ISSN 1846-679 6

ISSN 1846-679 6

Brušk a z ora, b roj 2, 2009 . 

Z avičajna udruga BRUŠKA Z O RA 

SRED IŠNJICA – Z AGREB, Kne z a M islava 6 

te l 4557 655, fax 4557 659 

Pre dsje dnik : M ih ovil D ulčić-M irin 

Tajnik : Kre šim ir M iličić-Roz in (k re sim ir.m ilicic@ z g.t-com .h r) 

Blagajnik : Pe tar Kre šim ir M iličić-Jure šin 

Račun (k unsk i): 2340009 -1110279 9 27 Privre dna b ank a d.d., Z agre b 

M B: 2232766, IBAN: H R73 2340 009 1 1102 79 9 2 7, SW IFT: PBZ GH R2X 

Udruga upisana pri Gradsk om ure du z a opću uprava Grada Z agre b a, k lasa: 

UP/I- 230-02/2007-01/221, URBRO J: 251-07-02/2-07-02 od 02.05.2007., 

re gistarsk i b roj: 21005379 

Z AGREB - BRUSJE 2009

D ušk o M iličić - Patinče v 

M ih ovil (Z latk o) D ulčić - M irin 

Jank o H anče vić - M alicin 

Ivna H raste - M arinova 

Eliz ab e ta M iličić - Roz ina 

Kre šim ir M iličić - Roz in 

M ate M iličić- Gargurov 

Pe tar Kre šim ir M iličić-Jure šin 

D arija M iličić- M atić- Ivonče va 

Ivo Pandol-Tam b ole tov 

M aja Pe raica 

M ih ovil (Z latk o) D ulčić- M irin 

Pe tar Kre šim ir M iličić - Jure šin 



Z avičajna udruga „Brušk a z ora“ 

M ih ovil (Z latk o) D ulčić – M irin 

Z agre b , Kne z a M islava 6 

E-pošta: m aja.pe raica@ z g.t-com .h r 

Č asopis je b e splatan 

Ruk opisi se ne vraćaju 

U godini iz laz e 4 b roja 

Nak lada: 300 prim je rak a 

Z avičajna udruga Brušk a z ora 


NAD ING - Z agre b


Uvodnik drugom u b roju drugoga godišta 6 

Biografije Brušana 

Lik i dje lo ve lik oga h rvatsk og slik ara Ive D ulčića (P. D ulčić-M irin) 7 

Što su re k li lik ovni k ritičari o slik arstvu Ive D ulčića z a nje gova života 13 

Volim D ulčiće va Krista u splitsk oj crk vi Gospe od z dravlja (Ž. M orić) 17 

Raz m išljanje uz Križni put u m oz aik u Ive D ulčića 19 

Glasovi tisk a o sm rti Ive D ulčića 21 

Še z de se tpe ta ob lje tnica od ub ojstva M ark a M iličića-Bilove rova (Ure dništvo) 23 

Narodni pom orsk i naz ivi u H varsk oj općini. 

3. D ije lovi b roda i što je na b rodu (nastavak ) (J. D ulčić-M irin) 24 

Brusje iz m oje ponistre (I. Pandol-Tam b ole tov) 26 

Kaz o (A. H raste - M iše tov) 38 

Kam e na k raljica (L. Tudor) 39 

H ub otnica (A. H raste -M iše tov) 41 

Goz b a (L. Tudor) 42 

Brušk a e k ologija (A. H raste -M iše tov) 44 

Gripa i „gripa“ (D arija M iličić-M atić) 44 

Putopisi 

Japan ili Z e m lja iz laz e će ga sunca (D . M iličić-Patinče v) 46 

Barack O b am a, novi pre dsje dnik SAD -a (D . M iličić-Patinče v) 50 

Z anim ljivosti (D . M iličić-Patinče v) 53 

Garitule (L. Rudan) 56 

Na Usk rs (D . M iličić-Patinče v) 56 

Naš tovor (D . M iličić-Patinče v) 57 

Aforiz m i (D . M iličić-Patinče v) 58

Usk rs je najve ći k ršćansk i b lagdan. 

Isus Krist je svojim z e m aljsk im 

životom pok az ao svije tu svoju 

doslje dnost, prinio strašnu žrtvu na 

k rižu, k oju je m ogao iz b je ći da je 

pristao iz dati vje ru k oju je 

propovije dao, a svojim je 

usk rsnuće m potvrdio istinitost svojih 

rije či i z agrob noga života. Je li im ao 

svrh e žrtvovati se z a vje ru k oju je 

propovije dao? 

Apsolutno da, je r je tim e nastala 

pre k re tnica u životu ve ćine svije ta. 

Z aživio je Novi z avje t, najvažnija 

pre k re tnica u čovje čanstvu je r je 

z astupao i z astupa ljub av m e đu 

ljudim a, opraštanje i ne prijate ljim a, 

m ir i dob ro. Više nije vrije dilo 

staroz avje tno „ok o z a ok o, z ub z a 

z ub“, k am e novanje ne istom išlje nik a, 

što se nije sm atralo grije h om . 

O ni k oji se još drže Staroga z avje ta, 

je r nisu prih vatili Novi z avje t, ni 

danas ne pre žu od nje govih pravila. 

Pob je dnik se najviše osve ćuje 

pob ije đe nom k ad m u oprosti, 

govorili su stari Latini. Pob ije đe ni 

tim e ispašta svoj grije h poniže nje m , 

ali ne više k rvlju. 

Vaš časopis, k oji je svje tovni a ne 


crk ve ni, uvije k nastoji ob ratiti svačiju 

poz ornost na činje nice i ob jašnje nja 

z ašto je ne što tak vo k ak vo je st. 

Z ato je potre b no k az ati k oju rije č više 

o Usk rsu od onog uob ičaje nog: 

Sre tan Usk rs! 

Sigurno je da se ne što ne b i z adržalo 

dvije tisuće godina što nije im alo 

ute m e lje nja u viđe nom , u ne če m u 

što je potre slo svije t i uz najte že žrtve 

pre živje lo. 

Na sre dišnje m u dije lu naše ga otok a 

ponovit će se proce sija „Z a Križon“ 

k oja ne pre k idno traje ve ć 500 

godina. Ta tradicija z nak je i potvrda 

dub ok e vje re . 

M i ve ć iz laz im o drugu godinu i da svi 

vi dob ivate časopis b e splatno. 

Plaćanje m članarine od 100 k una u 

godini po ob ite lji b it će to m oguće i 

dalje , ali vrlo je m ali b roj uplata. Z ato 

se m ože dogoditi da on nastavi 

iz laz iti, ali uz naplatu, ili pak da se 

ugasi.


Autori: Pe re D uličić-M irin 

Z aista, svojom dare žljivošću i 

ve lik odušnošću, Ivo je z adužio ne 

sam o Crk vu ne go još više sve nas 

Brušane , b e z ob z ira na to gdje se 

nalaz ili, u sam om e m je stu ili drugdje 

po svije tu. Isk upljujući to ob e ćanje , 

svje sni sm o da sam o ovim načinom i 

činom ne isk upljuje m o sve svoje 

ob ve z e , da ne podm iruje m o sve naše 

dugove pre m a tom e ve lik om sinu 

naše ga Brusja, je r nas je on tak o 

ob ilato, da ne k aže m o i ne z asluže no 

nagradio svojim ve le b nim 

um je tničk im dje lim a iz k ojih z rači i 

rasiplje se rask ošna lje pota nje govih 

b oja. D ug naš pre m a nje m u ostaje ! 

I dok s ponosnim ush itom i ganutom 

pob ožnošću prom atram o na otaru 

k onjaničk i lik sv. Jurja u b rušk om e 

k rajolik u i na z idu sre dnje k ape le dva 

m oz aičk a niz a M UKE, dok gle dam o 

tak o ta dje la, ta slik arsk a re m e k -dje la 

sak ralne um je tnosti, poradi k ojih s 

pije te tom posje ćuju našu crk vu i 

naše se lo z nalci i ob ožavate lji 

Ivotova slik arstva da napasu oči 

lje potom , a dušu napoje uz više nim 

doživljaje m duh ovnosti, nam e će 

nam se pom isao: je li svi m i k oji 

čitam o ove re tk e , svi m i Brušani po 

svije tu, je li z nam o tk o je taj slik ar 

k oji je tak o poštovan i cije nje n, tk o je 

taj um je tnik k oji je tak o ne se b ično 

darovao svoje m u Brusju ponajlje pše 

plodove svoga duh a, b ise re svoje 

um je tničk e i re m e k -dje la svoga 

lik ovnog iz ražavanja. 

IVO D ULČ IĆ sin je b rušk ih rodite lja: 

Antonija M irina-M orića i M argarite 

M iličić-Jure šine (z aslužni 

dugogodišnji b rušk i župnik , poslije 

h varsk i k anonik , pisac, don Jure 

D ulčič naše m je Ivotu stric). Ne k olik o 

godina prije nje gova rođe nja, Ivotovi 

su se rodite lji s cije lom ob ite lji 

pre se lili iz Brusja u D ub rovnik da b i 

tam o, u povoljnijim životnim 

ok olnostim a i uvje tim a, nastavili na 

Lapadu, najlje pše m u pre dje lu 

dub rovačk e ok olice , svoj te žačk i 

život, nje gujući vinograd, m asline i 

sm ok ve . Ivo se je rodio 11. k olovoz a

19 16. k ao de ve to dije te . Prije nje ga 

rodilo se je osam k će ri, nje govih 

se stara: M arija, Jak ica, Antica, M ira, 

Anica, M ilk a, Krune , Je le , od k ojih je 

najstarija, M arija, um rla k ao dije te od 

še snae stak godina, a M ilk a je um rla 

ne k olik o m je se ci nak on rođe nja. Iak o 

je nje govo rođe nje doče k ano s 

ve lik im oduše vlje nje m i stanoviti 

olak šanje m , je r se je napok on rodio 

sin, ipak ga je najb liža rodb ina 

doče k ala sa z aje dljivim 

prim je db am a: Rodî non se čarvïć!...A 

e to, sk üpili su ga po k opãnji… ! – te i 

tak ve prim je db e u raz ličitim su 

m odifik acijam a pratile životnu 

putanju ovoga čovje k a k oji je svojim 

lik ovnim dje lim a, rasutim dilje m 

svije ta i utk anim a z a sva vre m e na u 

Božjim h ram ovim a, e to, pok az ao i 

dok az ao da je „po k opanji“ sk uplje no 

najvrje dnije tije sto, da je od nje ga 

spe če n najb olji k ruh k ojim je , 

um noživši ga čude snim um je tničk im 

stvaralaštvom svoga duh a i m ašte , 

naš Ivo h ranio i nah ranio b ožansk om 

lje potom m noštvo ljudsk ih stvore nja, 

ne pitajući susre ću li ga s ljudsk im 

dob roh otnim oduše vlje nje m i 

divlje nje m ili z aje dljivim 

prim je db am a, z lob nim podvalam a i 

ok rutnim postupcim a k oji su 

dovodili u pitanje nje govo m je sto u 

ljudsk om e društvu. Iak o k rh k e 

tje le sne građe , ali sk ladna iz gle da i 

prijaz na ob ličja, prolaz io je k roz 


životne ne daće , k roz ogorče na 

suprotstavljanja, z apostavljanja, 

potisk ivanja i pre šućivanja – prolaz io 

je na svoje m u k rižnom e putu 

pone što s podrugljivim osm je h om , 

ali gosparsk om nadm oćnošću: 

nik ada ne ustuk nuvši, uvije k 

uspravan, sam osvojan i nik ada ne 

pok ore n. Prigib ao se u poniz noj 

ljudsk osti te k pri uz drh taloj ruci 

k ojom je nje gov k ist prosipao rask oš 

duginih b oja na Božjim i sve tačk im 

lik ovim a, k oji nas opom inju s 

nje govih platna, s m onum e ntalnih 

fre sak a, užganih vitrouxa i dub ok ih 

m oz aik a da se i m i sagne m o i pre d 

njim a pok lonim o. 

Ve ć je b uk nuo rat k ad je , pre d 

sam om diplom om , svoje voljno 

napustio studij prava ne m ogavši 

odolje ti unutarnje m porivu: da će 

m u čar duginih b oja a ne 

jurisprude ncija odre diti životni poz iv. 

A godinu dana nak on rata, ope t pre d 

diplom om , z apravo um je sto da m u 

uruče diplom u, iz b ače n je s 

Ak ade m ije lik ovnih um je tnosti u 

Z agre b u z b og sam ostalnosti svoje ga 

duh a k oji se nije slagao s tadašnjim 

služb e nim naz orim a o lik ovnoj i, 

dak ak o, cje lok upnoj um je tnosti. 

KRIŽNI PUT počinje . U tride se toj 

godini života: dva fak ulte ta – ni 

je dne diplom e . Pre prije če ni putovi. 

Z atvore ni vidici. Sam . A svak idašnja


jadik ovk a uje viće vsk i b ub nja ok o 

nje govih ušiju i u nje govoj duši: 

I ne m a nigdje nik oga 

D o igle drača u srcu 

I plam e na na ruk am a. 

I sam i sam cat putuje 

Pod z atvore nom plave ti, 

Pre d z am rače nom pučinom , 

I k om u da se potuži?... 

… Boji, sam o b oji! Iz gara ga ona na 

pale ti i svojom toplinom vab i 

nje govu drh tavu ruk u da je grab i, da 

je raspiri, da je oživi, da b uk ne 

„plam e nom na ruk am a“ i požarom na 

platnim a… Boji – sam o njoj se 

„potužio“ z a svoje te gob e i m učno 

prob ijanje k roz isk uše nja k oja su ga 

doče k ivala na putu nje gova ne ovisna 

i sam ostalna života z a um je tnost i od 

um je tnosti. Sam o b oji posve ćuje svoj 

život i na nje govu putu sam o m u ona 

rasvje tljuje „z atvore nu plave t“ i 

„z am rače nu pučinu“… 

Pa ipak , slik e Ive D ulčića sve se više 

ističu na m učnoj putanji nje gova 

um je tničk og uspona od prve javne 

(sk upne ) iz ložb e 19 48., a z atim prve 

sam ostalne iz ložb e 19 50. u Z agre b u, 

pa pre k o Be ograda, Ljub ljane , Rije k e , 

Splita, D ub rovnik a, i drugih m je sta u 

z e m lji, prodire i na svje tsk e iz ložb e ne 

prostore : u Pariz , Lyon, M arse i le , 

Borde aux (Francusk a), Buk ure št 

(Rum unjsk a), M ilano, Fire ncu i Rim 

(Italija), Salz b urg (Austrija), Stutgart i 

Esse n (Nje m ačk a), Edim b urg, 

Cove ntry i M anch e ste r (Engle sk a), 

z atim svje tsk a iz ložb a u M ontre alu 

(Kanada) itd. Na tim iz ložb e nim 

rasponim a b lje sak nje govih b oja u 

sve jačim i širim m laz ovim a 

osvje tljuje nje govu lik ovnu m oć k oja 

se snagom um je tničk og iz raz a uz diže 

u sam vrh slik arstva. 

O b ogativši tak o svojim lik ovnim 

ostvare njim a dom aće i strane 

um je tničk e gale rije i ob ite ljsk e 

dom ove , rastvaraju m u se portali 

Božjih h ram ova u k oje će , na 

z idovim a i oltarim a, nase liti, tk ati i 

z auvije k ugraditi svoje ge nijalne 

lik ovne viz ije Božje dob rote , ljub avi, 

trplje nja i otk uplje nja. U raz nim 

te h nik am a i te h ničk im postupcim a 

on će svoj b ogom dani um je tničk i dar 

živim iz ražajnim b ojam a raz liti i 

rastaliti na gole m im površinam a 

crk ve nih m ira, oltara i proz orsk ih 

stak ala, od ve ličanstve ne fre sk e (200 

m 2 površine ) Krista Kralja u crk vi 

Gospe od z dravlja u Splitu i 

fantastičnih proz orsk ih stak ala na 

k ojim a je u crk vi franje vaca u 

Z agre b u, lik ovnim je z ik om 

k onge nijalno propje vao IL CANTICO 

D ELLE CREATURE – PJESM E SVIH 

STVO RENJA asišk oga sirom ašk a sv. 

Franje , pa pre k o Košljuna, Č ak ovca,

D ub rovnik a, Budve , Saraje va, Banje 

Luk e , Kotor Varoša, Guče Gore , 

Kre še va, ponovno Z agre b a, Splita i 

D ub rovnik a osvojit će ve lik e površine 

i u inoz e m stvu: Esse n, Fire nca, Rim … 

da se k onačno z atvori nje gov 

um je tničk i i životni k rug i z auvije k 

sm iri na pre k rasnom e m oz aik u 

KRIŽNO G PUTA u Brusju i 

poslje dnje m ve lik om vitrailu (46, 512 

m 2 površine ) SVETE O BITELJI u crk vi 

Sv. Josipa u Splitu. 

Kao što je ne sum ljiva istina da je 

„slik arstvo Ive D ulčića utk ano u sam e 

te m e lje i poče tk e m ode rnog 

slik arstva u H rvatsk oj, i ne sam o u toj 

nje govoj dom ovini“ (Radoslav Putar), 

tak o je ne sum njiva druga istina da Ivi 

D ulčiću pripada povije sna z asluga z a 

ob novu i pre porod slik arstva na 

proz orsk im stak lim a, s k ojih 

ne iz b rojivo m noštvo vje rnik a i 

ne vje rnik a danom ice doživljava Ivine 

čarolije igranje m i stapanje m 

svje tlosti, m ate rije i b oja. 

Ta čarolija na proz orim a i 

protub e rance b oja na oltarim a i 

z idovim a m nogih crk ava dilje m 

H rvatsk e i iz van nje ne svje doče 

sam o o isk re noj doživlje nosti lik ovne 

pone se nosti i vrh ovništva 

um je tničk oga dose ga svoga autora, 

ne go i o dub ok oj re ligioz nosti k oju je 

iz najintim nije g svoga b ića Ivo D ulčić 


udah nuo tim sve tačk im lik ovim a i 

Božjim stvore njim a. A ipak , z ačudo, 

h rvatsk i k atoličk i tisak ne vidi tu, 

pre d sob om i ok o se b e , ono što vide 

i gle daju m ilijuni vje rnik a u našim 

crk vam a. I naš k atoličk i tisak k ao da 

pati od daltoniz m a: ne vidi b oje i šuti 

o um je tničk om raz vitk u i usponu Ive 

D ulčića i ne prati dovoljno i dostojno 

nje govo rasipno ob ogaćivanje naše 

re ligioz ne i k ulturne b aštine . Koja je 

to postaja k rižnoga puta Ive D ulčića? 

Nije poslje dnja! Poslje dnja je na 

sm rti. Je r s vrh ova naše crk ve ne 

h ije rarh ije iz raže na je otvore na 

sum nja o vje rnik u Ivi D ulčiću s 

pitanje m : b i li on h tio i že lio k atoličk i 

sprovod, iak o se lak o m oglo doz nati 

z a nje govo h tije nje i že lju, je r je i 

prije , a osob ito z a svoje duge i te šk e 

b ole sti če sto tražio utje h u u sv. 

Sak ram e ntim a. Nije se stoga pojavila 

nije dna m itra na sprovodu da b i 

b are m m rtvu um je tnik u u im e Crk ve 

b ila odana z ah valnost i počast z a 

ono ne procje njivo b lago sak ralne i 

re ligioz ne um je tnosti k oje je Ivo 

D ulčić ne se b ično i čvrsto vlastitom 

žrtvom nam ro h rvatsk om k atoličk om 

puk u i Crk vi, a k oje po svojoj 

um je tničk oj snaz i im a svje tsk o 

z nače nje . Ali što m i ne vidim o tu, u 

svojoj k ući, vide to i cije ne drugi, 

iz vana. Što ne vide b isk upi, vidi papa!


Ne će nas stoga iz ne naditi činje nica 

da je naš Ivo M irin, sin M orića i 

M argarite - „čarvïć sk üpje n po 

k opãnji“ - prvi h rvatsk i um je tnik 

novije ga dob a k oji je z adob io časno 

m je sto u z nam e nitim odajam a 

najve će i najglasovitije gale rije , 

Vatik ansk e pinak ote k e , stavši tak o uz 

b ok M ich e lange lu, Rafae lu, 

Ve lasq ue z u i ostalim svje tsk im 

im e nim a. 

Taj ve lik i um je tnik , a sk rom ni čovje k , 

ušavši na ve lik a vrata u tak o slavno 

društvo svje tsk ih um je tnik a, nije 

propustio da i druge h rvatsk e 

um je tnik e z a sob om prive de u taj 

k rug iz ab ranih . 

Je dan svoj crte ž KRIŽNO GA PUTA 

darovao je Sve toj Stolici, z apravo 

tajnik u m sgr. M ach iu. Još je cvije će 

na Ivinu grob u b ilo svje že k ad je Sve ti 

O tac, ob javljujući na Ve lik i pe tak 

pob ožnost Križnoga puta u 

rim sk om e Kolose ju, čitao z aje dno s 

m noštvom vje rnik a ganutljive 

m olitve iz k njižice , um nože ne u sto 

tisuća prim je rak a, pod naslovom : VIA 

CRUCIS – La passione de l Signore – 

D ise gni di Ivo D ulčić, dak le : KRIŽNI 

PUT s crte žim a m uk e Ive D ulčića. Z ar 

je Sve ti O tac m ogao isk az ati ve ću 

čast i dub lji pije te t ve lik om u 

h rvatsk om um je tnik u, k oji je te k 

dovršio svoj životni z e m aljsk i k rižni 

put, da ga tak o isprati na putu slave u 

vje čni život?! 

Sm ije m o li b iti tolik o pre uz e tni da se i 

m i sm atram o dionicim a te osob ite 

još ne doživlje ne časti k oju je vrh ovni 

poglavar Katoličk e crk ve isk az ao 

„čarvïću sk üpje non po k opãnji“. Ta 

on je dolaz io m e đu nas, živio s nam a 

k ao i svak i od nas, ne odvajajući se b e 

od ostalih vje rnik a, ne iz dižući se b e 

iz nad svojih sum je štana, ne go 

otk rivši u nam a dio se b e , ponirao je 

dub ok o u tajne naše ga b ića i naše ga 

k rajolik a pa je svoje doživljaje 

sažim ao u guste , a u isto vrije m e tak o 

proz račne nanose b oja u k ojim a se 

z rcali b lje štavilo naše ga sunca i 

prodornost naših vidok ruga, u k ojim a 

odiše toplina naše z e m lje i otpornost 

naše ga k am e na, u k ojim a se proz ire 

b istrina naše ga m ora i ne b a. U tom e 

pe jz ažu, u k oje m se sljub ljuju crk va i 

se lo, u dub ok oj pe rspe k tivi 

sk rajnje ga dogle da, u vatrom e tu 

svojih b oja raz igrao se naš Ivo sa 

svojim sve tim Jurje m na k onju. 

Svi dosadašnji ocje njivači nje gova 

slik arstva i opisivači nje gove životne 

putanje z ab oravljaju ili m ožda ne 

z naju da je Ivo D ulčić, iak o rođe n u 

D ub rovnik u, e m ocionalno dub ok o 

ve z an s Brusje m , pa je ovom 

prigodom potre b no pose b no 

istak nuti k olik o je na osje tljivost i

ne posre dno nadah nuće Ivotova 

slik arsk oga dje la utje cao upravo naš 

k rajolik lje potom svoje struk ture , 

ob uz e tošću b e sk rajnih vidik a, 

vonje m ružm arina i le vande , 

prk osom b ora i m asline , 

raz ve de nošću naših vala i dub ok om , 

dub ok om m odrinom m ora i ne b a. 

Svje doci sm o nje govih z anosa 

doživlje nih u Loz noj, uvali ispod 

naše ga Brusja, a i on sam je ostavio 

svje dočanstvo o z nače nju Loz ne z a 

nje govo slik arsk o doživljavanje i 

um je tničk o ob lik ovanje napisavši: 

“Najintim niji dodir s prirodom – to je 

ne k olik o lije pih dana prove de nih u 

ovoj b rušk oj našoj vali.“ 

Ti su se „lije pi dani“ iz godine u 

godinu um nažali da b i svoju lje potu 

staložili na Ivotovim papirim a, 

platnim a i k artonim a u dinam ične i 

tre ptave plam saje b oja u svim 

nje govim m arinam a i sub m arinam a, 

m aištralim a, k upačim a, b ark am a, 

le vutim a, žalim a, sidrim a, m re žam a, 

rib am a… Sve to odnjih ano u 

nje govim ne posre dnim viz ijam a i 

doživljavanjim a u toj našoj b rušk oj 

vali, u naše m u k rajolik u k oji je Ivo 

nosio u se b i i onda k ad je i sam u 

Sve tu O b ite lj, „k ak ö rïb orsk u fam ë ju i 

s tovarčïće n“, sm je stio m e đu b rušk e 

k uće da pre k o naših gom ila i 

gre b e na, pre k o naših vala i šk oja 

k re ne na svoj b ije g u Egipat – sim b ol 

naših ise lje nik a. Ivo će b aš tu slik u, 

k oja z rači pose b nom lje potom 


natoplje nom nostalgičnom ljub avi, 

odab rati da sa z ida Vatik ansk e 

pinak ote k e svje doči o nje govu 

z anosu z a ovim našim i nje govim 

životnim prostorim a. 

U taj životni prostor, upravo u 

sve tište toga prostora, u našu crk vu, 

unije t će poslje dnji napor svoje ga 

stvaralačk og čina: Križni put m uk e 

Kristove – svoj dar svoje m u Brusju, 

„na spom e n svojim rodite ljim a i svim 

onim z nanim i ne z nanim Brušanim a 

k oji su dostojno nosili svoj k riž k roz 

život“. 

Na spom e n onim a… ali je sudb ina 

dosudila da se u dram atsk om 

k lim ak su Kalvarije Ivo D ulčić z apravo 

oslob ađao svoje vlastite m uk e na 

k rižnom e putu svoga života; z ato je 

od svih pe t Križnih putova, k oje je Ivo 

z a života naslik ao, ovaj naš, b rušk i, 

najduh ovniji, najiz ražajniji, 

najh um aniji. 

Stojim o tak o očarani lje potom 

ob lik ovanja i snagom um je tničk og 

iz raz a k oja z rači iz oltarne pale sa sv. 

Jurje m u b rušk om e k rajolik u i 

dub ok o potre se ni uz više nom 

iz ražajnošću patničk oga Kristova lik a 

na putu od Pilata na vrh Golgote , 

prigib am o glavu i sm je rno se 

k lanjam o tvorcu te lje pote i 

Tragičnosti u poštovanju i 

z ah valnosti na dragocje nu daru 

ve lik og um je tnik a i najve će ličnosti 

naše ga Brusja.


Je dan od jugoslave nsk ih slik ara k oji 

z astupa sm je r um je tnosti svje tsk ih 

re lacija je st Ivo D ulčić. Kad Ivu 

D ulčića ob ilje žim o k ao 

jugoslave nsk oga slik ara, onda je tim e 

je dino oz nače na nje gova 

„nacionalnost“ u ge opolitičk om 

sm islu. Točnije re če no, D ulčić 

pripada je dnog sk upini h rvatsk ih 

slik ara, a on je vode ći u njoj, k oja je 

suvre m e no slik arstvo toga naroda 

uz dignula do visina svje tsk e 

um je tnosti naše ga dob a. Ti slik ari 

nisu sam o svoj um je tničk i iz raz 

uz dignuli na raz inu inte rnacionalne 

um je tnosti, ne go ga dapače 

ob ogatili fluidom m e dite ransk oga 

osje ćaja svije ta i života. U sk lopu 

cje lok upnoga um je tničk og 

stvaralaštva naše ga vre m e na njih ova 

dje la z auz im aju z načajno m je sto. (… ) 

Je dno od nje govih najz načajnijih 

dje la je st ve lik a fre sk a od 200 m 2 

površine u splitsk oj crk vi. To je ne 

sam o je dan od najve ćih , ne go je 

posve sigurno najlje pši i 

najproduh ovlje niji ik onostas u 

H rvatsk oj. D ulčić je tu, doduše , pošao 

od tradicije , ali je pri tom e ipak 

pronašao nove putove iz raz a. (… ) 

U dje lim a Ive D ulčića dolaz i jasno do 

iz ražaja da ve lik a um je tnost ne 

poz naje ni nacionalne ovisnosti ni 

društve nih odnosa ni ik ak vih granica. 

Stojan Le sitsch k off u „D ie Kunst“, 

stude ni 19 68. 

O n (D ulčić) je m ističnom viz ijom 

„Krista – Kralja ne b a i z e m lje “, a 

raspje vanošću svoje b ogate pale te , 

stvorio dje lo k oje nije sam o ob ičan 

uk ras. (… ) Sre dišnji lik uje dinjuje 

ide ju i lik ovni iz raz … Um je tnik je 

stvorio lik b liži gotičk om e Kristu iz 

naših dalm atinsk ih k ate drala o 

k oje m u liturgija Ve lik oga tje dan 

pje va: „Z avlada Bog s drve ta!“ To 

drvo k riža jasno govori o D ulčiće voj 

viz iji Krista. Z grče ni prsti na nogam a i 

ruk am a, b olno produlje no tije lo, 

ne što savije n vrat i rašire ne ruk e 

nalik su drvu k riža k oje je dub ok o 

spustilo svoje žile u z e le nilo z e m lje 

pre k o oltara, a svojim granam a 

dodiruje k rajnje sfe re sve m ira. 

To je Krist k oji iz ljub avi pre m a 

čovje k u prim a na se patnje cije loga 

čovje čanstva. Patnja je dub ok o 

utisnuta u čitav nje gov lik , što se diže 

nad cije lim m noštvom k ao lik 

ve ličanstve ne i tužne lje pote k oja 

trijum fira nad b oli. (… )

Tom fre sk om rije še n je z avršni ob lik 

sve tišta naše crk ve . D ulčić je tu 

progovorio svojim lik ovnim je z ik om , 

spojivši ve lik im stvaralačk im e lanom 

stari duh tradicije sa suvre m e nim 

iz raz om . 

Josip Soldo u m onografiji „Krist Kralj, 

m onum e ntalna fre sk a Iva D ulčića u 

crk vi Gospe od z dravlja“, Split 19 60. 

Ivo D ulčić slik ar je inte nz ivite ta. (… ) 

Ne k i ve dri dijab oliz am linije i ne k a 

suptilna grote sk a b oje sim foniz irali 

su D ulčiće ve ulice , k avane , portre te , 

m rtve prirode , k once rte , stre ljane , 

proce sije , vrtuljk e , nogom e tne 

utak m ice i D ub rovačk e lje tne igre . 

Tak o k om poniran, Ivo D ulčić iz nim no 

je originalna ličnost h rvatsk og 

slik arstva, m ajstor pose b no z anim ljiv 

onom dije lu lik ovne pub lik e k oja je 

svoju sim patiju ve z ala osob ito z a 

liniju m ode rnog e uropsk og 

slik arstva… 

M atk o Pe ić iz k njige „H rvatsk i 

um je tnici“ 

… u dom e tu on je slik ar k oji 

že stok im k oloriz m om i 

ne posre dnošću ob lik ovanja postaje i 

ose b ujan i liričan iz ražavajući tak o 

dile m u m e ditativnosti i 

e k spre sivnosti; suptilan u prvoj, 

isk onsk iji u drugoj. 


… nacrti z a vitrauxe … su z anim ljivi 

po tom e što pogađaju k ritik u u 

nje no najb olnije m je sto: u 

ne dostojno lice m je rje i ne m oćnu 

šutnju. 

… Svak ak o su nje govi vitrauxi u crk vi 

Sv. Franje u Z agre b u, a još više fre sk e 

u splitsk oj Gospi od z dravlja, po 

svom lik ovnom i društve nom 

z nače nju dale k o pre m ašili m noge 

naše natprosje čne m anife stacije 

ostajući ipak – k ao dje la um je tnosti i 

k ulture – iz um je tnosti um je tno 

isk ljuče na, u k ulturu ne uve de na. 

Ak o je ta šutnja tre b ala da nane se 

m agijsk u sm rt pre šuće nom , k ao što 

je u pe ćini nanosila nacrtanom , onda 

je naša k ritik a ili, još b olje , k ritičk a 

savje st (b e z ob z ira na iz nim k e ) na 

ne z avidnu stupnju raz vitk a. D rugi 

dio D ulčiće vih radova suočava nas s 

paradok salnom činje nicom da je 

pre d sre dstvim a m asovnih 

k om unik acija ostao ne javan, dok je , s 

druge strane , u liniji sre tanja 

poje dinca s dje lom postigao onak vu 

javnost k ak vu ob ične slik e u ovom 

vre m e nu odavno ne m aju. 

O tvore n je raz govor od najšire g 

inte re sa: o ob je k tivnosti k ritik e i 

inform acije , o m ode rnom iz raz u pre d 

„potrošače m “ najtradicionalnije 

struk ture , o narudžb i i naručiocim a, 

o sak ralnoj um je tnosti danas, o 

vrstam a k onform iz m a.


O če m u šutje ti? 

Utolik o je D ulčiće vim nacrtim a b ilo 

m je sta: one su ćušk e (u ve lik om 

z aostajanju) k ritici i – pom alo 

tragične ćušk e ne postojanju. Bit će 

loše b ude li nas i u b udućnosti, našoj 

i D ulčiće voj, ne postojanje 

nadglašavalo. 

Igor Z idić u „Te le gram u“, 28. sije čnja 

19 66. 

D ulčić je k om ple k san um je tnik … O n 

se ob raća prirodi… sažim a iz nje z inih 

z ak onitosti svoje apstrak tne 

svje tove … O n je dnak o prilaz i 

čovje k u k ao i životinjam a i b iljk am a, a 

one i ne b o sa svojim b e sk rajnim 

m odrilim a postaju sim b oli u 

slik arsk oj m ate riji D ulčiće ve 

unutrašnje potre b e . (… ) D ulčiće va 

dub ok a radost z a stvaranje m iz vire iz 

svak oga pote z a, a z nak ovi u b ojam a 

pričaju o nje govim otk rićim a i 

oduše vlje njim a, k ao i o nje govim 

dub ok o z atvore nim svje tovim a. 

O vaj slik ar m ašte pre dao je ob licim a i 

b ojam a – e ntuz ijaz am , ljub av, radost 

i tragik u – sve ispre ple te no u 

poe tsk oj lje poti. D ulčić je pje snik 

b oja, a nje gove b oje pje vaju radost, 

raz m išljaju i iz ražavaju tragik u - sve 

iz vire iz titraja nje gove unutarnje 

nape tosti (… ). D ulčić nije nik ad iz dao 

svoju sam onik lu osje tljivost. 

Nje gova individualnost je u tolik oj 

m je ri snažna da on svje sno uz im a 

sam o ono što m u tre b a da b i što 

b olje iz raz io svoje lik ovne z nak ove . 

(… ) D ulčić je ob lik ovao svoj ruk opis 

k ao ne posre dnu e k spre siju svoje 

sam ostalne ličnosti. 

D r. Ve sna Novak -O štrić u Katalogu 

iz ložb e M ode rne gale rije u Z agre b u, 

19 70-19 71. 

Ivo D ulčić je slik ar naše g 

k olorističk og struk turaliz m a. To 

odviše je dnostavno odre đe nje ne 

oz načuje cje lovito nje govu 

um je tničk u situaciju, a još m anje 

„spe cifične lje pote “ k oja isijava iz 

nje gova dje la. (… ) 

Pre m da ga tak vo odre đe nje 

ograničuje , a nje govo dje lo m ožda i 

raz dvaja u odvoje ne dije love , ono ga 

odvaja od ne k ih drugih 

„struk turalnih “ iz raz a h rvatsk oga 

slik arstva… O no ga uz to sm je šta na 

istak nuto m je sto i u m e đunarodnim 

ok virim a, upravo polovinom 50-tih 

godina k ad je Ivo D ulčić svojim 

raz jašnje nje m „ljudsk oga k rajolik a“ 

(tragova sa še tačim a, nogom e tnih 

igrališta, ork e stara ili žala ispunje nih 

k upačim a) ušao sa svojom 

ne rvoz nom i dinam ičnom „te z om “ 

ob oje nih z nak ova u apoge j 

e uropsk og tašiz m a i nadrastao ga u 

isti m ah svojom iz vornom 

m orfologijom . (… )

Ali čak i u tom e raz dob lju nastalo je 

dje lo k oje nadm ašuje ide jom , b ojom , 

pa i „struk turom “ sve što je D ulčić do 

tada stvorio: H varsk e (b rušk e ) vale iz 

19 56. (Gale rija u H varu). 

Sigurno je z e m ljovid b io ne posre dno 

nadah nuće te živo raz vije ne 

„planim e trije “, ali sve su se stare 

nostalgije sre le u tom e re m e k -dje lu. 

To su b oje m ora, z e m lje , raslinja, 

gre b e ni i gom ile na usk om trak u 

otok a gle dano iz ne k e h ipote tične 

visine .D je tinjstvo i slik e viđe nog 

poslije nje ga, z avičaj odnjih ane 

m ladosti, sk uplje n i rasprsnut u 

z je nici ok a iz oštre nog osje tljivošću 

ne k olik o naraštaja slik ara na toj ob ali 

(i ne sam o na njoj) – to su te H varsk e 

vale Ive D ulčića, doživlje ne 

vje rojatno ne gdje ispod Brusja iz 

k oje ga je i pote k ao. (… ) Ve ć u 

figurinam a što napučuju prve 

pe jz aže osje ća se dob rodušna ironija 

ovog um je tnik a. U gotovo svim 

portre tim a ona i daje onu oštrinu 

k oja D ulčića čini najiz raz itijim 

portre tistom ovoga vre m e na u 

h rvatsk om e slik arstvu. 

Tak o on otk riva fiz ionom ije stab ala i 

ne živih stvari, i čitava je dna pok rajina 

počinje na nje govim slik am a živje ti 

životom um je tnosti, a iz dub ok ih 

m odrila H varsk ih vala iz b ija nje gov 

z anos z a tom pok rajinom dje tinjstva i 

z atravlje ne prošlosti. 

Grga Gam ulin u re viji „Život 

um je tnosti“, b r 14., 19 71. 


M e đu najre pre z e ntativnije ličnosti 

suvre m e ne jugoslave nsk e um je tnosti 

m ože m o b e z sum nje uvrstiti slik ara 

D ulčića, k oji iz laže u Rim u pošto je 

postigao lask ava priz nanja u raz nim 

e uropsk im glavnim gradovim a, a 

pose b no u Pariz u. Tak o će Rim , gdje 

je nje gova naz očnost ve ć činje nica, 

po dje lim a k oja se nalaz e u 

vatik ansk im z b irk am a i Sv. Je ronim u, 

pre dstavljati iz b or k oji je ve om a 

z načajan z a nje govo nastojanje u 

k oje m se narodna tradicija 

jugoslave nsk e um je tnosti i 

sudje lovanje u isk ustvim a 

najz načajnijim z a e uropsk u 

um je tnost stapaju u autonom noj 

viz iji rije tk e se nz ib ilnosti i poe z ije . 

Slik ar rask ošnih b oja života, h vatajući 

se u k oštac sa sak ralnim te m am a i 

starodre vnim m itovim a, pronalaz i b it 

pojava u lik ovnom sm islu 

ne posre dne iz ražajne sposob nosti 

sve do m agične upotre b e svje tla i 

slik arsk e m ate rije k oja daje ob lik 

svije tu dub ok ih osje ćajnosti, 

tajanstve nih če žnji da se ponovno 

otk rije cje lok upnost i h arm oničnost 

postojanja. (… ) Slik arsk a se m ate rija 

z gušćuje sve dotle dok iz slik e ne 

počnu iz b ijati najtajanstve nija i 

najsk rive nija z nače nja. 

Elio M arcuri u k atalogu „Ga le ria d' 

arte – Giosi a Rom a“, 19 73.


Autor: Živana M orić 

Te šk o je k raj Krista proći 

ne opre dije lje n – re k ao je je dnom fra 

Bonave ntura D uda. Ta m isao što 

priz iva b e tle h e m sk u je dnostavnost, 

dotičući najve će te ološk e dub ine , 

k ao da sab ire svu pre danost toga 

z anosna propovje dnik a Radosne 

vije sti, dirljiva z aljub lje nik a u sv. 

Franju i franje vaštvo, rije čju, 

franje vca svim srce m , k ak o o patru 

D udi govore nje gova sub raća 

sve će nici i vje rnici što tak o rado 

poh ode nje gove propovje di. Svak im 

danom svoga ple m e nita života – dr. 

fra Bonave ntura D uda je 14. sije čnja 

navršio 85 godina života i 59 godina 

sve će ništva – taj vje rni sin Crk ve u 

H rvata, čovje k -z nak , potvrđuje 

ve ličajnost opre dije lje nosti z a Krista. 

Č ini to i u susre tim a s novinarim a, 

uvije k otvore n, strpljiv i poticajni 

sugovornik . U je dnom e raz govoru z a 

„Vje snik “, u k oje m je b ilo rije či o 

inte rpre taciji Kristova lik a u 

suvre m e nom h rvatsk om slik arstvu, 

upitan k oje b i dje lo m ogao iz dvojiti, 

p. D uda je k az ao: 

„Volim Krista Ive D ulčića na ve lik oj 

fre sk i u crk vi Gospe od z dravlja u 

Splitu. 

To je prvo ve lik o D ulčiće vo dje lo, iz 

godine 19 59 . O k o te je fre sk e b ilo 

dosta spora, k ažu čak do Rim a. Bio 

sam te k z avršio, iak o m alo postariji, 

te ološk i studij, dolaz im prvi put u 

Split, ne gdje še z de se tih godina. 

O dsje o sam k od franje vaca na 

Poljudu. Slje de će g jutra k re ne m u 

grad, prva postaja im ala je b iti Gospa 

od z dravlja“ k aže D uda i nastavlja. 

„O stao sam z apanje n k od crk ve nih 

vrata. U crk vi je b ilo m irno, b e z 

m nogo posje tite lja. Bože , odak le 

D ulčiću tak av Krist? To je Krist naše ga 

D unsa Scota, pre dvodnik a 

franje vačk e te ološk e šk ole s k raja 13. 

stolje ća. Krist posre d čovje čanstva, 

proslavite lj O če v. 

O ne divne , produže ne , u ne b o 

uz dignute , rašire ne ruk e , k ao živi: 

Slava O cu i Sinu i D uh u Sve tom u! U 

isto vrije m e i Sin Božji – uočite 

apok aliptičnu b je linu Kristova lik a i 

nje gov nadljudsk i stas – ali i Sin 

Č ovje čji – tak o čvrsto uk orije nje n u 

naš dalm atinsk i svije t. Noge su m u 

se , k ao u raz granata k orije na 

stolje tnih m aslina, uvrije žile u onih 

tisuću m alih figura

što ih je m ajstor Ivo naslik ao u svoj 

živosti narodnih nošnja D alm atinsk e 

z agore “, re k ao je tom z godom fra 

Bonave ntura. Uz rođe ndansk u 

če stitk u gustatoru D ulčiće va Krista 

pridružim o se že lji k oju je z agre b ačk i 

nadb isk up k ardinal Josip Boz anić 

iz re k ao pri susre tu s patrom D udom 

u franje vačk om sam ostanu na 

Ivo D ulčić: Kuće i m asline 

z agre b ačk om Kaptolu: 


„O vo slavlje je poče tak slavlja z a 

dijam antnu m isu 15. sije čnja 2010. 

godine , k oju Vam že lim da 

proslavite . H vala Vam z a sve čim e ste 

oz načili Crk vu u H rvata“. 

„Vje snik “, 17. i 18. sije čnja 2009 .


Nije to ono što sm o navik li gle dati. 

Vje što naslik ane figure , um je tno 

postavlje ne da iz az ovu našu 

osje ćajnost. To je govor b oja. Boja sa 

z ida propovije da. Igra naok o 

b e sm isle no postavlje nih k am e nčića 

raz nih b oja slije va se u je dnu 

pre k rasnu cje linu – poruk u. 

Proše ćim o le tim ice pok raj poje dine 

slik e form ata 67 x 67 cm . 

Prva, najdotje ranija – jasno – radio ju 

je dok nije b io z ah vaće n b ole šću. 

Krist dostojanstve n, z aogrnut 

crve nim plašte m . Kralje vsk im , ali 

patničk im . Sim b ol svih m uče nik a. 

Sim b ol Pravde . Pilat ne gle da u 

osuđe nik a, ne m a snage . Pilat – 

sim b ol Ne pravde ! 

Križ na drugoj, i svim postajam a, 

raz ličit je , u drugom položaju. Poput 

ne k oga k oz m ičk og z la pritišće 

Kristova le đa svom te žinom i

gorčinom . Krist postupno pada da b i 

se u de ve toj postaji, „Isus pada tre ći 

put pod k riže m “, potpuno iz je dnačio 

u b ojam a s poz adinom . 

Sk oro se lik Krista i ne vidi i na pam e t 

nam dolaz e apok aliptična vre m e na 

k ad vlada Z lo. U ovom h rvanju Z la i 

D ob ra, k ad ne staje sunce i gub i svoj 

sjaj (XII. postaja) ne k olik o postaja 

nade poput če tvrte , „Isus susre će 

svoju m ajk u“, M arija pada u naručaj 

Kristu, a on čvrsto stoji ob ujm ivši k riž 

i tom istom ruk om pok az uje gore k 

O cu k ao da ve li 

„M ajk o, O tac je onaj k oji vodi 

povije st“. 

A pre k rasna še sta postaja, „Ve ronik in 

rub ac“, lik je Kristove iz m uče ne 

glave . Z e le no lice pok az uje svu 

patnju i gorčinu osam lje nosti. O či 

ne sim e trično postavlje ne , usta 

isk rivlje na od b oli doz ivaju nam u 

pam e t rije či Prorok a: „Ne b ijaše na 

nje m u lje pote i ob ličja da b i se 

z agle dali… 

Č ovje k b oli vičan patnjam a… “ 

I u ovoj trage diji i dram i vrh unac je 

Krist na k rižu sam , sunce pom rčalo, 

Z lo z avladalo. 

Vlast Z loga m alo traje , je r u trinae stoj 

postaji dom inira z e le na b oja, b oja 

nade k oja čitavoj k om poz iciji daje 

sjaj i ne sam o sjaj ve ć i poruk u: nada 


Usk rsnoga jutra je b liz u, još sam o 

grob i pob je da je tu i z ato sunce 

ponovno dob iva svoj sjaj. A 

Um je tnik se potpisuje osje ćajući 

b liz inu svoje sm rti upravo na 

če trnae stoj postaji - ali ne sam o 

b liz inu sm rti ve ć i b liz inu Usk rsnoga 

jutra. 

I ovo ve le b no dje lo postavlje no je da 

z a sva vre m e na k rasi našu crk vu, 

dare žljivošću prijate lja i štovate lja 

Ive D ulčića, a i ljub ite lja svoga m je sta 

i ne k a k ao z nak z ah valnosti s naše 

strane b ude ovo navođe nje 

dob ročinite lja: m ons. 

Ce le stin Be z m alinović poz ajm io je 

novac z a nab avu m oz aičnog k am e na 

u M uranu. 

Cije lu su postaju platili: m ons. dr. 

Franjo Kuh arić i Prvostolni k aptol 

z agre b ačk i, b raća M iličić pok . 

M ilivoja, Josip M iličić-Bilac, Pe re 

D ulčić, N.N… . 

Svoj doprinos su poslali M ate M iličić- 

Bilac, Lucija Bade m ić, M arin H raste , 

Katica Cisar, Katica i Juraj Jurje vić, 

don Ante H ailo, Vick o D ulčić, Antica i 

Ante Palarić, Tih om ir M iličić, Juraj 

M iličić – Bark o. 

Na pose b an način tre b a istak nuti: 

M ate Pandol (Topotov) iz Kalifornije 

k oji se , z b og b ole sti, z avje tovao da 

će uplatiti ostale postaje .


Tride se t godina k oh e re ntnog 

slik arstva prože tog, s je dne strane 

strastve nim i ne pre stanim 

istraživanje m novih slik arsk ih 

solucija, a s druge pak , podre đe nog 

te žnji da se ostane vje ran ne k oj 

ne ob ičnoj poe tsk oj viz iji stvarnosti, 

osob ito z avičaja i nje govih 

k olorističk ih protub e ranca – tak o b i 

se m ožda m oglo saže to ob jasniti 

ve lik oga h rvatsk og slik ara Ivu 

D ulčića. (… ) Sre ćom , svrše tak 

nje gova fiz ičk og trajanja ne z nači i 

z apre tanje vatre k oju je z apalio. 

Vrije dnost i ve ličinu Ive D ulčića i 

nje gova dje la, naravno, ostat će 

podcrtana više ne go je dnim 

oz načite lje m … 

A. Karam an, „Slob odna D alm acija“ 8. 

ožujk a 19 75. 

Ge ne racije će z asigurno pam titi Ivu 

D ulčića k ao aute ntičnog pje snik a 

m e dite ransk og k rom atiz m a. (… ) Bio 

je slik ar e k vinocialnih raspolože nja… 

D ulčić se sve više prik lanjao 

stanovitim m e tafiz ičk im prob le m im a: 

čulna b oja ustupa m je sto je dnom 

više duh ovnom k oordinatnom 

sustavu grafičk ih sple tova. (… ) U 

vitroim a je Ivo D ulčić ostvario 

je dinstve n opus k oji pre dstavlja pravi 

pre porod je dne prastare te h nik e ; 

više ne go na platnim a D ulčić se na 

tim z adacim a pre dao stvaranju 

čarolija stapanja svje tlosti i m ate rije . 

Re ligioz na te m a poslužila m u je z a 

osob ni slik arsk i govor o 

e gz iste ncijalnim b itim a… O d 

sub je k tivnog doživljaja svije ta on je 

postupno k ročio do sfe ra 

transce nde ntalnog… 

Vladim ir M ale k ović, „Vje snik “ 9 . 

ožujk a 19 75. 

Z avršava je dan i drugi studij (tj. 

pravo i slik arstvo) b e z laure ata, ali se 

prik lanja sam o k istu i pale ti. 

M e đutim , te šk o se afirm ira i prate ga 

m nogi paradok si: najprije je od 

Ak ade m ije odb ije n, a z atim iz nje 

iz b ače n, k ritik a pre šućuje k ljučan dio 

nje gova opusa, a on sam odb ija 

javna priz nanja, u crk vam a ostvaruje 

svoja najz načajnija dje la, a dio 

crk ve nih ljudi nad njim se 

sab lažnjuje (i čak ga tuži Sve tom 

oficiju u Rim ). 

„Vir“, b r. 1-3, 19 75. 

O lik ovnoj osob nosti Ive D ulčića 

m ože se i m ora govoriti u širim 

odnosim a, pa se nje gova iz raz ita

vrije dnost m ože sh vatiti i ocije niti te k 

u ob uh vatnijoj cje lini vre m e na i 

prostora, u cje lini svje tsk e lik ovne 

k lim e sre dinom stolje ća, u 

raz m je rim a jugoslave nsk og i 

h rvatsk og, te na k raju dub rovačk og 

lik ovnog k ruga. (… ) D ulčić je b io 

sam o i potpuno slik ar. Slik anje je b ilo 

nje govo životno i e tičk o nače lo, 

osob ita vrsta osob ne sve tinje . Rođe ni 

k olorist s apsolutnim sluh om z a b oju, 

sam o je tim sre dstvom iz ražavao 

svoje m isli oduše vlje nja, ironiju, b lagi 

h um or, pažnju i ovaj sk rom ni ponos 

k oji je pod nje govim k istom pre vodio 

i b e z načajno u suvre m e nu i 

ne prolaz nu lje potu istodob no. 

M lade n Pe jak ović, „D ub rovnik “, b r. 1, 

19 75. 

Z adnju če tvrt svoje ga života 

posve ćuje slik ar sak ralnoj um je tnosti. 

Z adnju i najvrje dniju. Z b ilo se ono 

što k aže Soe re n Kie rk e gaard: Este tsk i 

čovje k postaje e tičk i, a e tičk i se na 

k raju pre tvara u re ligioz nog. (… ) Tri 

sak ralna panoa, onaj u splitsk oj Gospi 

od z dravlja, oni u franje vačk oj crk vi 

na Kaptolu u Z agre b u i u Gospi 

Lurdsk oj, tak ođe r u Z agre b u, čini se 

da pre dstavljaju m ak sim alan dose g 

D ulčiće vih viz ija sve tog. (… ) I 

pojavila se prva nje gova ve lik a 

sinte z a: im aginacija pok ršte nja i 

povije sti naše re ligioz ne tradicije , 

gole m a lik ovna k arta naših z e m alja i 

naših lik ova, ispre d k ojih su slave nsk i 

apostoli, a nad njim a le b di uz nositi 


lik Bogočovje k a iz m e đu z e m lje i 

z vije z da… iz gole m a z e m ljovida 

uz diže se sve čani osje ćaj vje rsk oga 

z anosa do vrh a. Kristov poz iv na 

nadilaže nje sam oga se b e u vis do 

stapanja s Bitk om svije ta. Poput 

tre pe re nja vojsk e b arjak a čitava se 

m asa uz diže pre m a Gore , svom Cilju, 

pre k o m ora svojih duh ovnih polja. 

Nastala je sim fonijsk a pje sm a, oda 

b oje . 

U crk vi z agre b ačk e Gospe Lurdsk e , 

na stub ištu što spaja k riptu s 

crk ve nom dvoranom , D ulčić je te žini 

arm irano b e tonsk ih b lok ova 

suprotstavio snagu svoje viz ije , 

pove z ao je dije love stak la snažnim 

grafiz m im a k oji na raz m je rno m alom 

prostoru sažim aju viz ure , profile i 

tlocrte staroh rvatsk ih crk vi k ao 

k arak te ristik e naše ga duh ovnog 

re lje fa i tim e ob rađuje naš duh ovni 

lok alite t. Na vitrauxim a franje vačk e 

crk ve na Kaptolu, na dvade se tak 

visok ih gotičk ih proz ora tk a, ve z e i 

ple te Ivo D ulčić svoju lik ovnu 

pje sm u, svoje lik ovne ve rse točno po 

k iticam a sve če vih lauda: H valite sva 

stvore nja! O d „ve lik og b rata Sunca“ i 

se stre k iše , od m ale trave i sitnih vlati 

do viših ve ge tativnih i z oom orfnih 

form i, spliće se i ispre pliće spje v u 

je dinstve nu h im nu. Bilo sunčano ili 

ob lačno ne b o, s trak e k rak ova 

osipaju se i truse tre pe rave iglice i 

lišće s tih lik ovnih latica, te se 

posje tite lju crk ve čini k ao da se 

našao usre d Gospodinove sje nice . 

Boro Pavlović, „O b novlje ni život“, b r. 

4, 19 75.


Ure dništvo 

U b roju 2. naše ga časopisa opširno 

sm o se osvrnuli na život, ulogu i 

pogib iju M ark a M iličića-Bilove rova. 

O n je ub ije n 18. travnja 19 44. godine 

u Že rjaviće voj ulici u Z agre b u, na 

z adatk u. Bilo je dopušte no da 

pogre b u b ude naz očna sam o 

najb liža rodb ina, a grob no m je sto 

odre đe no m u je na udalje nom u rub u 

grob lja M irogoja u Z agre b u. 

Ne posre dno nak on z avrše tk a rata 

posm rtni ostatci pok . M ark a 

pre m je šte ni su u re pre z e ntativni dio 

M irogoja u grob nicu od b ije loga 

k am e na. Posm rtni su ostaci tada 

pok opani uz sve dužne počasti i 

nadgrob ne govore , te uz naz očnost 

ve ćine Brušana i drugih prijate lja i 

z nanaca iz Z agre b a. Na prilože noj 

fotografiji s m je sta toga događaja 

vidi se h rvatsk i pje snik Jure Kašte lan 

k ak o drži posm rtni govor nad 

otvore nim grob om . Slik a je 

ob uh vatila sam o dio naz očnih uz 

sam grob , a m e đu njim a se vidi i 

D ušk o M iličić-Patinče v. Pok ojni 

M ark o z aslužuje našu poz ornost i 

sje ćanje , je r sm o b ili svje doci 

nje govu čistom ide aliz m u u k oje m u 

nije b ilo ni najm anje oče k ivane 

k oristi u slučaju pob je de , a ona se 

tada ve ć naslućivala. D ub ok o je 

vje rovao da se država m ora 

oslob oditi ok upatora i da se radničk a 

k lasa m ora oslob oditi k apitalističk og 

iz rab ljivanja. Z ato je dje lovao k ao 

ile galac. No nije pripadao ide ologiji 

b oljše viz m a, ve ć je k ao i m nogi drugi 

stari ide alisti nje govao pripadnost 

h rvatsk om narodu i k atoličk oj vje ri. 

Z ato tre b a poštivati uspom e nu na 

čistog i časnog ide alistu k ao što je 

b io M ark o M iličić. 

Slava m u i pok oj vje čni!

Autor: Juraj D ulčić-M irin 

Posrid b roda uz parvi šk äf usodje n je 

u je dnu rapu na dnu ôrb ur, a na 

šk ãfu, di se orb ur naslõnjo, ink avôn 

je je don poluk rug u k oji orb ur 

z asë de , i još ga se gvoždje n ili 

k onopim a prive že . Ta poluk ružna 

udüb ina z ove se gôla. 

Na orb ur se dviže ili išōjë jïdro 

k onopôn, k oji se z ove gindäc ili 

m ãnat. (D rugi pade ž od riči „m ãnat“ 

je „m ônta“, z ato se i k onopčić na 

flok u z ove m ontïć i doh odi od te iste 

riči „m ãnat“.) Konöp k ojin se prive žije 

lantîna od jidra uz orb ur z ove se 

tröca. Konopi k oji ve žiju vorh od 

orb ura i to od papafiga do k orita i 

k oji na ve ćin b rodim a im aju trë se z a 

pe njat se na orb ur, z ovu sôrtije . 

Napok on k onopčić k oji je od vorh a 

lantine do k arm e i k oji re gulô jidro i 

lantinu z ove se šüštica ili šüšta. 

H oće m o li govorit o jidrim a, pe če t 

će m o od prove . Na prôvi je uz som u 

aštu k olčić k oji se z ove baštuncîn, a 

prïdo nje se prive žije flök , je don ili 

ve će od njih . Flök je pok svak i sk roje n 

na trok ut; im o na k rajim a re fôrce 

(gornji se re fôrc z ove varïja), 

Konopčić na flok u k oji ga sve žije s 

vorh on od orb ura z ove se m ontïć; 

drugi k onopčić k oji ga sve žije s ašton 

z ove se gãša; a k onopčić k oji ga 


sve žije sa šk ãfon z ove se šk öta. 

Jïdor su dvi vorsti: na tri k antuna je 

jidro pë na, a na če tiri k antuna jidro 

trêvo ili trêva. Jidro pe na prive že no je 

gore na lantinu k ojoj se dolnjo glova 

z ove m ãca, i pre z dolnje ga pe nuna 

je ; dočin trêva im o na dolnje n k raju 

pe nún k oji je prive že n uz jidro 

m arafūnïm a. Ak o tre fi da jidro tre vo 

nim o dole pe nuna, z ove se m ïstik a, a 

tarcarūlï ili tarcarūnï su k onopčići s 

je dne i s druge b onde jidra i služu z a 

sm anje nje jidra z a ve lik a vitra. I jidro 

im o po k utim a re fôrce , k oji se na 

vorh u jidra, a i flok a, z ovu varïje . 

Varije se z ovu na jidru trêva gornji i 

donji re forc iz nõse . O k olo sve ga 

jidra, z a čvarstoću jidra, tvordo je 

prišive n je don k onop k oji se z ove 

gratîv. Na k utu od prove pri m ãci od 

lantîne je don je k onopčić do ašte od 

prove k oji se z ove davônt, a drugi od 

iste m ãce do orb ura k oji se z ove 

podôrbur, a na k raju od k arm e je 

k onop k oji je z adive n iz vonk a b roda 

z a je dnu k jük u, k ojo se z ove 

k astanjôla ili k ük a. Ti k onop z ove se 

šk öta. 

Jidro – k ak o i flok – sašive no je od 

ve će fïros (fîrsih ), a z odnji m u se dil, 

ča h lãm o na vitru, z ove ve ntôm .


Z a šuštu oli šušticu sm o re k li m alo pri 

ča je i z oč služi. 

Z a osiguronje b roda u portu od 

grub a vrim e na k od ve lik ih b rodih je 

sidro z vono ônk ara s dvi lopãte i s 

k rīžên, a k od m olih b rodih je sïdro 

k oje m u se šćop z ove fûž, a na če tiri 

grone (k oje u stupe sve žije vêra) 

če tiri su lopãtice , ča se z ovu m ãre ; 

dočin se vitica na vorh u šćopa z ove 

anêl ili prë jica, k ojo služi z a 

prive z onje surgadîne k ad se b rod 

arm ižōjë . 

M isto sidra, z a m anje potrib e , prive že 

se arganêl (tanji k onop) z a k am ik , k oji 

im o rapu na se b i, i surgo ga se k ak o 

sidro b ilo z a daržonje b roda b ilo z a 

dažonje m rîž. Ti k am ik se z ove m ãžor. 

(M ažor je k am ik k oji im o na se b i rãpu 

i u tu rapu udiju m ladići k itu cvićo i 

stovjaju to na ponïstru oli na k uću 

divnjam i na osvït parve ga m aža, pok 

z ovu tu k itu m ôž a k am ik tak o rapje v 

z ovu m ãžor, a po te m u i ovi rib orsk i 

k ãm ik isto z ovu m ãžor, sa svin da 

nim o nik ak ova poslä s m ãže n 

m isocon.) 

Na b rodu su alōtï (osim 

napom e nutih ): barîlci s k alüm on, 

m õlo svićãlo z a „pod svīćü“, trãina, 

fružôda, m ulinë li, ôrk ul, šãćac, 

m otovïlo, k olõč, k anjčë nica, üdice , 

pjūsk älo, sinjõl, bucêl i täja, k rök , 

šk andôj, jôgle , k ônce i brïtvica, pöbuk , 

parangõl i šë m e t. 

Z a svićaricu h oće se svićãlo k oje se 

nasõdi na svićôlnicu, prive že nu uz 

aštu od prove k onopčiće n k oji se 

z ove vë nat. 

Kad se voz i u k ajiću na k arm i je dnin 

ve slon, to se re če voz ït na gunduljêru 

oli voz ït na šîja-vôga. Kad se ob ično 

voz i, re če se : Vöz , vöste , a: z avë z , 

z avë ste . Šîja! Vôga! Šîja k arm ä! Vôga 

prôva! 

Ne re če se m ašina, ne go m ãk ina.

Ivan Pandol-Tam b ole tov 

Raz dob lje od godine 19 45. do 19 53. 

dije li se na vrije m e potpune , 

sve ob uh vatne b oljše viz acije društva 

do 19 48. i vrije m e do 19 53. k ada 

nak on Staljinove sm rti b ratsk i stisak 

popušta, slab i. O no prvo je vrije m e 

vje re u novi b olji život, vrije m e nade 

da je glad iz a nas, da sm o b orb om 

ste k li te m e ljna prava slob ode 

vje roispovije di, z b ora i dogovora. 

D olje k apitalisti, dolje b uržoaz ija, svi 

sm o je dnak i, itd. Živio drug Staljin, 

živio b ratsk i Sovje tsk i save z ! b ile su 

dom inantne parole ak tualne vlasti. 

U prvim poslije ratnim godinam a 

jak om su se prom idžb om utisk ivale u 

svije st ljudi dvije ide ološk e 

odre dnice . Prva, da se Tito b orio dok 

se je k ralj Pe tar II. (Karađorđe vić) 

že nio, što je , uz ostalo, tre b alo 

potvrditi iz b orim a je dne ne dje lje 11. 

stude nog 19 45. U Brusju su gotovo 

svi glasovali do pe t popodne , je dino 

don Frane i b arb a Luk a H ure tov nisu. 

Še tali su se ce stom raspravljajući 

pre d šk olsk om z gradom . Išli su 

glasovati te k u z adnji sat. Tada su se 

u glasačk e k utije um je sto glasačk ih 

listića ub acivale če lične k uglice . 


Nam je rno je to b ilo tak o napravlje no 

k ak o b i z ve k e t k uglice iz b ornoj 

k om isiji oz načavao z a k oga si 

glasovao. U onoj tz v. ćoravoj žari, 

k ak o su z vali onu k oja nije z a Tita, 

nađe ne su sam o dvije k uglice . 

Re z ultati iz b ora b ili su k ao i ob ično 

9 9 ,9 % z a Titovu Jugoslaviju, državu 

sastavlje nu od še st re pub lik a, pe t 

naroda, če tiri je z ik a, tri vje re , dva 

pism a i je dnom partijom . Z a tak av 

„Bab ilon“, k ak o je sam Tito govorio 

(m e đu svojim a), m ogla je postojati 

još je dna partija, ali da b ude u 

z atvoru. 

D ruga je b ila h valospje v sve m u što 

dolaz i iz „z e m lje sovje ta“, Staljinova 

b ratsk og SSSR-a. M ate rijalnog (m i na 

Brusju) nism o dob ili ništa od silnih 

re z ultata sovje tsk og b iologa 

M ičurina s dvije že tve u godini, ni od 

trak toriz acije i e le k trifik acije . D ob ili 

sm o sam o silnu prom idžb u o 

k olh oz im a i sovh oz im a. 

O d Z apada sm o dob ivali pak e te 

UNRRA-e s corne d b e e f k onz e rvam a, 

Trum anovim jajim a (jaja u prah u), 

m lije k om u prah u i žutim sirom . I b ilo 

b i to podnošljivo, da je b ilo m alo više 

te (H )UNRRE, a m alo m anje (H )O Z NE, 

k ak o su govorili u to vrije m e Bosanci.


Ljudi su se podrugljivo k rižali „U im e 

oca Le njina, sina Staljina i duh a Tita“. 

U toj prom idžb i sam o se je če k ao dan 

k ada će «Am e rik a i Engle sk a b iti 

z e m lja prole te rsk a“. Kada sm o 

je dnoga profe sora pitali o tom e , 

odgovorio je k ratk o: „Bila b i to k ruto 

ve lik a šte ta“. 

Kak o je Z apad sve više „propadao u 

gnjilom k apitaliz m u“, m i sm o k oracali 

u „svije tlu b udućnost“ uz Tita i 

Staljina, ta „dva junačk a sina“ sve do 

Re z olucije Inform b iroa godine 19 48. 

Tih se godina prije svak oga film a 

prik az ivao žurnal u organiz aciji 

Agitpropa i u re žiji „Z astava film a“, 

k oji je naše uspje h e u privre di 

isk az ivao u postotcim a i uspore đivao 

s Am e rik om , sa Z apadom uopće . 

Luk ava i uspje šna prom idžb a sve dok 

nism o pogle dali sam i k ak o se vani 

živi. Prom idžb a o dob ru životu u nas 

b ila je jak a i u inoz e m stvu. Tak o su 

b rodovi „Radnik “ i „Partiz ank a“ 

dove z li i ne k e b rušk e Am e rik ône - 

če tvoricu iz Arge ntine i poslije 

dvojicu iz SAD -a, sve sam ci b e z 

ob ite lji. Njih ovo im ovinsk o stanje 

dovoljno je govorilo o životnom e 

standardu u tim dvje m a državam a 

Am e rik e . D o njih ova dolask a im ali 

sm o m aglovitu slik u Am e rik e . 

Njih ovim se dolask om ta slik a 

raz b istrila i raz b ila u dvije m nogo 

jasnije gotovo opre čne pe rce pcije . 

Re z olucijom Inform b iroa (IB) i 

Titovim „ne “ ve lik om e Staljinu 

nastalo je čudno k om e šanje u našim 

glavam a, sre tni što sm o se 

„oslob odili“ Rusa m isle ći da se tim e i 

političk i sustav m ije nja. Naprotiv, 

nastale su čistk e m e đu k om unistim a, 

osnivale su se Kole k tive , pojačao se 

te ror pri prik upljanju poljoprivre dnih 

višk ova, uve de ne su „dob rovoljne “ 

radne ak cije itd. UD B-a je narasla u 

ovlastim a i b rojnosti do gole m ih 

raz m je ra, političk i te ror je b io očit u 

svim sastavnicam a društva. Nastala je 

k rilatica: O Z NA sve doz na… 

Te k tri godine nak on Re z olucije IB-a, 

poče lo se u nas ob javljivati k njige o 

Staljinovoj strah ovladi i m ilijunim a 

žrtava k ole k tiviz acije u postupk u 

rask ulačivanja k ulak a u SSSR-u. Te su 

žrtve b ile prik az ane k ao isk ljučivo 

Staljinove pogrje šk e , a ne k ao 

proiz vod dik tature prole tarijata 

oliče ne u Politb irou KP. Nije se pisalo 

da je k om uniz am „nasađe n“ na 

k rivom e te m e lju, to je st na z aostaloj 

z e m lji upravljanoj strah ovladom još 

od Ivana Groz nog, pa poslije Pe tra 

Ve lik og i ostalih care va - de spota. 

Ne provje re na te orija M arxa, Enge lsa i 

Le njina o e k onom sk im param e trim a i 

višk u vrije dnosti odnosila se je na 

raz vije na društva, a ne na z aostalo 

rusk o društvo. Pok az alo se još 

je danput k ak o je pok ušaj da se u 

stvarnom e životu ostvari „utopija“ 

ne m oguć, čak unatoč m ilijunsk im

žrtvam a. 

Prvu k njigu o prisilnoj k ole k tiviz aciji 

u SSSR-u vidio sam u iz logu k njižare 

u Splitu (19 51.). Bila je to „Z avje ra 

šutnje “ W e issb e rga, k njiga k oja je 

otk rivala istinu o suđe njim a i 

postupcim a NKVD -a u ve lik im 

čistk am a. Te k se godine 19 53. 

osje tilo olak šanje i b ilo je m anje 

uh iće nja i suđe nja po k ratk om e 

postupk u. Karde lje va najava 

radničk oga sam oupravljanja (19 51.) 

k ao otk lon od državne strogo 

plansk e privre de oz načila je poče tak 

naše ga jugoslave nsk og puta u b olju 

sutrašnjicu. 

Taj m agloviti proje k t pob uđivao je 

ipak nadu u ne k o novo m anje olovno 

vrije m e . 

Bilo je to dob a b urnih prom je na, a 

k ak o pob je dnici uvije k i u sve m u 

im aju pravo, b ilo je i „fantastičnih “ 

re z ultata, dak le onih z a pam će nje 

k ao i onih z a z lopam će nje . 

Napasajući k oz e , volio sam pje vati 

pje sm u: Pe ro k opa, a m otik a piše , 

druže Tito ne m ore se više - k ak o m e 

je naučio b arb a Vick o M inge tov. 

M islio sam da se radi o ne k om Pe tru. 

I pje vao b ih ja i dalje da m i otac nije 

priprije tio da je to re ak cionarna 

pje sm a, da se „Boga ti tvoga, m ore 


poć u pržun!“ U te k stu pje sm e se 

aludiralo da su u tom e novom 

vre m e nu pism e ni, dak le šk olovani, 

ljudi od pe ra, ostali b e z služb e , a 

z am ije nje ni su polupism e nim ili 

posve ne uk im pouz danicim a. Tada je 

b iti podrije tlom od sirom ašnih 

rodite lja, od prole tarijata, 

re volucionara, b ila pre dnost u 

odnosu pre m a dje ci šk olovanih 

rodite lja, trgovaca i drugih , k oji nisu 

ni z nali da su b ogata b uržoaz ija. 

Je dnom rije čju, b iti iz „nigdine “, 

„ne dođije “, ne k ak ve «Koz are » b ilo je 

u m odi. To fe tišiz iranje ne uk ih ili 

polupism e nih „b rđana“ pojava je 

nak on svak oga rata na našim 

prostorim a, a nažalost i nak on 

D om ovinsk oga rata k ada je 

vrije dnosni sustav socijalističk og 

sam oupravljanja odb ače n. To je 

dob a političk ih prom je na i 

žrtvovanja starih k adrova i svih 

njih ovih stručnih z nanja novim a 

poslušnicim a, pa m ak ar ti novi b ili 

političk i i vje rsk i pre ob raće nici. 

U godinam a o k ojim a govorim o 

uspje šan poče tak svak e k arije re 

tre b alo je poče ti dob rovoljnom 

radnom ak cijom , oštrom k ritik om 

drugih i b lagom sam ok ritik om . 

Uvodio se pojam „pošte na 

inte lige ncija“, z a raz lik u od one k oju 

su naz ivali re ak cija. Poslije sam i sam 

pripadao ovoj drugoj i ne svojom 

voljom .


Bile su to k asne če trde se te k ada su u 

Brusju postojale dvije z adruge . 

Je dna se z vala O pća poljoprivre dna 

z adruga (O PZ ), a druga, 

novoosnovana, Se ljačk a radna 

z adruga (SRZ ), u narodu z vana 

Kole k tiva. O na O pća b ila je ostatak 

starog „naz adnog“ se ljaštva, k oje se 

otim alo novoj i „pe rspe k tivnoj“ 

Kole k tivi. Glavni su prije pori b ili u 

ve z i s raspodje lom um je tnoga 

gnojiva, m odre galice , sum pora i 

drugih te žačk ih potre b a. 

Kuh inja u našoj k ući b ila je u ono 

vrije m e gotovo nova, pone što ve ća 

od ostalih , dob ro z agrijana i još b olje 

posje će na, pa su se i ne k i sastanci u 

njoj održavali. 

I sve b i to b ilo u re du da m oja m ajk a 

nije b ila onak o „ne z godna“ vje rnica. 

Tak o je vladalo pravilo da sastanak 

m ože poče ti k ada te ta Bortica (k ak o 

su ju z vali) ode spavati i ja k ao dije te 

z a njom . 

Re dovito b i sk inula k vôdar sa sv. 

Te re z ijom sa z ida i k re nula. 

Z anim ljivo je k ak o su se svi trudili da 

ne z ab oravi odnĩt k vôdar. Raz log je 

tom u što su tada b ili sigurni da se 

ne će vratit radi „ne k og posla“ u 

k uh inju, je r, ak o se vrati i ostane 

sje diti, propast će sastanak . 

Kada sam ju pitao z ašto ne ostavi 

slik u sa sv. Te re z ijom na z idu, ljutito 

je odb rusila: „Nēćü je ostãvit da slüšo 

onë b e z b ôžnik e i b e štim adūrë , njõj 

nĩ m ïsto s njïm a.“ 

Na tak vim su se sastancim a uvodile 

ne k e nove rije či, pa je k ontinge nt 

gnojiva u raspravi tih slab o 

šk olovanih ljudi postao k ontine nt, 

grafik on je postajao gram ofon, 

nadnica u Kole k tivi postala je 

trudodan, radnik je postao 

trudb e nik om , a rije č k om prom is 

z vučala je k ao ne što strašno. Tak o je 

je dnom ne k i drug iz ruk ovodstva 

k otara pre dložio da se ipak m ora ići 

na k om prom is s onim 

„naz adnjacim a“ u O pćoj 

poljoprivre dnoj z adruz i, a 

pre dsje dnik Kole k tive z ab rinuto re če : 

„Ak o će doć do k om prom isa, h om o 

dom a po re volve re “. Ta strašna rije č 

k om prom is z vučala je ne što k ao 

k onflik t, suk ob , k oje ga se dak le sam o 

silom (oružja) m ože rije šiti. 

Goli otok je u žargonu upuće nih b io 

M e rm e r, itd. 

Važno je b ilo z nati, ak o je ne k i 

ak tivist došao održati sastanak , 

k olik o je taj drug opasan. I tu su 

postojale nove rije či k ao: „drug iz 

sindik ata“ pre dstavljao je najniži 

stupanj opasnosti, no „drug iz 

ruk ovodstva“ je ve ć b io opasnija 

osob a, pa se pitalo: „A je drug od

ile ga re da?“. 

Ak o je odgovor b io potvrdan, z nači 

m ora se b iti naz očan, ne z adronjat 

na sastank u i paz iti što se govori, je r 

se Goli otok upravo popunjava. 

U tak voj b urnoj situaciji tre b alo je 

im ati luk avosti, pa ne što poh valno 

re ći z a novi pore dak , z a socijaliz am , 

tre b alo je sudje lovati u raspravi. 

Tak o je je dnom b arb a Luk a Č ripotov 

že lio dati svoj prilog raspravi 

govore ći: „Kak o je , e to, b oga m u, 

ovaj silan raz vitak … raz vitak , judi 

m oji… (i tu z astade je r očito se nije 

im alo što re ći)“, k ad b arb a Ive 

Bujačin dom e tne : „Je Luk a, im oš 

prov, ovaj raz vitak z avitk a m isliš… “ i 

propadne to glum atanje po Luk i uz 

opći sm ije h . 

Naš su život tih godina odre đivali i 

ne k i novi rob nonovčani odnosi i 

ograniče nja. 

Te žaci su m ogli ostaviti z a svoju 

ob ite lj onolik o svojih proiz voda 

k olik o je odre dila država z a pre živje ti. 

Sve što je b ilo više od toga m oralo se 

pre dati državi k ao višak , a plaćao se 


po državnoj cije ni. 

Slije dom toga nije se , prim je rice , 

dopuštalo ponije ti u Split više od tri 

litre vina. M ilicionar je pre gle davao 

pak e te pri uk rcaju na b rod na 

h varsk oj rivi. Kontrolirale su se 

k oličine vina i drugih proiz voda, 

če sto sk rivanih po k onob am a. 

U prvim m je se cim a nak on rata stiz ali 

su pak e ti grah a, le će i k uk uruz a iz 

Z agre b a rodb ini u Brusje . Tk o je im ao 

požrtvovnu rodb inu u Z agre b u im ao 

je ve lik u sre ću. 

U tim su godinam a b ili uve li b onove 

z a pre h ranu, te k stil i ob uću. Radničk i 

su im ali oz nak e R, a dje čji i uče ničk i 

su im ale oz nak e D 1, D 2… . 

S onim novce m od višk a proiz voda 

iz nad nužnih potre b a i onim 

dob ive nim od prodaje vapna nije se 

im alo što k upiti. Ljudi su odlaz ili u 

Srije m i Srb iju k upovati pše nicu, 

onak o u sk upinam a od tri do pe t 

osob a. Išli su m nogi Brušani k upiti po 

ne k olik o stotina k ilogram a, z a se b e i 

z a rodb inu. Išli su tak o ljudi i iz 

drugih se la. 

No m oralo se je im ati ne k i 

dok um e nt, to je st doz volu m je snog 

Narodnog odb ora z a k upovinu i 

prije voz žitarica. 

Je dnoga je dana u ranu z oru m oj 

otac na m ulu odjah ao u Stari Grad da 

svje doči na sudu z a b arb a Ivana 

M andičina iz Ve loga Grab lja da je 

Ivan k upio pše nicu z a se b e i rodb inu


k ao i drugi. Nje ga je naim e b io 

prijavio ne k i sum je štanin da je 

navodno pre prodavao k uplje nu 

h ranu, što je b ila laž i potvora sa 

svrh om da se tom u čovje k u z b og 

vje rsk ih opre dje lje nja nane se z lo. 

M oj je otac iz javio da je to lažna 

optužb a i da po toj logici i on (m oj 

otac) i svi drugi te žaci k oji su putovali 

i k upili pše nicu z aslužuju z atvor. 

Barb a Ive je b io oslob ođe n optužb e i 

nam a usrdno z ah valjivao. 

Bilo je to dob a k ada se pre k o Jadrana 

b je žalo u Italiju. Tak o su pre d Božić 

19 48.(?) pre b je gli Ante Bailov i 

Ivank o Šće potov trab ak ulom iz 

Splita. Iz D ub rovnik a je pak pob je gla 

cije la posada ve slača je dnog 

osm e rca, m e đu njim a i Ive M iličić- 

Ivotov. Iz H vara se tak ođe r b je žalo, 

ne k ad i ne uspje šno, a tak vim a je , ak o 

ih ve ć na m oru nisu ub ili, od tada 

adre sa b ila Goli otok . S čistim 

dok um e ntim a otišli su u Am e rik u 

je dino m oji susje di Jak ov i Jure 

D ulčić-Topotovi s m ajk om k od 

svoje ga oca u Kaliforniju. 

U žargonu UD B-e ti su se otoci 

naz ivali M e rm e r. Goli otok b io je 

z atvor z a m ušk arce , a Grgur z a 

že nsk e . Taj udb ašk i naz iv nastao je , 

k ak o se tum ačilo, je r se tam o vadio i 

ob rađivao m ram or. Ak o je u to 

vje rovati, onda su b ogm e tih godina 

b ile ve lik e potre b e z a m ram orom , je r 

je tam o b ilo pre k o 12.000 

z atvore nik a. Po ne k im autorim a čak i 

više od 16.300. 

Je dnostavno, ak o si b io sk lon 

„ob radb i k am e na“ i tvrdio ono što su 

te do juče r učili: Ni Katoličk a crk va 

b e z Rim a, ni Kom unističk a partija b e z 

M osk ve - b ilo je dovoljno. Č e m u 

ostale provje re ? „Spe cijaliz acija o 

državnom trošk u“ svim a je b ila 

osigurana. Bilo je i onih k oji su b ili 

„stidljivi“ da tak vo što iz jave pa su to 

z a njih napravili susje di, k ak o to 

inače b iva u nas. 

Iz Brusja su tam o b ila dva tak va 

„spe cijaliz anta“. Je dne su lje tne noći 

ne gdje 19 56. (ili 57.) na nagovor i 

m olb e nas ne k olik o šk olaraca, uz 

puno cigare ta i oh rab rivanja, njih 

dvojica se dopunjavali u svojim 

prisje ćanjim a o prije voz u od 

Katalinića Briga u Splitu, pre k o luk e u 

Bak ru do „sve čanog doče k a“ na 

M e rm e ru. O pisali su i je dnu pob unu 

tam o, glavne ak te re i prim ije nje ne 

m e tode pre odgoja. Tak o sm o, vrlo 

rano, nas ne k olicina saz nali ono o 

če m u se glasno šutje lo. 

Te tople lje tne noći k rv m i se le dila u 

žilam a. O tom e nije b ilo uputno 

govoriti ni u ispovidno im e . 

Sada na k raju ovoga te k sta m alo 

nak nadne pam e ti:

Kao prvo, ob račun s 

inform b iroovcim a, postupak 

uh iće nja i m e tode „pre odgoja“ b ile 

su točna k opija rada Le njinove 

političk e policije . 

D rugo, logori na Golom otok u i Sv. 

Grguru istovje tni su prvom e gulagu 

na otočju Solovk i u 

Bije lom e m oru, a po svje doče nju 

m nogih m nogo ok rutniji. 

I tre će , Kole k tive su k opije sovje tsk ih 

k olh oz a po osnutk u, po ustrojstvu i 

te roru. 

Sada te k uviđam da sm o ipak ne što 

dob ili iz b ratsk oga SSSR-a. 

A sve je to lije po opisao je dan od 

prvih jugoslave nsk ih k om unista Ante 

Ciliga u k njiz i pod naslovom „U z e m lji 

ve lik e laži“ tisk anoj u Pariz u još 

davne 19 38. godine . 

D ak le , ništa novo pod sunce m ! 

Naš susid Jak ov D ulčić-Puiz ov b io je 

žrtva je dne od m nogih dire k tiva 

partijsk im članovim a i m iliciji da 

pronađu i raz vlaste odre đe nu k votu 

ne prijate lja. Z apravo, sm isao je b io 

raz b aštiniti b ivše b ogataše . No 

k rite rija o b ogatstvu k ulak a nije b ilo, 

ne go je onak o odok a tre b alo ne k oga 

naći, b ilo k oga, glavno je b ilo da se 

ispuni k vota. 

Susid Jak ov Puiz ov b io je k ao m e sar- 


trgovac proglaše n z a k ulak a, pa su 

ga raz vlastili od svih gove đih k oža i 

m je h ova osuše nih u šufitu nje gove 

k uće . Jak ov je b io je dini m e sar u 

Brusju, pom agao m u je b rat M iće . 

Pre d rat ili u prvim danim a nak on 

rata, još je k oji put išao k upovati 

stok u u Bosnu. Prodavao b i m e so na 

vje re siju, a k ak o ljudi ni na više struk e 

opom e ne ne b i platili, onak o silovit i 

ljut z nao b i po b osansk i podvik nuti: 

„Se ri pare !“, je r nije im ao novca z a 

k upiti novo stado u Bosni. 

M e ni su ti priz ori b ili vrlo ne ugodni. 

Jak ov je naglo ostario, ob olio i nak on 

ne k olik o godina ve ć je dva h odao, a 

ja m u onak vom one m oćalom re če m : 

„D i si sad Jak ove , ča sad ne govoriš 

Se ri pare .“ O n m i doz ove m ate r i 

potuži se : „M a pogle doj Borte , ča 

son doče k o da m e ovo m olo govno 

z aje … .“. Bilo je re z ona u toj nje govoj 

re če nici, je r je Jak ov b io po 

godinam a drugi m e đu b raćom . Prvi 

je b io M atan, k oji je po starje šinstvu 

naslije dio vlast u fam e ji i loše 

upravljao poslovim a, te sam ovoljno i 

grub o m altre tirao m lađu b raću. 

O b ite lj je um je sto napre tk a svak im 

danom naz adovala. Jak ov je b io te k 

m ladićac, još ne jak , ali k ao raz um an 

vidio je propast. Tražio je pom oć od 

m oje ga oca, a ovaj pak pok ušao 

posre dovati k od M atana, ali b e z 

uspje h a. 

Kad je ve ć tak o, m oj Jak ove , ni druge


druge ne go da se pripre m iš je dne ga 

dne va na ob račun i ak o pob idiš, 

pre uz m i k om andu u fam e ji. I tak o se 

dogodi da je dnoga dana M atan udari 

Jak ova, a ovaj, duše vno i tje le sno 

pripravan, vrati udarce m i počne 

b orb a dva „titana“ po snaz i. Udaraca i 

valjanja je b ilo duž cile k ole (k ale ). 

Jak ov je pob je dio, pre uz e o vlast i 

prove o pre raspodje lu poslova u 

ob ite lji. O d tada je M atan b io 

z aduže n z a ispašu stok e , i tak o sve do 

svoje sm rti k ada je u vali M aloj Tatinji 

nagaz io na m inu z aostalu iz rata. 

O d m og rođe nja do k ršte nja prošlo je 

gotovo če tiri m je se ca. To je b ilo 

vrije m e prije pora i dogovaranja ok o 

k um stva iz m e đu oca i m ate re . 

Konačno je uz ob ostrane ustupk e 

odluče no - k um će b iti Gojk o (D ušan 

M arić), oče v favorit, a k um a će b iti 

M argarita Č ripotova, m ajčina rodica. 

Poslije , k ada je m oj k um , k ao stude nt 

i k om unist, došao poče tk om rata iz 

Z agre b a, m oj se je otac b rinuo o 

nje m u je r je z a njim navodno b ila 

raspisana policijsk a tje ralica. 

Č uvala ga je i nje gova rodb ina, to 

više je r je b io plućni b ole snik . 

Vje ruje m da je m oje ga oca on 

„z ave o“ k om unističk om ide jom . Z a 

m oju m ajk u to je b ilo ne prih vatljivo 

političk o pijanstvo. U prvim 

godinam a nak on rata m oje ga k um a 

voz io je k otarsk i auto. O tok H var je 

b io k otar. Pone k ad b i stao u Brusje i 

k od nas pre z alogajio ne što dom aće 

spiz e . Tada b i se raz govaralo o 

iz gradnji nove ga čovik a. 

Najve će k ontre štavanje iz m e đu 

m oje g k um a i m ajk e b ilo je u ve z i s 

odnosom nove vlasti pre m a vje ri i 

Crk vi uopće . Uvije k je b ilo inicirano, 

onak o u šk e rcu, k ak o je s re ligijom , 

tim opijum om z a narodne m ase , sada 

svrše no. M ajk a je tvrdila da su 

k om unisti lažljivci, je r u Ustavu piše 

da je slob oda vje roispovije di, a 

učite lje k oji idu u crk vu iz b acuju iz 

služb e . 

Njoj je to b ilo k ao b ik u crve na k rpa, 

pale b i svak ak ve rije či, ali nik ad 

osob ne uvre de . 

Bio sam tak o svje dok om je dne svađe 

o toj te m i, k ada je , onak o očajna, 

z ak ljučila: „U lažim a ste se z ače li, u 

lažim a će te , k um e , ne stat“ m isle ći na 

sve k om uniste . 

Č ini m i se da ipak nik ada nisu 

pre k inuli prijate ljsk i odnos pun 

poštovanja, je r m oj je k um došao na 

m isu u Brusje ispratiti ju na vje čni 

počinak 19 81. godine . Sprovodu su 

b ili naz očni još ne k i b rušk i k om unisti, 

i dok sam raz m išljao k olik o su m oja 

vje ra i njih ova ne vje ra tank im z idom 

odvoje ne , pop don Em il u svojoj je 

propovje di govorio k ak o je nam a

vje rnicim a sm rt lak a m uk a, a 

ate istim a ve lik a m uk a… 

Č ini m i se da su upravo ti prije pori 

odre dili m oj odnos najprije pre m a 

k om uniz m u, a z atim i pre m a svak om 

iz m u u k oje m u ne m a čovje k a k ao 

slob odnom isle će je dink e u svojim 

prirodnim pravim a, u k ojoj je ljudsk a 

sućut pre m a b ližnje m u potisnuta 

ide jom o k ole k tivite tu, naciji, državi ili 

vje ri. 

O d sam og rođe nja sam im ao 

prob le m a sa sve tim sak ram e ntim a. 

Tre b alo je više od če tiri m je se ca da se 

m oji rodite lji slože ok o iz b ora k um a i 

k um e . Kada sam dorastao z a 

sak ram e nt sve te Priče sti dva su 

m je se ca trajali k ontre šti iz m e đu oca i 

m ate re . Isprva se po oče vu m išlje nju 

uopće nisam sm io priče stiti, pa sm o i 

m ati i ja m orali b je žati iz k uće . Z atim 

se raz m atrala m ogućnost da se 

priče stim , ali u ne k om drugom se lu 

na otok u, što b i sigurno don Frane 

b io ure dio. Č ini se da je u tim 

godinam a to b io če st slučaj. Ali m ati 

to nije dala, pre m da je otac ve ć b io 

pristao. To b i pak b io nje z in poraz , a 

na tom pitanju ne m a povlače nja! Ja 

se m oram priče stit u Brusju - i 

gotovo. I tak o je otac u če tvrtak prije 

priče sti „m orao“ služb e no otputovati 


radi ne k oga građe vinsk og m ate rijala 

u Split i Šib e nik , pa se nik ak o nije 

m ogao odm ah vratiti. Žrtvovalo se 

janje i b ila je fe šta k ak o se pristoji. 

D vije godine poslije išli sm o na 

k riz m anje u H var. Išlo se jašući na 

m az gam a. Sve je b ilo u re du osim 

fotografije , z apravo k rivoga 

raspore da nas k riz m anik a. Ispre d 

Jak ova Topotova b io sam ja i Jak ov 

Antičin, a naš je k um b io Jure Bailov, 

no ispre d nje ga su b ili M ik o 

Juže pinov, Ive M irin i Tom islav 

Stonk in. Tu je pogrje šk u opaz ila 

M arija Bailova i digla dre k u, nastao je 

ve lik i šk andal i palo je puno grub ih 

b e sid. 

Eto, tak va m e pe gula prati. 

Č ini m i se da je prvi b alun D rugoga 

poslije rata donio na Brusje don Ante 

M iličić-D onk otov, z a nas m lade ž. 

Balun se igrao i pre d rat na Rapam a i 

na Kalini, ali pravi nogom e t poče o je 

na Prah um e tu. Igralište po ve ličini 

m alo, grb avo i puno k am e nja. 

Najvažnije je b ilo ostati na nogam a, 

je r je svak i pad b io rana i k rv. S nam a 

m ladim a igrao b i i don Ante k oji put. 

Bilo je m alo ne z godno – vajalo se je 

suspre z at od b e štim i z b og nje ga. 

Je dnom sm o ga u stank i igre pitali je 

li te šk o b iti m lad, a b iti sve će nik , b e z


dje vojk e . O dgovorio je isk re no, što 

sm o svi cije nili, da je najte že b it 

sve će nik om u dob i od 40 – 45 godina 

k ada uviđaš svoju sam oću i vidiš sve 

svoje prijate lje ože nje ne i sre tne s 

ob ite ljim a. To su te šk i tre nutci k ušnje 

z a svak oga sve će nik a. 

O vdje ću svje sno napraviti digre siju i 

ispasti iz van vre m e nsk oga ok vira 

ovoga poglavlja. Kada sam se godine 

19 9 1. don Ante tu potužio na 

ne prik ladno ponašanje je dnoga 

sve će nik a, ope t m i je ljudsk i odvratio: 

„Pa z naš, nism o im ali ovih prošlih 

godina m ogućnost iz b ora b oljih 

m ladića z a sve će nik e , a b olje išta 

ne go ništa“. O dgovor ljudsk i, 

raz um ljiv i je dnostavan. Tak av je b io 

don Ante ! Kada sam prije ne k olik o 

godina na te le viz iji slušao k ak o 

novinaru odgovara na pitanje 

glasnogovornik z agre b ačk oga 

Kaptola i „m ulja“ s ne b uloz nim 

odgovorom o ne k om grje šnom 

sve će nik u, sje tih se toga 

je dnostavnog odgovora naše ga don 

Ante ta. 

A sad o b alunu. 

Igralo se ne k o natje canje protiv 

H varana, Starograđana, D oljana, 

Sve tone dijana i Grab ljana u Brusju i u 

gostim a. Bili sm o pob je dnici, ali i 

pob je đivani. 

Klub se z vao „Fortunal“, z aje dničk i z a 

svu b rušk u m lade ž, dok se je dnoga 

dana je dna sk upina m ladića, 

pre te žito te žak a, nije odvojila i 

osnovala k lub „Borac“. 

Raz log tom u b io je što sm o m i 

šk olarci pre k o lje ta, a b aš tada su se 

igrale utak m ice , z apravo istisnuli iz 

prve m om čadi te žak e . Tak o se i ono 

m alo snaga što sm o im ali raz je dinilo i 

m e đusob no nogam a lom ilo. Re k ao 

b ih onu: Em sm o H orvati! 

D anas, k ada vidim ono prije 

dvade se tak i više godina prošire no, 

ograđe no, pije sk om nasuto igralište , 

a ob raslo k orovom , po k oje m u pasu 

m uli i tovari, pitam se če m u onaj trud 

i z alaganje M ate M ijića i sinova te 

drugih Brušana u ono vrije m e . Te m pi 

passati ! 

Z grada Z adružnoga dom a dovrše na 

je poslije rata, ne k ak o z a vrije m e 

k ole k tiviz acije . Na k atu su postojali 

sam i z idovi s otvorim a b e z k rovišta. U 

priz e m lju z grade b ili su ure đaji z a 

pre šanje m aslina i de stilaciju 

ružm arinova lišća i lavandina cvije ća. 

Radove su iz vodili stolari iz Z anatsk e 

z adruge iz H vara i b rušk i m e štri. 

Svak a je ob ite lj b ila ob ve z na učiniti 

ne k olik o nadnica na gradnji D om a 

k ulture , k ak o se tada govorilo. D om 

je z avrše n, s poz ornicom i dvje m a 

pom oćnim prostorijam a, te u ono 

vrije m e re pre z e ntativnom dvoranom

z a ple s i prire db e . 

Inače , do z avrše tk a iz gradnje D om a 

ple s i druge prire db e održavale su se 

u k ući Ivotovih (danas k uća Se lk inih ) i 

u k ući Šće potovih . 

Prva um je tničk a družina odm ah 

poslije D rugoga rata, k oja je 

gostovala u Ivotovoj k ući z vala se je 

„Karola“, šarolik a po program u, k ao 

ne k i varije te . Ulaz nica je b ila dva 

k ok ošja jaja ili ne što druge h rane . 

D ovrše nje m D om a ste k li su se uvje ti 

z a rad am ate rsk e glum ačk e družine , 

k oja je , re k ao b ih , plod pastoralnoga 

rada don Jurja D ulčića, još prije rata u 

Brusju. 

Tu su b ili prvaci glum e : D ragutin 

Je ličiće v, Pe tar Je ličić-Bok anov, Pe tar 

M iličić-Ivotov, Luncijata (m islim ) i 

m nogi, m nogi drugi. Z nam da su 

gostovali u Grab lju i H varu. Na 

program u su b ili: M olière (Šk rtac), 

Nušić (Gospođa m inistark a-m islim ), 

Gork i (M ati) i drugi. Barb a D ragutin je 

b io iz vrstan H arpagon u M olièrovu 

Šk rtcu, b arb a Pe tar Bok anov u 

Nušiće vim lik ovim a, ali s je dnom 

falingom - če sto b i z ab oravio te k st, 

pa se poštapao rije čim a 

„k aže … ovaj… govori… re k ao je “ i 

če k ao pom oć šaptača, a m i se sm ijali. 

Z ab avni se sadržaj popunjavao 

povork om m ašk ara, k rab uljnim 

ple som , palje nje m Jurja Karne vala, 

čitanje m Vrapca s pe ck avim 

z adirk ivanjim a u stih u, k oje ga je 


glavni ce re m onijal m ajstor b io Pe tar 

M iličić-Ivotov, čovje k iz gle dom i 

duh om rođe ni h um orist. Bio je ce star 

i prijate lj nas đak a putnik a iz H vara 

do Brusja. 

I glum ačk e družine iz drugih m je sta 

gostovale su u D om u k ulture u 

Brusju. Je dnom je došlo ne k o 

pok re tno k ino. 

Č ini m i se da je to b io poslje dak 

k ulturnog uz goja novoga čovje k a, od 

države poticano. U svak om slučaju, 

to je b ila k ultura - pa naz vali ju m i i 

dire k tivnom , socijalističk om . 

D ani pre dviđe ni z a m asovniji odlaz ak 

u vale na k upanje b ili su od sv. Ane 

do sv. Stje pana. U tim su danim a 

gotovo sve ob ite lji k oje su im ale u 

valam a ne k i sm je štaj išle na k ūpônje . 

M ladići su se če sto odvajali pre m a 

z anim anju z a dje vojk am a. Tak o sm o 

te 19 48. godine otišli nas ne k olik o na 

b lagdan sv. Stje pana u Sviračinu. M i 

dje čaci sm o se natje cali u plivanju do 

pola vale k ada sm o z ačuli 

z apom aganje da se vratim o. M islili 

sm o da su oni na žalu ugle dali 

m orsk oga psa pa sm o žurno doplivali 

i vidje li ne k o k om e šanje pe t ili še st 

dje vojak a k ak o se „utapaju“. 

Napravili sm o lanac od ruk u i iz vuk li 

ih van. Je dna je b ila slab a plivačica,


a noga joj je sk liz nula po glatk u 

k am e nu na dnu i poče la se u strah u 

utapati. D ruge su dje vojk e prisk ak ale 

u pom oć, no ona je svak u od njih 

gurala pod vodu i se b e održavala 

gore . M oglo je , dak le , i grub o 

z avršiti. 

I te k što sm o sje li z a ob je d dotrči niz 

dolac od Sviračine te ta Lucija Šim ićk a 

vičući panično „D ico m oja je ste svi 

živi?“. O na nam je donije la tragičnu 

vije st da se u vali Radočin dolac 

utopila Kate Tudor-H ark ina i M ate 

M ih ovilče vić-M ih atov, naš šk olsk i 

drug. Kate je b ila iz vrsna plivačica, pa 

je pitanje je li ju srce iz dalo ili je 

stisak utoplje nik a b io jači od nje z ina 

um ije ća. 

Poslije pe toga raz re da osnovne šk ole 

tre b alo je u H varu nastaviti, još tri 

raz re da do m ale m ature . Išlo je nas 

dvade se tak dje ce iz Brusja, svak i dan 

pje šice . Je dino sm o z im i ostajali po 

ne k olik o dana k od rodb ine u H varu. 

Napor toga svak odne vnog h odanja 

po 12 k ilom e tara nije nam b io ne k i 

prob le m . No vrije đalo m e je če k anje 

pre d z ak ljučanim vratim a šk ole sve 

do z avrše tk a prvoga sata, ak o b ism o 

z ak asnili z b og k iše ili ne vre m e na. 

Ne h um ano i uvrje dljivo! Ne k im 

profe sorim a m i Brušani nism o b ili po 

guštu pa su se ne k im a od nas 

iz rugivali svak om prigodom . I m e đu 

nam a je b ilo dob rih i loših uče nik a. 

Učilo se rusk i, ure đivalo Z idne 

novine i dob ivali sm o ne k u 

m are ndu. U drugoj je godini (?) došla 

z a profe soricu z e m ljopisa i povije sti 

Bork a Pe trić, rođe na Z aninović od 

Sib anove k uće . 

Nje z inim dolask om status svih nas 

Brušana postao je z natno b olji, je r 

ona je onak o rje čita, stasita i 

inte lige ntna dom inirala šk olom . 

Poslije m ale m ature 19 51. raz išli sm o 

se ; dje vojk e , b olje uče nice , 

uglavnom u učite ljsk e šk ole , a nas 

dvojica m ušk ića u Split. M ik o M iličić 

u sre dnju e le k trote h ničk u, a ja u 

re alnu gim naz iju. 

S današnje točk e gle dišta stvaranje 

nove Jugoslavije u form i 

„b alk ansk og Bab ilona» b ilo je ipak 

najb olje rje še nje od triju m ogućih 

sce narija. 

Povratak na m onarh ističk u 

Jugoslaviju pod dinastijom 

Karađorđe vića sigurno b i om ogućio

da se potpuno istrije b i h rvatsk a 

nacija z b og naplate žrtava Pave liće va 

re žim a. 

D a je ratna sre ća b ila sk lona H itle ru i 

M ussoliniju, po H rvate b i b ila slična 

situacija z b og pose z anja Italije 

pre m a našoj ob ali, a ostatak H rvata 

b i pre m a program u Nacističk e 

strank e b io svrstan m e đu slave nsk u 

rasu i b io uništavan i sigurno je da 

te orije o gotsk om podrije tlu H rvata 

ne b i pom ogle . 

O pstali sm o dak le u ne k ak vom 

državnom ok viru sa Srb im a i 

Autor: Ante H raste -M iše tov 

I u današnje vrim e m ore te čut od 

starije ga svita k ak o nik om e re če du: 

„M a poj ća, propja si k ak o Kaz o“. Č a 

se tom riči itilo re ć? 

Kak o m i je provjala pok ojna m at, u 

storo vrim e na Brusju je živi nik i vlah 

k oji je b i prosjok a z no je i pom oć 

svitu u nik im poslim a. 

Bi je ve lik i sirom ah , a rob a na nje m u 

je b ila storo, sva u pe čim a i špork a. 

H odi je po se lu tak o i b i je z a na 

iže m pal cile ga se la pok su ga 


Slove ncim a, a nade o slob odi „z b ora 

i dogovora“ b ile su iz ne vje re ne . 

Slob oda vje roispovije di b ila je z a 

one k oji su svojom voljom iz ab rali 

život tih ih , drugoraz re dnih građana. 

Brojnost „drugoraz re dnih “ b ila je 

ve lik a pa je život m e đu se b i sličnim a 

im ao sm isla, z b og m e đusob ne 

solidarnosti i tole rancije . 

O vim je raz dob lje m z avrše no 

vrije m e ve lik ih političk ih „lom ova“, a 

dolaz ilo je vrije m e b lažih političk ih 

„k rivina“, od 19 53. nadalje , ali ne i 

m anje opasnih . 

ćapovali u šk e rac i prik o glove . Na 

gaćim a m u na piturini ni b ilo 

b otunih ne go m u je b ila ve že na 

isk rižonim funde fe ron. Brušk e že nsk e 

b i ga z ato z nale pitat: 

„A Kaz o, k ak o se ti pišoš?“ A on b i 

odgovori: „Inžinjon se na svak i 

nočin“. 

Eto, i danas ak o je nik o šporak i 

ne ure dan, re če m u se da gre po svitu 

k ak o Kaz o.


Autor: Lada Tudor 

Još ih pone gdje im a. Ne tak nutih , 

ponosno uspravnih , b e z vre m e nsk ih . 

Iz dale k a iz gle daju k ao da im iz nad 

b ije la plašta sam o z latna k runa 

ne dostaje . Z latna k runa k oju su 

z aslužile ponije ti. Iz gle daju k ao 

k ralje vsk e m lade nk e oče k ujući svoj 

tre nutak . Stoje tak o ne tak nute 

vre m e nom i privlače vam pogle d. 

Kam e ne k raljice naše ga šk oja. 

Postojane su i čvrste , ne uz m iču ni 

k ada se suočavaju s unište nje m . O d 

k am e na saz dane , ali srce im gorilo 

živim plam e nom i žrtvom z a čovje k a. 

Tak ve su one b ile . 

Gle dala sam dane nastajanja, snage , 

ponosa je dne od njih i dane nje z ine 

plam e ne žrtve . 

To se ne z ab oravlja! 

Z b ilo se to u Loz noj. D a, da, uvije k svi 

putovi ne k ak o vode u Loz nu. Bilo je 

lje to i tim više sam se iz ne nadila što 

itk o u to dob a dolaz i ne što tam o 

graditi. 

Nije m i se činilo raz um nim u vrije m e 

najve ćih vrućina doći graditi ne k ak vu 

nastam b u. 

Prom atrala sam radoz nalo ljude k oji 

su m učaljivo radili. Najprije su k ružno 

raščistili dio tla i napravili u nje m u 

udub inu nalik jam i.Tu su napravili, 

re k oše , k otao. Nje govim rub om 

poče li su polagati k am e nje sam o 

njim a z nanim re dom . Kam e nje k oje 

su slagali b ilo je raz nolik o, a čula sam 

k ak o govore da je to suk në ni i 

cuk arôni k ãm ik . 

D ob ro, suk nên z nači vune n, to z nam . 

Krh k o je z nanje ! Suk ne ni k am ik je siv 

k am e n iz vađe n ispod z e m lje i z ato 

tvrđi i otporniji na vatru. Sada m i je 

ve ć b ilo jasno da cuk arôni k am ik nije 

od še će ra ne go je i on pose b na vrsta 

vrlo tvrda k am e na. 

Gle dala sam k ak o raste k ružni 

k am e ni z id u k oje m u su tu i tam o 

ostajali m ale ni otvori. 

Č e m u otvori? 

Re k li su m i da su to dušpīrï. Sjajno, 

još sam o k ada b ih z nala što je dušpĩr. 

D oz nala sam da je to otvor z a odušak 

z rak a k ada gori vatra u japjë nici. 

O h o, vatra! To će b iti z anim ljivo. 

Vje što i b e z ne potre b nih tum ače nja, 

davnim isk ustvim a nauče ni, dodavali 

su je dan drugom e k am e nje i slagali 

ih tak o da su sužavali gradnju 

nadsvođujući luk om prostor gdje će

ložiti vatru. 

M islila sam da je gotovo, ali nije b ilo. 

Stali su ponovno s vanjsk e strane 

slagati k am e nje i nastavljali taj 

gotovo m agični ob re d k am e ne 

gradnje . Pre d m ojim je očim a rasla 

uvis. Krupno je k am e nje z am ije nio 

sitan k am e n, pa šljunak . Cije la 

građe vina z avršava k upolom . Re k li su 

m i da se to z ove k ûjb a. 

Ni tada nije b ilo sve gotovo je r se sve 

to ob z iđuje vanjsk im z idom k oji je od 

unutarnje ga odije lje n navalje nom 

z e m ljom . I tak o je pre d m ojim očim a 

postupno stasala u pravu k am e nu 

k rasoticu. 

Nisam uspje la dob ro sh vatiti pun 

sm isao svih poje dinih sastavnih 

dije lova građe vine . 

M ožda je tak o i ispravno. M ožda to i 

tre b a ostati tajnom gradite lja tih 

tajanstve nih lje potica. M oja k am e na 

k raljica, loz norsk a, dovrše na, stajala 

je u svoj svojoj ve ličanstve nosti i 

snaz i ob asjana jark im sunce m , a u 

nje z inoj b liz ini b ila su odavno 

pripe m lje na b rim e nä dõr tj. gom ile 

sve z anih grana b öra, planïk e , sm ãrče 

i sm rīčä. 

„Z apalit će ju!“ re k li su m i je dnoga 

dana. 

Svi su z nali da je to pose b an 

tre nutak . U unutrašnjosti b ila je ve ć 


pripravlje na potpala. I ona je b ila 

slagana po dre vnim pravilim a s 

je dnom grančicom b lagoslovlje nom 

na Cvje tnicu. O nda su joj prinije li 

plam e n i u unutrašnjosti je b uk nulo. 

D anim a je plam e n gorio i nije se 

sm io gasiti. D an i noć su paljoč i 

paljačïca u nju ub acivali granje i 

održavali jark i plam e n. U k asnu noć 

vidio se jasan odsjaj plam e na u 

ložištu, a odje k tih a raz govora ljudi 

uz nju raz lije gao se u tišini vale . 

Gorje la je . 

Gorje la je i iz garala sve dok u 

svoje m u plam e nom srcu nije 

unutarnji sloj k am e na pre tvorila u 

vapno. A k ada je nje z ino k am e no 

srce iz gorje lo i vatra se ugasila, ljudi 

su dob ili dragocje no vapno. 

Jõpno! 

Kam e ne k raljice , naše japjë nice , 

pre h ranile su m noge ob ite lji. Njih ove 

ruše vine poput m rtvih junak inja još 

uvije k vire usre d šum e i b üšk a. 

Podsje ćaju nas na m inula vre m e na, 

na vje štinu žulje vith ruk u i m učne 

sate u požrtvovnom održavanju 

vatre u z apalje nim japje nicam a. 

Č ini m i se da s b lagim prije k orom 

gle daju na našu današnju 

gram z ljivost, potrošačk u groz nicu i 

b ah atost. 

Budi to k raljicam a dopušte no!



Evo još je dne ga spom e na na 

litovonje u našim valim a k ad se u njih 

ni h odilo auton i po širok om asfalatu 

ne go nanoge i sa b e štijim a po 

usk e m u putu. 

O nda je u njim a b i m ir, m a provi 

provcati m ir, tišina, a arija ispunje na 

vonjom m ora, b ora, z im orada, cm ija i 

ostale ga b ušk a. 

A m ore , m ore je b ilo čisto, m oglo se 

vidit dno na puno dub ine . 

Puno godišć som s m ate rom i oce m 

litovo u M oloj Viroj u garaži k uće 

m oje ga b orb e M ik ota M iše tove ga. 

U to vrim e je u vali osim nje gove 

k uće b ila još k uća b arab a Luk e 

Pe rinine ga, a onda parve k uće u 

Prib inji i Ve loj Viroj. U vali je b i 

b lože ni m ir, b e z šušura m otorih 

jah tih i glise ra, m ir z a odm orit dušu i 

tilo. Te k k oji don b i b î doša nanoge iz 

Fora nik i fure št ol doplovi k oji b rod. 

Je dne ga godišćo b ila je snon i m oja 

z e rm ona M arica, k oja sad živi u 

D ub rovnik u, a b ilo joj je de se tak a 

m ore b it i m anje godišć. M arica ni 

z nala plivot, m a se volila k upat i puno 

se radovola ča je b ila s non. Kupala se 

je u plitk e n, na žolu, i h odila darže ć 

se z a m ulić ok o nje ga. 

Tak o se je dne ga jutra, dok son sa 

svojim a sidi na tiraci isprid k uće , 

M arica išla k upat. Uje donput sm o 

čuli k ak o viče : 

„Te ta Jok ica m oja, u pom oć, ništo 

čorne ga m e je ćapalo z a nogu“. 

Poče la je b ižat pudvonk a, a m i sm o 

potork ali na žolo. M arica je jušto 

poče la iz ah odit iz m ora, a h ub otnica 

z a njon, m a se ni stigla vrotit u m ore 

je r sm o je ćapali. Bilo je u njoj ok o 

dvo k ila i tak o sm o te ga dne va im ali 

dob ar ob id. D rugi don u jutro 

govorili sm o M arici: 

„Poj se k upoj, lipo je vrim e , m ore b it 

da će š non i danas ćapat čagod z a 

ob id!“ m a se M arica ni dola u m ore i 

od stroh a se ni k upala cilu še te m onu.

Autor: Lada Tudor 

„Bit će to slastan z alogaj!“ z adovoljno 

je ustvrdio m oj najdraži. 

Najdraži, to je m oj m už, naravno. 

Najdraži poslije dje ce k oja su naši 

ljub im ci, unuk a k oji su supe rljub im ci, 

psa k oji je k ućni ljub im ac, i inte rne ta. 

Kada z ovne m :„Najdraži!“ svi se 

ok re nu. 

Šalim se ! 

D ak le , m oj je najdraži posadio u polju 

k rum pir. Posadio ga je da b i im ali 

drugi prinos m ladoga k rum pira z a 

Božić i Novu godinu. Ne m a lje pše g 

ok usa do m ladoga k rum pira, 

pogotovo ak o ga u to dob a ne m a b aš 

po iz b or na tržnici, a im a li ga, vrašk i 

je sk up. E, z ato sm o se tolik o ve se lili. 

Posadio ga, pone što ga z alije vao on a 

pone što dragi Bog, i nadali se m i 

dob rom e z alogaju. Vrije m e b rz o le ti 

pa čovje k ne k ak o i ne opaz i da je 

poodm ak lo. 

D ani b ivali sve k raći, sve h ladniji. 

Božić se je prib ližavao. 

Adve nt je ne k ak o pose b no 

optim istično i ve se lo raz dob lje u 

godini. Svi se užurb ano m uvaju po 


prodavaonicam a u k ojim a ih s polica 

m am e raz nolik e ponude sve ga i 

svače ga. Vje ruje m da i drugi, b aš 

poput nas, svak e godine iz nova se b i 

ob e ćavaju da ne će podle ći tim 

z am am nim ponudam a i da ne će 

pasti u napast da k upe tristo 

ne potre b nih i suvišnih stvari. 

Kre ne te s čvrstom nak anom da 

k upite sam o što je b itno i nužno. M a, 

ne m a šanse ! 

„Gle k ak va dob ra prigoda! Tak o 

je ftino, povoljno! Platiš je dan, a 

dob ije š dva k om ada!“ otm e ti se 

uz vik . Naravno, pravo je pitanje tre b a 

li ti uopće onaj prvi k om ad, ali... ali... 

tak o lije po iz gle da! Naglo postavši 

svje stan svoje slab osti, k aže š se b i 

poluglasno: „D ob ro, h ajde , ali sam o 

ovo“. 

Kak o dani odm iču, tak o se iz loz i 

prodavaonica sve više uk rašavaju, 

sve više sve tlucaju i k ao da ti fak insk i 

nam iguju. Sram ih b ilo! Tk o je 

dopustio tak vo poigravanje ljudsk im 

stvorom ? Pardon, slab ostim a 

ljudsk oga srca.


Na posve tajanstve n način dom a se 

počinju gom ilati raz noraz ni sm otuljci 

i om oti, svi šare ni i z am am ni, a 

h ladnjak i z am rz ivač ve ć polak o 

ste nju pod te re tom h rane . Ni u 

sm očnici nije stanje puno b olje . Što 

m islite da je to sam o tak o? D va dana 

tre b a goz b u prire diti. D va. I te k što 

pre dah ne š, e to još dva k oja te če k aju 

z a doče k Nove godine . Ne , ne , 

oz b iljno je to! Tu tre b a z alih a. A te k 

piće ? Svatk o b i ne što drugo, a ne 

sm ije m o ih raz očarati. 

Je st da se na Badnjak posti i da je 

ne m rs, ali ne što ipak tre b a poje sti. 

Rib a nije je ftina m a k ak o gle dali na 

to. Ni tu svi ne je du sve . O pe t tre b a 

ugoditi svim a. Tak av je to dan. I 

paršurate tre b a spraviti i druge 

slastice k oje svi vole . 

No h vala Bogu da b are m o k rum piru 

ne tre b a voditi računa. Nje ga im am o 

na pre te k i to će b iti iz ne nađe nje 

rođacim a k oji dolaz e . 

Kre nuo m oj najdraži u polje da 

isk opa m lade k rum pire . 

Korak m u je čvrst i lak je r se ve se li 

tom u posliću. Z ak re ne s putića u 

polje , otvori vratašca, b aci pogle d na 

polje , a osm ije h m u se z ale di. Protrlja 

oči ne vje rujući da je istina što vidi. 

Ne m a vark e . Istina m u b ode oči. 

Tam o gdje je tre b alo isk opati m ladi 

k rum pir sve rupa do rupe . S užasom 

je ob ilaz io područje gdje je 

svoje ručno sadio. Ali nije b ilo k oristi. 

Praz ne rupe z urile su u nj. 

„To je ope t ona! D ivlja svinja“, 

šk rgutao je z ub im a. 

D ošla u polje k ao u „Konz um “, 

gle dala i gle dala i uživala. I pogostila 

se m ladim k rum pirom . M ogao ju je 

z am isliti k ak o z adovoljno m ljack a, 

prasica je dna. 

„Kak o su ljub az ni ti ljudi. Ni ove m e 

godine nisu z ab oravili. Z naju oni što 

m i u ovo dob a tre b a. Kak va goz b a!“ 

sigurno je z adovoljno rok tala. 

Z adovoljno rok tala i sladila se . 

I nam a je m alo ostavila. Valjda da 

pok aže da nije tolik a proždrljivica 

k ak av ju z ao glas b ije . 

Sastalo se ob ite ljsk o m ušk o vije će . 

Raspravljali su tre b a li divlju svinju 

k az niti ili ne . Pre vladalo je m išlje nje 

da ju tre b a najstrože k az niti. Č e k ali ju 

potajice i k ada se je došla još 

je danput pogostiti, došli su joj glave . 

No da, ve provina je tak ođe r slastan 

z alogaj. 

Ja ipak dvojim da su druge divlje 

svinje išta naučile od ove osve te . 

Jak o dvojim .


Ne ob ičnog li naslova, z ar ne ?! D anas 

k ad ve lik i poljoprivre dni lanci i 

farm ace utsk a industrija prom iču 

z dravu i e k ološk u h ranu, govoriti o 

b rušk oj e k ologiji vrlo je čudno. 

Sje ćam se da k ada sam k ao ve ć ove ći 

dje čak dolaz io s rodite ljim a na 

lje tovanje na Brusje , če sto sam z nao 

re ći rođacim a i prijate ljim a m oje dob i 

da se ide m o igrati. No oni b i m i 

odgovorili da ne m ogu je r m oraju 

sk upiti gnoj. Naim e , svak o dije te 

dob ilo b i dne vnu z adaću sk upiti po 

se lu i putu vre ćicu iz m e ta m agaraca 

ili m ula i donije ti dom a u te z u (staju) 

gdje su b ile životinje . I ja b ih onda 

išao s njim a po putu i sk upljao gnoj. 

Tak o sk uplje ni gnoj i onaj k oji je ve ć 

b io u te z i saz rije vao b i i nak on ne k og 

vre m e na gonio b i se na m agarcim a i 

m ulim a u polja te se njim e gnojilo 

usje ve i m asline . Tim gnoje m gnojili 

su se i vrtovi u k ojim a je raslo povrće 

Autor: D arija M iličić-M atić 

U z im sk o vrije m e gotovo svak oga 

dana od ne k oga čuje m o da im a 

gripu. Ili, ak o je b ole st b laža – gripicu. 

Ili nam na upit „Kak o si?“ z nanci 

odgovore „Ah , gripoz no“. No je li b aš 

sve što se danom ice naz iva gripom – 

z aista gripa? 


z a k ućne potre b e . Sad ne k a ne tk o 

k aže da tak va e k ste nz ivna 

proiz vodnja nije b ila e k ološk a?! 

Naravno da je k oličina proiz voda b ila 

raz m je rno m ala. U današnje vrije m e 

tak va proiz vodnja ne m ože proiz ve sti 

dovoljno proiz voda z a pre h ranu sve 

b rojnije ga stanovništva. No postavlja 

se pitanje je li h rana proiz ve de na uz 

pom oć pe sticida, um je tnoga gnojiva 

i inih drugih proiz voda z drava, pa su 

upravo z b og toga e k ološk i proiz vodi 

na visok oj cije ni. D ak le , m ogu 

z ak ljučiti da je naslov ovoga člank a 

potpuno istinit, to je st da se 

pe de se tih godina prošloga stolje ća, 

pa i prije , na Brusju h ranilo z dravom i 

e k ološk i vrlo vrije dnom h ranom , što 

nije slučaj sada k ada se ve lik dio 

povrća nab avlja u trgovačk im 

lancim a. 

Gripa (influe nz a) je vrlo z araz na 

b ole st z a k oju je k arak te ristično da se 

javlja e pide m ijsk i, ob ično najranije 

k once m prosinca a traje najduže do 

sre dine ožujk a. D ak le , ak o ne tk o u 

srpnju k aže da je gripoz an, sigurno 

ne m a gripu ve ć je uz rok nje govih


te gob a ne što drugo. Gripu 

k arak te riz ira visok a tje le sna 

te m pe ratura tije k om ne k olik o dana i 

jak i opći sim ptom i b ole sti 

(glavob olja, b olovi u z glob ovim a, 

k ostim a i m išićim a, m alak salost), a 

sim ptom i na dišnim putovim a 

(pojačana se k re cija na nos, k ašalj), 

pre m da nisu re doviti, ob ično nisu 

dom inantni. 

Bole snik se više osje ća m alak sao i 

sm e ta m u visok a te m pe ratura k oja 

traje danim a - a k atk ad ju je te šk o 

uob ičaje nim lije k ovim a i sniz iti – 

ne go što ga m uči k ih anje , 

prom uk lost, k ašalj ili pojačana 

se k re cija iz dišnih putova. 

Z a isto, z im sk o, godišnje dob a, k ada 

se javlja e pide m ija gripe , 

k arak te ristično je i pob lije vanje od 

drugih virusa k oji iz az ivaju infe k cije 

dišnih putova. Im a ih više stotina 

vrsta, pre nose se k ao i gripa 

k apljičnim pute m , a iz az ivaju 

sim ptom e raz ličita inte nz ite ta – od 

b lage h unjavice , prom uk losti raz ličita 

stupnja sve do gub itk a glasa pa do 

te žih upala dišnih putova s k ašlje m i 

isk ašljavanje m , ali ob ično b e z tak o 

jak e m alak salosti i više dne vno 

poviše ne tje le sne te m pe rature k ao 

što je to tipično z a gripu. 

D ak le , ak o u z im sk om e raz dob lju 

ne tk o ob oli od vrlo jak e h unjavice , na 

k oju se k atk ad nadove že i k ašalj s 

isk ašljavanje m , ili postane prom uk ao 

sve do potpunoga gub itk a glasa na 

ne k olik o dana - a da pri tom 

te m pe ratura nije jak o visok a niti 

dugotrajna a b ole snik ova vitalnost 

nije jače naruše na (ve ć, iak o 

pre h ladje n, m ože ob aviti uob ičaje ne 

dne vne ak tivnosti) – vje rojatnije je 

da im a infe k ciju dišnih putova 

uz rok ovanu ne k im od drugih 

re spiratornih virusa a ne gripu. I 

upravo z ato što se k ašljucanje , 

prom uk lost ili pre h lada k atk ad 

proz ovu gripom , nastaje pom utnja i 

poslje dične z ab lude . Naim e , če sto se 

ljudi, čak i sa strik tnim indik acijam a, 

ne cije pe protiv gripe s 

ob raz lože nje m da je „ne tk o k oga oni 

z naju a tk o se cije pio – ipak ob olio 

od gripe “. Tom e ob ično b ude 

pridodan i m ali trak tat o m utacijam a 

virusa gripe o k ojim a je danas, čini 

se , poz van govoriti svatk o tk o čita 

člank e o te m am a iz z dravstva u 

dne vnim novinam a. Kao poslje dicu 

toga im am o da ve ći b roj ljudi 

propusti tu je ftinu i vrlo dje lotvornu 

z aštitu od z araz e virusom gripe , od 

k oje , k ada ob oli je dan član ob ite lji, 

ne rije tk o ih ob oli još b are m dvoje – 

troje , pogotovo ak o žive u istom 

k ućanstvu. 

A od gripe – istak nim o to – svak e 

se z one ne tk o i um re ! Č ak i dje ca!

Autor: D ušk o M iličić-Patinče v 

U Japan sam stigao le te ći pre k o 

sje ve rnog pola, a ne pe k o SSSR-a, je r 

Rusi još tada nisu puštali z rak oplove 

z apadnih z rak oplovnih k om panija da 

le te pre k o njih ova oz e m lja, što je 

m nogo b liži put. Le tje li sm o do 

Aljask e i od tam o pre k o pola do 

Japana. Pogle d na japansk o otočje s 

12.000 m e tara visine najim pre sivniji 

je pogle d u m oje m životu. Japansk o 

se otočje vidi k ao na z e m ljovidu ili na 

glob usu. Spustili sm o se u tok ijsk u 


z račnu luk u Naritu i odve z li su nas u 

h ote l „Plaz z a inte rcontine ntal“ u 

sre dištu grada. S ob z irom na potre se 

k ojih , što ve ćih što m anjih , im a 

ne k olik o stotina u godini, nije m i b ilo 

ugodno b iti na 29 . k atu, pa sam 

upitao poslužite lja je li to opasno. 

Nasm ijao se i ob jasnio m i: „Naše 

visok e građe vine su od e lastičnoga 

če lik a, a z idovi od plastičnih ploča, 

dak le lagani. U jače m potre su 

ne b ode r se ljulja i je dino što vam se


m ože dogoditi je st da sk upa s 

k re ve tom iz le tite k roz proz or, ak o je 

potre s doista jak .“ To m e je „utje šilo“. 

Tok ijo je ne pre gle dno ve lik grad s 

vrlo lije pim sre dište m , ure dnom 

žutom podz e m nom že lje z nicom , 

k oja je uvije k pre puna, ali i s 

če tvrtim a m alih drve no-papirnatih 

k ućica s prolaz im a iz m e đu njih , ne 

širim a od je dnog m e tra. Z ato su 

tam o požari još strašniji, ali su z ato i 

stanovnici opre z niji. Prije tride se tak 

godina rije tk o je k oja ulica im ala im e . 

Lok alnoga poštara nisu nik ad 

m ije njali, je r je dino je on z nao dije liti 

poštu. Sad ve ć m noge ulice ipak 

im aju im e . Glavni trgovačk i ce ntar 

z ove se Ginz a. D oći iz socijaliz m a u 

Ginz u b ilo je k ao da ste um rli i došli u 

ob e ćani raj. M a k ak vi, još više ! 

Japanci su vrlo uglađe n narod, stalno 

se k lanjaju je dni drugim a, ali i 

strancim a. I to ne je danput, ne go 

stalno. O z b iljni su i rade k ao crvi. 

Rob otiz aciju u tvornici autom ob ila 

vidio sam tam o dok su još u Europi i 

Am e rici sam o naslućivali tak ve 

m ogućnosti. O b jasnili su m i da 

nik oga nisu otpustili, da višak radnik a 

šk oluju. Re k li su m i da im je 

proiz vodnja uve lik e ve ća, pogrje šk a 

ljudsk og čim b e nik a je isk ljuče na, 

šk arta gotovo ne m a, prodaja i iz voz 

su sve ve ći, te da b i otpustiti radnik e 

b ilo glupo je r b i oni štrajk ali. Z ato se 

sada prisje ćam je dnoga vica: D ošao 

japansk i stručnjak u tadašnju 

Jugoslaviju u ne k o poduz e će radi 

suradnje . Stigao je upravo z a vrije m e 

m are nde . D ire k tor ga je lije po prim io, 

ali je čovje k usput vidio da su pogoni 

praz ni. „O prostite , ali ja ne sm ije m 

sudje lovati u vaše m štrajk u“ - re k ao 

je i otišao. Japanci su fanatici rada i 

fanatici privrže nosti poduz e ću. U to 

vrije m e radnici nisu im ali više od še st 

dana godišnje ga odm ora, a b ilo je 

posve norm alno i uob ičaje no ne 

isk oristiti niti to. 

Japanci su te k od Am e rik anaca 

naučili da postoje i drugi k olači osim 

slastica od riže , a to je b ilo te k godine 

19 64. k ada su k onačno pristali 

k om unicirati s njim a. Kak o do tada 

osim japansk oga nisu z nali ni je dan 

drugi je z ik , je lovnik b i prik az ali u 

iz loz im a re storana, tak o što b i sva 

ponuđe na je la iz radili od gipsa, lije po 

u b ojam a, na tanjuru točno onak o 

k ak o će iz gle dati k ad vam ga 

se rviraju na stol. Svatk o se je , dak le , 

m ogao vrlo je dnostavno snaći. 

D anas je to ve ć posve drugačije , 

z apadnjačk i. Prije , prim je rice , nije 

b ilo de b e lih Japanaca, osim sum o 

b oraca, a sad ih je sve više . Z apad se 

uvuk ao i u njih ov život. Sad im aju 

godišnje odm ore , k oriste se njim a i

puno putuju, a fotografirali su uvije k 

b aš sve , k ao i danas. 

Japanci su iz nim no pošte n narod. 

Napojnica je tam o te šk a uvre da. 

Uz vratit će vam do z adnje lipe . 

Tak sisti im aju na ruk am a b ije le 

platne ne ruk avice k oje pre svlače čim 

se m alo z aprljaju. Unatoč svojim 

dob rim šk olam a, o Jugoslaviji nisu 

im ali pojm a, a je dan m i je re k ao: 

„Tito – pu, pum “. 

„D a, to je to“, dogovorio sam (a što 

sam drugo m ogao). 

D anas i oni k oji ne z naju točno gdje 

je H rvatsk a re ći će vam : Šuk e r… 

(m isle na nogom e taša) - i to je sve 

z nanje iz z e m ljopisa. Šk olsk a dje ca 

tak ođe r nisu ništa više z nala. Ipak , 

čudno z a Japan. Inače , tam o svak i 

raz re d im a svoju b oju odore z a đak e . 

A k ad idu ulicom , to je k ao „pačići 

m ali“, b e z isk ak anja. 

Tok ijo se ne k ad z vao Edo. Nije 

oduvije k b io prije stolnica. Bili su to 

Kyoto i Nara k oja je vrlo b liz u nje ga, a 

vrlo m oćan šogun stolovao je u 

Nik k u. D o Nik k a voz i usk otračna 

že lje z ničk a pruga k roz vrlo šum ovit 

pre dio. Sje dio sam u vlak u k raj 

Slove nca, profe sora Franca Novak a, 

k oji m i je putujući k roz tu šum u 

stalno pričao o partiz anim a s k ojim a 

je b io u ratu. Bolju z ab avu na putu po 

Japanu nisam m ogao ni slutiti. 


Nik k o, pre k rasan, pun z latnih 

pagoda, b udističk o sve tište . 

Pre d b udističk im h ram ovim a 

uz im aju se drve ni štapići od 

sandalovine (fino, m irisno, crve no 

drvo) i svatk o z apali svoj štapić (k ao 

u nas svije će ) i z ab ode u z dje lu s 

pije sk om . Štapići dogorije vaju 

polak o, a vrlo ugodan m iris 

sandalovine širi se na sve strane . 

Bliz u tak vih m je sta postoje i štandovi 

s drve nim pločicam a na k ojim a ne što 

piše na japansk om e je z ik u. Vi 

iz ab e re te k oju h oće te i na njoj vam 

piše sudb ina (ali vam ne m a tk o to 

pre ve sti) i tu pločicu ob je site na 

je dno stab lo k oje je pre puno tih 

„sudb ina“ - i ode te . D aljnju sudb inu 

svoje sudb ine više nik ad ne saz nate . 

U Japanu je prom e t potpuno sre đe n. 

Postoje ce ste z a sporiju vožnju, a z a 

b rz u su uz dignute na stupovim a, ali 

ni na tim se ce stam a ne sm ije voz iti 

b rže od 80 k m na sat. U Japanu nije 

m oguće k upiti autom ob il b e z 

potvrde da ve ć im ate garažu ili 

park irno m je sto. Na ulicam a ili uz 

ulice ne m a park irnih m je sta i svatk o 

se m ože z austaviti najdulje pe t 

m inuta. Na b e nz insk im crpk am a cije v 

z a gorivo poslužite lj iz vlači iz stropa, 

a ne na tlu, sa strane , k ao k od nas. 

Pok raj vas su sam o k ontrolni orm arići 

na k ojim a se m ože pročitati k olik o je


litara istoče no i k olik o tre b ate z a to 

platiti. No, tam o se gorivo uz im a na 

crpk am a u k vartu i potroše no se 

plaća je danput m je se čno, a ne svak i 

put. O ni k oji su re dovito b ilje žili 

k olik o su litara uz e li uvje rili su se da 

ih poslužite lji crpk e nik ad ne varaju. 

D ok vam je dan poslužite lj natače 

gorivo, drugi vam b e splatno pe re 

vje trob ransk a stak la. Pok lone se k ad 

dođe te i k ad odlaz ite . I vi njim a. 

Tak av je ob ičaj. Tok ijo im a 

najpoz natiju rib arnicu na svije tu. 

Ne k i k upuju rib u u njoj, ali ve ćina 

ljudi naruči rib u da im se done se 

dom a. 

Rib a je uvije k svje ža, a raz nosač ju 

dostavlja u k uću u pose b nom 

stiroporu odgovarajuće ve ličine s 

m alo le de nih k ock ica uz rib lju glavu. 

Rib u plaćate nje m u. Ne sm ije te ga 

uvrije diti napojnicom . O n se sm ije , 

k lanja i ode z adovoljan. Naša su vina 

odavno poz nata u Japanu. Tužili su 

se je dino da su če povi od pluta jak o 

nab ije ni. Njih ovo vino od riže nisam 

ni k ušao, a k od k uće ve ć 30 godina 

im am je dnu b ocu toga vina. U 

Japanu se dob ro je de i m ože te b irati 

njih ova tradicionalna ili z apadnjačk a 

je la. Kolači su im vrh unsk i, pre m da 

do 19 64. nisu poz navali naše 

e uropsk e slastice . Njih ovi su se 

slastičari raspršili po svije tu i 

pre pisivali najb olje re ce pte , a onda 

ih još i pob oljšali svojom 

inve ntivnošću. Špage ti k oje se rviraju 

u Japanu b olji su od onih u Italiji. 

Iz vrsno su ih k opirali, a porcije su im 

ob ilnije . Japanci tvrde da su b aš oni 

iz m islili špage te , da su ih onda od 

njih pre uz e li Kine z i, pa te k onda svi 

ostali. U slje de će m nastavk u govorit 

će m o o njih ovoj vje ri, z atim o h aik u 

poe z iji, o lje poti njih ovih h ram ova, 

pagoda, o pre k rasnim park ovim a, 

šum am a, vodopadim a, ob ičajim a, 

odije vanju, itd. Ne će proći puno 

vre m e na k ada će Japanci otk riti i 

Brusje , pa z ašto Brusje ne b i prije 

toga otk rilo i ne što o njim a. Im a 

b rušk ih događaja k oji b i sigurno b ili i 

njim a i drugim a z anim ljivi, ali im a i 

svije ta k oji tre b aju upoz nati i Brušani. 

Ni Japan više nije k ak av je b io u 

vre m e nu ove priče . 

Sve se m ije nja.


Z ah tje vno je i odgovorno pisati o 

gospodinu O b am i, a o nje govoj 

pre dsje dničk oj uloz i na k oju je te k 

stupio, pre rano je dati ik ak vu ocje nu. 

Gospodin Barack O b am a najm lađi je 

pre dsje dnik SAD -a u povije sti (rođe n 

je 19 61. godine ) i prvi je 

Afroam e rik anac na tom e položaju. 

O n je m je šanac, je r m u je otac b io 

crnac, a m ajk a b je lk inja. Nije 

potom ak am e ričk ih rob ova, je r je 

nje gov otac (tak ođe r im e nom Barack ) 

došao iz Ke nije na studij u SAD , na 

H avaje . Tam o je upoz nao nje govu 

m ajk u e ngle sk o-šk otsk og podrije tla 


k oja se je s rodite ljim a dose lila iz 

Kanz asa, je dne od am e ričk ih 

save z nih država. Kad je m alom e 

Barack u b ilo sam o dvije godine , otac 

se je vratio u Ke niju da sudje luje u 

nje z inu osam ostalje nju. M ajk a nije 

pristala na tu se lidb u, a pogotovo ju 

je u toj odluci učvrstila spoz naja da 

on tam o ve ć im a že nu. U 

m uslim ansk oj vje rsk oj z aje dnici to je 

dopušte no. 

O stavši sam a, m ajk a je s vre m e nom 

upoz nala je dnog indone z ijsk og 

stude nta na H avajim a, udala se z a 

nje ga i pove la m aloga Barack a u 

pre dgrađe D jak arte , glavnoga grada 

Indone z ije . Tam o su živje li tri godine 

k oje su Barack u puno z načile u 

dje čačk om osam ostalje nju, u 

gle danju prave slik e ljudsk e b ije de , 

ali i u m nogim m udrostim a k oje je 

čuo. Z atim se je m ali Barack vratio na 

H avaje , te živio s dje dom i b ak om je r 

se je m ajk a posve tila h um anitarnom 

radu u Az iji i drugdje . Žive ći u 

društvu pre te žito s crnom dje com , s 

vre m e nom je osje tio dub inu rasnih 

prob le m a u Am e rici i to ga je 

potak nulo da traži ono što ih re alno 

opte re ćuje , ali b e z z adrtosti i 

ide ološk e ne snošljivosti.


Že lio je pom oći društvu da iz iđe iz 

rasne se gre gacije , tj. da crnci 

napok on b udu posve ravnopravni. 

Pošto je z avršio studij na 

sve učililštim a Colum b ia i H arvard 

že lio se b aviti organiz acijom društva, 

pa se posre dstvom je dnoga Židova 

našao u Ch icagu i tu se uk ljučio u 

ne k u vrstu sindik alnog udruživanja 

b ije lih i crnih z aje dno ok o z aje dničk ih 

prob le m a iz proce sa rada, z aposle nja 

i života uopće . Ve ć je tada u Ch icagu 

gradonače lnik b io crnac. 

Uspon Barack a O b am e nije slučajan. 

O n je plod nje gove iz vanre dne 

inte lige ncije i sposob nosti vođe , a to 

ljudi uvije k lak o osje te . Kad se vođa 

doista diže s najniže ga stupnja 

društve ne lje stvice i m alo po m alo 

prolaz i k roz sve životne ispite , u 

vrh unsk i se uspon ne tre b a sum njati. 

Barack O b am a je z apravo am e ričk o 

čudo: crnac, sre dnje dob i, 

Pre dsje dnik ! 

I to ne s pre dnošću od k ojih stotinjak 

glasova, k ak o je to b ilo u m nogim 

pre dsje dničk im ok ršajim a b ije lih 

k andidata, ve ć s gole m om ve ćinom . 

Ljudi u današnje m u svije tu z apravo 

če sto i ne raz um iju što traže , je r 

fascinantna rije č „prom je na“ nudi 

sam o ne što druk čije od sadašnje g, a 

tk o će i k ak o proći u tom u, b olje ili 

gore , to nitk o ne pita. Svi pod tim e 

podraz um ije vaju ono b olje . Na 

vje re siju. 

Barack je još k ao dje čak u Indone z iji 

z apam tio rije či: „Ak o sam ne m ože š 

b iti najjači, nađi m oćne prijate lje “, i 

to je Barack učinio uz e vši m e đu svoje 

najb liže suradnik e i dojuče rašnje 

suparnik e . 

O d m ajk e je dob io slje de ći savje ti: 

„M oraš pre z irati m je šavinu ne z nanja i 

arogancije svojstve nu ve ćini 

Am e rik anaca iz van dom ovine “. I z ato 

je on je dnostavan, b liz ak svak om 

čovje k u. O n je b io sirom ah , b e z iče ga, 

on je unatoč tom e , uz napor svoje 

m ajk e , b ak e i dje da, postigao 

vrh unsk u u naob raz b u i nije se 

um islio. D rugim rije čim a, on nije 

tipični Am e rik anac, b ije li ili crni, 

sve je dno. 

Barack O b am a nije se nadao postati 

se natorom države Ilinois, k ojoj 

pripada Ch icago, ali postao je . Ni na 

k raj pam e ti m u nije tada b ilo da će 

postati pre dsje dnik om SAD -a, a 

postao je , i to z b og svoje osob nosti i 

z b og svojih sposob nosti, a ne z b og 

b ogatih lob ija k oji su stajali iz a nje ga. 

Što m ože učiniti Barack O b am a z a 

današnju Am e rik u? 

Na žalost, sve je k re nulo na z lo i to 

rapidno. Naslje đuje dva rata, propalu 

e k onom iju i osirom aše no 

stanovništvo. Roose ve lt je uspio 

ve lik u k riz u tride se tih godina rije šiti 

ve lik im javnim radovim a, H itle r je 

uspio rije šiti potpuni financijsk i i 

e k onom sk i slom Nje m ačk e ratnom

industrijom (na stranu što je to na 

k raju sve upropastio), ali u 

e le k troničk oj i rob otsk oj e ri z aposliti 

sve radnik e , z načilo b i vratiti se na 

m anualne dje latnosti, tj. u prošlost. 

Ljudi k ojim a se ok ružio pripadaju 

struk turi k oja je ve ć i prije sh vatila da 

je Am e rik a u k riz i, ali ništa nije 

poduz e la. Barack u O b am i nije lak o. 

Prom je ne k oje je ob e ćao u 

pre diz b orim a je dnostavno nije 

m oguće ispuniti u novonastalim 

ok olnostim a. U današnje m u vre m e nu 

više nitk o ne m a strplje nja če k ati, a i 

život postaje sve te ži. 

Ne uspije li, b ije lci će govoriti o b oji 

k ože , a crnci će plak ati. Kada se ne b i 

radilo o nam ire nju privatnih inte re sa 

onih k oji su k riz u i uz rok ovali svojom 

poh le pom , novaca b i se i našlo, ali to 

ne će b iti tak o. Uspije li Barack u 

O b am i učiniti čudo i spasiti Am e rik u, 

a tim e suslje dno i cije li svije t, ući će u 

povije st čovje čanstva. Z nati činje nice 

o osob i pre dsje dnik a Am e rik e važno 

je z a svak oga, je r sudb ina m nogih 

ovisi o uspje šnosti nje govih odluk a. 

Važno je z nati k ak av je čovje k došao 

na m je sto Pre dsje dnik a, k ak vi su m u 

k orije ni, k ak vi svje tonaz ori, k ak vo 

raz um ije vanje i poz navanje svije ta i 

ljudi, k ak vi osje ćaji z a one k oji pate i 

one k oji ne m aju ništa. 

Sve što sam o nje m u napisao re k ao je 


on sam o se b i u k njiz i „Snovi m oje ga 

oca“, a z apravo je to priča o rasi i 

naslje đu. Ja ga ne poz naje m da b ih 

sam o tom u m ogao svje dočiti, a ne 

b ih se ni usudio. Je dno je sigurno, 

nitk o ne b i m ogao napisati tak av 

te k st i na tak o prisan način s tolik o 

inte lige ntnih z apažanja o ljudsk om 

ponašanju da nije uistinu vrlo 

pam e tan. 

To je k oji put b lago Božje , a k oji put 

je na vlastitu šte tu. 

O n je svije t naučio gle dati k ao 

poligon u k oje m tre b a ustrajavati na 

je dnak osti ljudi, na pob oljšanju 

života najb je dnijih , na 

k oz m opolitiz m u. 

O n je tom e potpuno pre dan i svojim 

naslje đe m : otac se je b orio z a 

osam ostalje nje Ke nije , m ajk a je 

h um anitarna ak tivistica u najte žim 

prilik am a dale k o od Am e rik e , b ak a je 

čuvarica ob ite lji i ob ite ljsk e m udrosti, 

a dje d je ne uh vatljiv. Z am islite k ad 

z e m lja od 300 m ilijuna ljudi iz nje dri 

crnca z a svoje ga vođu i to uz iz raz itu 

ne voljk ost k onz e rvativaca. 

Taj m ora b iti „pe rsonality“, k ak o oni 

k ažu, to je st m ora im ati jak u 

osob nost, b iti k ariz m atik . 

Am e rik a je sam im tim doživje la 

najve ću prom je nu, a h oće li to 

O b am i pom oći ili odm oći, vidje t 

će m o.



Na gotovo de se t posto ob rađe nih 

površina na Z e m lji uz gajaju se 

ge ne tsk i m odificirani (pre inače ni) 

usje vi, a najviše u SAD -u. Raz log z b og 

k oje g su ti usje vi pre inače ni je st što 

na njim a raste više plodova ne go na 

ob ičnim , prirodnim , ali suk ob i i 

rasprave o vrije dnosti tak ve h rane i 

nje z inoj m ože b itnoj šte tnosti idalje 

traju m e đu z nanstve nicim a. Te z a da 

je b olje je sti i ge ne tsk i pre inače nu 

h ranu ne go um irati od gladi im a 

osnove , ali postoje i druge te z e k oje 

istražuju m oguće ne že lje ne 

poslje dice tak ve pre h rane . 

Najnovije istraživanje u Australiji 

pok az uje da su poljsk i m iše vi na tim 

poljim a im ali slab iju plodnost u 

uspore db i s m iše vim a na poljim a s 

tradicionalnim usje vim a. 

Stajalište je naše z e m lje da se ne 

dopušta uz goj, uvoz ni k onz um iranje 

ge ne tsk i pre inače ne h rane . 

I to je dob ro.

Kad je grob nica otk rive na, na 

k am e nim je vratim a b ilo napisano 

h ije roglifim a: 

„Sm rt će svojim k rilim a z atući onoga 

k oji re m e ti faraonov grob“. 

Nak on toga je glavni istraživač 

Carnavon od trojice raz ličitih 

vidovnjak a, k ojim a se ob ratio, dob io 

potvrdu da će se to uistinu ob istiniti. 

I ob istinilo se ! 

Sva su pe torica istraživača ne dugo 

nak on otvore nja grob nice um rli 

je dan z a drugim od čudne b ole sti. 

Nije se otk rilo od k oje . 

Kopti su potom ci h am itsk ih Egipćana 

i najve ća su k ršćansk a z aje dnica u 

sje ve rnoj Africi i na Blisk om e istok u, 

no im a ih i u drugim z e m ljam a svije ta 

k am o su se dose lili. 

Kršćanstvo se je u Egiptu pojavilo 50 

godina poslije Krista, ali jačanje m 

arapsk ih m uslim ansk ih država 

nje govi su vje rnici disk rim inirani. 

Bivši glavni tajnik UN-a gospodin 

Butros Butros Gh ali b io je Kopt. 


U M e k sik u je pob una se ljak a protiv 

onih k oji su ih iz rab ljivali prije tila 

re volucijom . Panch o Vi la, njih ov 

vođa, k ao i prvi do nje ga, Em iliano 

Z apata, ipak su učinili z adnji pok ušaj 

dogovora s pre dsje dnik om države 

k ak o b i iz b je gli k rvoproliće s 

ne pre dvidivim ish odom . U 

iz aslanstvu se ljak a b io je i Em iliano 

Z apata. Nak on nje govoga gorljivo 

iz ne se nog stajališta i prik az a opće g 

stanja, Pre dsje dnik se vidno uz rujao i 

na popisu se ljačk ih iz aslanik a k oji je


im ao pre d sob om , upitavši ga z a im e , 

olovk om ga z aok ruži. To je z načilo 

lik vidaciju. Em iliano Z apata i ostali 

odm ah su sh vatili što to z nači, b rz o 

su uz jah ali k onje i ne stali. 

Re volucija je uspje la i Z apata je b io 

uz Panch a Vi lu drugi čovje k 

re volucionarne vlasti. Kak o to uvije k 

b iva nak on svak e re volucije , niče ga 

nije b ilo, m nogi su b ili još sirom ašniji 

ne go prije , ostalo je m nogo že na i 

dje ce b e z m uža i oca, b e z h ranite lja, 

pa je ope t b ilo onih k oji su se 

pob unili i protiv svoje vlasti. Njih ovo 

iz aslanstvo prim io je Em iliano 

Z apata. I njih je pre dvodio je dan 

grlati b untovnik . Z apata je tak ođe r, 

k ao i prije Pre dsje dnik , držao pre d 

sob om popis iz aslanik a i uz rujan, 

z apitao toga vođu k ak o se z ove . Kad 

m u je ovaj odgovorio, Z apata 

te m pe ram e ntno uz e olovk u da 

z aok ruži nje govo im e , ali tada m u 

prostruji k roz glavu da je upravo 

z b og tak va postupk a b ivše ga 

m e k sičk og pre dsje dnik a odlučio 

podići re voluciju. Taj je čin u nje m u 

uz b urk ao m oralnu dvojb u i postupio 

je k rajnje časno: z ah valio se na 

položaju i vratio se u puk . Uvidio je 

što čini vlast, k ak o m ije nja čovje k a. 

Nje gov se osje ćaj časti još nije b io 

iz gub io. Em iliano Z apata b io je 

rije dak , ak o ne i iz nim an prim je r 

časnoga čovje k a na tak vu položaju. 

Je dan od najpoz natijih film sk ih 

re date lja uopće , Elia Kaz an, posve tio 

m u je svoj film „Viva Z apata“, a 

najb olji svje tsk i film sk i snim ate lj 

Figure oa doista je snim anje učinio 

ne z ab oravnim . Sce ne re volucije , 

sce ne M e k sik a toga dob a i opisana 

sce na k ada Z apata čini to časno dje lo 

b ile su najdojm ljivije u tom film u.

Lucija Rudan 

Procvãlo je pram ãliće : 

üsvud cvĩće , cvĩće , cvĩće , 

sûnce s në b a srïću sïpje … 

ne m öre b ït lïpje ! 

A ök olo po stab lïm a 

po grōnïm a svïm a, 

ćũšk e su se raz le tïle , 

svë raz ve se lïle . 

Ë vo, ve ć sm o dõšli k rãju 

Vë loj Še te m ôni: 

Ve ć su Uz m ä! I b arz ö će 

z ak antät svï z vöni. 

A m ĩ će m o niz Glavïcu 

pritōrk ät svü dïcu, 

jõ ću parvô m ë u svïm a, 

jë rb o döm a m ät nõs čë k o 

- sa garîtulim a. 

Na stolü su postivône 

lĩpe z lõtne b õje 

a na svãk oj z asõdje no 

lĩpo bĩlo jôje . 

Svãk e n od nõs po je dnü je 

m ät non pok lonïla 

i svãk e n od Böga 

z drôvje z aže lïla 

i svãk e ga od nõs 

rêdon pojūb ïla 

i b lagoslovïla… 

Svïm a je u sãrcu 

„Glõrija!“ z vonïla. 

Vïrujte m i: 

nï u Brũsju nï na Šk ojü 

nï na cĩle n svītü nî 

garîtulih tãk o fĩnih 

tãk o lĩpih , tãk o m ïlih 

k ak ö ča ih nãša m ät 

z a Uz m ä z a nõs činĩ! 


Ak ce ntuacija: Luk a Pe rinić 

D ušk o M iličić-Patinče v 

Je dno je dije te oči 

Suz am a slije pilo. 

I prošlo je k ao suz a 

Kroz m oje b ìlo. 

Je dno je dije te na k iši 

Stidljivo gutalo k ruh , 

I k radom sam vidio sam o 

D a je još b io suh . 

A tam o m alo dalje , 

D je ca su je la k olače 

I b acala su k ruh , 

Po ovom k oji plače .


D ušk o M iličić-Patinče v 

Č a m öre pe nsät, ãk o pe nsô, 

Näš bĩdni tovôr? 

Cĩli živöt šk îna m u püna 

M ĩh , guz îc oli dõr. 

Gre uz b ãrdo i niz b ãrdo, 

Po rõvne m i po k am e nju, 

M îran je i m učĩ, 

A jũdi stë nju. 

D ï gôd m öre , 

Gre uz a sõm i k ornĩž, 

I ča ti m öre š, 

Ne go k um patït tĩ k rĩž. 

Ve že nih nõg, 

Žë re m ãlo k ïća, 

A k ad gre döm a, 

Le tĩ popüt tïća, 

Nĩm o tovãra do tovãra! 

D ï m öže š nõć, 

Bë štiju tãk o m îrnu, 

Kojä će k nõn dõć? 

A k ad m u se trë fi ugöta, 

Näš tovôr je k ak ö fe rôta, 

Žvêlt je , re vë , pïni i sk õče , 

Kre pô b i dob öta. 

Č a jë z a tovãra turïz am ? 

Svi m u të podu, 

Ne k apî njânci rïč, 

I je dvä čë k o da odu. 

A onï b i jãh oli, 

S të plin guz ïcan od h öda, 

D e b ë lin i širök in, 

Nogïm a do podä. 

I ča je vë će turïstih , 

To je m ãnje tovãrih , 

I je dnĩh i drügih , 

Sve vë će je stãrih . 

A k ad tovãru dõjde , 

Grũb i štajũn, 

Prî b i üvik ïša, 

Na Pe le grîn, u pe nžjũn. 

M a de b öto ve ć nî tovãrih , 

Ni u Brũsje ni u Fõr, 

Je r auto nüdi, 

Vë ći k om fõr. 

Ak ce ntuacija: M ih ovil D ulčić


Kad b i se b ik ovi dogovorili, k oride ne 

b i b ilo. 

Najve ća sm rtnost nije od b ole sti, 

ne go od drugih ljudi. 

Ništa se tak o b rz o ne m ije nja k ao 

k arak te r ne k ih ljudi. 

Starci uvije k m isle da su u sre dnjim 

godinam a. 

Kad ne b i b ilo nostalgije z a rodnim 

k raje m , ne k i b i k raje vi postali pustinje . 

Č im pob ije di je dna ide ja, m oralno 

jačaju ostale . 

Iak o dje ca najviše vole svoje rodite lje , 

ipak unatoč njim a m ije njaju svije t. 

Ak o je k lim a ne k og k raja h ladna, ne 

z nači da su nje govi stanovnici sige . 

Stara ide ja je k ao i stari ljudi, živi od 

ušte đe vine i pati od loše prob ave . 

Kad ne gdje dođe š čini ti se da si tam o 


uvije k b io, a k ad odlaz iš k ao da te k 

dolaz iš. 

Nudisti nisu goli sam o z b og z dravlja. 

D a m ogu, oni b i goli išli i ulicom . 

Lov je nastao iz potre b e z a h ranom , a 

pre tvorio se u potre b u z a ub ijanje m . 

Fanatični vje rnici uz Boga vide sam o 

se b e . 

O sigurani oprost od grije h a im a 

najpre sudniji utje caj na k vare nje ljudi. 

Je dan od najve ćih uspje h a države 

je st da ljude uvje ri u k orist šte dnje . 

Tada država dob rovoljno dob iva 

pore z , a ljudi z adovoljno sk apavaju. 

Z a pje snik e je m je se c m uz a, a z a 

astronaute pustinja. 

Bole snik u lije čnik u gle da Boga, a k ad 

oz dravi šinte ra. Lije čnik , naprotiv, u 

nje m u nik ad ne vidi psa.

ISSN 1846-679 6

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?