Upravljanje razredom - British Council Croatia

56 OCJENA
primjer 1.
U jednom razrednom odjelu učenici pažljivo prate nastavu i izvršavaju zadatke.
Nastavnik utvrđuje da zbog predznanja ne mogu postići najviše rezultate u znanju.
Nastavnik sustav vrednovanja prilagođava skupini. Ocjene učenika prilagođene su
tom sustavu vrednovanja i dio učenika dobiva najviše ocjene kao mjerilo njihova
znanja u relativnom odnosu sa skupinom. – PROBLEM
primjer 2.
Jedan učenik u razrednom odjelu svojim ponašanjem izrazito odskače od ostalih. Na
provjerama znanja postavljamo mu teža pitanja kako bismo ga uvjerili da svoje ponašanje
treba uskladiti s ostatkom grupe te on dobiva slabiju ocjenu. – POGREŠNO
primjer 3.
Jedan učenik u razrednom odjelu na testovima objektivnog tipa postiže slabiji rezulat,
ali svojim socijalnim vještinama utječe na druge učenike i nastavnika kako bi mu
usmenim pitanjima omogućio dobivanje bolje ocjene. – POGREŠNO
primjer 4.
Istraživanje provedeno u SAD-u pokazalo je da na ocjenu učenika kojeg se usmeno
ispituje bitno utječe fi zički izgled i ponašanje, i to za jednu do dvije ocjene na ljestvici
ocjena od 1 do 5. – POGREŠNO
Navedeni primjeri vode do zaključka da sustav vrednovanja nije jednostavan i da
ga treba pokušati što više objektivizirati.
Ocjena učenika ne smije biti rezultat ponašanja, socijalnih vještina ili utjecaja na
ocjenjivača.
Kako to postići? Razdvojimo sustav praćenja rada učenika od ocjenjivanja u najvećoj
mogućoj mjeri.
Praćenje rada učenika
Učenik i skupina učenika imat će bolji rezultat na kraju nekog ciklusa ako se tijekom
podučavanja poštuju neka jednostavna pravila.
OCJENA I OCJENJIVANJE
Osobito negativne ocjene demotivirajuće su posebno za učenike slabijih mogućnosti
ostvarivanja zadanih ciljeva.
Umjesto ocjenjivanja svakog uratka, zadatka, testa i odgovora uvedimo ovaj pristup:
A. Zadajemo učeniku ili skupini da opiše kako je zadatak obavljen, kako je test riješen.
Učeniku ili skupini dajemo mogućnost samoprocjene, a mi nudimo jednostavnu
ljestvicu prema kojoj treba obaviti tu procjenu, a koja je ujedno i ljestvica koju sami
koristimo za ocjenjivanje u drugim situacijama. Osim povećanja samopouzdanja
učenika, možemo otkriti i što je razlog neusvajanja nekog znanja, vještine ili odgovornosti
jer se izriču razlozi zbog kojih nešto nije dobro riješeno ili obavljeno.
To može utjecati na način našeg podučavanja u budućnosti.
B. Za svaki uradak ili zadatak učeniku ili skupini umjesto ocjene dajemo povratnu
informaciju kojom pohvaljujemo ono što je dobro učinjeno, način i uloženi trud
te navodimo što bi trebalo učiniti da se ciljevi zadatka ostvare u cijelosti i kako
to učiniti.
Model davanja povratnih informacija učenicima može biti:
A. Pozitivan komentar o ispunjenju onog dijela zadatka koji je uspješno ostvaren –
javno.
B. Pozitivan komentar o napretku u ostvarenju zadatka u odnosu na prethodni
uradak – javno. Informacija da napredak nije ostvaren – osobno.
C. Pozitivan komentar o osobnom napretku u pristupu rješavanju zadatku (zalaganje,
odgovornost), a ako napredak nije postignut, ta se informacija učeniku daje
osobno.
D. Način na koji se može postići bolji rezultat – javno.
E. Koristiti formulu: pohvala, konstruktivna kritika (kako nešto bolje napraviti), pohvala.
Na ovaj način izbjegavamo model u kojemu ocjenom bilježimo svaki napredak ili loše
društveno ponašanje i stavove, a učeniku ili skupini koja uči omogućavamo da pod
našom kontrolom dosegne maksimum u skladu sa svojim mogućnostima.
Jedno je istraživanje (Blake, 1988.) pokazalo sljedeće:
Učenici koji su nakon svakog zadatka dobivali samo povratnu informaciju pokazali
su značajan napredak na putu prema ostvarenju cilja.
Učenicima koji su dobivali samo ocjenu motivacija je dijelom pala i na kraju su
postigli znatno slabiji rezultat.
Učenici koji su dobivali i povratnu informaciju i ocjenu napredovali su brže, ali su
postizali slabiji rezultat, osobito na zadatcima kojima se provjerava cjelovito znanje
ili vještina koja je trebala biti stečena.
I OCJENJIVANJE 57