304884773-Hegel

Iako je religija subjektivno gledajući nešto autonomno i podložno samo savjesti, Hegel
usprkos te konstatacije zahtjeva da religija bez ograničenja treba priznati primat državne sile
kao utjelovljenja ćudorednosti. „ Ukoliko religija, ako je istinita i bez nekog negativnog i
političkog pravca protiv države, nju(tj.državu op.m.) prizna i potvrdi, onda ona(tj.religija
op.m.) ima za sebe svoje stanje i svoj izričaj" (Paragraf 270). Kao mali dodatak htio bi još
kratko referirati Hegelov stav prema ženama. On zastupa pravo žena na naobrazbu, ali isto
tako smatra da se to kod njih razvija više u atmosferi predođbi i životnog iskustva. Za
znanost, filozofiju i izvjesne produkte, gdje se zahtijeva „općenitost" tj.apstrakcija, za sve to
žene nisu stvorene. Žene su domišljate i imaju smisla za ukus, ali ideale one nemaju.
Karakteristična razlika između muškarca i žene je kao između životinje i biljke. Žena se
mirno razvija i ima osjećaje, a muškarac brani svoj položaj mislima i tehničkim dostignućima.
Na koncu Hegel zaključuje: „Ako žene stoje na vrhu vlade, onda je država u opasnosti, jer
one se na ponašaju po zahtjevima općenitosti nego po slučajnoj sklonosti i
mišljenju"(Paragraf 166).
7.6 Nekritičko veličanje „velikih„ filozofa
U ovom kontekstu želio bih još proširiti temu i osvrnuti se na fenomen veličanja i služinačkog
odnosa prema „velikim" filozofima i nekritičkog preuzimanja njihovih ideja.
Kada je švicarska filozofkinja Magdalena Aebi na više stotina stranica dokazala, da Kantova
logika počiva na krivim zaključcima kroz quaternio terminorum tj. uporabom višeznačnih
termina, što je dovelo do velikih zabluda sve do Heideggera, onda su mnogi , nemajući
nikakovih protudokaza, nju počeli kao ženu omalovažavati. Nazivali su je jednostavno
„gospođica Aebi". U 19. stoljeću se omalovažavanje sastojalo u tome, da se je nekoga
nazivalo polunaobraženim, ili bi rekli on je Židov, ili da on ima sifilis. Semantika
omalovažavanja se je danas nešto promijenila.
34