Slaba matica, to je unaprijed planiran gubitak

Franjo Tomažin, istraživač i pčelarski praktičar iz Vojvodine
SLABA MATICA
TO JE UNAPRIJED PLANIRAN GUBITAK
Kada sam ja prije 40 godina počeo uzgajati matice, tim poslom bavilo se samo nekoliko
pčelara. Danas se uzgojom matica bavi ogroman broj pčelara i to nije loše. Konkurencija redovito
utječe na kvalitet i cijenu svakog proizvoda, pa i matice. Danas pčelari bolje poznaju kvalitet
matice, a time se i lakše opredjeljuju za uzgajivača od koga žele kupiti matice.
Tijekom 2004. i 2005. godine, ja sam oko dva mjeseca boravio u Sloveniji. U tom
vremenskom razdoblju održao sam veći broj predavanja u PCELARSKOM DOMU - Lukavica
kod Ljubljane, kao i drugim mjestima u Sloveniji. Cijelo to vrijeme uživao sam u gostoprimstvu
u porodici Marka Debevca u Vrhniki.
Veterinar Marko Debevc sa svojom porodicom i nekoliko zaposlenih radnika, proizvodi
sav potreban materijal za pčelarstvo „od igle do lokomotive". Vidjeti njegov pčelinjak, to je
doživljaj za svakog pčelara. Jednom sam se ga upitao: „Marko, koliko u Sloveniji ima uzgajivača
matica"? Šaleći se on mi je rekao: „Kod nas u Sloveniji jedino još gospodin Drnovšek ne
proizvodi matice".
I. - KAKO SE KOD NAS UZGAJAJU MATICE:
Kao prvo, potrebno je postaviti pitanje: Što je to dobra matica? Odgovor je dosta
jednostavan. To je matica koja u sezoni u ćeliji saća položi oko 300.000 oplođenih jaja, koja sva
prežive, iz kojih se izlegu pčele radilice, životno i radno sposobne, koje imaju umanjen rojidbeni
nagon, nisu agresivne i manje oboljevaju od zaraznih i drugih bolesti.
Kakvim maticama mi danas raspolažemo? Na osnovu mog ispitivanja, na području
predhodne Jugoslavije u pčelinjim zajednicama u najmanje 45% slučajeva su rojidbene matice, u
35% slučaja su prinudne matice, a u 5% slučajeva su matice iz tihe zamjene. Ukoliko ste matice
nabavili prije 15. svibnja u godini, te su matice proizvedene u predhodnoj godini, propisno
obilježene, porijeklo i starost nije poznata.
Rojidbene matice: Ove matice nose gen rojidbenog nagona. U prvoj godini izroji se oko
5% zajednica, u drugoj godini izroji se od 30% do 85%. Postotak izrojavanja zavisi od: Koliko
godina ste mijenjali rojidbene matice, pašnih i vremeskim prilikama, tipa košnicama, seobe i
snalažljivost pčelara.
Rojidbene matice predstavljaju najteži oblik ANTI-SELEKCIJE kako za samog pčelara
tako i za pčelarstvo u cjelini. Zašto? Za pčelara zato, što će dobiti manje meda u postotku za 50%
od svih onih zajednica koje nisu se izrojile. A za pčelarstvo? Pčelinja zajednica u rojidbenom
nagonu uzgaja oko 200% više trutova od pčelinje zajednice koja nema nagon za rojidbu. Šta to
znači? Rojidbeni trutovi prenose na pčelu radilicu 75% ukupne genetičke osobnosti, a time i
rojidbeni nagon. Kako trutovi mogu slobodno ulaziti u svaku pčelinju zajednicu, a u toku dana u
cilju sparivanja sa maticom prelijeću i do 20 kilometara, oni prenose svoje genetičke osobnosti,
tu spada i rojidbni nagon.
Kada se jednom roj uhvati na granu, ili se u pčelinjoj zajednici nalaze rojidbeni matičnjaci,
sprečavanje rojidbenog nagona se ne smije vršiti. Mnogi pčelari se još uvijek raduju roju. Kada se
uhvati na granu obližnjeg drveta, pčelar ga redovito skine, stavi ga u nukleus i proda za oko 5 kg
meda. On ne zna da je zajedno sa rojem iz košnice izletjelo (propalo u bezpovrat) najmanje 25 kg

meda.
Malo koji pčelar ne zna kako se „proizvode" prinudne matice. To je Dulitl i još neki pčelari
opisali prije 150 godina, a i danas, istina nešto rjeđe, taj postupak se opisuje i još uvijek u praksi
provodi. Ja ću ga u kratko opisati, ali ne zato da ga pčelari primjenjuju.
Iz odabrane pčelinje zajednice zajedno sa maticom dva-tri okvira sa sjedećim pčelama
prenese u drugu košnicu ili nukleus. Nestanak matice pčele utvrđuju nestankom feromona KDK
već nakon 5 minuta. Istovremeno pčelinju zajednicu preživljava neviđeni stres koji traje oko 150
minuta. Poslije toga, pada odluka o izgradnji matičnjaka. Broj prinudnih matičnjaka kreće se od
15 pa sve do 50 što zavisi od brojčanosti pčelinje zajednice, raspoložive količine hrane, unosa
svježeg nektara ili šećernog sirupa, te raspoloživih larvi u povoljnom saću.
Poslije 8 do 10 dana, pčelar nožićem isjeca pojedine matičnjake i prenosi ih u košnicu,
nukleus ili oplodnjak. Ne rijetko, pčelar isječene matičnjake prenosi na drugi pčelinjak ili ih
ovako isječene drži van pčelinje zajednice i po nekoliko sati.
Gdje su greške i kakav kvalitet matice se može ostvariti ovim postupkom? Prva greška
proizilazi od stresa pčelinje zajednice, koja u agoniji želeći da što prije dođe do matice biraju
starije larve. To je razlog, što se matica iz prinude redovito izleže oko dan ranije. Druga greška,
larva starijeg uzrasta već je primila tovar pčelinje hrane, a kako se organi matice počinju razvijati
od prvog minuta života larve, oni će biti slabije razvijene. Treća greška, pčele grade matičnjak
tako, što malo proširuju radiličku ćeliju na saću. U tako sagrađenu čašicu stane malo matičnog
mliječa i larva redovito gladuje, a svi njeni vitalni organi su nedovoljno razvijeni. Četvrta greška,
kad isjecamo matičnjak, a posle toga ugrađujemo matičnjak u saće, ta operacija ne može proći
bez većeg oštećenja matice. To je samo dio nabrojanih grešaka.
Što smo na kraju dobili? Razvijenu ženku koja se zove „matica". To je ono što naslov kaže:
„Slaba matica, to je unaprijed planiran gubitak".
Sistem „Jenter" daje matice bolje od rojidbenih i izvedene prinudnim postupkom. Međutim,
oni pčelari koji uzgajaju matice tim postupkom, dobro poznaju njihove slabosti. Ja ću nabrojati
nekoliko grešaka: Cijeli tehničko-tehnološki postupak provodi sc u umjetnoj materiji „plastici".
Na potpuno sličan način odvija se biotehnološki postupak.
Kada sam 1976. godine (pre Jentera) napravio nešto slično i izložio sam ga na sajmu u
Somboru. Bio je to LR okvir sa ugrađenim djevičanskim saćem. U užem centru bilo je 50
komada probijenih rupa u koga sam stavio voštane čepove. Okvir sam stavio u izolator sa
hanemanovom rešetkom, a izolator postavio u košnicu tako, da sve pčele izletnice moraju proći
kroz izolator. Matica u izolatoru je dobro hranjena, polaže manji broj jaja, a jaja su krupnija. To
nije slučaj kod „Jentera". Drugo, larva se razvija na isti način i u plastičnoj osnovi. Toga radi,
matičnjak se poklapa za nekoliko sati prije. Poprečni presjek na srednjem dijelu zatka
zadovoljava što znači, da broj jajovodnih cijevčica u parnim jajnicima zadovoljava. Međutim,
dužina zatka je kraća za oko 2 mm. To je razlog što se u svakoj cjevčici razvije manji broj jaja u
jedinici vremena. Takva matica redovito polaže manje za oko 20% jaja u ćelije saća.
Tiha zamjena matice (ili prirodna zamjena matica) predstavlja pravi putokaz za svakog
uzgajivača matica. Svaki uzgajivač matica ili pčelar koji to želi da bude, trebao bi svestrano
proučiti biotehnološki postupak uzgoja matice tihom zamjenom kako to čini pčelinja zajednica.
Uspjeh uzgajivača matica biće onoliko veći, koliko bude uspio svoj biotehnološki postupak
prilagoditi tihoj zamjeni matica.
UZGOJ SELEKCIONIRANIH MATICA PO SISTEMU T. F.
Pčelari su imali priliku vidjeti dokumentarni film uzgoja selekcioniranih matica po sistemu
TF. Tehničko-tehnološki i biotehnološki proces uzgoja selekcioniranih matica po sistemu TF

opisan je u knjigama: „Uzgoj visoko produktivnih pčela" iz 1991 godine; ,,Matica i njeni
kvaliteti" iz 1999 godine i najcjelovitije u knjizi „Uzgoj matica i pčela po sistemu TF" iz 2003.
godine, čiji sam ja autor.
IL- TEHNIČKO-TEHNOLŠKI POSTUPAK:
Matice se mogu uzgajati i na „koljenu". Kako, to je opisano u poglavlju I. Da bi zaista
uzgojili kvalitetne selekcionirane matice mora se raspolagati sa određenim osnovnim sredstvima,
napravama, priborom i alatima. Kako je to opisano u knjizi, ja ću sve to samo nabrojati.
Od osnovnih sredstva je potrebno: Košnice za startovanje presađenih larvi, košnice za
uzgoj startovanih larvi, termostat za leženje zatvorenih matičnjaka i oplodnjaci.
Od naprava potrebna su postolja za košnice i oplodnjake. Od pribora je potrebno: topionik
voska za izradu matičnih čaura, šablon za izradu matičnih čaura, noseći okviri, noseće letve
matičnih čaura, kavezi za transport sparenih matica.
Od alata potrebno je: Stalak za presađivanje matičnih larvi, igle za presađivanje larvi,
kašikice za vađenje matičnog mliječa i male kutijice od porculana za čuvanje matičnog mliječa.
IIL- BIOTEHNOLOŠKI POSTUPAK:
Biotehnološki postupak opisaću onim redom kako ga ja u praksi provodim.
1. Matica rodonačelnica: Postupak masovne selekcije, moguće je teoretski postaviti, a u
praksi on je nesprovodljiv. To je razlog zašto sam se ja prije više od 25 godina opredijelio za
maticu rodonačelnicu.
Šta je to rodonačelnica? To je matica od koje uzimamo jaja za uzgoj desetosatnih matičnih
larvi za presađivanje i jaja za uzgoj trutova. Samo tim postupkom, može se garantirati da između
te dve ili više matica nema međusobnog srodstva.
Kako se dolazi do rodonačelnice: Cijeli proces mora biti usklađen u satima, a ne danima.
a) 15.03. izaberemo pet pčelinjih zajednica koje se predhodne dvije godine nisu rojile, koje
su zdrave i pokazale najbolji rezultat.
b) U plodištu košnice razmaknemo okvire tako, da u središtu zatvorenog legla ostaje jedno
prazno mjesto. U taj prazni prostor stavljamo jedan okvir bez žica i umjetne satne osnove, a
pčelinju zajednicu obilno i svakodnevno u narednih 10 dana prihranjivamo šećernim sirupom sa
dodatkom 10% meda.
c) Tim postupkom dobićemo za 45 dana ili 15.04. oko 7000 zdravih, snažnih i seksualno
zainteresiranih trutova.
d) Da bi se trutovi zadržali samo u jednoj pčelinjoj zajednici, jednu zajednicu je
potrebno obezmatičiti 30.03., a svo trutovsko leglo prebaciti u košnicu bez matice.
2. Starter za uzgoj matice rodonačelnice formira se na sljedeći način:
a) Izaberemo jaku i zdravu pčelinju zajednicu koja se predhodne godine nije rojila
i koja nije u srodstvu sa izabranim zajednicama za uzgoj trutova.
b) Ovu zajednicu obezmatičimo 15. 04. na sljedeći način: Uzimamo nukleus sa
oko 5 okvira LR. U njega stavimo dva okvira sa medom, peludom i sa pčelama koje sa na njima
nalaze. Izmedu ta dva okvira stavimo okvir sa saćem iz koga su se pčele legle od dva od tri puta. U
nukleus natresemo još dva okvira pčela, a okvire vraćamo u zajednicu. Košnicu svedemo na jedan
nastavak u kojoj se sada nalazi oko 8 okvira punih pčela. Nukleus zatvaramo (ne zaboravi na
ventilaciju) i postavljamo ga na krov obezmatičene košnice.
c) Nukleus otvaramo treći dan na mjestu gde se nalazi i kontroliramo da li je matica zalegla
ponuđeni okvir.
d) Petog i šestog dana iz osnovne zajednice koja je povukla prinudne matičnjake, na propisni

način vadimo matičnu mliječ i stavljamo u kutiju, a kutiju u frižider na temperaturu oko 4 stupnja.
3. Presađivanje matičnih larvi: Kada smo šestog dana drugi put izvadili matičnu mliječ, svaki
okvir sa pčelama stresamo u košnicu i rušimo sve matičnjake. Ukoliko je ostao ne porušen samo
jedan matičnjak, neuspjeh je siguran.
a) Tako smo dobili starter bez otvorenog legla i bez prinudnih matičnjaka. U takvom stanju,
pčelinja zajednica može ostati najviše četiri dana.
b) Prvo presađivanje matičnih larvi (koje imamo u nukleusu) možemo izvršiti posle 6, 7 i 8 dana
od dana kada smo izvršili obezmatičenje osnovne pčelinje zajednice. U međuvremenu morali smo
pripremiti okvir, noseću letvu matičnih čaura i čaure propisno na letvu zalijepiti istopljenim voskom.
Kada smo izvršili prvo presađivanje od 25 kom. matičnih larvi, one ostaju u njoj oko 50 sati.
c) Drugo presađivanje matičnih larvi vrši se na sljedeći način: Vadimo okvir na kome se nalaze
larve koje smo prvi put presadili. Iz okvira vadimo letvu, okrećemo je, iglom izbacimo larvu iz
matičnjaka vodeći računa da se matičnjak ne probije i da u njemu ostane matična mliječ i tako redom
sve tri noseće letve.
d) Otvaramo nukleus (gde imamo jaja i larve stare od 10 do 15 sati) i presađujemo larve stare do
15 sati. Kod prvog presađivanja mogli smo pogrešiti u pogledu starosti larve, to se ne smije dozvoliti
prilikom drugog presađivanja.
e) Presađene larve stavljaju se u noseći okvir, a okvir brzo vraća u pčelinju zajednicu gdje ostaje
narednih 9 dana. Za to vrijeme pčelinju zajednicu je potrebno prihranjivati sa oko 250 grama
šećernog sirupa dnevno.
f) Poslije 9 dana, zatvoreni matičnjaci stavljaju se u termostat gdje se matice legu, poslije
ukupno 12 dana.
g) Mada smo matičnjake prebacili u termostat istog, a najkasnije sutrašnjeg dana, iz zajednice
punimo mini oplodnjake sa oko 300 pčela i kako se koja matica izleže stavljamo je u oplodnjak.
Ukoliko uspijete nabaviti UNIVERZALNI NUKLEUS TF-2005 sve operacije od presađivanja
do živih nesparenih matica, možete uspješno obaviti isključivo u tom nukleusu.
4. Sparivanje matica vrši se na sljedeći način: Košnicu u kojoj se nalaze trutovi (sada u njoj ima
zatvoreniih matičnjaka ili nesparene matice.) zajedno sa oplodnjacima u kojma se nalaze nesparene
matice koje ne smiju biti starije od 5 dana, prenose se na sparivalište. Sparivalište je potrebno
organizirati na osunčanom mjestu, koje je udaljeno od svakog mogućeg pčelinjaka na oko 2
kilometara. Sparene matice koje u oplodnjacima polažu jaja, stavljaju se u nukleus, u njemu se vrši
određena kontrola na nekoliko parametara, a zatim se one najbolje proglašavaju
RODONACELNICAMA.
Sve ono što je izostavljeno (radi opširnosti teksta) a zainteresirani pčelar nije dovoljno razumio,
može pročitati u knjizi „UZGOJ MATICA I PČELA PO SISTEMU TF", na strani 87 do 128.