suzdržala sam se… Nikomunisam rekla što mi se dog<strong>od</strong>ilo. Žel<strong>je</strong>la samrazmišljati, analizirati u sebi ono što samproživ<strong>je</strong>la i bol koju sam doživ<strong>je</strong>la prekote ljubavi. Nitko oko mene ni<strong>je</strong> primi<strong>je</strong>ti<strong>od</strong>a sam što doživ<strong>je</strong>la, <strong>je</strong>r su to bile samotri sekunde. Prešla sam kratak put koji medi<strong>je</strong>lio <strong>od</strong> dvorane, pokun<strong>je</strong>na i zbun<strong>je</strong>na,srce mi <strong>je</strong> bilo puno protur<strong>je</strong>čnih os<strong>je</strong>ćaja, iduša puna straha. U isto vri<strong>je</strong>me sam os<strong>je</strong>ćalasram i sreću. Konačno sam s<strong>je</strong>la <strong>da</strong> ču<strong>je</strong>mprekrasno sv<strong>je</strong>dočanstvo mladića koji<strong>je</strong> prisutne uv<strong>je</strong>ravao <strong>da</strong> vidi Blaženu D<strong>je</strong>vicuMariju. Jakovl<strong>je</strong>vo sv<strong>je</strong>dočanstvo bilo<strong>je</strong> prekrasno i duhovno. Ta<strong>da</strong> sam dopustila<strong>da</strong> ri<strong>je</strong>ka suza preplavi mo<strong>je</strong> oči. Primi<strong>je</strong>tilasam <strong>da</strong> su mnogi <strong>od</strong> h<strong>od</strong>očasnika kojisu me okruživali plakali <strong>od</strong> uzbuđenja.Moji prijatelji su mislili <strong>da</strong> su me ri<strong>je</strong>čitog mladog vidioca duboko dirnule. Istina<strong>je</strong> <strong>da</strong> se me dirnule, ali to ni<strong>je</strong> bio razlogmojih suza. Nakon šest m<strong>je</strong>seci sam pričalao svom iskustvu dragom irskom svećenikui najbližoj obitelji. Sigurna sam <strong>da</strong> semo<strong>je</strong> obraćen<strong>je</strong> dog<strong>od</strong>ilo toga prol<strong>je</strong>tnogjutra, u trenutku ka<strong>da</strong> mi <strong>je</strong> <strong>Bog</strong> otkrio svojuneizm<strong>je</strong>rnu ljubav prema ljudima, ušavšitako u moj život kao <strong>je</strong><strong>da</strong>n uragan os<strong>je</strong>ćajakoji me nisu ostavili do sa<strong>da</strong>. Znam<strong>da</strong> <strong>je</strong> to stvarnost koja se dog<strong>od</strong>ila u Međugorju,dok sam prolazila pokraj ispov<strong>je</strong><strong>da</strong>onicasm<strong>je</strong>štenih u blizini crkve. Znam<strong>da</strong> nikad ne ću biti ista osoba. Nakon onogu<strong>da</strong>ra n<strong>je</strong>žnosti u meni živi druga žena.Vratila sam se svojoj kući u London punaushićenja i novih saznanja o katolicizmu.Nakon tog izvanrednog doživljaja os<strong>je</strong>tilasam veliku potrebu znati nešto više o<strong>Bog</strong>u. Jedna nezasitna i nerazumljiva žeđza <strong>Bog</strong>om prati me ci<strong>je</strong>lo vri<strong>je</strong>me. Pri<strong>je</strong>nego sam postala sv<strong>je</strong>sna toga, <strong>je</strong><strong>da</strong>n n<strong>je</strong>žanut<strong>je</strong>caj približio me sv. Misi. I tako seto slavl<strong>je</strong> pretvorilo u najveće čudo u momživotu.Nikad ne ću zaboraviti veliki <strong>da</strong>r ljubavi kojisam primila u MeđugorjuVažne informaci<strong>je</strong> o mojoj v<strong>je</strong>ri ulazilesu u moj život poput torna<strong>da</strong>. Nastojalasam naći ispov<strong>je</strong>dnika k<strong>od</strong> ko<strong>je</strong>gabih se mogla ispov<strong>je</strong>diti svakoga m<strong>je</strong>seca,drugog mudrog svećenika ko<strong>je</strong>ga bihmogla pitati za sav<strong>je</strong>t, kao i pronaći trenutkeza molitvu k<strong>od</strong> kuće sa svojom predivnomobitelji. U našoj obitelji put rastau v<strong>je</strong>ri ni<strong>je</strong> uvi<strong>je</strong>k bio lagan. Trebalo <strong>je</strong>proći pet g<strong>od</strong>ina i tri h<strong>od</strong>očašća u <strong>Međugor<strong>je</strong></strong>(prilikom <strong>je</strong>dnog h<strong>od</strong>očašća obavilasam duhovne v<strong>je</strong>žbe s fra Jozom) kakobih razum<strong>je</strong>la što mi se stvarno dog<strong>od</strong>ilo.Kao posl<strong>je</strong>dica mog obraćenja, moja d<strong>je</strong>camole srcem s nama. Oni su v<strong>je</strong>rnici ibez sumn<strong>je</strong> smo <strong>je</strong>dna sretna, skladna kršćanskaobitelj.Blažena D<strong>je</strong>vica <strong>je</strong> prisutna u našojobitelji. Ona <strong>je</strong> naša stalna i časna gošćai <strong>od</strong>aziva se na naš poziv preko molitvei posta. U našoj se obitelji razgovara o<strong>Bog</strong>u i ponekad trpimo radi toga. Da<strong>nas</strong>mogu biti sretna <strong>je</strong>r znam <strong>da</strong> <strong>je</strong> Gosp<strong>od</strong>inizbrisao gri<strong>je</strong>he mo<strong>je</strong> prošlosti u sakramentupomirenja. Isto tako znam <strong>da</strong>do <strong>da</strong>na kad ću ići u nebo, moram <strong>da</strong>vatizadovoljštinu. Stigla su me poniženja iizrugivanja radi <strong>nas</strong>l<strong>je</strong>dovanja Krista. Imačak osoba ko<strong>je</strong> su rekle <strong>da</strong> sam izgubilarazum. Kad ču<strong>je</strong>m takve kritike, ne mogua <strong>da</strong> se ne <strong>nas</strong>mi<strong>je</strong>m i mislim: “Kad bi znalikako ih <strong>Bog</strong> ljubi, oni bi također izgubiliglavu <strong>da</strong> ga <strong>nas</strong>l<strong>je</strong>duju.” Nikad ne ćuzaboraviti taj veliki <strong>da</strong>r ljubavi koji samprimila u Međugorju. Samo molim Gosp<strong>od</strong>ina<strong>da</strong> ustra<strong>je</strong>m kako bih radila za N<strong>je</strong>ga,s Njim i u N<strong>je</strong>mu.Si<strong>je</strong>čanj 2008. // Broj 1 // G<strong>od</strong>ište III. • 15
Change language