PAKETNI ROJ PČELA Davorin Krakar Novi proizvod hrvatskog ...

Davorin Krakar
PAKETNI ROJ PČELA
Novi proizvod hrvatskog pčelarstva
Pod ovim pojmom se u pčelarskom i trgovačkom svijetu (packetbees, packed swarm,
Kunstschwarm) podrazumjeva umjetno proizvedena pčelinja zajednica koja se sastoji od 1,5 - 1,8 kg
mladih pčela radilica i pridružene mlade oplodene matice (u kavezu).
U svijetu je promet živim pčelama vrlo razgranat biznis, a nakon četvrt stoljeća haranja
varoejošiintenziviran.
Promet pčelama na saću je u Europi poznat već više od jednog stoljeća (željeznica!), a danas se
sve više koriste različiti kavezi u kojima je omogućeno pčele transportirati na veće udaljenosti i do 15
dana trajanja puta. Nesumnjive prednosti su ponajprije u mogućnosti pripremanja zdravog roja, bez
bojazni da se prometom pčelama prenesu i zarazne bolesti i štetnici, što je na saću gotovo
neizvedivo.
Konstrukcija posude, kaveza u kojem se zajedno s rezervom hrane nalaze pčele i matica su
različite. Ponekad su proizvedene od drveta i žičane rešetke, papira i sl., a mi ćemo opisati naš
hrvatski model (nastao u suradnji s njemačkim i hrvatskim stručnjacima) - od višenamjenske plastične
sklopive kutije poznate pod imenom MULTIBOX. Još nedovoljno korišćena i u naših pčelara,
pokazala se praktičnom i za druge radove na pčelinjaku, bilo da je to stvaranje umjetnog roja sa
selekcioniranom maticom, bilo za redukciju broja pčela kod početne faze rojidbenog nagona ili čak
za zatvaranje prirodnog roja. Vrlo će praktičnom postati i prilikom vrcanja kada odvajamo pčele s
ramova. Natresanje u ovu kutiju daleko će manje oštetiti pčelu nego što se to dogada u sipaoniku.
Kasnijim otvaranjem kutije s pčelama ispred košnice vraća ih se na njima bolji način.
Slika 1: Multibox kutija za paketne pčele
Proizvodnja paketnih pčela najrazvijenija je u Australiji i Novom Zelandu. Gotovo cijelo područje
južnog azijskog kontinenta decenijama se u milijunskim količinama snabdjeva.

Polazeći od ovih uvjeta, kao nesporne mogućnosti da se proizvodnjom umjetnog roja
praktično može ostvariti još jedan do sada nekorišćen financijski efekat, ravan mednoj paši,
izradio sam program za našu udrugu s naslovom: Proizvodnja paketnih rojeva pčela za europsko
tržište. Program je prihvatila udruga, ali je uz to ostvarena i djelomična financijska podrška grada
Požege, županije i Vladinog ureda za udruge. Obratili smo se dvojici naših uzgajivača matica i
dobili potvrdu za djelatnu suradnju.
Program se provodi tri godine. Započeo se provoditi u proljeće 2003. godine i prihvatilo ga je
11 požeških pčelara. Slijedećih godina predvideno je povećavati broj korisnika pčelarima iz naše
udruge, ali i susjednih udruga. Edukativna predavanja i konsultacije izvršili smo pravovremeno
kako u vrijeme pune paše ne bi bilo nepoznanica. Ipak uzbudenje je činilo svoje, kao i uvijek
kada nešto činite prvi put. Naime, "školska" proizvodnja i plasman paketnih pčela već je u fazi
uvodenja Multibox kutije izvršena ranijih godina. No, toj probnoj proizvodnji je temeljni cilj bio
istražiti efikasnost i uporabivost oblika pakiranja. Pčele su "držane" u kutiji i do 14 dana. Prodaja
toliko dugo držanih pčela čak je dala i negativan efekt kod prvih kupaca hrvatskih rojeva, jer su
kupci bili dijelom nezadovoljni kondicijom pčela nakon 15 dana života u kutiji (Njemačka).
Ostala iskustva koja smo imali su praktično samo ona koja smo imali kod pripreme rojeva za
provodenje programa na Unijama.
Nama je pružena šansa plasmanu u Austriju uz organizacionu podršku Pčelarskog instituta u
Lunz am See. Za nas je to bilo visoko obvezujuće glede kakvoće - nazovimo to sada - proizvoda.
Pčele smo željeli dostaviti u najboljoj kondiciji i to smo uspjeli unatoč nesnosnim visokim
temperaturama za vrijeme priredivanja i transporta rojeva.
Slika 3,4: Utovar (Požega)
Slijedeći bitan zadatak koji smo si postavili je, da izvoz mora proći svu zakonom predvidenu
regulativu. Najveći je problem nastao upravo u veterinarskoj dokumentaciji. Veterinarska
operativa, ali i administracija nije spremno odradila svoj zadatak pa smo čak zbog toga morali
odgadati isporuku. Još mi je jak u sjećanju osjećaj licemjerja kojim država i mi, zapravo
provodimo poznatu rutinsku Naredbu o suzbijanju karantenskih bolesti. Danas vjerujemo da je
Naredba za 2004. god. tek skroman početak boljeg uvodenja veterinarske struke, kako na teren ,
ali i u administraciju.

I istovar paketnih pčela (Austrija)
I pored beneficija kod prolaza živih životinja kroz državne granice ni to nije jednostavan zadatak
kada ga činite prvi put. Često mi je tada na pamet pala Europema Comnzuniry i naša Kroatien u njoj. U
uvozu smo kao nacija svi doktori, ali kada treba nešto izvesti - poletarci.
Nekoliko temeljnih podataka o polučenim iskustvima kod pripreme roja, čitatelju će ovih redaka,
dati uvid što je to najbitniji dio posla. Naime, roj mora biti "punjen" pčelama radilicama i ne smije u
njemu biti trutova. To je uzansa koja se mora poštivati, kako zbog toga što kupac od trutova
praktično nema koristi, ali i zbog smanjene mogućnosti prijenosa nasljednih osobina putem tzv.
"nulte" generacije. Trutovima se prenose u 50 % - tnom iznosu i genetske osobine koje možda nisu
pod selekcijom pa ih se stoga izbjegava uključivati u pošiljku.
Ovo je posebice važno u državama koje imaju dobro razvijen gojidbeni program. Potrebu
odvajanja trutova se može izvesti tehnologijom pčelarenja ili se može naknadno "filtrirati" odvojene
pčele. Mi smo u prvoj godini isprobali sve načine. O samoj tehnologiji pčelarenja ovisi i njegova
efikasnost u pripremi roja. Ne može se reći da je jedan način najbolji jer svi imaju i dobre i lošije
strane. Svu kreativnost pokazali su naši pčelari kod konstrukcije naprava za filtraciju, konstrukciji
prilagodenog sipaonika i bježalica za trutove. Sada već imamo 1 I isprobanih tehnologija.
Od svih načina samo se jedan pokazao najjednostavnijim. To je svakako priprema rojeva za
vrijeme vrcanja. Dakle istovremeno odvajamo med i pakujemo pčele. U trenutku kada se pčele
odvajaju s okvira, a radi vrcanja, najbolje ih je otresti u sipaonik ili čak odmah u Multibox kutiju. To
znači da imamo dva efekta s istim trudom. Na ovaj način pčelar može dnevno proizvesti više
desetaka paketa. Otresanje pčela s okvira kada se ne vrca je nešto sporiji put, ali pojedinac može
oformiiti i više od 30-tak paketa dnevno. Manji se dnevni uspjeh postiže kada se uz odvajanje mora
odraditi i faza filtracije, iako je i nju moguće pojednostaviti isprobanim načinima.

Slika 5,6: Razliti načini filtracije (gore: vrlo efikasno s tri multiboxi i H-rešetkom;
dolje: u dvostrukoj "klipnoj " kutiji s H -rešetkom)
Kako će to reći hvalospjevci svojoj Kranjici, kolege pčetari iz Slovenije, nakon nekoliko sati
dodaje se mlada matica u kavezu, dakle onda - kada se pčele isplaču. I to je to.
Najveća potražnja, a i najbolja cijena postiže se u mjesecu travnju. To mogu postići proizvodači
iz područja našeg Mediterana, a vrlo malo (na repici) kontinentalni pčelari. Import pčela
iz Australije i Novog Zelanda u to vrijeme je moguć jer u njihovim uvjetima tada već završava
ljeto. Objektivno, najveći je promet u svibnju. Tada je u središnjoj Europi još sve u cvijetu, a
bagremova paša kasni 14-20 dana iza naše. To je ključni moment. Naša društva mogu nesmetano
donijeti glavnu pašu i razviti se maksimalno, a nakon toga iz njih uzeti 1 kg pčela ne predstavlja
zamjetno smanjenje populacije. Cak će pozitivno i djelovati na smanjenje rojevnog nagona.
Cijena je onaj dio posla o kojem ovisi da li će svi u lancu imati motiv za posao. Tako je to i
kod paketnih pčela. Tu mi još nemamo nikakvog rejtinga. Taj se zadatak mora graditi godinama.
Sastavnica istog je i kakvoća matice. Mi ćemo se tek susresti s tim problemom kada kupci naših
paketa budu u 2004. god. gospodarili s našom maticom. Kakvoća genetskih svojstava naših
matica je sada na na europskom ispitu. O prvim efektima će ovisiti buduća cijena. No to je nužno
i naša je stvarnost. To je drugi dio priče koju ćemo kad ili tad morati zagristi - u ozbiljniji
gojidbeni program, čekajući da to napravi "državna"(?) ili privatna služba!
U svemu ovom ne treba zanemariti niti domaće tržište pčelama. Požeški su pčelari već
godinama uspješni proizvodači rojeva pa su najavili da će već u ovoj godini pčele prodavati samo
na ovaj način.
Naša prva pošiljka pčela sada je na zimovanju u svojim novim austrijskim domovima. Prema

povratnim informacijama samo je jedan roj "pobjegao" austrijskom kolegi prilikom pretresanja, a
sve ostale su izgradile dobre zajednice za zimovanje. U ovoj godini isporučiti ćemo i prve
količine za Njemačku.
Još nismo povezali mogućnost proizvodnje visokoselekcioniranih matica iz programa Unije s
proizvodnjom paketnih pčela. Samo je pitanje kada će se i to dogoditi. Možda već ove godine
kada naši uzgajivači matica "zagrizu" na oplodne stanice Unija. Ugriz će nastati kada shvate po
kojim se cijenama mogu plasirati ove matice. Premalo se to radi i za naše potrebe. Gotovo se i ne
čuje u pčelarskoj javnosti.
I na kraju, provodeći ovaj program, pozivam zainteresirane udruge i pojedince koji se žele
bliže informirati ili moguće uključiti u ovaj posao neka mi se obrate (adresa u redakciji ili na
www.wolf.hr - kolumne - udruga pčelara) radi moguće prezentacije.