304884773-Hegel

identiteta i ne-identiteta", što u Njemačkom idealizmu, a posebno kod Schellinga igra jednu
veliku ulogu. I na taj način je potvrđena teza da se nešto može tvrditi i pod istim uvjetima i
nijekati, istodobno „da i ne". Hegel je vrlo dobro znao, a to je potvrdio i Heinrich-u Heine-u,
da su tu može dijalektički izvrćati, prevrćati i podvaljivati ad libitum, te to i prožima do dana
današnjega sve moguće pravce hegelijanizma, a genijalnu savršenost u tome je postigao
Lenjin. Hegel, misleći i na to, dao je u svom djelu „Fenomenologija duha" slijedeću definiciju
istine: „ Istinito je bakhantička opojenost, u kojoj svaki njezin član nije nepijan". Znači svaki
njezin član je pijan. Hegel je savršeno manipulirao sa jezikom. Te sintagme istodobnog „da i
ne", „identitet identiteta i ne-identiteta", te „negacija negacije" prožima i njegovu dijalektiku
„općeg"(Allgemeines) i „posebnog"(Besonderes). Jezikom moderne logike radi se
pojednostavljeno o klasi i njezinim raznoraznim elementima.
Evo jednog primjera takove dijalektika i manipuliranja jezikom iz jednog apsurdnog igrokaza,
u kojem se radi o borbi za pomirenje između gospodara i sluge. „Gospodar" je onaj Ja koji se
nalazi u stanju težnje za apsolutnim identitetom, ali ostaje prebivati u „beskonačno
nezadovoljenoj žudnji" za tim. „Sluga" je samosvijest, koja sama sebe postavlja i određuje
kao suprostavljeni predmet te onda nastavlja:...." Ali drugi je također samosvijest. Tako
nastupa jedan individuum prema drugome. Tako neposredno nastupajući oni su predmeti
jedan drugome, samostalne pojave, u bitak života uronjene svijesti, - jer predmet si je odredio
život – uronjene svijesti su jedna za drugo kretanje apsolutne apstrakcije, da unište sav
neposredni bitak, da bi bili samo čisti negativni bitak sebi jednake svijesti, koja još nije
dovršena, ali koja se jedna za drugo nije predstavila kao čisti „za-sebe-biti", tj kao
samosvijest....Svaki od njih je sam sebi siguran, ali nije si siguran drugoga, te zbog toga ta
njegova sigurnost o sebi nije istina, jer njegova istina bi bila samo onda, kada bi se njegov
vlastiti - „za-sebe-biti" – njemu predstavio kao samostalni predmet,ili, što je isto, kada bi se
predmet predstavio sebi kao čista sigurnost samoga sebe..." itd. Mislim, dragi čitatelji, da
Vam je ovaj zalogaj Hegelove dijalektike bio dosta.
26