RAMAZAN

Uzvišenim. Radost pri iftaru je iskreni izraz potpune zahvale
Gospodaru Koji je postača podržao da upotpuni
post toga dana, Koji mu je podario zdravlje i snagu
da može dnevni ibadet obaviti bez manjkavosti, pa je
iftardžija u tom svom veselju zapravo u ibadetu. Jer,
zahvalnost Allahu je ibadet i zikr. A veselje zbog susreta
s Allahom je smirenost uz Allahovo obećanje i potpuno
uvjerenje o primljenom djelu, gledajući u veliku nagradu
koja se daje za post.
Poslanik, a.s., je rekao: „Postač ima dvije radosti.
Kada se iftari radostan je i kada sretne svoga Gospodara
bit će radostan.“ (Muslim)
Allah je odlikovao postače i time što im je u njihovom
postu dao zdravlje i lijek za mnoge bolesti.
U hadisu se navodi: „Postite bit ćete zdravi.“ (Ibn
Sunni, Ebu Nuajm) A Bejheki bilježi preko Alije, r.a., da je
Poslanik, a.s., rekao: „Uzvišeni Allah je objavio jednom
od vjerovjesnika Benu Israila da obavijesti svoj narod
da će svako onaj ko bude ispostio jedan dan, tražeći
time Allahovo zadovoljstvo, biti nagrađen zdravljem za
njegovo tijelo i uveličanom nagradom.“ Tajna toga je da
post ima čudesan utjecaj na čuvanje vanjskih organa i
osnaženje unutarnjih. Post sprečava ulazak pokvarenih
elemenata, a izbacuje loše materije, a to je od najvećih
pomoći za bogobojaznost. Kao što Uzvišeni veli: „O
vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima
prije vas, da biste se grijaha klonili.“ (el-Bekare, 183)
Allah je odlikovao postače i time što će njihova lica
udaljiti od vatre, tako da njihove oči neće vidjeti niti jedan
prizor iz nje.
Poslanik, a.s., je rekao: „Ko isposti jedan dan na
Allahovom putu lice će mu biti udaljeno od vatre sedamdeset
godina.“ (Ahmed, Šejhan, Nesai, Ibn Madže)
A u Nesaijevoj predaji koju bilježi preko Ukbe ibn
Amira stoji: „Allah će udaljiti od njega džehennem u
razdaljini od sto godina.“
Od onoga čime je Uzvišeni Allah odlikovao postače je
i ono što se navodi u Kur’anu od njihovih vrijednosti za
koje većina učenjaka smatra da se odnose na postače.
Tako se Njegove riječi, u 112. ajetu sure et-Tevbe, essaihun
(oni koji putuju) tumače kao es-saimun (oni koji
poste), jer postači putuju Allahu Uzvišenom i dolaze u
Njegovu blizinu iz razloga što su izašli iz svojih navika i
što podnose teškoće gladi i žeđi.
Od toga je i ajet: „Samo oni koji budu strpljivi bit će
bez računa nagrađeni.” (ez-Zumer, 10), pa je rečeno (u
komentarima Kur’ana) da su strpljivi zapravo postači,
jer je sabur jedno od imena za post. U tom slučaju, na
postača se spuštaju darovi iz riznica dobrote i plemenitosti
koje se ne mogu pobrojati i čiju veličinu zna samo
apsolutni Gospodar.
U isto spada i ajet: „I niko ne zna kakve ih, kao nagrada
za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.“
(es-Sedžde, 17), pa je rečeno (u tefsirima) da je djelo za
koje će biti nagrađeni nagradom kakvu oko nije vidjelo,
uho nije čulo, niti je ikom naumpala zapravo post.
Allah je odlikovao postača i time što je učinio da je
svako njegovo djelo ibadet i pokornost. Pa, ako postač
šuti, on je u pokornosti. Ako spava da bi ojačao za stajanje
na namazima, on je također u pokornosti.
Prenosi se da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: „Šutnja postača
je tespih, san mu je ibadet, dova mu je uslišana,
a djelo mu je uvećano.“ (Dejlemi, Ibn Minde)
U drugom hadisu se navodi: „Postač ima pri svom
iftaru uslišanu dovu.“ (Ibn Madže, Hakim, Ebu Davud
et-Tajalisi, Bejheki) U tom trenutku (iftara) može ući i
među sretnike koji se oslobađaju od vatre, kao što se
navodi u hadisu: „Allah Uzvišeni ima pri svakom iftaru
one koje oslobađa od vatre. I tako u svakoj (ramazanskoj)
noći.“ (Ibn Madže, Ahmed, Taberani, Bejheki) A
sehur je bereket za postača, kako se navodi u hadisu.
Allah je odlikovao postača time što je dao veliku nagradu
onome ko mu priredi iftar, tako da se postačeva
nagrada, svakako, ništa ne umanjuje. Ovaj sevap se
dobiva pa makar se iftar sastojao od zalogaja hljeba
ili gutljaja vode.
Poslanik, a.s., je rekao: „Onaj ko pripremi iftar postaču
uz ramazan iz čiste zarade, meleki ga blagosiljaju
tokom svih večeri ramazana i Džibril se rukuje sa njim
u noći Kadr. A s kim se rukuje Džibril njegove suze liju i
srce mu se smekša.“ Jedan čovjek (od prisutnih) upita:
„Allahov Poslaniče, a šta kažeš za onoga ko nije ustanju
prirediti iftar?“ Reče: „Pa zalogaj hljeba.“ Čovjek ponovo
upita: „A ako ni to ne bude ustanju?“ Reče: „Pa šaku
hrane.“ „A šta ako ni to ne bude bio ustanju?“, ponovo
upita čovjek. Reče: „Pa zdjelicu mlijeka.“ „A šta veliš za
onoga koji ni to ne nema?“, ponovo će čovjek. Reče: „Pa
gutljaj vode.“ (Ebu Ja’la, Ashabus-sunen, Ibn Hibban)
19