ISSN 1846-679 6

Brušk a z ora, b roj 2, 2009 .
O če m u šutje ti?
Utolik o je D ulčiće vim nacrtim a b ilo
m je sta: one su ćušk e (u ve lik om
z aostajanju) k ritici i – pom alo
tragične ćušk e ne postojanju. Bit će
loše b ude li nas i u b udućnosti, našoj
i D ulčiće voj, ne postojanje
nadglašavalo.
Igor Z idić u „Te le gram u“, 28. sije čnja
19 66.
D ulčić je k om ple k san um je tnik … O n
se ob raća prirodi… sažim a iz nje z inih
z ak onitosti svoje apstrak tne
svje tove … O n je dnak o prilaz i
čovje k u k ao i životinjam a i b iljk am a, a
one i ne b o sa svojim b e sk rajnim
m odrilim a postaju sim b oli u
slik arsk oj m ate riji D ulčiće ve
unutrašnje potre b e . (… ) D ulčiće va
dub ok a radost z a stvaranje m iz vire iz
svak oga pote z a, a z nak ovi u b ojam a
pričaju o nje govim otk rićim a i
oduše vlje njim a, k ao i o nje govim
dub ok o z atvore nim svje tovim a.
O vaj slik ar m ašte pre dao je ob licim a i
b ojam a – e ntuz ijaz am , ljub av, radost
i tragik u – sve ispre ple te no u
poe tsk oj lje poti. D ulčić je pje snik
b oja, a nje gove b oje pje vaju radost,
raz m išljaju i iz ražavaju tragik u - sve
iz vire iz titraja nje gove unutarnje
nape tosti (… ). D ulčić nije nik ad iz dao
svoju sam onik lu osje tljivost.
Nje gova individualnost je u tolik oj
m je ri snažna da on svje sno uz im a
sam o ono što m u tre b a da b i što
b olje iz raz io svoje lik ovne z nak ove .
(… ) D ulčić je ob lik ovao svoj ruk opis
k ao ne posre dnu e k spre siju svoje
sam ostalne ličnosti.
D r. Ve sna Novak -O štrić u Katalogu
iz ložb e M ode rne gale rije u Z agre b u,
19 70-19 71.
Ivo D ulčić je slik ar naše g
k olorističk og struk turaliz m a. To
odviše je dnostavno odre đe nje ne
oz načuje cje lovito nje govu
um je tničk u situaciju, a još m anje
„spe cifične lje pote “ k oja isijava iz
nje gova dje la. (… )
Pre m da ga tak vo odre đe nje
ograničuje , a nje govo dje lo m ožda i
raz dvaja u odvoje ne dije love , ono ga
odvaja od ne k ih drugih
„struk turalnih “ iz raz a h rvatsk oga
slik arstva… O no ga uz to sm je šta na
istak nuto m je sto i u m e đunarodnim
ok virim a, upravo polovinom 50-tih
godina k ad je Ivo D ulčić svojim
raz jašnje nje m „ljudsk oga k rajolik a“
(tragova sa še tačim a, nogom e tnih
igrališta, ork e stara ili žala ispunje nih
k upačim a) ušao sa svojom
ne rvoz nom i dinam ičnom „te z om “
ob oje nih z nak ova u apoge j
e uropsk og tašiz m a i nadrastao ga u
isti m ah svojom iz vornom
m orfologijom . (… )