ISSN 1846-679 6

Brušk a z ora, b roj 2, 2009 .
Autor: Živana M orić
Te šk o je k raj Krista proći
ne opre dije lje n – re k ao je je dnom fra
Bonave ntura D uda. Ta m isao što
priz iva b e tle h e m sk u je dnostavnost,
dotičući najve će te ološk e dub ine ,
k ao da sab ire svu pre danost toga
z anosna propovje dnik a Radosne
vije sti, dirljiva z aljub lje nik a u sv.
Franju i franje vaštvo, rije čju,
franje vca svim srce m , k ak o o patru
D udi govore nje gova sub raća
sve će nici i vje rnici što tak o rado
poh ode nje gove propovje di. Svak im
danom svoga ple m e nita života – dr.
fra Bonave ntura D uda je 14. sije čnja
navršio 85 godina života i 59 godina
sve će ništva – taj vje rni sin Crk ve u
H rvata, čovje k -z nak , potvrđuje
ve ličajnost opre dije lje nosti z a Krista.
Č ini to i u susre tim a s novinarim a,
uvije k otvore n, strpljiv i poticajni
sugovornik . U je dnom e raz govoru z a
„Vje snik “, u k oje m je b ilo rije či o
inte rpre taciji Kristova lik a u
suvre m e nom h rvatsk om slik arstvu,
upitan k oje b i dje lo m ogao iz dvojiti,
p. D uda je k az ao:
„Volim Krista Ive D ulčića na ve lik oj
fre sk i u crk vi Gospe od z dravlja u
Splitu.
To je prvo ve lik o D ulčiće vo dje lo, iz
godine 19 59 . O k o te je fre sk e b ilo
dosta spora, k ažu čak do Rim a. Bio
sam te k z avršio, iak o m alo postariji,
te ološk i studij, dolaz im prvi put u
Split, ne gdje še z de se tih godina.
O dsje o sam k od franje vaca na
Poljudu. Slje de će g jutra k re ne m u
grad, prva postaja im ala je b iti Gospa
od z dravlja“ k aže D uda i nastavlja.
„O stao sam z apanje n k od crk ve nih
vrata. U crk vi je b ilo m irno, b e z
m nogo posje tite lja. Bože , odak le
D ulčiću tak av Krist? To je Krist naše ga
D unsa Scota, pre dvodnik a
franje vačk e te ološk e šk ole s k raja 13.
stolje ća. Krist posre d čovje čanstva,
proslavite lj O če v.
O ne divne , produže ne , u ne b o
uz dignute , rašire ne ruk e , k ao živi:
Slava O cu i Sinu i D uh u Sve tom u! U
isto vrije m e i Sin Božji – uočite
apok aliptičnu b je linu Kristova lik a i
nje gov nadljudsk i stas – ali i Sin
Č ovje čji – tak o čvrsto uk orije nje n u
naš dalm atinsk i svije t. Noge su m u
se , k ao u raz granata k orije na
stolje tnih m aslina, uvrije žile u onih
tisuću m alih figura