304884773-Hegel

Ta Hegelova dijalektika istovremenog „da i ne", istovremenog zajedništva kontradiktornih
ideja i to protuslovlje je za Hegela pokretač kako u prirodnim tako i u društveno-povijesnim
procesima, a posebno u povijesnim događanjima, kao npr. pobožanstvenje Francuske
revolucije i njezine osude, jer bez osude nema ni pobožanstvenja, Napoleona kao inkarnacije
Svjetskog duha i istodobno njegove osude, jer bez osude nema ni inkarnacije itd., omogućilo
je da si je svatko mogao skrojiti svoga Hegela kako je htio. Marxistički filozof Georg Lukacs
je strastveno tvrdio da se Hegel može samo marxistički ispravno interpretirati. To su i ostali iz
njegovog jata tvrdili, isto tako neomarxistička Frankfurtska škola i zagrebački praksisovci.
Nasuprot tome Julius Binder tvrdokorno zastupa mišljenje da Hegelova filozofija ima svoje
ostvarenje samo u totalitarnoj nacističkoj državi. Ostali nacistički hegelijanci su se upravo
natjecali u tome, tko će to bolje dokazati. Liberalno-građanski sljedbenici Hegela svojataju ga
opet samo za sebe. Tako Alexandre Kojeve nakon dugogodišnjih istraživanja o Hegelu, koja
su mu i omogućila veliku karijeru u jednom francuskom ministarstvu, dolazi do zaključka, da
svatko tko upije Hegela u sebe može reći, slično kao Nietzsche, „ja sam Bog". To Kojeve u
jednom intervjuu kaže za sebe, a taj intervju je objavljen u istoimenoj knjizi „Ich bin Gott".
Poznato je također da su svi ti diverzni pravci i krivotvorili neke Hegelove citate u namjeri da
ih prilagode svojim interpretacijama, a to je dolazilo posebno do izražaja pri prevođenju na
strane jezike. Zato ja koristim samo originalna njemačka izdanja.
28