Eko revija broj 7 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

EKO 

REVIJA 

E C O R E V I E W 

GODIŠTE II - BROJ 7 

SVI SVIBANJ BANJ 2006. 

GLASILO FONDA ZA ZAŠTITU OKOLIŠA 

I ENERGETSKU UČINKOVITOST 

PUBLICATION OF THE ENVIRONMENTAL PROTECTION 

AND ENERGY EFFICIENCY FUND 

• Staklo nije smeće 

• EU: okoliš koliš je elitna tema! 

Gospodarenje 

otpadnim gumama

GDJE JE ŠTO? 

ZAKON 

Donesen Pravilnik o gospodarenju 

otpadnim gumama / Vinko Mladineo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 

Zatvara se odlagalište otpada 

Donja gora na Biokovu / Lidija Tošić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 

EU: okoliš je elitna tema! / Liljanka Mintoš-Svoboda . . . . . . . . . . . 6 

Potpisani ugovori o provedbi projekta 

obnovljivih izvora energije / Lidija Tošić . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 

Zagreb-Beograd: regionalna suradnja 

i na eko-području / Lidija Tošić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 

OTPAD 

Postupanje s otpadom / Renata Pavlina . . . . . . . . . . . . . . . . 10 

Zadarskim otocima vraćen čist okoliš / Iris Bajlo . . . . . . . . . . 13 

Recikliranje stakla u Hrvatskoj / Ružica Cindori . . . . . . . . . . . . 14 

Međunarodni dan biološke 

raznolikosti - 22. svibnja / Vesna Cetin . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 

EKOLOGIJA 

Koja je cijena vode? / Ž.B. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 

Ublažiti elementarne nepogode / D.L. . . . . . . . . . . . . . . . 20 

Popravlja se kakvoća zraka u Hrvatskoj / Ž.B. . . . . . . . . . . . 22 

Obnovljene stare dvojbe / Ž.B. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 

Slovenci bi na Muri / Ž.B. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 

Poplave stvorile štete i u okolišu / D.L. . . . . . . . . . . . . . . . 28 

Nagrađeni eko-novinari / Maja Brkić-Pancirov . . . . . . . . . . . . . 30 

ENERGIJA 

Smanjiti potrošnju energije / Tihana Belužić . . . . . . . . . . . . . 32 

Zeleni automobili nadiru / Dražen Jambrović . . . . . . . . . . . . . 35 

Freiburg - solarni grad / Ana Marija Kovačević . . . . . . . . . . . . . . 38 

REPORTAŽE I PRIKAZI 

Zonama do radnih mjesta / Dražen Jambrović . . . . . . . . . . . . . 40 

Cerovačke pećine - biser ličkog 

podzemlja / Ana Marija Kovačević . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 

Uskoro svjetska atrakcija 

ispod zračne luke Čilipi / Roman Ozimec . . . . . . . . . . . . . . . . 42 

Trakošćan - dvorac na zlatnom jezeru / Edita Gregurić Cvenić . . . . 43 

Sniježnica - najjužnija hrvatska planina / Roman Ozimec . . . . . . 46 

Osječka Tvrđa / Krunoslav Rac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 

Čaplje u parku prirode Kopački rit / Krunoslav Rac . . . . . . . . . . 52 

Što živi u gnijezdu bjeloglavog supa? / Roman Ozimec . . . . . . . 54 

Monografija Branislava Nemeta, 

osobni dojmovi / Stanislava Opsenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 

Izložba STAKLO / Ružica Cindori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 

Eko projekti Hrvatske matice iseljenika 

- Task Force 2006. / Ivana Rora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 

Djelatnost ekološke udruge “EKO” / Ivana Belić . . . . . . . . . . . 58 

Kako izbjeći prometne gužve / D.J. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58 

EKO-FOTKA 2006. / Miroslav Fuček . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 

2 EKO REVIJA eco review 

Poštovani itatelji, 

Znali smo i prije, ali tek po završetku jednotjednog 

tzv. screeninga za poglavlje 

Energetika i Okoliš u Bruxellesu kao da smo 

postali potpuno svjesni koliko je ujedinjenoj 

Europi važno to podruje u pregovorima 

s buduim lanicama. Zaštita okoliša je 

najskuplje i najzahtjevnije poglavlje pa e 

i pregovori o njemu završiti posljednji. 

Naime, odredbe toga poglavlja nalaze se 

gotovo u svim podrujima: u poljoprivredi, 

energetici, industriji, turizmu. Bit e to 

zacijelo teški pregovori, pa su nam europski pregovarai obeali svu tehniku 

i savjetodavnu pomo. Napokon, procjenjuje se da e Hrvatska u 

sljedeih nekoliko godina morati uložiti oko 15 milijardi eura kako bi 

uskladila svoj sustav zaštite okoliša s europskim i uklonila sve “crne rupe” 

kojima obilujemo. eka nas dakle težak i odgovoran posao koji nikako ne 

smijemo shvatiti kao puko udovoljavanje bruxelleskoj administraciji nego 

kao osobni doprinos svakoga od nas u spašavanju okoliša u kome živimo. 

I pretvaranju silnih koliina otpada u korisne i nužno potrebne sirovine. 

U ovom vas proljetnom svesku u našim stalnim rubrikama izvješujemo o 

obilježavanju Dana planeta Zemlja i to ne prigodnim govorima i domjenkom 

nego dovršetkom sanacije odlagališta otpada na otocima Ižu, Istu, Premudi, 

Olibu, Molatu i Silbi. Njome je obuhvaeno je sedam odlagališta s kojih 

je otpad odvezen na odgovarajue najbliže odlagalište na kopnu, a zadarskim 

otocima – biserima Jadrana – vraen je ist okoliš. Ministrica Marina 

Matulovi Dropuli pak oznaila je poetak radova na zatvaranju odlagališta 

komunalnog otpada Donja gora koje se nalazi unutar podruja Parka 

prirode Biokovo i koji je trideset godina nanosio štetu prekrasnoj i zašti- 

enoj planini. 

Pišemo o spornoj nakani Slovenije da izgradi hidroelektrane na Muri, o 

otvaranju dviju postaja za praenje kakvoe zraka u Rijeci, o obnovljenim 

parbama pristaša i protivnika gradnje nuklearnih centrala. 

Slikom i rijeju vodimo vas u glasovite Cerovake peine i otkrivamo da e 

putnici u zranoj luci ilipi moi skratiti ekanje razgledavanjem Ðurovia 

špilje koja se nalazi ispod aerodroma! Nudimo vam pogled na povijest i 

sadašnjost jednoga od najljepših hrvatskih plemikih dvoraca Trakošan, 

a upoznajemo vas i s osjekom Tvrom. Uspinjemo vas na planinu Sniježnicu 

na samom hrvatskome jugu, a predstavljamo aplje u Kopakom ritu, 

zavirili smo za vas u gnijezda bjeloglavog supa, zaštiene i rijetke ptije 

vrste. Napokon, uoi poetka turistike sezone dajemo vam korisne savjete 

kako ete izbjei gužve i ekanja na našim cestama, uštjedi gorivo i 

pridonijeti zaštiti okoliša! 

Vjerujemo da ete i u ovom broju pronai zanimljive lanke i korisne podatke 

ime emo ispuniti svrhu naše i vaše Eko revije! 

Sr da no vaš 

Vin ko Mla di neo, glav ni ured nik 

ISSN 1845-5107 

EKO REVIJA 

glasilo Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

ECO REVIEW 

Publication of the Environmental Protection and Energy 

Efficiency Fund 

Glavni urednik: Vinko Mladineo 

Izvršni urednik: Igor Mrduljaš 

Pomoćnica urednika: Lidija Tošić 

Grafičko oblikovanje: Mario Đurasović 

Nakladnik: Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

10000 Zagreb, Nazorova 50, tel.: 01/4874-520 

e-pošta: kontakt@fzoeu.hr, www.fzoeu.hr 

Revija izlazi dvomjesečno i raspačava se besplatno 

Kompjuterska priprema i tisak: 

GIPA d.o.o., 10000 Zagreb, Magazinska 11, tiskara@gipa.hr

ZAKON 

Donesen Pravilnik o gospodarenju 

otpadnim gumama 

Ministrica zaštite okoliša Marina 

Matulovi Dropuli donijela je, na 

temelju lanka 104. Zakona o otpadu 

(“Narodne novine” broj 170/04 i 53/05), 

Pravilnik o gospodarenju otpadnim gumama 

(“Narodne novine” broj 40/06). 

Pravilnik propisuje vrste i iznose naknada 

koje plaaju obveznici plaanja 

naknada, nain i rokove obraunavanja 

i plaanja naknada, nain skupljanja 

otpadnih guma, visinu naknada koje se 

plaaju ovlaštenim skupljaima za skupljanje 

otpadnih guma, iznose naknada 

koje se plaaju oporabiteljima za oporabu 

otpadnih guma i druga pitanja u svezi 

gospodarenja otpadnim gumama. 

Imajui u vidu iskustva i dobru praksu 

zemalja Europske Unije, a posebno Direktivu 

EU 1999/31/EC o odlagalištu 

otpada, Direktivu 2000/53/EZ o otpadnim 

vozilima i Direktivu 2000/76/EC 

o spaljivanju otpada, Pravilnik ureuje 

sustav gospodarenja otpadom na nain 

koji osigurava zbrinjavanje svih otpadnih 

guma na prostoru Hrvatske, kao i guma 

koje se uvoze bilo kao samostalni proizvod 

bilo na vozilima i letjelicama, ili 

se proizvode u Hrvatskoj kao samostalni 

proizvod ili kao dio proizvoda. 

U provedbi Pravilnika znaajnu ulogu 

ima Fond za zaštitu okoliša i energetsku 

uinkovitost (u daljnjem tekstu: 

Fond) koji je dužan organizirati sustav 

skupljanja, privremenog skladištenja, 

transporta i oporabe otpadnih guma. 

Za organiziranje sustava gospodarenja 

otpadnim gumama prema obavljenim 

procjenama potrebno je osigurati oko 25 

milijuna kuna. Sredstva e se osigurati 

od naknada koje plaaju proizvoai i 

uvoznici guma, odnosno proizvoda iji 

su sastavni dijelovi gume. Naknada za 

gospodarenje otpadnim gumama uplauje 

se Fondu za: 

- uvezene i/ili proizvedene gume u iznosu 

do 1.500 kuna (200 eura) po toni, 

- gume koje su sastavni dio uvezenih 

osobnih automobila, autobusa, teretnih 

automobila, radnih strojeva, radnih 

vozila i traktora, zrakoplova i drugih 

letjelica i kompleta kotaa (guma i 

naplatak) i to za: 

- osobne automobile 

po gumi 10 kn 

- kombi, dostavna vozila do 3,5 tona 

nosivosti i traktori 

po gumi 15 kn 

- kamione, autobuse i viljuškare 

po gumi 85 kn 

- graevinske radne strojeve 

po gumi 250 kn 

- zrakoplove i druge letjelice 

po gumi 250 kn 

Naknadu kod uvoza pojedinanih guma 

i guma koje su sastavni dio uvezenih 

osobnih automobila, autobusa, teretnih 

automobila, radnih strojeva, radnih vozila 

i traktora, zrakoplova i drugih letjelica 

i kompleta kotaa (guma i naplatak) 

obraunava Fond na temelju jedinstvene 

carinske deklaracije, a naknadu za proizvedene 

nove gume obraunava Fond 

prilikom stavljanja na tržište u Republici 

Hrvatskoj na temelju redovitih tromjese- 

nih izvješa koja su registrirani prodavatelji 

dužni dostavljati Fondu. 

Obveznik plaanja naknade koji u tijeku 

poslovne godine izveze (reeksport) gume 

ima pravo na povrat naknade za izvezenu 

koliinu guma temeljem izvozne carinske 

deklaracije. Za izvezenu koliinu guma 

EKO REVIJA eco review 

3

obveznik plaanja ostvaruje pravo na povrat 

naknade u visini od 1.450 kuna po 

toni izvezene gume. Za ostvarenje prava 

izvoznik mora dokazati da je za gume 

koje je namijenio izvozu platio naknadu 

zbrinjavanja prilikom uvoza tih guma u 

Hrvatsku. 

Analizom sustava gospodarenja otpadnim 

gumama u Europi naknada se naplauje 

po toni gume od 160 do 400 eura, a po 

jedinici gume na uvezena ili proizvedena 

vozila i letjelice koje imaju gume za 

osobne automobile od 1,39 do 1,85 eura 

po gumi, a za graevinske radne strojeve 

od 61,10 do 86 eura po gumi. 

Pravo ovlaštenog obavljanja djelatnosti 

gospodarenja otpadnim gumama stjee 

se temeljem koncesije koju dodjeljuje 

Ministarstva zaštite okoliša, prostornog 

ureenja i graditeljstva uz uvjet posjedovanja 

dozvole za postupanje posebnim 

kategorijama otpada temeljem Zakona o 

otpadu. 

Ovlašteni skuplja otpadnih guma dužan 

je preuzeti otpadne gume bez naplate 

od posjednika otpadnih guma i predati 

ga ovlaštenom oporabitelju. Posjednik 

otpadnih guma dužan je predati otpadne 

gume ovlaštenom skupljau i osigurati 

mu uvjete za nesmetano preuzimanje 

otpadnih guma s popunjenim prateim 

listom. Posjednik otpadnih guma može i 

samostalno predati otpadne gume u privremeno 

skladište ovlaštenog skuplja- 


a. Otpadne gume moraju se oporabiti. 

Pri postupku oporabe otpadnih guma 

recikliranje ima prednost u odnosu na 

korištenje u energetske svrhe. Reciklažom 

otpadnih guma mora se obuhvatiti 

najmanje 70% koliine otpadnih guma 

utvrene na temelju podataka o koliini 

uvezenih novih guma u prethodnoj godini. 

Oporabitelj je dužan preuzeti skupljene 

otpadne gume od ovlaštenog skupljaa 

bez naplate troškova preuzimanja. 

Prilikom preuzimanja otpadnih guma od 

ovlaštenog skupljaa oporabitelj je dužan 

ovjeriti pratee listove. 

Ovlašteni skupljai i oporabitelji imaju 

pravo na naknadu troškova za obavlja 

nje poslova gospodarenja otpadnim 

gumama. Pod troškovima gospodarenja 

otpadnim gumama razumijevaju se naknada 

za skupljanje otpadnih guma koja 

obuhvaa troškove skupljanja, privremenog 

skladištenja i prijevoza, naknada 

za prijevoz od ovlaštenog skupljaa do 

mjesta oporabe, naknada za recikliranje 

otpadnih guma i naknada za korištenje 

u energetske svrhe. Naknada ovlaštenom 

skupljau otpadnih guma iznosi: 

- 350 kn/t za preuzete koliine otpadnih 

guma od posjednika otpadnih guma, 

- 70 kn/t za privremeno skladištenje, 

razvrstavanje i utovar za odvoz na oporabu, 

Za prijevoz od mjesta ovlaštenog skupljaa 

do mjesta oporabe naknada ovisi 

o udaljenosti od privremenog skladišta 

do skladišta oporabitelja, prema slijedeem: 

do 100 km udaljenosti 100 kn/t 

od 100 do 200 km udaljenosti 150 kn/t 

od 200 do 300 km udaljenosti 200 kn/t 

više od 300 km udaljenosti 300 kn/t 

Ovlašteni skuplja ima pravo i na naknadu 

stvarnih troškova trajektnog prijevoza, 

uz predoenje rauna. 

Naknada oporabitelju za recikliranje 

otpadnih guma iznosi 600 kuna po toni 

recikliranih otpadnih guma, a naknada 

oporabitelju koji koristi otpadne gume 

u energetske svrhe iznosi 120 kuna po 

toni otpadnih guma. 

U cilju zbrinjavanja odbaenih otpadnih 

guma zateenih na prostoru Republike 

Hrvatske Fond može organizirati i provesti 

skupljanje odbaenih guma u kraim 

vremenskim razdobljima preuzimanjem 

tih guma. Vrijeme i nain skupljanja 

odbaenih guma te iznos naknade koja 

se plaa za isporuene otpadne gume 

ovlaštenim skupljaima utvruje Fond 

uz suglasnost ministra zaštite okoliša. 

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog 

ureenja i graditeljstva je raspisalo 

natjeaj za dodjelu koncesija skupljaima 

i oporabiteljima te je za oekivati 

da e organizirani sustav gospodarenja 

otpadnim gumama zapoeti u najskorije 

vrijeme. 

Vinko Mladineo

Zatvara se odlagalište otpada 

Donja gora na Biokovu 

Ministrica Marina Matulovi Dropuli 

sveano je otvorila radove na zatvaranju 

odlagališta komunalnog otpada 

Donja gora koje se nalazi unutar podru- 

ja Parka prirode Biokovo. 

Na više od etiri hektara površine deponirano 

je 133 tisue prostornih metara 

otpada koji se dovozio iz Makarske, 

Vrgorca, Podgore, Baške vode, Brela i 

Tuepa. 

“Problem Donje gore bio je jedan od prvih 

poslova koji su me doekali na po- 

etku manata. U sijenju 2004. godine 

obišla sam sporni lokalitet te obeala 

njegovu sanciju i zatvaranje”, istaknula 

je ministrica te napomenula da se poetak 

sancije dogaa tono trideset godina 

i jedan dan nakon otvaranja deponija. 

Nakon odluke o njegovom zatvaranju 

uslijedila je izrada strune dokumentacije 

potrebne za sanaciju i zatvaranje 

odlagališta. Izraen je Glavni projekt 

koji daje rješenja i nain sanacije kao i 

oblikovanje konano ureenog prostora. 

Nakon što je prihvaena Studija utjecaja 

na okoliš dobivena je lokacijska i graevinska 

dozvola. Graevinske radove izvodit 

e poduzee Konstruktor iz Splita sa 

svojim kooperantima. 

Procjenjuje se da e troškovi sanacije 

odlagališta iznositi 24,3 milijuna kuna, 

od ega je 80%, odnosno 19,5 milijuna 

ZAKON 

kuna osigurao Fond za zaštitu okoliša i 

energetsku uinkovitost. 

Otpad s Makarskog primorja od prošle 

se godine dovozi i balira u Makarskoj, 

no uskoro e se balirka s Dugiša premjestiti 

na novu lokaciju. Fond je do sada 

takoer sufinancirao troškove baliranja 

otpada te prijevoza i odlaganja baliranog 

otpada na odlagališta koja ga privremeno 

prihvaaju, a pomoi e i oko preseljenja 

balirke na novu lokaciju. 

“Vlada je u svom programu jasno naglasila 

da joj je zaštita okoliša i parkova 

prirode, kao i svih zaštienih podruja 

na prvom mjestu. U postupku sanacije 

su 172 službena odlagališta komunalnog 

otpada, a sanira se i oko 250 divljih 

odlagališta”, istaknula je ministrica. 

Lidija Toši 


5

6 

ZAKON 

Snimio: Mario Đurasović 

EU: okoliš je elitna tema! 

Bruxellesu je završio jednotjedni 

U screening za poglavlje Energetika i 

okoliš. Državni tajnik za okoliš u Ministarstvu 

zaštite okoliša, prostornog ure- 

enja i graditeljstva prof. Nikola Ružinski 

i voditelj radne skupine za Okoliš Nenad 

Mikuli s još pedesetak pregovaraa dobili 

su zadau da tijekom travnja i svibnja 

pripreme i predstave cjelokupno hrvatsko 

“okolišno zakonodavstvo”, i to potanko. 

Tako e se prirediti oko 300 direktiva i 

uredbi, kako bi mogla poeti izrada izvješa 

i kako bi se obje strane mogle pripremiti 

za što bolje a dugake pregovore. 

Zaštita okoliša je najskuplje i najzahtjevnije 

poglavlje koje e završiti posljednje. 

Naime, odredbe toga poglavlja 

nalaze se gotovo u svim sektorima: u 

poljoprivredi, energetici, industriji, turizmu. 

S obzirom da je u europskim državama 

podruje okoliša drži elitnim, bruxelleski 

su eksperti na sastanku s našim 

strunjacima/pregovaraima obeali svu 

moguu tehniku i savjetodavnu pomo. 

Naglašeno je da taj sektor nema državnih 


granica, jer je problem jedne države ujedno 

i problem svih ostalih zemalja. Predstavnici 

europskih zemalja, lanica Unije, 

objasnili su kako su u poetku imali 

najviše problema objasniti ljudima potrebu 

hitnog rješavanja problema otpada, 

jer je otpad problem svakog graanima, 

njegovo zbrinjavanje ma visoku cijenu, 

te da svaka ulica u bilo kojem gradu ima 

isti problem. Stoga svaki graanin treba 

plaati jednaku cijenu zbrinjavanja. 

Dakle, neophodan i težak zadatak je u 

svakog ovjeka potaknuti osjeaj cijene 

zdravijeg življenja. Tako taj dio golemog 

podruja zvanog Okoliš obvezuje svakog 

graanina na maksimalan napor glede 

zaštite vlastitoga okoliša. 

Troškovi 

Deset novih lanica EU imalo je s poglavljem 

okoliša najviše problema, jer je to 

i najskuplje poglavlje. Naši su pregovara- 

i izraunali da bi se u iduim godinama 

moglo potrošiti i do 15 milijardi eura, 

od toga veinom iz domaih izvora. De- 

set milijardi otii e na zaštitu voda i 

sanaciju odlagališta. No, EU pretpristupni 

fondovi za ovaj dio posla bit e dostupniji 

u iduim godinama, pa se tako 

u prvoj fazi na njih ne treba raunati. 

Meutim, neemo morati plaati sve iz 

svoga džepa. Onog asa kad uemo u 

EU, iz strukturnih fondova najviše e se 

investirati u zaštitu okoliša. 

Trgovci mogu iskorištavati odreene trenutke 

za poskupljenje, no ve se u praksi 

pokazalo da taj postupak ne donosi 

dobit. 

Sudjelovanje graana u troškovima zbrinjavanja 

otpada bit e minimalni, gotovo 

neprimjetni. Najvei dio ekološke 

rente namijenjene zbrinjavanju otpada 

snosit e veliki dobavljai. Na primjer, 

automobilski uvoznici u Hrvatsku uvezu 

do 100.000 auta godišnje, po prosjenoj 

cijeni od 15.000 eura. Od te svote e se 

izdvojiti dovoljno novca za zbrinjavanje 

automobilskog otpada. U poetku trgovci 

mogu iskorištavati odreene trenutke za 

poskupljenje, no ve se u praksi pokazalo

da taj postupak ne funkcionira, odnosno 

kratkog je daha. 

Otpad 

Prof. Nikola Ružinski govorei o rješavanju 

problema otpada, naglašava da 

je otpad sekundarna, vrijedna sirovina 

koja sama sebe financira, uz manja po- 

etna ulaganja. Do sada je ve uloženo 

stotine milijuna kuna u gospodarenje 

otpadom, a da nije dovelo ni do kakvog 

poskupljenja. Na svjetskim razmjerima 

otpad je po vrijednosti smješten na drugo 

mjesto, u blizinu automobilske industrije. 

Postoji veliki interes za ulaganje 

u razvoj gospodarenja otpadom, jer se 

otvaraju nova radna mjesta na lokalnoj 

razini, smanjuje se uvoz. Prof. Ružinski 

navodi i trenutnu situaciju oko raspisanih 

natjeaja za koncesije za gospodarenje 

otpadom (ambalažnim, za sada) 

na koji se javilo više desetaka poslovnih 

subjekata, pa itav sustav ve u poetku 

nagovještava dobitke u poslovanju. 

Ve funkcionira i novi pogon CIOS-a, pripravljen 

za reciklažu automobila i ku- 

anskih aparata. Automobili e se morati 

predavati na reciklažu i vlasnik ga nee 

moi nigdje odložiti, niti ga deregistrirati, 

dok ne priloži potvrdu ovlaštenog 

koncesionara, a koncesionar e morati 

organizirati besplatni odvoz automobilskog 

otpada. 

U novim odnosima prema okolišu i u 

primjeni EU smjernica i standarda mno- 


go više truda morat e uložiti lokalna 

samouprava 

Reciklaža i prikupljanje starih guma ve 

je poela otvaranjem takovog pogona u 

Varaždinu. U Hrvatsku se godišnje uveze 

23.500 tona gume, a kako sustav gospodarenja 

otpadom ove vrste nije bio 

razvijen, najvei dio guma završavao 

je odbaen u okoliš i nepropisno skladišten. 

Od ove godine u potpunosti e 

se zbrinjavati: veliki dio u reciklažu, ali 

ipak jedna koliina guma u cementare, 

za gorivo. Meutim i za to predviene 

cementare moraju usvojiti ekološke uvjete 

i standarde, kako ne bi dolazilo da 

oneišenja zraka. 

Energetika 

Kyoto protokol Hrvatska e ratificirati do 

2007. godine, a do onda iskoristi mogu- 

nost poveanja emisija - kažu naši pregovarai 

za poglavlje Energetika i Okoliš. 

Premda EU nalaže zatvaranje termoelektrana, 

u Hrvatskoj se nee morati zatvarati. 

Planovi su usmjereni na njihovu prenamjenu, 

tako da one više ne oneišuju 

zrak. Tako e se zastarjele termoelektrane, 

kojima je preostalo oko 20.000 sati 

rada, prve nai na udaru tehnike preinake, 

i to bez mnogo financijskog ulaganja. 

Hrvatska dobiva 35% struje iz termoelektrana, 

a 40% iz hidroelektrana. To 

je maksimum potencijala koji se mogu 

koristiti, a za dodatnu energiju planira 

se izgradnja vjetroelektrana. 

Snimio: Željko Vrhovski 

Poruka javnosti 

Pregovori za poglavlje Energetika i Okoliš 

po svemu najavljenom bit e dugotrajni, 

zahtjevni i naporni. Kako sada stvari stoje, 

s države razine pripremljeno je uglavnom 

sve: od zakonskih i podzakonskih 

propisa, do formiranja pregovarake skupine. 

Postoji i volja graana da sudjeluju 

u provedbi pojedinih pravilnika, što se 

i dokazalo prilikom primjene Pravilnika 

o ambalažnom otpadu. Naime, za prvo 

tromjesene 2006. graani su prikupili 

200 milijuna PET, staklene ambalaže i 

Al i Fe limneki, te za tu koliinu oistili 

okoliš, ali i vratili svoj novac kojim 

su plaali trgovcima tu istu ambalažu. 

Istovremeno je država posredovanjem 

Fonda za zaštitu okoliša sufinancirala 

minimalne troškove koje je imala trgovaka 

branša otkupljujui ambalažu. 

No, u novim odnosima prema okolišu i u 

primjeni EU smjernica i standarda mnogo 

više truda morat e uložiti lokalna 

samouprava. O njoj ovisi proces gospodarenja 

otpadom, organizacijski i tehni- 

ki dio, sufinanciranje i stvaranje uvjeta 

primjene propisa. Ali, kako se do sada 

pokazalo, veina lokalne samouprave još 

ne pokazuje dovoljno interesa i volje za 

aktivno ukljuivanje u proces gospodarenja 

otpadom. Stoga i nevladine ekološke 

udruge moraju više aktivnijeg rada 

uložiti na lokalnoj razini, u educiranju 

lokalne samouprave i informiranju stanovništva. 

Liljanka Mintoš-Svoboda 

EKO REVIJA 7 

eco review

ZAKON 

Potpisani ugovori o provedbi 

projekta obnovljivih izvora energije 

Predsjednik Uprave HBOR-a Anton Kovaev, 

ministar Branko Vukeli i direktor 

Fonda za zaštitu okoliša i energetsku 

uinkovitost Vinko Mladineo potpisali su 

17. svibnja 2006. godine ugovore o provedbi 

Projekta obnovljivih izvora energije 

temeljem darovnice Zaklade Globalnog 

fonda zaštite okoliša (GEF). 

Osnovni cilj darovnice, u iznosu od 5,5 

milijuna amerikih dolara, je podrška 

razvoju ekonomski i ekološki održivog 

tržišta obnovljivih izvora energije Republike 

Hrvatske, a današnjim potpisivanjem 

ugovora stvoreni su svi tehniki 

preduvjeti za provedbu Projekta. 

Darovnica je podijeljena u dva dijela. 

Prvi dio sredstava u visini od 2 milijuna 

dolara koristit e se za ureenje zakonskog 

okvira i okruženja za energetske 

djelatnosti, dok je 3,5 milijuna dolara 

predvieno za uspostavu kreditnog programa 

za sufinanciranje projekata razvoja 

obnovljivih izvora energije. 

Financijsko sudjelovanje Fonda za zaštitu 

okoliša i energetsku uinkovitost tijekom 

etiri godine iznosit e 2,5 milijuna dolara 

(oko 14 milijuna kuna) te e se koristiti 

za uvjetovane kredite, konzultantske 

i savjetodavne usluge. Po završetku 

provoenja projekta iznos koji ostane 

na raunu uvjetovanih kredita pripast e 

Fondu. 

Planira se razvoj tridesetak veih projekata 

korištenja obnovljivih izvora ener- 


gije od kojih bi njih dvadesetak moglo 

privui investicije u ukupnoj vrijednosti 

od stotinjak milijuna dolara. 

Prema natjeaju objavljenom 2005. godine 

Fond je ve prihvatio 34 projekta i za 

tu namjenu odobrio iznos u visini od oko 

29 milijuna kuna. U okviru tog natje- 

aja odobreno je 9 projekata korištenja 

obnovljivih izvora energije, a sudjelovanje 

Fonda je 8 milijuna kuna. 

Fond e i ove godine raspisati natjeaj 

za korištenje obnovljivih izvora energije, 

a planom su predviena sredstva za zajednika 

ulaganja u iznosu od 30 milijuna 

kuna. 


Iskustva proteklog natjeaja pokazuju 

da nedostaje kvalitetnih i dobro pripremljenih 

projekata spremnih za realizaciju 

pa e i ova Darovnica biti iskorištena za 

poveanje broja projekata koji se mogu 

financirati i realizirati. 

Fond je do sada ve uložio 31,2 milijuna 

kuna u 120 projekata, od ega je 40 

projekata korištenja obnovljivih izvora 

energije (biomasa, solarna energije, geotermalna 

energija, male hidroelektrane), 

odnosno 9,2 milijuna kuna. 

Razvoj hrvatskog tržišta obnovljivih 

izvora energije od izuzetne je važnosti 

jer omoguuje hrvatskom gospodarstvu 

manju ovisnost o uvozu elektrine energije 

i fosilnih goriva, a doprinijet e i 

smanjenju sveukupne emisije stakleni- 

kih plinova. Dugorono gledano, razvoj 

tržišta e dovesti do stvaranja povoljne 

klime za privatne investicije u obnovljive 

izvore energije u Hrvatskoj i do poveanja 

korištenja domae opreme i usluga. 

Do 2008. godine Fond za zaštitu okoliša 

i energetsku uinkovitost u projekte 

poticanja energetske uinkovitosti i korištenja 

obnovljivih izvora energije planira 

uložiti oko 500 milijuna kuna. 

Lidija Toši

Zagreb-Beograd: regionalna 

suradnja i na eko-području 

beogradskom hotelu Hyatt 11. trav- 

U nja održan je trei sastanak Hrvatskog 

poslovnog kluba koji su zajedniki 

organizirali predstavništvo Hrvatske 

gospodarske komore u Srbiji i Privredna 

komora Srbije. 

Sastanku su prethodili bilateralni razgovori 

koji su se istog dana održali izmeu 

pedesetak hrvatskih i srpskih gospodarstvenika 

koji se bave zaštitom okoliša i 

energetikom. Predstavnici Privredne komore 

Srbije obrazložili su smjer razvoja 

energetskog sektora, kao i napore koje 

srpska Vlada ulaže u zaštitu okoliša te 

us klaivanju propisa s direktivama EU. 

Prema podacima Hrvatske gospodarske 

komore izvoz u SiCG tijekom 2005. godine 

dostigao je vrijednost od 393 milijuna 

dolara, dok je uvoz iznosio 169 milijuna 

dolara. “Ulazak hrvatskih tvrtki na srbijansko 

tržište ovisi o strategiji svakog 

pojedinog poduzea, no s obzirom da 

Srbiju uskoro oekuje izrada projektne 

dokumentacije i realizacija projekata iz 

podruja energetike, zaštite okoliša i 

zbrinjavanja otpada, smatramo da bi hrvatske 

tvrtke svojim znanjem i proizvodima 

mogle biti konkurentne, što je bio 

i povod za organizaciju ovog poslovnog 

susreta.”, istaknula je Marija Šulac- 

Domac, voditeljica Odjela za energetiku 

Sektora za industriju HGK. 

Kako je najavio srpski ministar znanosti 

i zaštite životne sredine Aleksandar Popovi, 

Srbija u projekte sanacije opasnog 

i komunalnog otpada planira do 2014. 

investirati najmanje etiri milijarde eura. 

“Iako službene procjene spominju samo 

180 komunalnih deponija njihov broj ne 

odgovara stvarnom stanju na terenu, 

pa e trebati uložiti velika financijska 

sredstva kako bi se sanirala sva legalna 

i ilegalna odlagališta te uspostavio 

kvalitetni sustav gospodarenja otpadom. 

Stoga su hrvatskim tvrtkama s iskustvom 

u podruju zaštite okoliša otvorena vrata 

našeg tržišta i kao izvoaima i kao 

investitorima.” – istaknuo je ministar 

Popovi u svom izlaganju. 

Ministar rudarstva i energetike Radomir 

Naumov osvrnuo se na dosadašnju suradnju 

dviju država u oblasti energetike, 

te se nada da e se neka, ve godinama 

otvorena pitanja, uskoro riješiti na 

obostranu korist. Uvjeren je da e dva 

važna projekta, znaajna i za širu regiju, 

naftovod od rumunjske Konstance do 

Trsta i plinovod Dimitrovgrad-Dupnica, i 

Hrvatskoj i Srbiji donijeti novi stupanj 

dugorone energetske sigurnosti. 

Svoje predavanje na skupu je održao i 

Vinko Mladineo, direktor Fonda za zaštitu 

okoliša i energetsku uinkovitost 

koji je nazonima prezentirao hrvatska 

iskustva u realizaciji konkretnih projekata 

iz podruja zaštite okoliša, energetske 

uinkovitosti i obnovljivih izvora energije. 

Istaknuo je kako je Vlada RH, a posebno 

resorna ministrica Marina Matulovi 

Dropuli, odluna u provedbi programa i 

mjera zaštite okoliša kako bi se što prije 

dosegli europski eko-standardi. Tako 

je ve u tijeku sanacija 169 službenih 

odlagališta komunalnog otada, sanira se 

i oko 250 divljih odlagališta, a rješava 

se i problem tzv. crnih toaka, odnosno 

lokaliteta na kojima se nalazi opasni 

otpad. Paralelno sa sanacijom postoje- 

ih odlagališta u tijeku je izrada dokumentacije 

i provoenje istražnih radova 

ZAKON 

kako bi se izgradili županijski, odnosno 

regionalni centri za gospodarenje 

otpadom. Ulaže se u projekte oporabe, 

odnosno reciklaže otpada. Dodijeljena su 

i sredstva za projekta iz podruja istije 

proizvodnje, smanjenja štetnih emisija, 

poticanja održive gradnje, energetske 

uinkovitosti i korištenja obnovljivih 

izvora energije. Fond takoer financira 

i 18 projekata zaštite biološke i krajobrazne 

raznolikosti. Prema Mladineovim 

rijeima, Fond e do 2008. godine u projekte 

zaštite okoliša uložiti 1,08 milijardi 

kuna, dok e 429 milijuna kuna biti investirano 

u projekte za energetsku uinkovitosti 

i obnovljive izvore energije. 

Veliki interes sa srpske strane bio je za 

novi sustava gospodarenja ambalažnim 

otpadom koji se od prosinaca 2004. 

uspješno primjenjuje u Hrvatskoj. Depozitni 

sustav na povrat pet ambalaže 

uinio im se kao dobro rješenje koje je 

mogue u relativno kratkom roku efikasno 

primijeniti i u Srbiji. 

Predsjednik HPK-a Krunoslav Bešvir i direktor 

predstavništva HGK Goran Masnec 

komentirali su kako veliki odaziv državnih 

dužnosnika i renomiranih gospodarstvenika 

pokazuje uspješnost održanog 

skupa. Njihove su ambicija da Hrvatski 

poslovni klub postane mjesto gdje e hrvatske, 

ali i srpske tvrtke moi dobiti sve 

relevantne podatke i savjete kako bi se 

što uspješnije plasirale na tržište. 

Lidija Toši 


9

OTPAD 

Ouvanje energetske vrijednosti 

otpada 

Odlaganjem otpada na odlagalište bacaju 

se potencijalna toplinska i elektrina 

energija koje se može proizvesti 

spaljivanjem otpada u termoelektrani na 

otpad. Ispitivanja pokazuju da otpad na 

odlagalištu u prve dvije godine izgubi 

i do 80% svoje energetske vrijednosti. 

Primjenom tehnologije baliranja, energetska 

vrijednost otpada ostaje nepromjenjena. 

Nakon umatanja u nepropusnu 

foliju i prekida doticaja sa zrakom, u bali 

se zaustavljaju svi biološki procesi razgradnje 

otpada. Potencijalna toplinska 

i elektrika energija otpada ostaje sauvana 

sve do trenutka otvaranja bale prije 

spaljivanja. 

Utjecaj na okoliš 

Razvrstani, usitnjeni i sprešani otpad 

se balira. Baliranjem se sprešani otpad 

ovija Eko folijom (strojnom stretch folijom, 

sastavljenom iz 3 sloja razliitih 

vrsta linearnog polietilena niske gustoe 

- LLDPE). U baliranom otpadu vei udio 

odnosi se na organski otpad (ostatke bilja, 

povra, hrane i drugih razgradljivih 

tvari), pa se u baliranom otpadu odvija 

niz kompleksnih fizikalnih, kemijskih i 

bioloških procesa, što ima za posljedicu 

razgradnju baliranog otpada. Poetna 

vlaga otpada može se još i poveati vodom 

koja nastaje procesima razgradnje 

10 

Postupanje s otpadom 

Energana na komunalni otpad 


organskog dijela otpada, te s oborinskom 

vodom koja može prodrijeti u ošteene 

bale. Voda uz odgovarajuu temperaturu 

pogoduje stvaranju uvjeta za biološke 

(mikrobiološke) pretvorbe otpada i omoguuje 

i potpomaže daljnju razgradnju. 

Biološka razgradnja baliranog otpada 

odvija se u nekoliko faza. 

U I. fazi aerobne razgradnje uz porast 

vlage poveava se i mikrobna populacija, 

troši se kisik, poveava se biološka potrošnja 

kisika i poinju se stvarati hlapive 

kratkolanane organske kiseline, pa se 

i pH-vrijednost sadržaja postupno smanjuje 

i stvaraju se uvjeti za anaerobnu 

razgradnju, a stvaraju se i vodotopljivi 

spojevi prisutnih metala. 

U daljnjoj, anaerobnoj fazi prevladavaju 

redukcijski uvjeti, stvaraju se ugljik 

(IV) oksid (CO 2 ) i metan (CH 4 ) iz ranije 

nastalih organskih kiselina, pri emu se 

pH-vrijednost poveava. 

S vremenom se usporava biološka aktivnost, 

usporava se stvaranje metana i 

ostatak prelazi u zrele huminske spojeve. 

Cijeli taj proces u baliranom otpadu je 

vrlo usporen, pa poetna faza razgradnje 

umjesto nekoliko dana ili tjedana, koliko 

traje u odloženom otpadu na odlagalištu, 

u balama može trajati nekoliko mjeseci, 

pa i više od 1 godine. 1 Plinovi razvijeni 

tijekom razgradnje otpada u balama u 

1 P. Spillman, Landfill Gas; Hofgas - Know How 07 

procjednim vodama doprinose ukupnim 

opasnim spojevima. 

U ureenom skladištu baliranog otpada u 

pravilu nema procjednih otpadnih voda 

nego ako je skladište na otvorenom, bale 

dolaze u kontakt s oborinskim vodama. 

Meutim, uslijed mogueg pucanja i raspadanja 

bala, u otpadnim vodama bile 

bi i procjedne vode iz odloženog i raspadajueg 

otpada. U baliranom otpadu 

poetna vlaga poveat e se vodom nastalom 

kemijskim reakcijama razgradnje 

otpada, te oborinskom vodom koja kroz 

ošteene bale i rasuti otpad prenosi u 

okoliš tvari koje mogu štetno utjecati 

na okoliš. Znaajka je sastava procjednih 

voda znatna promjenljivost koja ovisi o 

promjenljivosti sastava skupljenog otpada, 

esto i sezonskih promjena, dok su 

promjene vezane uz tehnološke postupke 

zanemarive, s obzirom na stabilnost 

tehnološkog postupka razvrstavanja, 

probiranja, stiskanja, baliranja i skladištenja. 

Dio bala bit e ošteen smanjenjem vrstoe 

prouzroene djelovanjem atmosferilija 

i fotodegradacijom folije, pa e se i 

iz tih razloga dio otpada u balama rasuti 

po skladištu te biti izložen oborinama i 

uvjetovati stvaranje oneišenih procjednih 

voda. 

Do pucanja bala može doi i zbog propusta 

u sortiranju i uklanjanju uglavnom 

metalnih, drvenih i staklenih dijelova 

otpada, koji mogu u tim sluajevima 

probiti ovojnicu i rasuti otpad izložiti 

ispiranju oborinskih voda. 

Sastav procjednih voda ovisi o sastavu 

otpada i o stupnju razgradnje otpada, 

te o tlaku u balama odnosno o koliini 

sloja bala, vlagi otpada, temperaturi i 

starosti otpada odnosno trajanju razgradnje. 

Procjednih voda iz skladišta bala 

ne bi trebalo biti u veoj koliini, budui 

da su bale najveim dijelom cijele, pa u 

skladištu ne može biti vee mase rasutog 

otpada. 

Utjecaj procjedne vode tijekom pripreme 

otpada te iz skladišta u sluaju ošteenja 

bala 

Procjedne vode iz otpada sastoje se od 

vode unesene s otpadom i istisnute zbi-

janjem otpada te od infiltrirane oborinske 

vode u puknutim balama. Dio te vode 

troši se u mikrobiološkim procesima u 

otpadu, a dio ostaje apsorbiran kao vlaga 

otpada. Za smanjenje koliine procjedne 

vode mora se smanjiti dotok oborinskih 

voda u skladište. U tu svrhu mogu se 

izvesti obodni kanali oko površine skladišta, 

te bale pokriti vodonepropusnim 

pokrovnim slojem. Pokrovni sloj (LDPE 

folija male vodopropusnosti k=1·10 -12 

m/s) mora se izraditi pod padom, da bi 

vei dio oborina najkraim putem otjecao 

s površine. 

Utjecaj plina tijekom pripreme otpada te 

iz skladišta u sluaju ošteenja bala 

Utjecaj graevine za obradu te skladištenje 

otpada na kakvou zraka ovisi o 

mnogim initeljima. Osnovni su initelji 

meteorološke prilike, naroito temperatura 

zraka, vrste i koliina padalina te 

smjer i brzina vjetra te sastav otpada. 

Baliranjem otpada i zbrinjavanjem bala 

neugodan e se miris osjeati neposredno 

uz radni prostor pripreme otpada za 

baliranje. Postoji mogunost da, u uvjetima 

povoljnog smjera vjetra te suhog 

i toplog vremena, a naroito u sluaju 

zastoja u baliranju, mirisi dopru i do 1 

km udaljenosti od lokacije. 

Utjecaj na zrak na lokaciji baliranja ima 

razliite uzroke: 

1.) Utjecaj plina tijekom pripreme otpada 

te iz skladišta (ošteenjem bala), 

2.) Oneišenje zraka lebdeim esticama, 

3.) Utjecaj ispušnih plinova radnih strojeva 

na lokaciji zahvata i tijekom transporta. 

Plinovi koji nastaju prilikom aerobne i 

anaerobne razgradnje organskih tvari na 

odlagalištima mogu posredno ili neposredno 

utjecati na okoliš. Najzastupljeniji 

su CH 4 i CO 2 , dok su u manjoj mjeri 

prisutni sumporovodik (H 2 S), amonijak 

(NH 3 ), N 2 , razni aldehidi, merkaptani, 

plinoviti niži ugljikovodici, te heksan 

(C 6 H 14 ), heptan (C 7 H 16 ), oktan (C 8 H 18 ) i 

dr. 

Cijeli taj proces u baliranom otpadu je 

vrlo usporen pa poetna faza razgradnje 

traje od nekoliko mjeseci, do više od jedne 

godine. 

U razvijenim plinovima veinu ine metan 

i ugljik (IV) oksid, a reducirani sumporni 

spojevi premda su u neznatnom 

udjelu, svojim neugodnim mirisom mogu 

predstavljati ozbiljan problem za okoliš, 

kao i nastale niže kratkolanane masne 

kiseline, npr. propionska, maslana, valerijanska, 

pa i octena. 


Prosjean sastav odlagališnog plina (iz 

skladišta) mijenja se ovisno o uvjetima 

skladištenja i fazi razgradnje otpada. Približni 

sastav odlagališnog plina je: 

- metan, CH 4 od 40% - 65%, prosjeno 

55%, 

- ugljik (IV) oksid, CO 2 , prosjeno 40 % 

i 

- ostali plinovi (preko 100 vrsta) prosjeno 

5%. 


EKO REVIJA 11 

eco review

Plinovi CH 4 i CO 2 primarni su plinovi u 

smjesi koja se emitira u skladištu, a nastaju 

kao produkti raspadanja celuloze 

i proteina koji su sadržani u otpadu. 

Zakonskom regulativom nisu propisane 

granine vrijednosti emisije plinova CH4 

i CO2 u okoliš. 

Otpad mora “odležati” godinu ili više 

dana prije nego zapone njegovo anaerobno 

razlaganje, a samim time i emisija 

plinova koja traje 20 - 30 g. Prosjeno 

nakon 1 - 2 g. uspostavljaju se stabilni 

anaerobni uvjeti, što znai fazu nastajanja 

CH 4 . 

Zbog problema širenja neugodnih mirisa 

iz ošteenih bala i prosutog otpada, 

navale ptica, osobito vrana i galeba, te 

posebno problema zbog fotodestrukcije 

plastinih folija i ošteenja nagomilanih 

bala djelovanjem atmosferilija, slojeve 

12 


Literatura 

1. Hogland, W. i sur., Seasonal and 

Long-Term Storage of Waste Fuels 

with Baling Technique; Uni. Of Kalmar, 

Dept. Of Technology, Env. Eng., 

Report No. 112., 2001. 

2. Hrešak, P., Gospodarenje z otpat 

ki, 2000. g. 

3. Spillman, P., Landfill Gas; Hofgas 

- Know How 07 

4. Mutasem, E. i sur., Landfill Evolution 

and Treatability Assessment 

of High-strength Leachate from MSW 


baliranog otpada potrebno je prekrivati 

biorazgradivom plastinom folijom. 

Prekriveni slojevi zaštieni su i manje 

izloženi razgradnji i ošteenjima, te se 

time smanjuje štetni utjecaj na okoliš. 

Biorazgradive folije mogle bi se bez naknadne 

obrade i bez opasnosti zajedno 

s balama odvoziti na odlagalište ili zajedno 

s balama spaljivati. 2 

Najvei dio ugljika odloženog na odlagalištu 

predstavljaju složeni organski 

spojevi. Ugljik u obliku plina izlazi iz 

odlagališta u obliku CH 4 i CO 2 , odnosno 

otopljen u procjednoj vodi u obliku organskog 

optereenja. 

Metan je plin lakši od zraka i zato lako 

migrira što ovisi o tlaku i difuziji u okoliš. 

2 Bale Wraping for MSW, EPI Enviro Products Inc. 

with High Organic and Moisture Content; 

Int. J. of Env. Studies, Vol. 60, 

No. 6., 2003. 

5. Matas M., Simoni V., Šobot S., 

Zaštita okoline danas za sutra, Školska 

knjiga, Zagreb, 1989. 

6. Simons, J. S., Water balance, 

University of Notingham, Velika 

Britanija 

7. SPP d.o.o., Studija o utjecaju na 

okoliš graevine za obradu i skladištenje 

baliranog komunalnog i neopasnog 

proizvodnog otpada u Brezju 

– Grad Varaždin, 2005. 

8. SPP d.o.o., Studija o utjecaju 

na okoliš regionalnog centra za gospodarenje 

otpadom sjeverozapadne 

Hrvatske, lokacija Gunjak, Opina Sv. 

I. Žabno (Sanitarno odlagalište komunalnog 

I neopasnog proizvodnog 

otpada s prateim graevinama za 

skupljanje, skladištenje I obraivanje 

otpada), 2005. 

9. Tuhtar D., Zagaenje zraka i 

vode, Svjetlost, Sarajevo, 1984. 

10. Walsh, P., P. O’Leary, Landfill Equipment 

and Operating Procedures; 

Waste Age, 2002. 

Ugljik (IV) oksid (CO 2 ) je teži od zraka, 

pada na dno gdje se topi u vodi, poveava 

korozivnost i kiselost procjedne 

vode. Najvea koliina CO 2 stvara se za 

vrijeme aerobne faze, dok se prelaskom 

u anaerobne uvjete njegova koliina znatno 

smanjuje. 

U bali je komunalni otpad bez zraka i bez 

dotoka vode, te se time smanjuje štetni 

utjecaj na okoliš. Stoga se upravo time 

ukazuje na kvalitetu postupka baliranja 

i nužnost baliranja gdje za to postoje 

uvjeti. Uvjeti i nužnost baliranja postoje 

uvijek kada nije organiziran sustav odlaganja 

komunalnog otpada prema propisanim 

tehnikim uvjetima i standardima 

te dobroj praksi. 

Zakljuak 

Znaajno mjesto i pozitivne efekte u 

gospodarenju otpadom predstavlja baliranje 

otpada. 

Pri tome treba imati u vidu da baliranje 

samo po sebi ne predstavlja kona- 

no zbrinjavanje komunalnog otpada, 

ali predstavlja važan i nezaobilazan 

segment u gospodarenju komunalnim 

otpadom i korištenju njegovih vrijednih 

svojstava. 

Baliranjem, otpada smanjuje se volumen 

otpada te je ekonomski prihvatljivije od 

prijevoza otpada u rasutom stanju. Postupkom 

baliranja komunalnog otpada 

smanjuje se koliina procjedne vode, te 

emisija štetnih plinova u okoliš. 

Upravo u provedbi Strategije gospodarenja 

otpadom potrebno je u provedbi 

programa sanacije svih neureenih odlagališta 

komunalnog otpada na podruju 

Republike Hrvatske, a možemo rei i u 

sanaciji “divljih” odlagališta komunalnog 

otpada, baliranje e imati znaajnu 

funkciju. 

(nastavlja se) 

Renata Pavlina 

11. Žugaj M., Dumii K., Dušak V., 

Temelji znanstvenoistraživakog rada 

– Metodika i metodologija, Fakultet 

organizacije i informatike, Varaždin, 

1999. 

12. Bale Wraping for MSW, EPI Enviro 

Products Inc. 

13. Lars-Ake Bränström, BALA Press 

AB 

14. Zakon o otpadu (“Narodne novine”, 

broj 178/04), 

15. Strategija gospodarenja otpadom 

Republike Hrvatske (“Narodne novine”, 

broj 130/05).

Zadarskim otocima 

vraćen čist okoliš 

Sanacija odlagališta otpada i njihovo 

zatvaranje na otocima koji administrativno 

pripadaju Gradu Zadru, projekta 

dovršenog prije nekoliko tjedana u svrhu 

ouvanja našeg okoliša, bio je povod 

obilježavanju 22. travnja - Dana planeta 

Zemlje, prigodnom konferencijom za 

novinare održanoj u zadarskoj Gradskoj 

vijenici, na kojoj su podatke o dovršetku 

sanacije javnosti prezentirali direktor 

Fonda za zaštitu okoliša i energetsku 

uinkovitost Vinko Mladineo, zadarski 

gradonaelnik Živko Kolega i direktor 

zadarske tvrtke istoa Dino Perovi. 

Projektom sanacije odlagališta otpada na 

otocima Ižu, Istu, Premudi, Olibu, Mo latu 

i Silbi obuhvaeno je sedam od la gališta s 

kojih je otpad odvezen na od govarajue 

najbliže odlagalište na kop nu, odnosno 

na zadarski deponij u Diklu, za iju se sanaciju 

trenutano prikuplja dokumentacija. 

Ukupna vrijednost investicije iznosi 

11 milijuna kuna, za što je polovicu sredstava 

osigurao Fond za zaštitu okoliša 

i energetsku uinkovitost, a ostatak je 

osiguran iz prorauna Grada Zadra. 

Sanacija pojedinih deponija na ovim otocima 

ovisila je o mnogo imbenika, prije 


OTPAD 

svega veliini odlagališta, ali i lokaciji 

deponija. Najdulje je trajala sanacija deponija 

na Silbi u uvali Draga, ne samo 

zbog velike površine i ak 11.500 tona 

otpada, ve i zbog otežanih uvjeta korištenja 

vozila na tom otoku. Najkritinije 

je stanje s odlagalištem otpada, meutim, 

bilo na Ižu, gdje se deponij nalazio 

uz cestu na površini od dvije tisue etvornih 

metara. 

Umjesto deponija, ovi zadarski otoci 

danas imaju svojevrsne transfer postaje, 

odnosno pretovarne stanice s kojih se 

otpad prevozi na kopno. Na taj je nain 

riješen problem gospodarenja otpadom 

na otocima, uz pretpostavku redovitog 

održavanja realiziranog projekta, kao i 

daljnjeg ulaganja u opremu, za što e se 

godišnje morati izdvajati oko 5 milijuna 

kuna. 

Kako je tom prilikom naglasio zadarski 

gradonaelnik, otoci su biseri Jadranskog 

mora, te kao takvi ine zasebne geografsko-prirodne, 

demografske i gospodarske 

sredine s izuzetnim nacionalnim vrijednostima, 

zbog ega se prema njima i 

moramo odnositi s posebnom pozornošu. 

Njihov se razvoj odvija u posebnim 

uvjetima, zbog ega otoci imaju specifi- 

Fond osigurao dio sredstva za projekt smanjenja potrošnje goriva u zadarskoj bolnici 

Nakon održane konferencije za novinare 

i prezentacije djelovanja i dosadašnjeg 

rada Fonda za zaštitu okoliša i energetsku 

uinkovitost, potpisan je Ugovor o 

davanju financijske pomoi za Projekt 

smanjenja potrošnje goriva u zadarskoj 

Opoj bolnici primjenom solarne energije 

i regulacije potrošnje topline, koji, naravno, 

podrazumijeva i smanjenje štetnih 

emisija u okoliš. 

Rije je o prvom takvom projektu u Hrvatskoj, 

vrijednom 2,2 milijuna kuna, a 

prema Ugovoru koji su u ime Fonda potpisali 

direktor Mladineo, te u ime Zadarske 

županije župan Ivo Grbi, Fond e u ovom 

projektu sudjelovati s 900 tisua kuna. 

Iako je rije o pilot-projektu, njegova se 

realizacija oekuje za godinu dana, a kako 

je pokazala studija energetske potrošnje, 

dovršetkom projekta Opa bolnica Zadar 

trebala bi uštedjeti oko 132 tone mazuta 

godišnje. 

Za sve one koji se žele kandidirati sa 

slinim projektima, novi e natjeaj biti 

raspisan do lipnja ove godine, zakljuio 

je direktor Fonda Vinko Mladineo. 

Nakon potpisivanja spomenutog ugovora, 

direktor Vinko Mladineo u pratnji zadarskog 

gradonaelnika i župana prošetao je 

zadarskim Forumom gdje je uprilien program 

obilježavanja Dana planeta Zemlja. 

13

OTPAD 

no mjesto u svim razvojnim segmentima 

Hrvatske. U cilju razvoja Zadra i 

itave Hrvatske, ali i ouvanja našega 

planeta, otoke je potrebno zaštititi i 

ouvati njihovu naslijeenu ljepotu, 

stoga je realizacija projekta sanacije 

deponija na zadarskim otocima korak 

bliže tom ostvarenju, zakljuio 

je gradonaelnik Kolega, posebno se 

zahvalivši Fondu i njegovu direktoru 

Vinku Mladineu na sustavnoj tehni- 

koj i financijskoj pomoi, ne samo u 

spomenutom projektu, ve i u brojnim 

drugim projektima u kojima je Fond 

do sada sudjelovao u Zadru, a koji su 

naš doprinos istom planetu, doprinos 

naraštajima koji dolaze, a koji e, 

vjerujemo, znati vrednovati ovu divnu 

zemlju i tako uvati okoliš i održivi 

razvoj planete Zemlje. 

Inae, od osnutka Fonda za zaštitu 

okoliša i energetsku uinkovitost, 

ak 155 milijuna kuna bespovratne 

financijske pomoi plasirano je u Zadarsku 

županiju, od ega u sam Grad 

Zadar 45 milijuna kuna. Rezultat je 

to, kako je kazao direktor Mladineo, 

iznimno dobre suradnje Grada Zadra i 

Zadarske županije s Fondom. Paralelno 

s tim ulaganjima, do 2009. godine na 

zadarskom e podruju biti sanirano 

16 divljih odlagališta otpada, dok je 

samo za sanaciju bazena lužine bivše 

tvornice Glinice kod Obrovca, prvog 

projekta u Hrvatskoj usmjerenog na 

rješavanje pitanja opasnog otpada, 

Fond odobrio 28 milijuna kuna. 

Iris Bajlo 


Recikliranje stakla 

u Hrvatskoj 

Product Group Manager (PGM) istra- 

U živanju provedenom u studenom i 

prosincu 2005. godine na reprezentativnom 

uzorku od 1000 hrvatskih graana 

starih izmeu 16 i 65 godina, o kojemu 

je u prošlom broju Eko revije pisala Jelena 

Boko utvreno je da 60% 

ispitanika staklo smatra 

najboljom ambalažom, 

72% ga smatra najzdravijim, 

a 51% najprestižnijim. 

Sline 

stavove o staklenoj 

ambalaži imaju 

i graani drugih 

europskih država. 

Tvrtka Karmasin Motivforschung iz Bea 

2004. godine izradila je studiju u kojoj 

navodi da 72% potrošaa staklo smatra 

idealnom ambalažom za bio-proizvode. 

Ono se percipira kao higijensko, prakti- 

no, kemijski je inertno pa ne mijenja 

miris i okus proizvoda koje sadrži, a nije 

nevažna ni njegova estetska dimenzija, 

pogotovo kod neke grupe proizvoda, kao 

što je, primjerice, vino i neke druge vrste 

pia i napitaka, ili pak delikatese i ko- 

zmetiko–parfemski proizvodi. No važna 

je i injenica da se ono smatra ekološki 

prihvatljivim, jer ga je mogue u potpunosti 

reciklirati nebrojeno puta. U nas su 

se nedavno pojavili veliki oglasni plakati 

koji staklo definiraju “ambalažom dobrih 

proizvoda”, istiui njegovu 

prednost u odnosu na druge 

vrste ambalaže. To je 

marketinška kampanja 

jedine tvornice 

koja se u nas bavi 

reciklažom stakla, 

tvornice staklene 

ambalaže Vetropack 

Straža d.d. iz 

Huma na Sutli, neposredno uz granicu s 

Republikom Slovenijom. Tvornica je utemeljena 

još davne 1860. godine, a od 

1996. lanica je Vetropack grupe sa sjedištem 

u Švicarskoj, koja diljem Europe 

posjeduje 7 staklana. U tom kontekstu 

zanimljivo je spomenuti da je Švicarska 

država s najveim postotkom reciklaže 

upotrijebljenog stakla, ak 93%, dok je u 

Hrvatskoj to samo nekih 19%. Vetropack 

Straža sa svoje 3 staklarske pei i uku-

pnim dnevnim kapacitetom proizvodnje 

od 790 tona najvea je staklana u ovom 

dijelu Europe. U svojem pogonu za reciklažu 

stakla ona bi mogla zbrinuti svu 

otpadnu staklenu ambalažu s podruja 

Republike Hrvatske, no taj je postotak 

do sada bio skroman, što se vidi iz ve 

spomenutih podataka. S Fondom za zaštitu 

okoliša i energetsku uinkovitost 

Vetropack Straža sklopila je ugovor o 

preuzimanju i reciklaži otpadne staklene 

ambalaže. Primjenom Pravilnika o ambalaži 

i ambalažnom otpadu, koji je stupio 

na snagu poetkom 2006. godine, bilježi 

se znatno vei priljev starog stakla 

u tvornicu no što je to bilo prethodnih 

godina. U prva etiri mjeseca ove godine 

tvornica je zaprimila gotovo 18.000 

tona iskorištene staklene ambalaže, dok 

je itavu prošlu godinu otkupljeno 26.6- 

00 tona. U skladu s tim pokazateljima 

mogao bi se ostvariti postavljeni cilj od 

40.000 tona za itavu godinu. Pri tome 

je važno naglasiti da je prije pet godina 

otvoren projekt o poveanju staklenog 

loma u smjesi. U novi proizvod može ui 

do 90% starog stakla, a upotrebom jedne 

tone staklenog loma uštedi se 700 

kg pijeska, 200 kg vapnenca i 200 kg 

sode, a tako se ujedno ostvaruje i znatna 

ušteda energije, uglavnom plina i elektrine 

struje. Nepotrebno je naglašavati 

pozitivne aspekte koje takav postupak 

ima u odnosu spram ouvanja okoliša. 

U brošuri “Staklo nije smee” iznosi se 

zanimljivost da recikliranjem samo jedne 

staklene boce štedimo energiju koja je 

dostatna da žarulja od 100W svijetli puna 

etiri sata! Prikupljanje ambalažnog stakla 

u Zagrebu je zapoelo 1988. godine 

i to je najstariji naš projekt recikliranja 

komunalnog otpada. U gradu su postavljeni 

zeleni spremnici za ambalažno 

staklo, dok se druge vrste stakla, poput 

prozorskog, kristalnog, laboratorijskog, 

armiranog, itd., zbrinjavaju u reciklažnim 

dvorištima. Najviše stakla u gradu 

Zagrebu prikupljeno je 2002., a iznosilo 

je 4662 tone. 

Era industrijske proizvodnje šupljeg 

ambalažnog stakla zapoela je 1905. 

godine izumom stroja za puhanje. U 

procesu proizvodnje smjesa sirovina se 

tali na temperaturi 1580°C i ukapljuje u 

kalup koji oblikuje staklenke. Proizvod 

se potom postepeno hladi, a vanjska se 

površina dodatno oplemenjuje. Treba naglasiti 

da svaki pojedini proizvod prolazi 

rigoroznu kontrolu kvalitete, što znai 

da se sve staklenke koje ne zadovoljavaju 

ponovo vraaju u pe. U svijetu se 

dnevno proizvede 100 milijuna staklenih 

boca, a godišnje se baca 6 milijarda boca 

i aša.Ta koliina ambalaže bila bi nezamisliv 

problem da nije recikliranja. 

Za svoje aktivnosti vezane uz zaštitu 

okoliša tvornica Vetropack Straža d.d. 

dobila je od Ministarstva zaštite okoliša 

i prostornog ureenja 1999. i 2001. priznanje 

u kategoriji gospodarenja otpadom. 

Ružica Cindori 



15

OTPAD 

europskim razmjerima Hrvatska se 

U istie raznolikošu ekoloških sustava 

i staništa, koja se odražava i u velikom 

bogatstvu i raznolikosti biljaka, gljiva i 

životinja. Ovakvo bogatstvo uvjetovano 

je biogeografskim položajem Hrvatske, 

razvedenošu reljefa, geološkim, pedološkim, 

hidrološkim i klimatskim prilikama, 

te djelomino ljudskim utjecajem. 

Biološka raznolikost je tremin kojim se 

oznaava raznolikost svih oblika života 

u prirodnom okolišu, tj. raznolikost svih 

dijelova ekosistema, ukljuujui i raznolikost 

meu genima. 

Hrvatska je tradicionalno orijentirana 

ouvanju prirodnih vrijednosti te je ratificirala 

veinu meunarodnih ugovora 

u podruju zaštite i ouvanja biološke 

raznolikosti. 

Jedan od temeljnih okvira globalne politike 

zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti 

je Konvencija o biološkoj raznolikosti 

(The Convention on Biological 

Diversity – CBD) koju je 1992. godine na 

konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu 

i razvoju u Rio de Janeirou, meu 157 

zemalja potpisala i Hrvatska. 

Glavni cilj Konvencije je ouvanje i unaprjeenje 

ukupne biološke raznolikosti 

zemlje, te osiguranje održivog korištenja 

prirodnih dobara kako bi se sauvali 

prirodni resursi za opstanak buduih 

naraštaja. 


Međunarodni dan biološke 

raznolikosti – 22. svibnja 

Konvencija je stupila na snagu 29. prosinca 

1993. godine i jedan je od najvažnijih 

sporazuma u zaštiti prirode, 

jer sadržava osnovna naela na kojima 

države moraju zasnivati budue odluke i 

programe gospodarskog razvoja i zaštite 

okoliša. Hrvatski sabor je Konvenciju 

ratificirao 1996. godine, a sljedee godine 

Hrvatska postaje punopravna stranka 

Konvencije. Time se Hrvatska obvezala 

usvojiti sredstva i naine za ouvanje ra- 

znolikosti živih vrsta te osigurati jednakomjernu 

raspodjelu dobrobiti ostvarenih 

korištenjem biološke raznolikosti. 

Na etvrtoj meuvladinoj konferenciji 

“Biološka raznolikost u Europi” održanoj 

u veljai ove godine u Nacionalnom parku 

Plitvika jezera, premijer Ivo Sanader 

istaknuo je da se Hrvatska u pogledu zaštite 

prirode opredijelila slijediti europski 

put, a izbor za domaina konferencije 

potvrda je percepcije Hrvatske u svijetu

i Europi kao zemlje koja vodi rauna o 

okolišu. 

Donošenjem Zakona o zaštiti prirode i 

Zakona o genetski modificiranim organizmima 

Hrvatska je uskladila najvažnije 

dokumente iz podruja zaštite prirode s 

propisima EU-a. Time se obvezala provoditi 

Direktivu o staništima i Direktivu o 

pticama, glavne europske propise u zaštiti 

prirode, te uspostaviti nacionalnu 

ekološku mrežu koja obuhvaa ekološki 

važna podruja od meunarodne i nacionalne 

važnosti koja e postati dio europske 

ekološke mreže Natura 2000. 

U svrhu podizanja razine svijesti o važnosti 

zaštite i ouvanja biološke raznolikosti, 

Ujedinjeni narodi su 1993. godine 

proglasili meunarodni dan biološke 

raznolikosti. Meunarodni dan biološke 

raznolikosti obilježava se 22. svibnja u 

svim državama koje na taj dan skreu pozornost 

javnosti na važnost zaštite biološke 

raznolikosti. Isti je datum Hrvatski 

sabor donošenjem Zakona o zaštiti prirode 

odredio i kao Dan zaštite prirode. 

Važnu potporu programima i projektima iz 

podruja zaštite i ouvanja biološke i krajobrazne 

raznolikosti u 2005. godini dao 

je Fond za zaštitu okoliša i energetsku 

uinkovitost. Za provoenje programa i 

projekata i slinih aktivnosti na podruju 

zaštite i ouvanja biološke i krajobrazne 

raznolikosti Fond je osigurao je 2,700.000 

kuna. U suradnji s Ministarstvom kulture, 

prema programu koji su zajedniki utvrdili, 

Fond je sufinancirao 14 projekata iz 

podruja zaštite okoliša koji se odnose na 

ouvanje i zaštitu biljnih i životinjskih 

svojti te zaštiena podruja. 

Promjena klime i rastua ljudska djelatnost 

danas je ozbiljna prijetnja ouvanju 

biološke raznolikosti. Kako se prema 

procjenama 40% ukupnog svjetskog 

gospodarstva zasniva na proizvodima 

prirode, zemlje koje su pribivale Sumitu 

o održivom razvoju održanom u Johanesburgu 

2002. godine odluile su razraditi 

detaljan plan u sprjeavanju gubitka 

bioekoške raznolikosti. Europske vlade 

poduzele su akciju za sprjeavanje gubitka 

biološke raznolikosti u Europi do 

2010. godine, a provode je pod motom 

“Countdown 2010”. 

Plan djelovanja usmjeren je na ublažavanje 

negativnih utjecaja na biološku raznolikost 

šuma, smanjivanje intenzivne 

poljoprivredne proizvodnje i pretjerane 

upotrebe umjetnih gnojiva, ublažavanje 

posljedica od oneišenja tla pesticidima, 

herbicidima i teškim metalima iz 

oborina, te kontrolu raspostranjenosti 

invazivnih vrsta (najpoznatije invazivne 

vrste u Hrvatskoj su alga roda Caulerpa 

i kalifornijska pastrva), kao i uspostavu 

monitoringa biološke raznolikosti. 

Jedna od najvažnijih tema u podruju 

ouvanja biološke raznolikosti na zemlji 

u 2006. godini je zaštita i ouvanje sušnih 

i polusušnih podruja koja obuhva- 

aju oko 47% površine Zemlje, a uklju- 

uju euroazijske stepe, sjevernoamerike 

prerije te dio Afrike i Mediterana. Tim 

podrujima, znaajnim za ouvanje 

sve ukupne biološke raznolikosti Zemlje 

danas prijeti velika opasnost od potpunog 

uništenja i pretvaranja u pustinjska 

podruja (dezertifikacija). Ljudske djelatnosti 

u poljoprivredi i prekomjerno iskorištavanje 

prirodnih dobara dovele su do 

degradacije preko 20% prirodnih staništa 

u sušnim podrujima, te do poražavaju- 

ih rezultata, dezertifikacije, isušivanja 

i ugrožavanja oko 2.300 vrsta. 

Važnost ovog pitanja priznata je i odlukom 

Ope Skupštine Ujedinjenih naroda 

da proglasi 2006. godinu Meunarodnom 

godinom pustinja i širenja pustinja (International 

Year of Deserts and Desertification). 

Tekst i snimci: Vesna Cetin 


17

18 

EKOLOGIJA 

? 

Obilježen Dan planeta Zemlje 

Koja 

je 

cijena 

vode 


? 

Dan planeta Zemlje, 22. travnja, jedan 

od rijetkih dogaaja koji se u isto 

vrijeme slave u itavom svijetu, pa tako 

i u Hrvatskoj, ove je godine obilježen 

pod sloganom “Kampanja za rješavanje 

problema klimatskih promjena”. 

Naime, strunjaci su ustanovili da se promjene 

klime nažalost ne mogu zaustaviti, 

ali se mogu usporiti. Klima se polako 

mijenja stoljeima, izmjenjuju se hladna 

i topla razdoblja, no u zadnje vrijeme 

promjene su postale znatno brže. 

Znanstvenici smatraju da je do ubrzanog 

globalnog zatopljenja došlo zbog ljudskog 

djelovanja, znatnog poveanja koli- 

ine štetnih plinova iz prometa, industrije, 

energetskih objekata i drugih izvora 

koji svakodnevno odlaze u atmosferu te 

s druge strane velike sjee šuma. Upozoravaju 

da su zbog klimatskih poreme- 

aja ve vidljivi razorni uinci poplava i 

uragana, te da je zbog toga nužno voditi 

sve više rauna o zaštiti okoliša. 

Dan planeta Zemlje obilježava se u cijelom 

svijetu od 22. travnja 1970., a 

naziv Earth Day prvi je put upotrijebljen 

u proglasu gradonaelnika San Francisca 

1969. godine. 

U meuvremenu je zbog velike potpore 

javnosti zaštita okoliša postala i politiko 

pitanje. Važnu ulogu u zaštiti 

ugroženosti okoliša imali su i astronauti 

misije Apolo kada su 1968. fotografirali 

Zemlju. Slika malenog, plavog, naizgled 

krhkog i prekrasnog planeta postala je 

omiljenim posterom s milijunskom nakladom. 

U Hrvatskoj se Dan planeta Zemlje organizirano 

obilježava od 1990. godine.

Na konferenciji UN-a o okolišu i 

razvoju u Rio de Janeiru 1992. 

godine, na kojoj su sudjelovali 

i hrvatski predstavnici, uskla- 

en je dalekosežni program 

za promicanje održivog 

razvoja. 

Oko Dana planeta Zemlja 

Ministarstvo 

zaštite okoliša, prostornog 

ureenja 

i graditeljstva od 

1999. godine tradicionalnoobjavljuje 

natjeaj za 

raspodjelu novca iz 

državnog prorauna 

kojim financijski 

podupire projekte 

nevladinih udruga 

vezane uz zaštitu 

okoliša. Ove e godine 

za njihove eko-projekte 

izdvojiti dva milijuna 

kuna. 

Povodom tog dana Brodska 

ekološka udruga Zemlja okupila 

je, pod pokroviteljstvom 

Ministarstva, u Slavonskom Brodu 

druge udruge koje se bave zaštitom 

okoliša te organizirala niz akcija. Obilježavanje 

Dana planeta Zemlje zapoelo je 

uklanjanjem velikog divljeg odlagališta 

otpada iz korita Save koje je kod viših 

vodostaja oneišivalo rijeku i otežavalo 

njeno korištenje za rekreaciju. Sveano 

je otvorena crpna stanica Mrsunja kojom 

se otpadne vode zapadnog dijela Slavonskog 

Broda prebacuju na ispust Vijuš. 

Jedna od najveih i najaktivnijih nevladinih 

udruga za zaštitu okoliša zagrebaka 

Zelena akcija obilježila je Dan planeta 

Zemlje, zajedno s drugim udrugama, 21. 

i 22. travnja na glavnom zagrebakom 

trgu pod sloganom “Koja je prava cijena 

vode”. 

Na tom svojevrsnom ‘eko placu’ Zelena 

akcija je upozorila graane na važnost 

vode, tog strateškog resursa kojeg Hrvatska, 

za razliku od mnogih drugih zemalja, 

još ima dovoljno. No, zbog oneišenja 

i neracionalne potrošnje prijeti mu pad 

kvalitete i poveanje cijene. Graanima 

su dijelili zanimljive publikacije u kojima 

istiu da je Hrvatska je po obnovljivim 

zalihama pitke vode trea u Europi i trideseta 

u svijetu. No, moramo biti svjesni 

da je voda održivi resurs samo glede 

kvantitete, 

ali 

ne i kvalitete, 

upozoravaju iz Zelene akcije. 

Po njihovim rijeima, veliki problem je 

i prekomjerna potrošnja vode. Samo iz 

zagrebakog vodoopskrbnog sustava 

dnevno iscuri gotovo 180.000 prostornih 

metara vode, od 430.000 prostornih 

metara koliko se crpi iz vodocrpilišta, 

što je oko 40 posto. To znai da dnevno 

istjee ukupno 65 olimpijskih bazena, a 

istodobno graani mogu koristiti samo 

tri olimpijska bazena, istaknuli su u prospektu 

dijeljenom graanima. 

Takoer su upozorili da je trgovina vodom 

u svijetu golem posao, težak oko 

500 milijardi dolara, a predvia se da 

e u sljedeim godinama još porasti jer 

je to jedan od najbrže rastuih sektora 

globalne privrede. Kada voda postane 

roba, proizvoai i distributeri s njom 

rade što i s drugom robom, nastoje pove- 

ati njeno korištenje pa bi voda u skoroj 

budunosti mogla dosegnuti vrijednost 

nafte. 

I Hrvatska e 

se uskoro suoiti s 

velikim pritiskom da privatizira 

svoje vode. Glavni argument 

kojim se esto opravdava privatizacija 

vode je modernizacija vodovodnih sustava 

zahvaljujui privatnim investicijama. 

U praksi, od poboljšanja sustava esto 

nema ništa, a cijena vode drastino poraste. 

Zato o sudbini tog najveeg hrvatskog 

prirodnog bogatstva trebaju odluiti 

graani, napominje Zelena akcija. 

Dan planeta Zemlje u Zagrebu su prigodnim 

edukativnim akcijama obilježile i 

tvrtke Ina i istoa. Hrvatske šume su u 

suradnji s Hrvatskim željeznicama organizirale 

sadnju mladica jela u Zelenom 

viru kod Skrada, a u Šibeniku je organiziran 

natjeaj za najbolji likovni i literarni 

rad na temu “Što trebamo ostaviti 

generacijama koje dolaze”, dok je Puko 

otvoreno uilište iz Hrvatske Kostajnice 

organiziralo biciklijadu s porukom da je 

potrebno više kretanja i korištenja bicikla 

jer se i time štiti okoliš. 

(Ž.B.) 

EKO REVIJA 

eco review 

19

EKOLOGIJA 

Svjetski meteorološki dan u znaku prirodnih katastrofa 

Ublažiti elementarne nepogode 

Prirodne katastrofe ne možemo 

spriječiti, ali s izgrađenim sustavom 

nadzora može se uputiti pravodobna 

upozorenja i ublažiti njihove 

posljedice. Zato je veliki problem što 

na Jadranu nema meteorološkog 

radara koji bi upozoravao na česte 

oluje zbog kojih stradaju turisti, 

upozoravaju u DHMZ 


Proteklih desetljea Svjetska meteorološka 

organizacija (SMO) bilježi sve 

vei broj prirodnih katastrofa, poput oluja, 

poplava i suša, a s njima i porast broja 

ljudskih žrtava i ekonomskih gubitaka. 

Zato nije ni udo da je tema obilježavanja 

ovogodišnjeg Svjetskog meteorološkog 

dana – 23. ožujka, samo dan nakon 

Dana planeta Zemlja, bila “Prevencija i 

ublažavanje prirodnih katastrofa”. 

SMO i njenih 187 lanica (meu njima je 

i Hrvatska), kao i meteorološke zajednice 

širom svijeta izabrale su baš taj datum, 

jer je toga dana 1950. godine stupila na 

snagu konvencija kojom je stvorena ta 

organizacija. 

Za tu su se temu odluili i zato što je 90 

posto svih prirodnih nepogoda izravno 

ili posredno posljedica vremena i klime, 

a nacionalne meteorološke službe i meteorološka 

zajednica u cjelini imaju važnu 

ulogu u prevenciji, pripremljenosti i 

ublažavanju prirodnih katastrofa, rekla je 

mr. Alice Baji, predsjednica Hrvatskog 

meteorološkog društva. 

Koliko su teške posljedice brojnih prirodnih 

katastrofa pokazuje podatak da su, 

prema rijeima strunjaka, od 1992. do 

2001. širom svijeta uzrokovale više od 

622.000 smrtnih sluajeva, a utjecale 

su na život preko dvije milijarde ljudi. 

Ekonomski gubitak od meteoroloških i 

hidroloških katastrofa iznosio je ak 466 

milijardi dolara, što je bilo oko 65 posto 

ukupnog gubitka od svih prirodnih 

katastrofa u tom razdoblju. U Državnom 

hidrometeorološkom zavodu (DHMZ) kažu 

da u proteklom desetljeu najvei dio

Broj tornada u SAD u velikom 

porastu 

Najave strunjaka da nas ekaju sve eše 

prirodne katastrofe potvruje i niz tornada 

koji u posljednje vrijeme haraju SAD-om. 

Sredinom travnja tornado je pogodio ameriku 

saveznu državu Tennessee i usmrtio 

najmanje jedanaest osoba, a najmanje 60 

ih je ozlijeeno. Poetkom tog mjeseca u 

snažnim olujama život su izgubile 24 osobe 

na zapadu Tennesseeja, a tisue zgrada i 

stanova je uništeno. Poetkom svibnja tornado 

je poharao i sjeverni Teksas i izazvao 

smrt troje ljudi, ozlijedio 10, a uništene su 

i brojne zgrade. 

Strunjaci upozoravaju da je broj tornada u 

SAD u velikom porastu. U prva tri mjeseca 

ove godine zemlju je pogodilo 286 tornada, 

dok ih je u zadnje tri godine u istom 

prirodnih katastrofa (37 posto) otpada 

na poplave, a slijede oluje (28 posto), 

suše (9 posto) itd. 

Ravnatelj DHMZ-a Ivan ai upozorava 

da suše u mnogim zemljama uzrokuju i 

velike humanitarne katastrofa te podsje- 

a na predvianja da e upravo nedostatak 

vode biti pravi uzrok ratova koji 

e se voditi u ovom stoljeu. Strunjaci 

ocjenjuju da su prirodne katastrofe i 

ekstremne vremenske promjene dobrim 

dijelom posljedica globalnog zatopljenja 

zbog izgaranja industrijskih goriva 

i ispušnih plinova. Posljednje godine su 

meu najtoplijima u zadnjih nekoliko 

stoljea, a oekuje se da bi temperatura 

u iduih 50 do 100 godina mogla porasti 

tri do pet stupnjeva, upozoravaju 

meteorolozi. 

Ekstremne vremenske prilike zadnjih 

godina nisu zaobišle ni Hrvatsku pa su 

razdoblju u prosjeku bilo 70. Strunjaci za 

uragane najavili su da e ovogodišnja sezona 

na Atlantiku (službeno poinje 1. lipnja) 

opet biti “veoma aktivna”, ali s nešto 

manjim brojem jakih oluja nego u razornoj 

sezoni 2005. 

Strunjaci s sveuilišta u Coloradu predvidjeli 

su devet uragana u 2006., ukljuujui 

pet uragana snage od tri do pet stupnjeva, 

što je najvea jakost. Lani su meteorolozi 

zabilježili 15 uragana na Atlantiku, meu 

kojima je sedam bilo jakih, poput Katrine, 

Rite, Wilme i Dennisa. Oko 1.300 ljudi poginulo 

je u Meksikom zaljevu lani u kolovozu, 

kada je to podruje pogodila Katrina, 

uništivši itave gradove i poplavivši vei dio 

New Orleansa. Broj velikih uragana gotovo 

je trostruko porastao u zadnjih 11 godina, u 

usporedbi s razdobljem od 1970. do 1994., 

kaže se u izvješu. 

tako prošlu zimu obilježili obilan snijeg i 

teškoe u prometu, a ljeto i jesen su zapameni 

po iznadprosjenim oborinama 

i poplavama. Prosjena godišnja šteta od 

elementarnih nepogoda kod nas iznosi 

500 milijuna eura. 

Budui da se prirodne nepogode ne mogu 

izbjei, rana upozorenja, s mjerama prevencije 

i ublažavanja, mogu ih sprijeiti 

da ne postanu katastrofe, objašnjavaju 

meteorolozi. Svjetska meteorološka organizacija 

i državne meteorološke i hidrološke 

službe tomu znatno pridonose 

- pri identifikaciji i procjeni rizika od 

katastrofa, te osiguranju ranih upozorenja. 

Kao što se to dobro pokazalo kod prošlogodišnjeg 

katastrofalnog golemog vala 

tsunamia koji je u južnoj Aziji poubijao 

mnogo ljudi i stvorio goleme štete, osnovni 

preduvjet pripravnosti za katastrofe 

je dobro funkcioniranje sustava ranih 

upozorenja, sposobnog da na vrijeme 

objavi preciznu i pouzdanu informaciju 

za ugroženo stanovništvo. Centri SMOa, 

ukljuujui tri Svjetska meteorološka 

centra i 40 regionalnih specijaliziranih 

meteoroloških centara, osiguravaju sve 

države potrebnom globalnom operativnom 

infrastrukturom za opažanje, detektiranje, 

modeliranje, prognoziranje 

i izdavanje ranih upozorenja za široki 

spektar nepogoda. 

Prirodne katastrofe neemo moi sprijeiti, 

ali izgraenim sustavom nadzora 

možemo uputiti pravodobna upozorenja 

i ublažiti njihove posljedice, kazala je 

pomonica ravnatelja DHMZ-a Branka 

Ivanan Picek. 

Zato je u Hrvatskoj veliki problem što na 

Jadranu nema meteorološkog radara koji 

bi upozoravao na oluju, iako se zna da 

su na jadranskom moru este iznenadne 

pojave nevremena zbog kojih stradaju 

turisti. Radarski sustav stajao bi oko 

osam milijuna eura, ali to za državu ne 

znai trošak jer se pokazalo da je odnos 

ulaganja u hidrometeorološku službu i 

koristi od tih informacija jedan prema 

sedam, dodala je pomonica ravnatelja 

DHMZ. 

I ove su godine Svjetski meteorološki 

dan u Hrvatskoj zajedniki prigodnim 

strunim predavanjima obilježili Državni 

hidrometeorološki zavod, Hrvatsko 

meteorološko društvo i Geofiziki odsjek 

zagrebakog Prirodoslovno-matemati- 

kog fakulteta, a Hrvatsko meteorološko 

društvo dodijelilo je nagrade najboljim 

meteorološkim motriteljima. (D.L.) 


21

EKOLOGIJA 

Popravlja se kakvoća 

zraka u Hrvatskoj 

U Ministarstvu zaštite okoliša, 

prostornog uređenja i graditeljstva 

očekuju da će uz financijsku pomoć iz 

Phare programa do 2008. uspostaviti 

cjelovitu državnu mrežu za praćenje 

kakvoće zraka sa 22 postaje 

Rijeci su poetkom travnja u redo- 

U van rad puštene dvije postaje za 

praenje kakvoe zraka, iju je gradnju 

financiralo Ministarstvo zaštite okoliša, 

prostornog ureenja i graditeljstva. 

Mjerne postaje Rijeka-1 i Rijeka-2 u pokusni 

su rad puštene u veljai ove godine. 

Pregled parametara koji se mjere 

na pojedinoj postaji i izmjerene vrijednosti 

dostupne su stalno na web stranici 

Ministarstva: http://zrak.mzopu.hr. 

Mjerna postaja Rijeka-1 nalazi se u Rijeci 

na lokaciji Stari grad u Ulici žrtava 

fašizma. Prema podacima Ministarstva, 

prvenstvena namjena postaje je 

praenje razina oneišenja koje nastaje 

u prometu i industriji, ali to ne 

iskljuuje i praenja oneišenja zraka 

iz ostalih izvora. Na mjernoj postaji Rijeka-1 

mjeri se koncentracija sljedeih 


oneišujuih tvari: sumporni dioksid 

SO 2 , dušikov dioksid NO 2 , ugljikov monoksid 

CO, sumporovodik H 2 S, lebdee 

estice PM 10 , ukupne lebdee estice, 

BTX (benzen, toluen, etilbenzen, o-m-p 

ksilen), te meteorološki parametri (temperatura, 

vlaga, smjer i brzina vjetra). 

Mjerna postaja Rijeka-2 nalazi se u Rijeci 

na lokaciji Sušak u Ulica Franje Belulovia. 

Prvenstvena namjena te postaje 

je praenje razina oneišenja u naseljima 

i industrijskim podrujima. Ona mjeri 

koncentracije slijedeih oneišujuih 

tvari: sumporni dioksid SO 2 , dušikov dioksid 

NO 2 , ugljikov monoksid CO, lebdee 

estice PM 10 , prizemni ozon O 3 , UVB zra- 

enje, te meteorološki parametri (temperatura, 

vlaga, smjer i brzina vjetra). 

S te dvije nove postaje sada ih u Hrvatskoj 

u sklopu državne mreže za trajno 

praenje kakvoe zraka u naseljima 

i industrijskim podrujima ima ukupno 

osam. Tri od prije djeluju u Zagrebu, 

te po jedna u Sisku, Kutini i Osijeku. 

Postaja Zagreb-1 na uglu Ulice grada 

Vukovara i Miramarske ceste, postaja 

Zagreb-2 na križanju Maksimirske i 

Mandlove, a postaja Zagreb-3 na križanju 

Sarajevske ulice i Kauzlarievog 

prilaza. Postaja Sisak-1 je u ulica M. 

Cvetkovia, postaja Kutina-1 u ulici Petra 

Preradovia, a postaja Osijek-1 na 

križanju Ulice kneza Trpimira i Europske 

avenije. U Ministarstvu oekuju da e uz 

financijsku pomo iz Phare programa do 

2008. godine uspostaviti cjelovitu državnu 

mrežu za praenje kakvoe zraka. 

U sklopu Phare programa ove je godine 

za financiranje predložen projekt “Sustav 

praenja i upravljanja kakvoom 

zraka”. Ako bude odobren, u Ministarstvu 

najavljuju gradnju još 12 postaja 

u nacionalnim parkovima, parkovima 

prirode i drugim zaštienim podrujima 

prirode te postaja za mjerenje pozadinskog 

ili prekograninog daljinskog one- 

išenja zraka ukljuujui i ostale elemente 

potrebne za uspostavu sustava 

praenja i upravljanja kakvoom zraka. 

Do 2008. godine planiraju uspostaviti 

22 postaje: deset u naseljima i industrijskim 

podrujima, u zaštienim 

dijelovima prirode pet te sedam za 

mjerenje pozadinskog ili prekograni- 

nog daljinskog oneišenja zraka. 

Program mjerenja propisuje koji e se 

pokazatelji oneišenosti zraka mjeriti. 

Po oneišenosti zraka s obzirom na propisane 

granine vrijednosti i tolerantne 

vrijednosti razlikuju se tri kategorije kakvoe 

zraka. U prvu spada ist ili neznatno 

oneišen zrak, kad nisu prekoraene 

granine vrijednosti kakvoe zraka (GV) 

ni za jednu oneišujuu tvar), u drugu 

umjereno oneišen zrak, kad je prekoraen 

GV za jednu ili više oneišujuih 

tvari, a nisu prekoraene dopuštene tolerantne 

vrijednosti (TV) za jednu ili 

više oneišujuih tvari, a u treu prekomjerno 

oneišen zrak, kad su prekoraene 

dopuštene toleratne vrijednosti 

za jednu ili više oneišujuih tvari. 

U Ministarstvu istiu da se u zadnjih 

deset godina popravila kakvoa zraka u 

svim hrvatskim gradovima i naseljima. 

Posebno je smanjena zasienost sumpornim 

dioksidom. Jedino nije smanjena zasienost 

dušikovim dioksidom za što je 

glavni krivac promet. (Ž.B.)

20. godišnjica černobilske katastrofe potaknula rasprave o nuklearnoj energiji 

Obnovljene stare dvojbe 

Krajem travnja obilježena 20-ta obljetnica 

ernobilske katastrofe još jednom 

je potaknula žestoke rasprave 

njenim posljedicama kao i o budunosti 

nuklearne energetike u svijetu i u Hrvatskoj. 

Ali to nije ni udo jer se radi o do sada 

najveoj svjetskoj civilnoj nuklearnoj katastrofi. 

Reaktor u nuklearnoj elektrani 

ernobil u sjevernoj Ukrajini, blizu granice 

s Bjelorusijom, zbog - blago reeno 

- krajnje neozbiljnog eksperimenta s 

hlaenjem, doslovce se rastalio 26. travnja 

1986. Nakon toga je iz njega izišla 

smrtonosna doza radijacije koja je one- 

istila podruje veliine Luxembourga 

iz kojeg je evakuirano nekoliko stotina 

tisua ljudi. 

Radioaktivna prašina iz ernobila proširila 

se gotovo cijelom Europom, od 

Skandinavije do Balkana. Ali najgore je, 

zbog sjevernih vjetrova koji su puhali u 

to vrijeme, prošla susjedna Bjelorusija te 

Ukrajina i Rusija. 

No, iako je od tada ve prošlo 20 godina 

još uvijek nije utvren toan broj nastradalih 

ni ukupne posljedice. Procjene 

o broju poginulih u trenutku nesree i 

nakon nje od posljedica radijacije kreu 

se od 3.000 do gotovo 100.000. Izvješe 

UN-a, Meunarodne agencije za atomsku 

energiju (IAEA) i Svjetske zdravstvene 

organizacije (WHO) iz rujna 2005. napominje 

da su posljedice katastrofe bile 

“preuveliavane” i procjenjuje “mogu- 

im” da je dosad “otprilike 4.000 osoba 

umrlo od raka” izazvanog radijacijom iz 

ernobilske nuklearke, što je bitno manje 

od dotadašnjih procjena. No, direktor 

IAEA-e Mohamed El Baradei je napomenuo 

da e još tisue ljudi umrijeti od raznih 

oblika raka izazvanih radijacijom. 

Ali ta agencija UN-a sa sjedištem u Beu 

esto doživljava kritike zbog navodnog 

EKOLOGIJA 

ublažavanja posljedica ernobilske katastrofe. 

Tako je i u studiji britanskih znanstvenika 

objavljenoj 11. travnja 2006. u 

Kijevu, iju su izradu vodili nuklearni 

strunjaci Ian Fairlie i David Sumner, procjenjeno 

da je od posljedica katastrofe 

od raka ve umrlo ili e umrijeti od 30 

do 60.000 ljudi, a to je otprilike desetak 

puta više nego što su lani na ernobilskom 

forumu objavili UN, IAEA i WHO. 

Prikrivanje istine 

Taj “Drugi izvještaj o ernobilu” predstavila 

je njemaka eurozastupnica za 

ekologiju Rebecca Harms uoi dvadesete 

godišnjice ernobilske katastrofe. Studiju 

je, prema njenim rijeima, naruila u 

rujnu prošle godine kao protutežu tvrdnjama 

UN-a kojima se umanjuju broj 

smrtnih posljedica te nuklearne nesree 

i ne pruža kvalitetna analiza njena utjecaja 

na Europu i svijet. 


23

I Meunarodna organizacija lijenika za 

sprjeavanje nuklearnog rata (IPPNW) 

izrazila je sumnju u podatke IAEA. Prema 

tvrdnji IPPNW-a, do 2006. od posljedica 

ernobilske katastrofe umrlo je od pedeset 

do stotinu tisua ljudi, a oboljelo 

ak 560 do 900 tisua. Sline podatke 

uoi 20-te godišnjice nesree objavio je 

i Greenpeace. Oni tvrde da e zbog te katastrofe 

i raka izazvanog radijacijom vjerojatno 

umrijeti više od 90.000 ljudi. 

Vlasti u Ukrajini i Bjerolusiji procjenjuju 

da od posljedica radijacije ozbiljne 

zdravstvene probleme danas trpi ak oko 

pet milijuna ljudi. Više od 9.000 etvornih 

kilometara u obje zemlje još uvijek 

je ugroženo radijacijom, zbog ega e taj 

prostor dugo biti nepogodan za ljudski 

boravak. Izotopi cezija i stroncija ostat 

e, po rijeima strunjaka, aktivni i opasni 

još oko 200 godina. 

Posljednji reaktor ernobilske nuklearke 

zatvoren je u prosincu 2000., a u prostoru 

elektrane, oko koje je proglašena 

“zona iskljuenja” u opsegu od 30 kilometara, 

danas 3.500 radnika radi na 

jaanju sarkofaga koji je hitno sagraen 

nakon nesree kako bi se reaktor zatvorio 

i sprijeilo daljnje istjecanje radijacije. 

Sarkofag e biti pokriven drugim omota- 

em, a grade se i dvije zgrade u kojima 

e biti postrojenja za obradu postojeeg 

radioaktivnog otpada, 15.000 prostornih 

metara tekueg i 3.000 prostornih metara 

krutog. 

Naime, tzv. zona iskljuenja postala je 

golemo odlagalište nuklearnog otpada, 

pokupljenog na raznim mjestima i 


ukopanog u rovove. Po podacima tvrtke 

Komplex, koja se bavi obradom otpada, u 

Ukrajini postoji oko tisuu takvih jama, 

no popisano ih je samo 426. 

I dok su rasprave o u svakom sluaju 

vrlo teškim posljedicama te katastrofe 

protivnici nuklearki nastojali iskoristiti 

kao potporu svojim pokušajima da se 

izbore za zatvaranje postojeih, zagovaratelji 

nuklearne opcije se na to nisu 

puno obazirali. 

Tako je uoi dvadesete godišnjice ernobilske 

katastrofe petnaestak tisua ljudi 

u francuskome gradu Cherbourgu prosvjedovalo 

protiv nove generacije nuklearnih 

reaktora. Demonstranti se protive “treoj 

generaciji” reaktora EPR, francusko-njemake 

proizvodnje. Prvi takav reaktor 

poet e raditi 2012. u Flamanvilleu 

kraj Cherbourga, a potom e postupno 

zamijeniti 58 postojeih reaktora u 19 

francuskih nuklearki. 

A njemaka kancelarka Angela Merkel je 

najavila da e unato protivljenju koalicijskog 

partnera, ustrajati na postupnom 

zatvaranju nuklearnih elektrana u Njema- 

koj. Ugovor o odustajanju od atomske 

energije donesen je za vladavine bivše 

njemake vlade ali ga je prihvatila i sadašnja. 

On predvia postupno gašenje 

svih 17 njemakih nuklearki do 2021. 

Neke od njih bi ve trebale biti zatvorene 

sljedee godine. 

S druge strane, npr. Finska ve gradi 

novu nuklearku, petu po redu, a Ruska 

agencija za nuklearnu energiju priprema 

ambiciozan program prema kojem planiraju 

graditi dva nuklearna reaktora godi- 

šnje od 2011. kako bi do 2030. izgradili 

etrdesetak novih i tako poveali udjel 

nuklearne u ukupnoj proizvodnji energije 

na 25 posto. Rusija sada ima 31 reaktor 

i 10 nuklearnih centrala, što ini 16-17 

posto ruske proizvodnje struje, a ruski 

je predsjednik Vladimir Putin pozvao za 

podizanje tog postotka na 25. 

Spor izmeu Rusije i Ukrajine koji je ove 

zime ugrozio isporuke plina diljem Europe 

raspirio je i u dosad antinuklearno 

raspoloženoj Italiji raspravu o korištenju 

nuklearne energije. Tadašnji talijanski 

ministar za industriju Claudio Scajola 

kazao je da uvoenje nuklearne energije 

neophodno kako bi se izbjegle energetske 

krize u budunosti. Te izjave izazvale 

su razliite reakcije lanova konzervativne 

koalicije tadašnjeg premijera Silvija 

Berlusconija, dok je veina oporbe lijevog 

centra kritizirala taj prijedlog. 

Hrvatski zeleni protiv nuklearki 

Slinih rasprava i sukobljenih stajališta o 

toj osjetljivoj temi bilo je i u Hrvatskoj. 

Tako je u povodu 20. godišnjice ernobilske 

katastrofe nevladina ekološka 

udruga Zelena akcija od Vlade zatražila 

da se aktivno zauzme protiv gradnje novih 

nuklearnih elektrana ili nesigurnog 

produljenja rada postojeih u blizini Hrvatske 

(NE Krško u Sloveniji i NE Paks 

u Maarskoj), a graane je pozvala na 

potpisivanje europske peticije “Milijun 

potpisa protiv nuklearne energije” koju 

je zajedniki pokrenulo 200 organizacija 

civilnog društva u Europi. 

Zelena akcija tu akciju provodi u sklopu 

antinuklearne kampanje “milijun Europljana 

protiv nuklearne energije” kojoj je 

cilj zaustavljanja gradnje novih i postupni 

prestanak rada postojeih nuklernih 

elektrana u zemljama EU te preusmjeravanje 

razvojnih sredstava u programe 

uinkovitog korištenja energije i iskorištavanja 

obnovljivih izvora energije, 

rekao je voditelj energetskog programa 

Zelene akcije Toni Vidan. 

Dramatini problem klimatskih promjena 

koristi nuklearna industrija za pojaano 

lobiranje širom Europe kako bi osigurala 

subvencije za nove reaktore, rekao je 

Vidan. Zbog toga je preko 150 udruga 

pozvalo europsku javnost da ponovno 

kažu “ne” nuklearnoj energiji, prikupljajui 

peticiju od milijun potpisa. Peticija 

bi se prije kraja godine trebala predati 

odgovornim institucijama EU.

Istodobno Hrvatsko nuklearno društvo 

istie da zbog velikog poskupljenja nafte, 

nuklearke postaju sve popularnije 

nakon što je nuklearna opcija dugo bila 

potisnuta zbog jeftinog “crnog zlata”. 

Osim toga, bez nuklearne energije Hrvatska 

nee moi ispuniti vrlo stroge 

obveze iz Kyoto protokola da u razdoblju 

od 2008. do 2012. smanji emisije 

ugljinog dioksida za pet posto u odnosu 

na 1990., istie predsjednik društva Dubravko 

Pevec. 

Dodatni razlog za aktualiziranje nuklearne 

opcije jest i injenica da e Hrvatskoj 

trebati sve više novih elektrana, jer e 

brojne postojee zbog dotrajalosti postupno 

završavati radni vijek, a potrošnja 

struje se ubrzano poveava, kaže 

prof. dr. Nikola avlina sa zagrebakog 

Fakulteta elektrotehnike i raunarstva. 

Meutim, pritom treba imati u vidu da 

pripreme i gradnja nuklearke traju dugo. 

Kod NE Krško su, prema rijeima njezina 

bivšeg direktora prof. dr. Danila Feretia, 

trajale 12 do 13 godina. Sada bi mogle 

trajati i duže jer nema lokacije i nije 

osigurano financiranje, ali i krae ako 

Vlada i Sabor podrže taj projekt. Zato bi, 

ako želimo da Hrvatska do 2020. dobije 

novu nuklearku pripreme trebale poeti 

što prije, upozoravaju strunjaci. 

Zasad nema informacija o ponovnom prihvaanju 

nuklearne opcije, ali napredak 

je da je Vlada najavila takvu mogunost 

jer se dosad o tome nije ni raspravljalo, 

kazao je Pevec. 

Naime, u Hrvatskoj je zbog protivljenja 

javnosti ve desetak godina zabranjena 

gradnja nuklearnih elektrana, pa u prostornim 

planovima za njih nisu ni predvi- 

ene lokacije, a nema ih ni u razvojnom 

planu Hrvatske elektroprivrede. 

Kao glavne argumente za gradnju nuklearke 

avlina navodi porast potrošnje 

struje i osiguravanje njezinih stabilnih 

cijena, zadovoljavanje uvjeta iz Kyoto 

protokola, smanjivanje uvoza elektri- 

ne energije, te pozitivan utjecaj na 

zapošljavanje i ekonomiju. Osim toga, 

u svijetu normalno radi 441 nuklearna 

elektrana, a najnoviji stavovi Povjerenika 

za energiju i parlamenta EU potvruju 

interes za obnovu nuklearnih energetskih 

programa, kažu u Hrvatskom nuklearnom 

društvu. 

Potrošnja struje zbog razvoja gospodarstva 

u Hrvatskoj raste oko etiri posto 

godišnje, znatno brže od planova i brže 

nego u Europskoj uniji. S druge strane, 

za nekoliko godina e se postupno, zbog 

dotrajalosti, poeti zatvarati stare HEPove 

termoelektrane pa ve sada treba 

planirati dugorono. 

Zagovornici nuklearki pritom istiu da su 

današnje tehnologije znatno sigurnije od 

nekadašnjih, posebno ruskih, zbog ega 

nema razloga za strah od nuklearki. No, 

dio javnosti i dalje se protivi njihovoj 

gradnji vjerojatno i zbog injenice da u 

svijetu još nije naeno rješenje za zbrinjavanje 

visoko radioaktivnog otpada 

koji nastaje preradom istrošenog nuklearnog 

goriva. 

Zato bi trebalo na vrijeme razmotriti ima 

li za nuklearke mjesta u hrvatskim energetskim 

razvojnim planovima, jer se u 

energetici zbog dugih rokova pripreme i 

gradnje elektrana mora planirati dugoro- 

no. No, nije iskljueno ni kompromisno 

rješenje da Slovenija i Hrvatska odlue 

proširiti postojeu zajedniku nuklearku 

u Krškom, što strunjaci zbog njenog dobrog 

stanja smatraju realnom opcijom. 

(Ž.B.) 


25

EKOLOGIJA 

Slovenci bi na Muri 

Bez hrvatske suglasnosti Slovenci 

ne mogu graditi planiranih osam 

hidroelektrana na zajedničkoj 

rijeci, upozoravaju u Ministarstvu 

poljoprivrede, šumarstva i vodnog 

gospodarstva 

posljednje vrijeme sve su brojniji 

U prosvjedi u Hrvatskoj i okolnim državama 

protiv planirane gradnje osam 

protonih (kaskadnih) hidroelektrana 

na slovenskom dijelu rijeke Mure zbog 

oekivanih štetnih posljedica 

na okoliš. 

Tako je poetkom svibnja u 

Sloveniji održan i tridesetak 

kilometara dugaak rafting 

spust više od sto ekipa iz 

Slovenije, Austrije, Hrvatske 

i Maarske kako bi se upozorilo 

na potrebu ouvanja prirodnog 

okoliša na toj rijeci 

koja tee kroz nekoliko država, 

izjavio je voditelj spusta 

Simon Balažic, predsjednik 

kluba Mura-rafting. 

Sve je poelo lani kad je slovenska 

vlada tvrtki Dravske 

elektrarne dala koncesiju za 

gradnju niza hidroelektrana 

na Muri u što bi uložili 278 milijuna 

eura. Time bi se, po slovenskim tvrdnjama, 

proizvodila struja (njihova ukupna 

snaga bila bi 177 megavata, a proizvodile 

bi 746 gigavatsati elektrine energije 

godišnje) i sprijeilo stalno pogoršavanje 

stanja te rijeke što je djelom posljedica 

i ranije gradnje elektrana na austrijskoj 

strani Mure. 

Naime, brane hidroelektrana mijenjaju rijeni 

režim vode i zaustavljaju prijenos 

šljunka i pijeska kroz rijeno korito. Zato 

se poveava energija vode koja produbljuje 

korito i iza brane spušta razina 

podzemnih voda kilometrima oko rijeke, 

dok se oko akumulacijskog jezera vode 


podižu pa nerijetko poplavljuju podrume. 

To stvara puno problema okolnim 

stanovnicima, šumama i vodoopskrbi jer 

bunari mogu presušiti, objašnjavaju stru- 

njaci. Takvi problemi se, prema njihovim 

rijeima, dijelom mogu riješiti gradnjom 

novih, nizvodnih hidroelektrana što sada 

Slovenci namjeravaju napraviti. 

Meutim, planiranjem gradnje tolikog 

broja hidrocentrala na relativno kratkom 

toku Mure kroz Sloveniju nisu zadovoljne 

ni lokalne vlasti koje upozoravaju na 

sve veu degradaciju nekada “smaragdne 

rijeke” kojom su dominirali stari mlinovi 

i ouvani okoliš. Gradnja tih elektrana 

znaila bi ekološku, gospodarsku i demografsku 

katastrofu u Meimurju te 

onemoguila turistiki, gospodarski i 

poljoprivredni razvoj šireg podruja uz 

Muru - stajalište je Meimurske županije 

i župana Josipa Posavca te tamošnjih 

eko-udruga. Zato su organizirali potpisivanje 

peticije koju e poslati Vladi i 

Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog 

ureenja i graditeljstva. 

U Meimurju tvrde da bi šteta nanesena 

krajoliku bila neizmjerna, jer na Muru 

godišnje dolazi više stotina tisua ljudi, 

na njoj se organiziraju raftinzi za etiri 

susjedne države, jedna je od rijetkih 

europskih ouvanih rijeka i proglašena 

je zaštienim krajolikom. Gradnji se protive 

i Austrijanci i Maari, koji su svoj 

dio Mure proglasili nacionalnim parkom 

te slovenske nevladine udruge koje se 

zalažu da se umjesto elektrana na Muri 

napravi transregionalni park prirode, što 

podržavaju i susjedne regije iz okolnih 

zemalja. 

Ekolozi upozoravaju da Slovenija o tom 

potezu ozbiljno razmišlja unato rezervama 

energetiara o rentabilnosti projekta, 

te uprkos tome što npr. u susjednoj 

Austriji umjesto o gradnji novih hidrocentrala 

na preiskorištenoj Muri planiraju 

obnovu prirodnog okoliša uz rijeku. 

Od hrvatske suglasnosti na gradnju slovenskih 

elektrana nee biti ništa dok 

te planove ne predstave slovensko-hrvatskoj 

komisiji za vodno gospodarstvo 

na što ih obvezuje meudržavni ugovor. 

Naime, zapisnike sa sastanka te komisije 

moraju odobriti obje vlade nakon 

što predstavljene planove proue sva 

mjerodavna ministarstva, doznajemo 

u Ministarstvu poljoprivrede, 

šumarstva i vodnog 

gospodarstva. 

Prema njihovim rijeima, Slovenci 

to još nisu uinili nego 

su im jedino sredinom travnja 

poslali obavijest što planiraju 

graditi. Tada je Slovenija o 

svojim planovima regulacije 

toka rijeke Mure obavijestila 

Austriju, Maarsku i Hrvatsku, 

ime su pokušali izbjei 

kritike ekoloških organizacija 

da je davanjem koncesije za 

korištenje hidropotencijala 

te rijeke u dijelu koji proti- 

e kroz Sloveniju i moguoj 

gradnji sustava protonih hidrocentrala 

zanemarili interes susjednih država i mogue 

negativne ekološke posljedice. 

Kako je u priopenju za javnost navelo 

slovensko ministarstvo za okoliš i 

prostor, eventualna gradnja kaskadnih 

hidrocentrala na Muri bit e usklaena 

s Austrijom o emu e se govoriti na 

iduem zasjedanju mješovite austrijskoslovenske 

komisije za Muru, a Dravske 

elektrarne Maribor predložit e uskoro 

svoju viziju energetskog korištenja te 

rijeke na pograninom podruju. 

“O moguem poetku formalnih postupaka 

Hrvatska i Maarska bit e u cijelosti 

informirane u skladu s državnim ugovo-

ima, svim meunarodnim konvencijama, 

dobrom praksom i u okviru Savske komisije 

i njezinih tijela, te meudržavnih 

povjerenstava za upravljanje vodama”, 

navodi se u priopenju slovenskog ministarstva 

za okoliš i prostor. 

Konana odluka o gradnji protonih hidrocentrala 

još nije donesena, 

a razmatrat e se potrebne 

mjere ekološke sanacije 

Mure zbog promjena izazvanih 

djelovanjem hidrocentrala 

na Muri u Austriji. U 

prvom redu, kako se navodi, 

rije je o negativnim uincima 

produbljavanja korita 

rijeke, te smanjivanja razine 

podzemnih voda na podru- 

ju kojim ona protjee. 

“Mogue ekološke intervencije 

na Muri bit e podre- 

ene cilju postizanja pozitivnih 

uinaka, poboljšanju 

ekološkog stanja voda, a 

poduzete mjere nee utjecati 

na režim vode rijeke Mure u Hrvatskoj 

i Maarskoj”, tvrde Slovenci. 

Unato takvih slovenskih tvrdnji hrvatsko 

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva 

i vodnog gospodarstva e inzistirati da o 

tom važnom pitanju raspravlja meudržavna 

komisija za vodno gospodarstvo. 

Osim toga, Slovenija kao potpisnica me- 

unarodne ESPOO konvencije o procjeni 

prekograninog utjecaja na okoliš mora 

dokazati da zbog planirane gradnje tih 

hidroelektrana nee biti štetnog utjecaja 

na Hrvatsku i druge susjedne zemlje. 

Posebno je pitanje što e na takve slovenske 

prijedloge rei Maari. Naime, njihovo 

protivljenje zbog navodnih štetnih 

utjecaja na okoliš bio je jedan od glavnih 

razloga koji su zaustavili hrvatske planove 

za gradnju hidroelektrane Novo Virje 

na Dravi, ime se takoer htjelo ublažiti 

negativne utjecaje uzvodnih elektrana 

u Sloveniji i Austriji na vodni režim i 

razinu podzemnih voda. Ako se suglase 

sa slovenskim planovima onda ne mogu 

zaustavljati ni hrvatske. 

No, ini se da slovenski planovi nee 

dobiti ni podršku Maarske. Naime, 

Zsoltan Kos Boldog, župan susjedne ma- 

arske županije Zala Zsoltan, koja je uz 

Meimursku županiju lanica euroregije 

Mura–Drava, istaknuo je da Zala usko 

surauje s austrijskim regijama te da e 

putem raznih odbora za zaštitu okoliša 

uiniti sve da se hidroelektrane ne sagrade. 

Rekao je i da je u sklopu Interreg 

programa prijavljen projekt “Park prirode 

Mura”, na temelju kojeg bi se ulagalo u 

turizam, a što bi bilo nemogue ako se 

sagrade hidroelektrane. Najavljen je da 

e se o tome raspravljati i na sastan- 

Problemi zbog slovenskih 

elektrana i na Savi 

Takvi problemi (promjena vodnog 

režima, produbljivanje korita rijeke 

i promjene razine podzemnih 

voda) uoeni su i na Savi nakon 

što su Slovenci posljednjih godina 

na toj rijeci sagradili etiri 

hidroelektrane, kažu u Ministarstvu 

poljoprivrede, šumarstva 

i vodnog gospodarstva. Zato je 

osnovana hrvatsko-slovenska 

skupina strunjaka koja e prouiti 

nastale posljedice i njihove 

uzroke. 

ku Odbora za zaštitu okoliša euroregije 

Mura-Drava na kojem e biti i nekoliko 

župana maarskih županija. 

Meimurci se zbog negativnih utjecaja 

postojeih hidroelektrana na Dravi i 

Muri na okoliš protive i gradnji novih na 

hrvatskom dijelu tih rijeka. Župan Josip 

Posavec strahuje da bi 

gradnja na Muri u Sloveniji 

mogla biti opravdanje i za 

Hrvatsku da ispuni program 

gradnje elektrana u 

Meimurju. 

“Na Dravi u Hrvatskoj ve 

postoje tri hidroelektrane 

i ako se izgrade nove, 

Meimurje bi postalo jedinstveno 

na svijetu zbog 

toliko velike koncentracije 

hidroenergetskih objekata 

na tako malom podruju”, 

upozorava Posavec. 

Meimurci e zato tražiti 

da se unesu izmjene u 

dokumente prostornog ure- 

enja Hrvatske u dijelu koji se odnosi 

na korištenje voda u energetske svrhe, 

odnosno na mogunosti korištenja hidroenergetskog 

potencijala Mure u Meimurju. 

Traže da se u dokumentima brišu 

planirane lokacije za hidroelektrane na 

murskim lokacijama u Kotoribi, Gorianu, 

Podturnu i Murskom Središu. 

No, njihovo nezadovoljstvo temelji se i 

na uvjerenju da dobivaju premalenu naknadu 

za prostor koji koriste postojee 

hidroelektrane. “Naknada je nepravedna 

i opravdano sumnjamo da je ovaj kraj 

u zadnjih pet godina ošteen za 160 

milijuna kuna”, izjavio je na sastanku s 

naelnicima varaždinskih opina uz hidroelektrane 

saborski zastupnik Zlatko 

Koraevi. 

“Na podruju Meimurske i Varaždinske 

županije postoje tri hidroelektrane, HE 

Varaždin, HE akovec i HE Dubrava. Gradovi 

i opine od HEP-a su tako od 2000. 

do 2005. godine dobili 7,9 milijuna kuna 

naknade za HE akovec i 7, 8 milijuna 

kuna za HE Dubrava. Usporedi li se iznos 

te naknade s naknadom za eksploataciju 

nafte i plina, trebali smo dobiti deset 

puta više nego što je isplaeno”, kaže 

Koraevi. 

Zato e Varaždinska i Meimurska županija 

zatražit od Vlade i Sabora da se sustav 

obrauna naknada izjednai. (Ž.B.) 


27

EKOLOGIJA 

Poplave stvorile 

štete i u okolišu 

Problema s ribokradicama i stradalom 

divljači bilo je u Kopačkom ritu, 

a Hrvatske šume nisu mogle 

obaviti dio planiranog proljetnog 

pošumljavanja 

Poplave koje su sredinom travnja pogodile 

istonu Slavoniju stvorile su i 

štete u okolišu. Za sve je krivo naglo topljenje 

velikih koliina snijega u Alpama 

što je stvorilo velike vodene valove koji 

su prvo izazvali velike poplave i štete u 

srednjoeuropskim državama, a onda i u 

Hrvatskoj. 

Ve poetkom travnja je zbog visokog 

vodostaja Dunava pod vodom završio 

velik dio Kopakoga rita, a u potpunosti 

je poplavljen zoološki rezervat koji se 

prostire na 7.700 hektara. No to je, kako 

istiu u Javnoj ustanovi Park prirode Kopaki 

rit, prirodni fenomen u to doba 

godine koji zapravo i ini specifinost 

rita. Ravnateljica Parka prirode Biserka 

Vištica istaknula je kako je rit zapravo 

najljepši i najatraktivniji upravo kada je 

pod vodom dodavši kako divlja koja živi 

na tom prostoru nagonski nasluti opasnost 

i sklanja se u više šumske predjele. 

28 


Zanimljivo je, dodala je, da gosti više 

nego inae dolaze upravo tih dana kako 

bi doživjeli poplavni fenomen vožnjom 

brodom po ritu. 

Po rijeima glavnog nadzornika Parka 

prirode Damira Opaia, to se podruje 

pojaano nadzire zbog ribokradica koji 

ne prežu od krae ribe u vrijeme dok je 

rit poplavljen te postavljaju mreže izme- 

u drvea pod vodom koje je teško otkriti 

i na mjestima gdje inae nije dopušten 

ribolov, a posebice u vrijeme lovostaja. 

Dodao je da je posebna opasnost od ribokradica 

bila kada je voda poela nadi- 

rati u rit, jer su tada pregraivali kanale 

i na nezakonit nain lovili ribu. To se 

isto ponavlja kada se voda povue, a budui 

da je najkvalitetnija riba u mrijestu, 

ini se neprocjenjiva šteta. U nedavnim 

akcijama uhvaene su etiri ribokradice s 

nedozvoljenim ribarskim alatom i protiv 

njih su podnesene prekršajne i kaznene 

prijave jer im je naena riba koja je u 

lovostaju, kazao je Opai. 

Inae, u Kopakom ritu je jedno od najveih 

mrjestilišta slatkovodne ribe u Europi. 

U Kopakom ritu obitava i oko 300 

vrsta ptica, meu kojima je velik broj 

rijetkih ptica movarica. Do poetka 

poplava gotovo sve ptice selice vratile 

su se u rit i poele se gnijezditi u trsci 

ili na šumskim površinama. Budui da je 

vodostaj Dunava nastavio rasti nekoliko 

dana kasnije u potpunosti je poplavljen 

cijeli park prirode koji se prostire na oko 

23.000 hektara. Takoer je potpuno pod 

vodom bio i posebni zoološki rezervat od 

7.700 hektara, što je i uobiajeno za to 

doba godine. Kako bi štete na životinjskom 

fondu bile što manje djelatnici Parka 

prirode tih su dana pojaano nadzirali 

to podruje. Tako su iz vode, primjerice, 

spasili 15 divljih prašia koji nisu 

mogli slijediti svoju majku u potrazi za 

utoištem na višim šumskim predjelima 

uglavnom poplavljenog Kopakog rita. 

Divlja koja tamo obitava instinktivno 

osjeti dolazak poplavnog vala te na vrijeme 

potraži utoište, meutim problem su 

mlade životinje, posebno divlji prašii, 

koji se ne snalaze, objašnjava Opai. 

Ravnateljica Biserka Vištica istaknula je 

kako su se Hrvatske šume, ija se lovišta

nalaze u Kopakom ritu, takoer poja- 

ano brinule za divlja te su im njihovi 

djelatnici zajedno s nadzornicima Parka 

prirode donosili hranu na sigurna mjesta 

gdje se divlja sklonila. No, unato 

pojaane brige tijekom poplave dosta je 

životinja nastradalo. Tako su u poplavljenom 

Kopakom ritu kod kanala Hulova 

djelatnici Parka otkrili dvije uginule košute 

i nekoliko divljih prašia, a krdo od 

30-ak visoke, uglavnom jelenske, divljai 

spas je potražilo na nekoliko otoia u 

poplavljenom podruju. Glavni nadzornik 

Opai kaže da nažalost visoki vodostaj 

i poplavljeni rit, bez obzira na to što 

je rije o prirodnom fenomenu, uzima 

danak u životinjskom svijetu. 

Dok je gotovo cijeli Kopaki rit pod 

vodom, najvažnije je divljai u skloništa 

donositi hranu kako bi se osnažila i 

uspjela spasiti. Zato su djelatnici Parka, 

u suradnji s kolegama iz Hrvatskih šuma, 

redovito donosili hranu te kontrolirali 

nije li neka životinja negdje zapela kako 

bi joj na vrijeme pomogli. Upravitelj 

Šumarije Tikveš Darko Cviji procijenio 

je tijekom poplave da u poplavljenom 

zoološkom rezervatu u Kopakom ritu 

vjerojatno ima uginule visoke divljai, 

no napomenuo je da e se pravo stanje 

znati tek kada se voda povue. Divljai 

se može pomoi hranom, meutim svaki 

drugi pokušaj spašavanja dodatno bi 

ju ugrozio jer bi bježei pred ovjekom 

mogla stradati u visokoj vodi, posebice 

ako nema mogunost izlaska na povišeni 

šumski teren, upozoravaju strunjaci. 

Zbog nastalih problema osjeko-baranjski 

župan Krešimir Bubalo, ujedno i pred- 

sjednik županijskog Kriznog stožera za 

obranu od poplave, zatražio je od Parka 

prirode i Hrvatskih šuma detaljno izvješe 

o stanju divljai i zaštiti, te naglasio 

potrebu veeg angažmana u otkrivanja 

krivolovaca. Dodatna opasnost Kopa- 

kom ritu i okolnim podrujima zaprijetila 

je sredinom travnja kada se zbog 

visokog vodostaja u opini Bilje, voda 

poela probijati ispod nasipa, (koji je uz 

granicu posebnog zoološkog rezervata u 

Kopakom ritu), što je narušilo njegovu 

stabilnost. Zato je predsjednik Kriznog 

stožera za obranu od poplava na prijedlog 

strunjaka Hrvatskih voda proglasio 

izvanredno stanje obrane od poplave za 

Baranju. Sreom, nasip je izdržao i ubrzo 

je saniran pa nije bilo dodatnih šteta za 

okoliš u Baranji. Nekoliko dana potom 

vodostaj Dunava i Drave se poeo sma- 

njivati pa se voda postupno povukla i iz 

Kopakog rita. 

Poplave su stvorile probleme i Hrvatskim 

šumama pa zbog visokih vodostaja i poplavljenih 

terena uz naše najvee rijeke 

Dunav, Savu i Dravu, proljetno pošumljavanje 

nije obavljeno onako kako je planirano 

(u proljetnu obnovu šuma planirali 

su uložiti oko 32 milijuna kuna). Zato su 

dio sadnica namijenjenih pošumljavanju 

u tim podrujima iskoristili u drugim dijelovima 

Hrvatske, a dio pošumljavanja 

odgoen je do jeseni. Ipak, do sredine 

travnja uspjeli su zasaditi 2,6 milijuna 

sadnica razliitih vrsta drvea, od ega 

najviše (1,2 milijuna sadnica) hrasta lužnjaka. 

Najviše problema bilo je u Baranji gdje 

je u nebranjenim podrujima izvan nasipa 

te u Osjekim podravskim šumama u 

danima najveeg vodostaja pod vodom 

bilo više od 20.000 hektara šuma, a voda 

je ponegdje u depresijama bila visoka i 

do pet metara. ak je pod vodom bila i 

zgrada šumarije Ilok. Prema podacima iz 

Hrvatskih šuma, prilino problema bilo 

je i na podruju šumarije Stara Gradiška. 

Zbog otapanja snijega i obilnih kiša 

porastao je i vodostaj Save, a poplavne 

vode dugo su se poetkom proljea zadržale 

u nizinskim posavskim šuma. Poplavljen 

je bio i dio nizinskih šuma u 

Parku prirode Lonjsko polje. Zato u gospodarskoj 

jedinici Meustrugovi (izme- 

u pritoka Save Velikog i Malog Struga), 

gdje je voda dosezala visinu od ak tri 

mjetra, nisu mogli posaditi gotovo 22 

tisue sadnica hrasta lužnjaka i 17.250 

sadnica poljskog jasena. (D.L.) 

EKO REVIJA 29 

eco review

EKOLOGIJA 

Nagrađeni eko-novinari 

Novinarka “Slobodne Dalmacije” Jordanka 

Gruba, urednica i voditeljica 

emisije Hrvatskog radija “Slušaj kako Zemlja 

diše” Lidija Komes i novinar HTVovog 

dopisništva u Zadru Ante Kolanovi 

dobitnici su godišnje nagrade “Velebitska 

degenija”, nagrade za najbolji novinarski 

rad o zaštiti okoliša za 2005. godinu. 

“Velebitsku degeniju”, u povodu Dana 

planete Zemlja, ve tradicionalno, od 

1999. godine, dodjeljuje Zbor novinara 

za okoliš Hrvatskog novinarskog društva 

i APO d.o.o. – usluge zaštite okoliša. 

Na natjeaj je pristiglo 26 novinarskih radova, 

a od kojih etiri nisu bila tematski 

vezana za zaštitu okoliša, pa je Povjerenstvo 

za nagrade ocjenjivalo 22 novinarska 

uratka te proglasilo laureate. 

U obrazloženju Povjerenstva se navodi 

da je Jordanka Gruba zaslužila nagradu 

za tekst Rijeka Po zagauje bistru Krku, 

kojim je, u maniri vrsna novinara – istraživaa, 

ukazala kako e Šibenik od posla 

s izvozom svoga kamena u Veneciju imati 

nesagledive štete. Takoer je upozorila 

javnost na opasnost koja ekološkom sustavu 

Jadrana prijeti od balastnih voda. 

“Još ne postoji propis, a samim tim ni 

nain da se bilo kako kontrolira ulazak 

balastnih voda u osjetljivi i zatvoreni 

estuarij Krke, odnosno u šibensku luku. 


U toj luci nalazi se desetak uzgajališta 

školjki, prvo je stotinjak metara od gata 

za ukrcaj kamena u Crnici, te nekoliko 

uzgajališta ribe.” - upozorava autorica 

u svom tekstu koji je imao veliki odjek 

u javnosti, jer balastne vode nisu samo 

lokalni šibenski problem. Reagirali su 

i uzgajivai školjaka koji najviše trpe, 

budui da skoro godinu dana imaju zabranu 

izlova i prodaje školjaka. Oni su 

sazvali konferenciju za tisak, hodoastili 

u gradske i županijske službe, a u meuvremenu 

je javnosti predoena Studija 

utjecaja na okoliš marikulture upravo za 

potopljeno uše Krke. 

Jordanka je na natjeaj za najbolji novinarski 

rad s temom zaštite okoliša poslala 

još jedan lanak, koji je po njenom 

osobnom sudu još “jai i paradoksalniji”. 

U njemu se osvrnula na pravni nonsens i 

apsurd koji se odnosi na ribolov u najzaštienijim 

dijelovima prirode, odnosno u 

morskim nacionalnim parkovima. 

Nagradu doživljava kao veliko priznanje 

za svoj novinarski angažman. “Veselile 

su me i puste estitke, ne samo zbog nužnog 

djelia ljudske sujete i ugode koja 

dolazi s pohvalama, ve i zbog injenice 

da javnost pozitivno reagira na teme 

vezane za okoliš, a njima se bavim cijeli 

radni vijek.” - istie Jordanaka. 

Najbolji radijski uradak je, prema ocjeni 

Povjerenstva, tema Kada e se slegnuti 

azbestna prašina i gdje novinarke Hrvatskog 

radija Lidija Komes. Koristei se 

deduktivnim pristupom ona je, iz niza 

emisija o istoj temi, istražila problem 

azbesta i azbestoze, apostrofirajui pritom 

ljudsku stranu prie - problem oboljelog 

Vranjianina Grge Mandia. Lidija 

naglašava da, iako teško bolestan, Mandi 

ne misli na sebe, ve se kao lan 

“Udruge oboljelih od azbestoze” bori za 

budunost svoje troje male djece, za djecu 

i odrasle žitelje Vranjica da napokon 

ponu udisati zrak i piti vodu istu od 

azbestnih estica. 

O donedavnom potpunom nepoznavanju 

štetnosti tog “arobnog minerala” govori 

injenica da su radnici iz tvornice 

Salonit-Vranjic odnosili za Boži kuama 

azbestnu prašinu i njome ukrašavali božine 

jelke. Mnogobrojni oboljeli, nažalost 

su dokaz da taj “arobni mineral” 

danas s pravom nosi naziv “podmuklog 

ubojice”. 

Inae, emisija Lidije Komes “Slušaj kako 

zemlja diše” emitira se ve petnaest 

godina, svakoga petka, obrauje iznimno 

lijepe i zanimljive ekološke teme 

- ouvanje bogate biološke raznolikosti 

na podruju Hrvatske, povratak tradicij- 

skim vrtovima i starim sortama voa, te 

projekt natjecanja škola u ljepoti svojih 

školskih vrtova i okoliša. Meutim, kada 

je to potrebno, emisija ukazuje i na ekološke 

probleme te pokušava s njima upoznati 

svoje mnogobrojno slušateljstvo. 

Najboljim televizijskom uratkom proglašena 

je reportaža “Gospodarenje otpadom” 

zadarskog HTV-ovog dopisnika 

Ante Kolanovia. “Aktualnost i zanimljivost 

teme, primjerena prezentacija 

upeatljivo snimljenih detalja garnirana

tonim, argumentiranim podacima uinila 

je Kolanovievu reportažu više nego 

uvjerljivim apelom za brzo i uinkovito 

djelovanje”, istie se u obrazloženju 

Povjerenstva za nagrade. Poznato je da 

Hrvatska prije ulaska u Europsku uniju 

mora sanirati veinu službenih i divljih 

odlagališta te izgraditi centre za gospodarenje 

otpadom, pa je ova tema zbog 

aktualnosti i kvalitetnog novinarskog 

pristupa javnosti itekako interesantna. 

DEGENIA VELEBITICA 

Velebitsku degeniju (Degenia velebitica), 

biljni endemski biser našeg planinskog 

gorostasa otkrio je 1907. godine 

maarski botaniar Arpad Degen. 

Uvidjevši sa se radi o vrlo neobinoj 

biljci, najprije je smatrao da se radi o 

novoj vrsti gromotulje (rod Ayyssum), 

no naknadnom usporedbom zakljuuje 

da novonaena velebitska vrsta pripada 

endemskom sjevernoamerikom rodu 

Lesquerella te je naziva Lesquerella velebitica. 

Meutim, austrijski botaniar Au- 

Nagraeni novinari dobili su skulpturu 

akademskog kipara Stjepana Divkovi- 

a, plaketu i novanu nagradu od 8000 

kuna. 

Prigodom sveane dodjele nagrada direktor 

APO-a Damir Subaši, govorio je o 

važnosti medija u razvijanju i podizanju 

ekološke svijesti u društvu, te izrazio 

zadovoljstvo što mnogi novinari imaju 

interesa i senzibiliteta za izvještavanje 

o temama vezanim za zaštitu i ouvanje 

gust Hayek dolazi do zakljuka da se 

ipak radi o dosada nepoznatom rodu u 

euroazijskoj flori te biljki, u ast njenom 

otkrivau, daje 1910. godine konano ime 

Degenia velebitica. 

okoliša. Kao kreatori javnog mnijenja, 

novinari, istie Subaši, moraju ukazati 

na štetne posljedice ljudskog djelovanja 

na prirodu i okoliš te informirati javnost 

o njihovim uzrocima i posljedicama. Promjene 

odnosa spram okoliša dogaaju se 

samo s rastom ope razine ekološke svijesti, 

a novinari svojim tekstovima mogu 

pridonijeti da ta svijest bude na još višoj, 

kvalitetnijoj i odgovornijoj razini. 

Maja Brki - Pancirov 

U razdoblju cvjetanja degenija se odlikuje 

jarko žutim cvjetovima tetramerne grae. 

Razmnožava se sjemenom. Raste na kamenitim 

velebitskim staništima, gibljivim 

vapnenakim toilima, izloženim jakom 

vjetru, a zabilježena je svega na nekoliko 

lokaliteta (Šugarska duliba, Baia kosa) 

na Velebitu, a odnedavna i izvan njega, 

na nižim nadmorskim visinama (iznad 

Sibinja). 

Danas je degenija ugrožena i zakonom zaštiena 

biljka, a kao simbol osobitosti hrvatske 

flore, postala je motivom kovanice 

od 50 lipa i prigodne poštanske marke. 


31

ENERGIJA 



Stručnjaci upozoravaju da će s 

ovakvim trendom potrošnje do 2010. 

naša zemlja uvoziti više od 60 posto 

potrebne energije 

Istraživanja su pokazala da je 2005. 

bila najtoplija godina otkako se Zemljina 

temperatura sustavno mjeri a novi 

klimatski scenariji pokazali su se gorima 

nego što su znanstvenici isprva pretpostavljali. 

Ubrzano topljenje grenlandskih 

ledenjaka razinu svjetskih mora moglo 

bi do kraja ovog stoljea povisiti i do 7 

metara, upozorava Greenpeace, a takav 

razvoj situacije znai da bi se pod vodom 

mogli nai Nizozemska, dijelovi Bangladeša 

kao i London ali i nama bliza Venecija 

ili još bliži Dubrovnik. Iako znanstvenici 

još uvijek nisu suglasni oko toga 

što ili tko uzrokuje klimatske promjene, 

odnosno, globalno zatopljenje, sve više 

je onih koji tvrde da je za njih, izmeu 

ostaloga, odgovoran i ovjek. Odnosno, 

emisije staklenikih plinova koje izdašno 

odašilje u atmosferu. Jedan od glavnih 

izvora tih emisija uz promet je i sektor 

energetike. Meutim, rije je o strateškom 

sektoru budui da o njemu uvelike 

ovisi, kako gospodarstvo, tako i svakodnevni 

život ovjeka. Stoga bi postizanje 

energetske neovisnosti ili barem smanjenje 

ovisnosti o uvoznim energentima trebao 

biti jedan od strateških ciljeva svake 

izvršne vlasti neke zemlje. Zbog želje za 

kontrolom cijene i raspodjele energenata, 

pokazuje to primjer nafte, države e 

nerijetko posegnuti za oružjem i krenuti 

u rat. Neke e pak radije posegnuti za 

diplomatskim sredstvima. Nova godina 

zapoela je tako u znaku spora izmeu 

Ukrajine i Rusije zbog cijene plina, no 

isti ipak nije izazvao oružani sukob ali 

je zato uznemirio gotovo sve Europljane 

koji su, tek kad je poeo opadati tlak u 

plinovodu koji ruski plin kroz Ukrajinu 

dovodi do njihovih domova i postrojenja, 

shvatili da su daleko od energetske 

neovisnosti. No posljedica smanje-

SMANJITI POTROŠNJU ENERGIJE 

nja isporuke plina osjetili su i graani 

Lijepe naše. Odgovor nadležnih bila je 

najava plinofikacije. Meutim, malo tko 

se zapitao ne bi li štednja energenata 

takoer bila jedan od strateških odgovora 

na novonastalu situaciju. A s njom 

se, budui da podrazumijeva edukaciju 

potrošaa, ve odavno moglo otpoeti. 

Uostalom, educiranje graana predviai 

Strategija energetskog razvitka i to osnivanjem 

energetskih ureda i regionalnih 

energetskih cenatra. Meutim, oni do 

danas nisu ugledali svjetlo dana. Barem 

što se državnih institucija tie. Sreom, 

tu su rupu kroz koju se nepotrebno gubi 

sve skuplja energija, spontano poele 

popunjavati nevladine udruge. 

Jer, krajnje je vrijeme, pokazuje to i stalni 

porast cijene nafte, da se u Hrvatskoj 

napokon pone razmišljati, ne samo o 

tome na koji nain e se osigurati opskrba 

energijom za rastue potrebe, ve i 

o tome kako ju štedjeti, odnosno, kako 

ju racionalno upotrebljavati. Naime, 

strunjaci upozoravaju da e s ovakvim 

trendom potrošnje do 2010. naša zemlja 

uvoziti više od 60% potrebne energije. 

Bilo kako bilo, ve je odavno trebalo 

biti jasno da se racionalnim korištenjem 

energije, osim što se štedi novac, tako- 

er uva i okoliš, jer je konvencionalni 

energetski sektor jedan od najznaajnijih 

emitera staklenikih plinova. Pritom je 

jasno da se promjena potrošakih navika, 

da ne kažemo, rasipnosti, hrvatskog 

puka nee dogoditi preko noi, niti bez 

edukacije. Nju bi pak, shvatili su to i 

nadležni i napisali u Strategiji energetskog 

razvitka, trebali osigurati spomenuti 

uredi i centri. Naime, objašnjavaju 

u Ministarstvu gospodarstva, o krajnjim 

potrošaima, tj. graanima koji žive u jedinicama 

lokalne i podrune (regionalne) 

samouprave ovisi kako e se organizirati 

i što e poduzeti da ponuenu energiju 

troše što racionalnije te da od njezinog 

korištenja okoliš trpi što manje štetnih 

utjecaja. A da bi se to postiglo, jedinice 

lokalne samouprave obvezne su izraditi 

razvojne programe kojima e planirati 

potrebe i nain opskrbe energijom. Ti 

programi takoer trebaju biti usklaeni 

sa državnim planovima kako bi se uvažile 

regionalne specifinosti i usmjerenje 

budueg razvitka velikih energetskih sustava 

na razini Republike Hrvatske. 

Nigdje na vidiku energetski uredi 

Energetski uredi bi tako trebali preuzeti 

brigu oko realizacije planova i osigurati 

trajnost procesa energetskog planiranja 

u jedinicama lokalne samouprave, odnosno 

županijama. Naime, svrha njihovog 

formiranja je preuzimanje aktivne uloge 

županije u rješavanju vlastitih energetskih 

problema ime e se doprinijeti rješavanju 

tih problema i na državnoj razini. 

Upravo ovakav nain planiranja po pojedinim 

županijama, istiu u Ministarstsvu, 

preduvjet je implementacije nacionalne 

energetske politike. Zadaci pak, 

tih energetskih ureda, osim dugoronog 

planiranja, ukljuuju još i promidžbu, 

poticanje predinvesticijskih analiza za 

sve oblike energije ukljuene u integrirano 

planiranje raspoloživih resursa te 

savjetovanje kuanstva i industrije kao 

i edukaciju informativnim kampanjama u 

medijima, teajeve, seminare itd., kao i 

nadzor provedenih energetskih programa 

i projekata. 

Energetskim uredima, ija je uloga administarstivno-upravna 

i organizacijska, 

strunu i znanstvenu potporu pružat e 

regionalni energetski centri koji e se 

organizirati u Zagrebu, Splitu, Rijeci i 

Osijeku. Regionalni energetski centri 

ustrojit e se u okviru fakulteta u Splitu, 

Rijeci i Osijeku, a u Zagrebu e funkciju 

regionalnog energetskog centra obavljati 

Energetski institut “Hrvoje Požar”. 

Energetski centri na razini županija bit 

e temelj za sve budue promidžene djelatnosti, 

te bi preko njih graani dobivali 

obavijesti o provedbi energetskih programa, 

stanju energetskog sektora u njihovu 

podruju te o svim ostalim važnijim pitanjima. 

Predvieno je da u radu centara 

sudjeluju predstavnici nadležnih državnih 

tijela i ustanova, tvrtki koje obavljaju 

javnu djelatnost (HEP, INA, Hrvatske 

šume...), znanstvenici i strunjaci, secijalizirani 

novinari, strunjaci nevladinih 

organizacija, prosvjetni djelatnici, itd. 

Savjetodavna služba može se nalaziti u 

sklopu energetskog centra ili izvan njega, 

a informirat e i savjetovati graane 

o energiji, njenom racionalnom korištenju, 

moguim uštedama kao i ostalim 

pitanjima iz podruja energetike. 

Iako ovakav program puno obeava, dosad 

je ipak sve to ostalo samo na papiru. 

Naime, iako je Strategija donešena 2002. 

godine zasad ni energetski uredi niti 

centri još nisu uspostavljeni. Formiranje 

prvog centra, obeaju u Ministarstvu gospodarstva, 

oekuje se ove, ili najkasnije 

sljedee godine uz pomo namjenskog 

fonda EU, programa “Intelligent Energy 

for Europe”. 

Prvi uspjesi eko udruga 

A da je sanacija te “rupe” u hrvatskoj 

energetici hitna, potvruje spontano 

nicanje edukativnih programa i alata 

u sklopu aktivnosti nevladinih udruga. 

Energetska sekcija Zelene akcije tako je 

krajem prošle godine uz potporu Programa 

Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) 

i Minstarstva zaštite okoliša, prostornog 

ureenja i graditeljstva organizirala radionicu 

kako bi se povezale sve te hvalevrijedne 

inicijative. Naime, Zelena akcija je 

ve osnovala svoj centar za obrazovanje o 

energiji, odnosno, njezinoj uštedi. Rije 

je o Solarnom info-centru koji je namijenjen 

savjetovanju graana o energetskoj 

uinkovitosti i obnovljivim izvorima. Daniel 

Rodik, koordinator projekta kaže da 

se puno toga može uiniti korištenjem 

štednih žarulja, boljom toplinskom izolacijom, 

energetski uinkovitijim hladnjacima 

i perilicama rublja ili ugradnjom 

solarnih kolektora za zagrijavanje vode. 

Struni, besplatni i nepristrani savjet 

kako ouvati okoliš i pri tom uštediti novac 

možete dobiti na telefonu 01 4813 

983 a uz prethodnu najavu i posjetiti 

Solarni info-centar u prostoru Zelene 

akcije u Frankopanskoj 1 od ponedjeljka 

do etvrtka u razdoblju od 10 do 15 sati 

a više informacija možete potražiti na 

www.zelena-akcija.hr 

Udruga DOOR - Društvo za oblikovanje 

održivog razvoja trenutno je najaktivnija 

u virtulanom prostoru, odno- 


33


sno, široj je javnosti poznata po web 

portalu Moja energija. Portal sadrži i 

malu školu energetike pa svima onima 

koji žele znati više toplo preporuamo 

adresu: www.mojaenergija.hr 

No portal nije jedino ime se DOOR može 

pohvaliti, u tijeku je i projekt Sunce u 

Istri u sklopu kojeg je udruga osmislila 

– Solarni kalkulator. Projekt sponzorira 

cementara Holcim a namijenjen je gra- 

anima Labina i okolice. Solarni kalkulator 

graanima tog podruja omoguit 

e da sami izraunaju koliku je dimenziju 

opreme potrebno instalirati kako bi vodu 

grijali pomou suneve energije, ali i ništa 

manje važno kako bi precizno utvrdili 

razdoblje povrata ulaganja. Naime, 

na tom podruju stanovništvo se bavi 

turizmom te je potrošnja tople vode i 

potreba za toplinskom energijom upravo 

u ljetnim mjesecima vrlo velika. A kako 

im je sunce nadohvat pa je, osim instaliranja 

potrebne opreme, energija njegovih 

zraka besplatna, šteta bi takvu prednost 

bilo ne iskoristiti. Na završetku projekta 

svako kuanstvo u Labinu i okolnim mjestima 

u poštanski e sandui dobiti svoj 

primjerak Solarnog kalkulatora. 

A kad se male ruke slože, da se sve može, 

pokazalo se to još jednom i to na primjeru 

suradnje udruge Zeleni Osijek, tvrtke 

Solar system i Grada Osijeka. Rezultat 

je gradnja kue na obali Drave u Osijeku 

koja e sve svoje energetske potrebe 

moi sama zadovoljiti. Goran Pichler iz 


udruge Zeleni Osijek kaže da e njihova 

Solarna kua na završetku projekta biti 

u potpunosti energetski neovisna. Ve 

sada ta posebna kua energije troši skoro 

10 puta manje od onih uobiajenih za 

ove prostore. Posebnost je te graevine 

što e se, uz sve korištene tehnološke i 

graevinske novine, u njoj nalaziti i edukacijski 

centar za uštedu energije gdje 

e se željni znanja moi upoznati sa na- 

inom gradnje i tehnologijom koja štedi 

energiju. Uz dobru toplinsku izolaciju 

koja je najjeftinija stavka, kua e imati 

12 solarnih kolektora za proizvodnju tople 

vode za grijanje i sanitarnu uporabu 

te toplinsku crpku voda-voda. 

Pokrenula se i znanost 

No, osim nevladinih udruga projekte štednje 

energije pokrenuli su i znanstvenici. 

Tonije, Energetski institut “Hrvoje Požar”. 

Da sektor zgradarstva u Europskoj 

uniji troši preko 40% energije dok je u 

Hrvatskoj taj postotak još i viši i iznosi 

48%, podatak je široj javnosti gotovo 

nepoznat, kaže Željka Hrs Borkovi zadužena 

za podruje energetske uinkovitosti 

u zgradarstvu. Što ne udi budui da se 

u Lijepoj našoj kroz dotrajale, propusne 

fasade i “nezadihtane” prozore, osim stanova, 

griju i ulice i dvorišta. Razumljivo 

je stoga da su u tom podruju mogue 

velike uštede energije. I to od 30 pa sve 

do nevjerojatnih 80% potrošene energije. 

Meutim, naše stare stambene zgrade 

sa zapuštenim fasadama koje nalikuju na 

švicarski sir, teško da ostavljaju mjesta 

optimizmu da e se problem njihove energetske 

rasipnosti u skorije vrijeme riješiti. 

S druge pak strane, niti gradnja novih 

zgrada ne jami bolju toplinsku izolaciju 

i veu uštedu energije. Naime, svima je 

jasno da je investitoru cilj što jeftinije 

sagraditi a što skuplje prodati i pri tom 

ga nije briga hoe li kupac, uz kredit za 

kupnju stana plaati još i nepotrebno 

skuplje raune za potrošenu energiju 

zbog slabe izolacije. No takvoj e se praksi 

u novogradnji stati na kraj zakonskim 

propisima dok e stare zgrade trebati sistematski 

rekonsturirati. A osim uštede 

novca ovakvim mjerama smanjuju se i 

emisije staklenikih plinova koje mnogi 

drže odgovornim za globalno zagrijavanje. 

Što je iznimno važno jer Hrvatska mora 

ratificirati Kyoto protokol o smanjenju 

emisija staklenikih plinova želi li u Europsku 

uniju. Primjenom mjera energetske 

uinkovitosti u zgradama po ušteenom 

KWh energije uštedi se cca 328 g CO 2 . 

Svjesni da je osobni primjer najbolji, 

Institut je krenuo od vlastite zgrade. 

Zgrada Energetskog instituta Hrvoje Požar 

u Savskoj 163 tako je postala prvi 

pilot projekt energetske uinkovitosti u 

zgradama u Lijepoj našoj te nakon rekonstrukcije 

troši 65% energije manje nego 

prije što znai da su za toliko smanjeni i 

rauni. Na taj su nain rekonstruirane još 

i upravna zgrada HEP-a u Koprivnici kao 

i djeje jaslice Ivanica u Osijeku. Najvee 

se, pak, uštede postižu zamjenom 

prozora, toplinskom izolacijom vanjskog 

zida, krova i poda. Nove bi zgrade trebale 

biti graene u skladu sa novim Tehnikim 

propisom u uštedi toplinske energije koji 

odreuje dozvoljenu potrošnju energije 

u granicama od 51 do 95 KWh po m 2 . 

Hladnjaci, škrinje za zamrzavanje i klima 

ureaji takoer su veliki potrošai 

energije a svoju ete odgovornost prema 

okolišu i buduim generacijama lako testirati 

pogledate li jeste li izabrali štedljiviji 

ureaj ili onaj rastrošan. Naime, 

za ekološku krizu nije odgovoran netko 

drugi ve je ona posljedica stanja svijesti 

veine ovjeanstva. 

Racionalno trošenje energije stoga bi 

možda moglo spasiti polarne medvjede 

koji zbog globalnog zatopljenja koje otapa 

bijelu kapu Arktika sve teže nalaze 

hranu ili se pak utapaju u oajnikom 

pokušaju da dou do nje. 

Tihana Beluži

Zeleni automobili nadiru 

Sve je aktualnija zamjena benzinskih 

i dizelskih motora s hibridnim 

pogonskim agregatima koji uz benzin 

ili dizel koriste pogon na struju, na 

plin, na vodik, na alkohol ili samo na 

struju, ili se jednostavno traže goriva 

i tehnička rješenja koja dovode do što 

manjeg zagađenja okoliša 

Naftna kriza koja je potkraj travnja 

dotjerala cijenu nafte na više od 75 

dolara po barelu, pa je potom spustila 

nešto ispod toga, još je jednom aktualizirala 

pitanje kako emo se voziti u 

budunosti. Automobilska industrija, ne 

samo zbog pritiska rasta cijena fosilnih 

goriva benzina i dizela, nego i zbog sve 

snažnijih ekoloških zahtjeva za smanjenje 

emisije štetnih plinova, jer je promet 

veliki zagaiva okoliša, traži nova 

i ekološki prihvatljivija rješenja. Rije je 

o zamjeni benzinskih i dizelskih motora s 

hibridnim pogonskim agregatima koji uz 

benzin ili dizel koriste pogon na struju, 

na plin, na vodik, na alkohol ili samo 

na struju, ili se jednostavno traže goriva 

i tehnika rješenja koja dovode do što 

manjeg zagaenja okoliša. 

Ve dobro poznatom Toyotinom Priusu 

(pisali smo o njemu u prvom broju Eko 

revije prije otprilike godinu dana), koji za 

pogon koristi benzin i struju, u serijskoj 

su se proizvodnji pridružili Lexus RX 400, 

takoer iz Toyotine produkcije, te Honda 

Civic IMA, a na ovogodišnjem ženevskom 

sajmu pojavila su se i nova imena – Citroenov 

C4 i Peugeotov 307 CC. Ta su 

dva automobila opremljeni kombiniranim 

dizelskim i elektrinim pogonom, što je 

novo u korištenju hibridnog pogona. Ta 

kombinacija pokazuje uštedu od 30 posto 

goriva zahvaljujui korištenju elektromotora. 

Citroën je u Ženevi pokazao svoje 

zalaganje u podruju zaštite okoliša i 

uštedi energije izlaganjem vozila kao što 

su C3 Stop & Start (motor se automatski 

gasi i pali nakon stajanja, primjerice, 

pred semaforom), C3 Gaz Naturel (vozilo 

na prirodni plin), C1 1.0i SensoDrive, 

odnosno vozila (od C3 do C8) opremljena 

proistaem estica (FAP), a budunost 

najavio demonstratorskim vozilom C4 

Hybride HDi. To je paleta realistinih i 

uinkovitih rješenja potpomognuta sa 

visoko uinkovitim tehnologijama (Stop 

& Start, upravljani runi mjenja, benzin/prirodni 

plin, dizelski HDi i proista 

estica FAP) koje omoguavaju optimal- 

ENERGIJA 

nu razinu zaštite okoliša i efikasnost po 

pristupanim cijenama veini korisnika. 

Primjerice, C4 opremljen motorom HDi 

110 FAP, zapremnine 1,6 litre, troši 4,7 

l/100 km u mješovitoj vožnji, sa emisijom 

C0 2 od 125 g/km. 

Dizelski agregat može pokretati i biodizel, 

koji je ekološki prihvatljiviji od fosilnih 

goriva. U Ženevi je Fiat predstavio 

Pandu MultiEco, koja kao pogonsko gorivo 

uz benzin koristi plin metan. Takav 

pogon smanjuje emisiju štetnih plinova 

za 42 posto u gradskoj vožnji. Fiat ima i 

Multiplu koja uz benzin koristi prirodni 

plin metan (u Hrvatskoj je za taj plin 

samo jedna crpka i to u Zagrebu). Volkswagen 

se odluio za nešto drugaiji 

ekološki pristup u nastojanju da smanji 

zagaivanje i potrošnju fosilnih goriva pa 

je njihov VW Polo, nazvan BlueMotion, 

opremljen motorom od 80 KS koji troši 

samo 3,9 litara dizela na 100 kilometara 

i na taj nain smanjuje emisiju štetnih 

plinova. Zapravo i nema ozbiljnijeg proizvoaa 

automobila koji u serijskom ili 

u eksperimentalnom obliku nema neki 

od, da ih tako nazovemo, zelenih automobila, 

vozila koja što manje zagauju 

EKO REVIJA 35 

eco review

36 

Kraljica kao primjer 

Britanska kraljica Elizabeta II. vozi se na plin. Njezina su dva Bentleya imaju 

pogon na plin, a i druga vozila, meu kojima i ono što ga princ Philip koristi 

po Lodonu, preureena su za vožnju na plin. Dio kraljevskog voznog parka je 

tako usklaen s najnovijim ekološkim i ekonomskim trendovima, a tako e biti 

i s ostalim kraljevskim službenim vozilima. 

U mnogim zemljama javni prijevoz i javna vozila uvela su ili uvode plin kao 

pogonsko gorivo umjesto benzina i dizela. U Beu javni prijevoz ve godinama 

koristi plin, u Japanu 90 posto taksi vozila koristi ukapljeni naftni plin, u SAD-u 

se 30 posto troškova ugradnje plinskog sustava u vozila vraa, a mnoge zemlje 

imaju porezne i druge olakšice za korištenje plina u vozilima. U Hrvatskoj nema 

organiziranog pristupa u nastojanju da ekološko prihvatljiviji plin bude više 

korišten za motorni pogon, osobito kad se radi o javnom prijevozu. Doduše, 

u Splitu postoji ideja da novi autobusi gradskog prijevoza budu i da se tako 

osigura jeftiniji prijevoz, a u Zagrebu je nedavno Gradsko komunalno gospodarstvo 

s Energetskim institutom Hrvoj Požar sklopilo sporazum o izradi studije o 

ekonomskoj isplativosti uvoenja prirodnog plina u gradski javni promet (za 

ZET-ove autobuse i dio voznog parka GKG-a). Gradska plinara ima punionicu koja 

može opskrbiti dnevno 200 do 400 vozila. 


okoliš ili koriste obnovljive izvore energije. 

Recimo, Volvo 3CC koristi struju uz 

pomo litium-ionskih baterija, Vectru 1,8 

dualfuel pogoni propan-butan, ukapljeni 

naftni plin, Hyundai je s Tucsonom FCEV 

i Santa Fee isprobao pogon na vodik, 

a i Fiat Panda Hydrogen koristi vodik i 

gorive elije za pogon motora. U nekim 

je zemljama, primjerice u Švedskoj, dosta 

rasprostranjeno korištenja etanola 

za pogon automobilskih motora. Etanol 

tako koriste Fordovi Focus Flexi Fuel 

odnosno C-Max FEU, a gorivo s etanolom 

oznake E85 koristi i Saab 9-5 Biopower. 

Švedski Saab na eksperimentalnoj razini 

prouava gorive elije, a na konkretnijoj 

razini pogon sa zelenim gorivima, kakvo 

je etanol. To gorivo (kodnog imena E85 

koje ini 85 posto etanola i 15 posto 

95-oktanskog benzina) trenutno se prodaje 

u Švedskoj ve na 300 crpki. Oznaka 

E85 je ujedno i jedina razlika koju voza 

primijeti. Naime Saab 9-5 BioPower 

je u osnovi sasvim jednak dosadašnjoj 

izvedbi s dvolitrenim turbo benzinskim 

motorom sa 110 kW (150 KS). Spomena 

vrijedna razlika jedino je nešto u porastu 

snage na 132 kW (180 KS) i u doradama 

– od tvreg materijala napravljeni ventili 

i njihova ležišta te motorna elektronika 

sa senzorom za odreivanje vremena 

paljenja obzirom na omjer etanola i 

benzina. U model 9-5 BioPower, koji se 

prodaje u limuzinskoj i karavanskoj izvedbi, 

mogue je toiti E85 ili u sluaju da 

nije dostupan – obini benzin. Prednost 

ovakvog pogona u odnosu na benzinske 

predstavlja sagorijevanje etanola uz niže 

koliine ugljikovog dioksida. Po nekim 

podacima su njihove emisije, koje spadaju 

meu glavne krivce globalnog zagrijavanja, 

niže ak do 70 posto. Doduše 

upotreba etanola je ekonomski smislena 

samo na podrujima, gdje je puno biomase. 

Kao biomasa za etanol obino se 

koristi šeerna trska, npr. u Brazilu ili 

pak pilovina od koje u Švedskoj u velikoj 

mjeri prave etanol, ili kukuruz. Pritom 

su u Švedskoj vrlo dobro primljene vladine 

poticajne mjere, koje se ogledaju 

kroz niže poreze, trošarine i druge olakšice. 

Osim toga gorivo E85 je jeftinije 

u odnosu na benzin. Iako takvi motori 

niže energetske vrijednosti etanola troše 

malo više goriva ipak se isplati. Cijena 

novog 9-5 BioPower gotovo je jednaka 

cijeni isto opremljene benzinske izvedbe. 

Isto važi i za održavanje, jedina razli-

ka je upotreba etanola koji je jeftiniji 

i ekološki prihvatljiviji. Tomu u prilog 

govori i prodaja modela 9-5 BioPower, 

koja u Švedskoj dostiže 80-postotni udio 

u odnosu na benzinske izvedbe. Etanol 

e pokretati i Jeep Commander i Grand 

Cherokee koji na tržište doplaze sljedee 

godine. 

Svi koji sumnjiavo gledaju na podatke 

o globalnim klimatskim promjenama i 

na zahtjeve za što “zelenijim” vozilima 

trebali bi znati da e do 2020. godine 

na cestama u svijetu biti dodatnih 700 

milijuna vozila i da se treba pobrinuti 

da što više novih vozila imaju ugraenu 

najnoviju istu tehnologiju. Olovo, 

sumpor i benzen postupno se smanjuju 

ili potpuno uklanjaju iz automobila. U 

SAD su emisije olova smanjene za oko 95 

posto. Druga je pria potrošnja goriva. 

Kad bi samo treina automobila trošila 

4 – 5 litara benzina na sto kilometara 

umjesto što toliko potroše na 50 kilome- 

tara, emisije ugljinog dioksida smanjile 

bi se za milijun tona na godinu. Nova 

tehnologija rafiniranja stvara sve iša 

goriva. I kvaliteta maziva, koje motorima 

omoguuje efikasan rad, stalno se 

poboljšava. 

U Hrvatskoj ima automobila koji voze 

na alternativna goriva. Najviše je vozila 

na ukapljeni naftni plin, kojeg se dovoljno 

proizvodi, i za njega ima stotinjak 

punionica širom Hrvatske, a prema 

podacima o potrošnji procjenjuje se da 

ve sada u Hrvatskoj oko 30.000 vozila 

koristi plin i da bi ih do kraja ove godine 

moglo biti i 40.000. Na prirodni plin je 

Auto na vodu 

Auto koji za pogon koristi obinu vodu – je li to samo san i znanstvena fantastika 

ili i stvarna mogunost? Prije nekoliko godina novine su priale priu o 

Danijelu Dingelu, filipinskom inovatoru, koji je skupinu zapadnih novinara koji 

prate automobilsku industriju provozao svojom Toyotom Corollom, preureenu 

tako da za pogon umjesto uobiajenih goriva koristi – vodu. U vrijeme kad je 

barel nafte premašio granicu od 50 dolara to je bilo i te kako znaajno, a još 

više sada kad se kree oko 75 dolara s izgledima da poraste i više. 

Njemaki novinar JörgWigand prvi je bio u prilici uvjeriti se u patent filipinskog 

inovatora, za njim su na Filipine pohrlili i drugi, a slijedili su i investitori koji 

su nudili milijune dolara za otkup patenta. Ali sve uzalud. Dingel je odbijao 

prodati patent automobilskim koncernima, a govorkalo se da plaen da šuti 

odnosno da je njegov patent otkupljen za golemu svotu novca i da se uva za 

godine naftne krize. To što je Dingel odbijao ozbiljno testiranje ili ui u proces 

patentiranja upuuje da se po svoj prilici dogovorio s automobilskim koncernima, 

koji su zainteresirani da pogon na obinu vodu što kasnije bude primijenjen. 

Može se samo zamisliti što bi znailo za sveukupnu automobilsku industriju 

da se u cjelosti mora preorijentirati na posve novu proizvodnju. Jedini test na 

koji je Dingel navodno pristao je onaj koji su proveli domai filipinski inženjeri 

u podružnici BMW-a. U upravi bavarskog automobilskog diva potvruju da su 

njihovi filipinski suradnici bez i jednog izuzetka potvrdili valjanost Dingelovog 

izuma. Navodno da je Dingel za svoj izum rekao da je toliko jednostavan da bi 

se svatko mogao samo smijati kad bih ga objavio. 

Je li Dingelov auto na vodu samo neka šala ili u tome ima i zbilje ostaje otvoreno 

za širu javnost. No injenica je da su prva vozila, pretea motornih vozila kakva 

danas poznajemo, imala pogon na vodu, tonije paru. U 19. stoljeu parni stroj 

vodi ne samo u industrijsku revoluciju, nego i u prometnu revoluciju. S parnim 

strojem javila se prva konstrukcija koju možemo smatrati izravnom preteom 

automobila. Francuski asnik Nicolas Joseph Cugnot (1725.-1804.) imao je ideju 

samohodnog vozila koje bi se koristilo za vuu topova i 1796. je prvi put ugradio 

parni stroj u vozilo na tri kotaa na kojemu su se mogle prevoziti etiri osobe. 

U prvoj polovici 19. stoljea pokusima s parnim strojevima bavili su se osobito 

u Velikoj Britaniji i Francuskoj. Britanac Richard Trevithcik bio je meu prvima 

koji je uspješno apsolvirao ugradnju parnog stroja u upotrebljivo vozilo i 1803. 

godine je njegovo vozilo zapoelo komercijalnu uporabu u Londonu kao taxi. 

Britanac Walter Hancock godine 1831. uvodi parni omnibus. Poslije za pogon 

služi motor koji koristi smjesu rasvjetnog plina i zraka, a nakon toga benzinski 

i dizelski motori. itav je niz izumitelja i entuzijasta širom svijeta pridonio 

stvaranju vozila koja danas koristimo. I sada se, izgleda, ponovno vraamo 

poetku. Hoemo li se voziti i na vodu? 

samo jedna punionica i to u Zagrebu. 

Ako želimo vee korištenje alternativnih 

goriva, dodajmo tome i bioetanol i biodizel, 

treba sustavno razraditi potrebe, 

moguu proizvodnju i potrebne poticaje 

kako bi se povealo korištenje ekološki 

prihvatljivijih goriva – i kad je rije o 

prihvatljivoj cijeni goriva i kad se radi 

o cijeni vozila koja koriste alternativna 

goriva. Pitanje je mogu li se, primjerice, 

smanjiti trošarine ili drugi nameti na 

vozila koja koriste alternativna goriva i 

tako potakne njihova prodaja. Drugo je 

pitanje proizvodnja takvih goriva. Nedavno 

je najavljena gradnja pogona za 

preradu silažnog kukuruza i proizvodnju 

biodizela u virovitikom kraju, a od ranije 

su poznate najave proizvodnje biodizela 

u Ludbregu, u epinu kod Osijeka, 

bioetanola u Vukovaru, odnosno pogona 

za proizvodnju biodizela iz uljane repice 

u brodsko-posavskoj županiji. Pitanje je 

što e se od tih najava ostvariti. Jedno 

je sigurno, mogunosti za proizvodnju 

uljane repice i kukuruza, glavnih sirovina 

za proizvodnju biogoriva, postoje 

i trebalo bi ih iskoristiti. I to što prije. 

Jer, nafta nee vjeno trajati. 

Dražen Jambrovi 

EKO REVIJA 37 

eco review

ENERGIJA 

Freiburg – solarni grad 

Njemakoj, podno Schwarzwalda, 

U blizu granice s Francuskom i Švicarskom 

smjestio se grad od oko 200.000 

stanovnika - Freiburg. Grad sa stoljetnom 

tradicijom (osnovan 1120. g.), kojim su 

vladali mnogi vladari i svi htjeli uživati 

u tom najsunanijem i najtoplijem gradu 

u Njemakoj. Potpuno uništen u II 

svjetskom ratu, poslije obnovljen poštujui 

stari izgled, ovaj grad koji je sve do 

1992 g. bio pod okupacijom francuske 

vojske, kao da ne mari za nedae koje 

su ga zadesile. Uvijek i kada to nije bilo 

imao je neku autonomiju, pa i kada je 

rastue europsko gospodarstvo 70-tih 

godina prošlog stoljea odluilo u tom 

prekrasnom gradu izgraditi nuklearnu 

centralu za proizvodnju elektrine energije. 

Grad se odluno usprotivio tom 

projektu. Nuklearka je ipak napravljena, 

ali u Francuskoj, a graani Freiburga su 

se tada okrenuli korištenju svih oblika 

alternativnih izvora energije. 

Svakim danom se u Freiburgu na krovovima 

kua moglo vidjeti sve više solarnih 


kolektora za zagrijavanje tople potrošne 

vode i dobivanje elektrine energije. U 

Freiburgu je napravljena i prva energetski 

neovisna kua u Europi, kua koja sve 

energetske potrebe za grijanjem, kuhanjem, 

elektrinom energijom za kuanske 

ureaje i rasvjetom sama zadovoljava. Na 

obroncima tog prekrasnog grada i vjetroelektrane 

nekako prekrasno izgledaju. U 

90-tim godinama prošlog stoljea cijelo 

jedno naselje -Vauban, izgraeno u bivšoj 

francuskoj vojnoj bazi. To naselje je 

udaljeno 4 km od središta Freiburga, ali 

40% stanovnika tog naselja nema vlastitog 

automobila, nego se koriste tramvajem 

ili biciklima. Ostali svoje automobile 

parkiraju na periferiji, jer je brzina na 

cesti ograniena na 5 km/h. 

Osnovni energetski izvor u tom naselju je 

suneva energija. Sve zgrade su izgraene 

da troše minimalne koliine energije, 

a viškove energije koje dobiju od solarnih 

kolektora na krovovima prodaju lokalnom 

distributeru elektrine energije. U gradu 

je na vlasti stranka zelenih, koja maksi- 

malno motivira i podržava sve ekološke 

projekte. Grad i država daju poticaje za 

bilo koji nain dobivanja elektrine energije 

iz alternativnih izvora, ili bilo kakav 

nain uštede energije. Poticaje za solarne 

kolektore za dobivanje tople potrošne 

vode više ne trebaju davati, jer ih svaka 

kua ve ima. U Freiburgu se održava i 

velesajamska priredba svake godine krajem 

lipnja zvana “Intersolar”, gdje na 

prostoru do preko 20.000 m 2 izlažu svi 

koji žele nešto pokazati u svijetu solara. 

Sve u tom gradu djeluje tako promišljeno 

i prilagoeno ovjeku i njegovom odnosu 

spram prirode. Nigdje neete vidjeti toliko 

šetaa i biciklista (možda je to bilo 

zbog lijepog vremena?!). 

Sunce je nepresušan izvor energije na Zemlji. 

Veinu izvora energije mi koristimo 

tako što je pretvaramo iz jednog oblika u 

drugi, ovisno o potrebi. Tu nastaju veliki 

gubici pogotovo u zagrijavanju tople potrošne 

vode. Osim neograniene koliine 

suneve energije, ona je ekološki prihvatljiva 

i primjenjiva za razne potrebe.

Politika grada Freiburga se fokusirala na 

projekte uštede energije. Primjenjuju se 

nove tehnologije, koriste alternativni 

oblici energije, grade solarne i vjetroelektrane. 

U srpnju 1992. donesena je uredba koja 

dozvoljava gradnju samo nisko-energetskih 

zgrada. Sve nove zgrade moraju 

zadovoljavati te standarde. Nisko-energetske 

zgrade koriste sunevu energiju i 

aktivno i pasivno, za dobivanje elektri- 

ne energije i zagrijavanje tople vode, 

ali i za održavanje temperature u prostorima. 

U aktivno korištenje suneve 

energije spada tehnologija zagrijavanja 

vode, dok druge tehnologije, kao što je 

grijanje ili hlaenje prostora u kojem 

pasivno apsorbiramo energiju sunca i 

nemamo pokretnih dijelova nazivamo 

pasivna solarna tehnologija. Solarne 

pasivne zgrade zahtijevaju izgradnju 

po najsuvremenijim standardima, tako 

da njihove energetske potrebe ine 1/5 

potreba klasine zgrade. U izgradnji takve 

zgrade treba sagledati mnoge bitne 

faktore kao što je orijentacija zgrade, 

izolacija, karakteristike i veliina otvora 

(prozori i vrata). Dobra solarna pasivna 

kua ima mali broj velikih prozora, koji 

su napravljeni od drvenog okvira sa staklom 

koje dobro upija sunevo zraenje i 

oni su uglavnom okrenuti prema jugu. 

Za direktno pretvorbu solarne energije 

u sunevu energiju koriste se fotoelije 

(Photovoltaic-PV). Mogunost mjesta 

primjene fotoelija je neograniena, od 

energije za razne crpke, rasvjetu, tele- 

komunikacije, promet. Fotoelije osiguravaju 

energetski neovisan izvor na bilo 

kojem mjestu na zemlji. Solarne elije 

danas mogu pretvoriti u elektrinu energiju 

17% ukupne suneve energije koja 

padne na nju, a taj postotak s razvojem 

novih tehnologija svakodnevno raste. 

Ali kod korištenja alternativnih izvora 

energije uvijek mora postojati svijest 

o potrebi štednje te energije, znai da 

se ona bezrazložno ne rasipa. Ti naini 

štednje energije su u Freiburgu vidljivi 

na svakom koraku od korištenja štedljivih 

žarulja u objektima, vožnje bicikla 

i šetnje i korištenjem javnog prijevoza. 

To se vidi u korištenju solarnih kolektora 

za zagrijavanje tople potrošne vode. 

Dobar solarni kolektor može zadovoljiti 

2/3 godišnje potrebe za toplom vodom 

nekog kuanstva. 

Ali još se više oduševite kada doete 

na njihov Fraunhofer institut za solarnu 

energiju i druge alternativne oblike energije. 

Deset posto stanovništva Freiburga 

su studenti. Jako je razvijena suradnja 

izmeu sveuilišta i privrede. 

Iako je bio topao dan, u predvorju je bilo 

ugodno svježe. Na pitanje gdje se nalaze 

jedinice za hlaenje, oni su nas odveli do 

makete objekta i pokazali da se oni hlade 

zrakom koji uzmu preko noi u cijevni sustav 

smješten u temeljima zgrade, i onda 

takav zrak distribuiraju po danu i hlade 

prostor (tzv. pasivno hlaenje). Za grijanje 

prostora, naravno, koriste solarnu 

energiju u kombinaciji s klasinim plinskim 

kotlovima. Onda su se predstavili 

njihovi doktori znanosti, najviše tridesetpetogodišnjaci, 

koji su održali silno zanimljiva 

predavanja o gorivim elijama, o 

desalinizaciji morske vode, a sve u svrhu 

dobivanja energije iz alternativnih izvora 

energije, izvora energije kojih u prirodi 

ima u nepresušnim koliinama, a ne zagauju 

okolinu. I gorive elije i desalinizacija 

morske vode trebaju energiju, a ta 

energija se opet može dobiti od Sunca. 

Svakodnevno smo svjedoci sve vee krize 

i rasta cijena nafte, kao i injenica da je 

veliki dio ovjeanstva i danas žedan. I 

kada vidite što ovi mladi ljudi rade i u što 

ulažu golemu energiju i vrijeme, ne možete 

to ne cijeniti. Jer možda ve sutra, 

u nekoj afrikoj suhoj zemlji ili možda 

i kod nas, nekom djetetu radi njihovog 

istraživanja nee biti hladno ili nee biti 

žedno, a to dijete ne traži mnogo, samo 

da mu se zadovolje osnovne životne potrebe 

dostojne svakoga djeteta. Možda 

ete rei da sve ispriano zvui normalno 

ili da su pretpostavke, ali morala sam ih 

ispriati. Danas kada su sve informacije 

dostupne, svi mi imamo dužnost da ih 

prenesemo. Ali jedno je sigurno, opet u 

posjetiti taj grad, jer ima nešto umirujue 

u njemu, nešto što daje nadu, nadu 

za bolje sutra za sve nas. 

Tekst i snimke: Ana Marija Kovaevi 


39


Zonama do radnih mjesta 

Vukovarska poduzetnička zona 

Priljevo samo je jedna od 400 zona 

širom Hrvatske koje bi trebale biti 

pripremljene i u funkciji do kraja 2007. 

Predsjednik Vlade dr. Ivo Sanader je 

poetkom svibnja na proslavi Dana 

grada u Vukovaru, otvorio u gradskoj etvrti 

Priljevu poduzetniku zonu u gradnji, 

u koje su grad Vukovar, Ministarstvo 

gospodarstva, rada i poduzetništva 

i Fond za obnovu i razvoj grada Vukovara 

uložili 7,5 milijuna kuna. Poduzetnika 

zona Priljevo prostire na ukupno 40.931 

etvorni metar, do svake od ukupno 16 

parcela izvedeni su komunalni prikljuci 

za telefon, plin, struju i vodu, te za 

odvodnju, a u pogonima koji e tu djelovati 

zaposlit e se najmanje 160 radnika. 

Zona stvara prostorne uvjete za 

dugoroni razvoj malog poduzetništva, 

a namijenjena je ekološki prihvatljivim 

industrijama, skladištima, prodajnim salonima 

i veim obrtnikim radionicama. 

Zapošljavanje je jedna od važnih zadaa 

za vukovarski kraj, a u županiji se planira 

graditi 20 poduzetnikih i gospodarskih 

zona kako bi se potaknuo gospodarski 

razvoj toga dijela Hrvatske. Premijer Sanader 

je poruio kako je Vlada spremna 

poduprijetio sve gospodarske projekte 

koje pridonose oživljavanju gospodarstva, 

navodei kao primjer zajedniki 

projekt izgradnje brodogradilišta na Dunavu 

u Vukovaru trogirske tvrtke R.L.E. i 

vukovarskog “Borova” d.d. Istodobno je 

najavio kako u iduih nekoliko mjeseci 

poinju pripreme za izgradnju prikljuka 

Vukovara na autocestu A-3 Zagreb - Lipovac, 

a Vukovarcima je obeao i poetak 

izgradnje gradske obilaznice. 

Vukovarska poduzetnika zona Priljevo 

samo je jedna od 400 zona širom Hrvatske 

koje bi trebale biti pripremljene 

i u funkciji do kraja 2007. godine. Vlada 

je u svom programu predvidjela da e 

stvarati poticajno ozraje za brži razvoj 

poduzetništva, a promjenama propisa, 


formiranjem potrebnih institucija, pojednostavljenjem 

administrativne procedure 

i bržim rješavanjem svih administrativnih 

pitanja za ostvarenje investicijskih 

projekata i pokretanje nove proizvodnje 

i usluga, pa i izravnim ulaganjem u pojedine 

zone osigurati potporu poduzetni- 

kom razvoju proizvodnje radi poveanja 

zaposlenosti i ravnomjernog razvoja Hrvatske. 

Ministarstvo gospodarstva, rada 

i poduzetništva je objavilo nedavno 

pro jekt izgradnje poduzetnikih zona 

u jedinicama lokalne i podrune (regionalne) 

samouprave za 2006. godinu, 

kojemu je cilj poticanje i brža izgradnja 

poduzetnikih zona, pa e sufinancirati 

bespovratnim sredstvima izradu projek- 

tne dokumentacije za zonu, izgradnju infrastrukture 

i privoenje svrsi poslovnih 

objekata koji se nalaze u poduzetnikoj 

zoni. Isto tako se projektom “Poduzetni- 

ki inkubatori i tehnološki parkovi” želi 

pomoi poduzetnicima poetnicima kroz 

povoljne uvjete i sufinanciranje troškova 

ureenja i opremanja objekta i troškova 

pružanja strune pomoi poduzetnicima 

i inovatorima. 

U Hrvatskoj djeluju razliite gospodarske 

zone – od poduzetnikih, kako se 

naješe nazivaju, pa industrijskih, tehnoloških 

parkova i inkubatora, do slobodnih 

zona, koje se razlikuju po tome 

su na posebno ograenom prostoru i 

gdje se gospodarske aktivnosti obavljaju 

uz posebne uvjete (porezne i carinske 

pogodnosti). Jedna od takvih je Slobodna 

zona Varaždin, koja se pokazala 

vrlo uspješnom u privlaenju proizvodnje, 

pa tako u njoj djeluje, primjerice, 

austrijska tvrtka “Boxmark”, jedan od 

najveih proizvoaa kožnih sjedišta za 

vodee svjetske proizvoae automobi- 

la kakvi su BMW, Audi, Mitsubishi, Porsche 

i drugi, zatim njemaka tvrtka BHS 

Corrugated, vodei svjetski proizvoa 

strojeva za proizvodnju kartona, tvrtka 

Zrinski AG koja se bavi procesnom tehnologijom, 

proizvodnjom laboratorijske 

opreme i umjetnih implatanata, pa 

talijanska tvrtka Marcheti Giovani koja 

se bavi proizvodnjom strojeva za izradu 

graevinskih elemenata i stiropora. 

U varaždinskoj slobodnoj zoni je tvrtka 

Gumiimpex izgradila pogon za recikliranje 

guma, što je sufinancirao i Fond za 

zaštitu okoliša i energetsku uinkovitost 

i tako zbrinjavanju starih automobilskih 

guma, koje postaju sirovina za novu 

proizvodnju. Nedavno je Slobodna zona 

Varaždin potpisala ugovor s tvrtkom Hanjes 

sa sjedištem u Beu, specijaliziranom 

za izradu komponenata od nehrajueg 

elika i aluminija, koja namjerava 

ulagati u nove tehnologije kao što su: 

automatizirano lasersko rezanje lima, automatsko 

zavarivanje, automatski pogon 

za plastificiranje i slino. U Varaždinu 

idu i dalje pa su poeli gradnjom prvog 

biotehnološkog parka u našoj zemlji. Na 

lokaciji Brezje kod južnog ulaza u grad 

izgradit e se u sedam godina nekoliko 

biotehnoloških i farmaceutskih postrojenja 

uz pratee odjele za istraživanje u 

razvoj, a prvi ulaga dolazi iz Nizozemske. 

Meu poduzetnikim zonama jedna 

od najpoznatijih je Podi kod Dugopolja, 

koja djeluje od 1997. godine a dosad 

je privukla više od stotinu investitora. 

Ozaljska poduzetnika zona najpoznatija 

je po proizvodnji plastine i aluminijske 

stolarije u Ilsadu i po Aquastilu koji se 

istie proizvodnjom kupaonske opreme. 

U Zagrebakoj županiji pripremljeno je 

osam zona (Sveta Nedjelja, Dugo Selo, 

Rakitovec, Sveta Helena, Vrbovec itd.) u 

koje potencijalni investitori mogu odmah 

ulagati. Poduzetnike zone su zapravo 

prostori s potrebnom infrastrukturom 

(prometnice, energetika, potrebni prikljuci, 

marketinška aktivnost, razvojne 

agencije, školovani ljudi i sl) koja omoguava 

da se što jeftinije proizvodi neki 

proizvod, jer e tako imati prednost na 

tržištu. Hrvatska ima takve mogunosti 

ne samo za stvaranje pogodnog tla za 

domae poduzetnike, nego i da privue 

strane investitore. 

Dražen Jambrovi

CEROVAČKE PEĆINE – 

biser ličkog podzemlja 

Naš ponosni kameni gorostas, mitska 

planina, dom Vile Velebitske koji se 

sjedinjuje s nebeskim visinama, u svojoj 

je nutrini isto tako tajnovit i impresivan. 

Njegove spilje otkrivaju nam najvelianstvenije 

krške rezbarije od kojih putniku 

namjerniku zastaje dah. 

Rijetko je koja zemlja na svijetu tako 

bogata ovim krškim fenomenima koje je 

voda u vapnencu tisuljeima stvarala. 

Stijenske mase nikad nisu jednoline 

grae, prepune su rasjeda i pukotina 

kroz koje prolazi voda oblikujui podzemne 

šupljine od kojih su Cerovake 

peine bogatstvom svojih ukrasa jedne 

od najljepših. 

Otkrivene su još davne 1923. godine prilikom 

izgradnje željeznike pruge Zagreb 

– Split, a nalaze se na sjeveroistonoj 

padini brda Crnopca, oko 4 kilometra 

jugoistono od Graaca. Njihovo otkri- 

e dugujemo inženjeru Nikoli Turkalju, 

jednom od projektanata i graditelja li- 

ke pruge koji je impresioniran ljepotom 

svog podzemnog nalaza proveo i njihovu 

prvu zaštitu. Zbog jedinstvene prirodne 

ljepote, brojnih speleoloških i paleontoloških, 

ali i arheoloških nalazišta Cerova- 

ke peine su od 1961. godine zakonom 

zaštiene kao geološki spomenik prirode, 

a od 1981. godine sastavni su dio Parka 

prirode Velebit. 

Veina spilja zapravo su korita nekadašnjih 

podzemnih rijeka, pa su tako i 

Cerovake peine stvorene radom voda 

koje su ponirale na kontaktu ranije razine 

polja i velebitskog masiva. Razliite 

visine spiljskih ulaza govore o postupnom 

snižavanju polja do kojeg je došlo 

odnošenjem rastresitog materijala upravo 

kanalima današnjih spilja. 

Cijeli Cerovaki podzemni kompleks zapravo 

se sastoji od tri spilje – Gornje, 

Donje i Srednje peine, od kojih je ure- 

ena i za posjetitelje otvorena samo Donja 

(Turkaljeva) peina i to u dužini od 

700 metara. 

Gornja Cerovaka peina se nalazi iznad 

željeznike pruge i ukupna joj je dužina 

1200 metara. Na tristotom metru hodnik 

se proširuje u dvoranu veih dimenzija 

koja je nazvana “Velika dvorana”. U toj 

su dvorani vrlo lijepo razvijene sigaste 

tvorevine u obliku zavjesa, stalaktita 

(vise sa stropa prema podu šilje), stalagmita 

(izdižu se sa poda špilje), stupova 

i malih bazena na tlu. Osobito se istie 

velika siga u obliku golemog zvona i razliiti 

stupovi debeli preko jednog metra, 

koji su na vrhu kupolasto zasvoeni. Najljepše 

sigaste tvorevine se nalaze u tzv. 

“Bijeloj kristalnoj dvorani”. Osim glavnog 

kanala u Gornjoj peini nalazi se i sporedni 

kanal poznatiji kao “Medvjei rov” 

gdje su otkrivene brojne kosti špiljskih 

medvjeda. 

Kao dokaz, da su u ovom dijelu šiplje 

živjeli i boravili špiljski medvjedi, govori 

i pojava da su stijene iznad mjesta 

gdje se nalaze njihovi ostaci zaobljene 

i uglaane. To su takozvana “medvjea 

brušenja”. Medvjedi su se za vrijeme ledenog 

doba sklanjali u špilju, gdje su 

tražili pogodna mjesta za boravak tijekom 

zimskog mirovanja, kao i u vrijeme 

graviditeta ženki. Kako se u njihovom 

krznu nalazilo pijeska i zemlje, to su 

tarui tijelo o stijenu, posebno brusili, 

zaobljivali i glaali izboene dijelove na 

bonim zidovima špilje. 


Donja ili Turkaljeva spilja je znatno vea 

od Gornje i ukupna joj dužina prelazi 2000 

metara. Po tlu u poetnom dijelu špilje leži 

velika koliina fragmenata pretpovijesne 

keramike (lonci i vrevi) koja po tipu, na- 

inu izrade i ornamentici pripada Japodima 

– najbrojnijem ilirskom plemenu, koje 

je naseljavalo Liku. Donja peina bogata 

je mjestimice znatnom koliinom sigastih 

tvorevina. Jedinstveni sigasti oblici su 

takozvane “kamenice” u završnom dijelu 

glavnog špiljskog kanala. Sige u razliitim 

nepravilnim oblicima stvaraju udnovate 

figure za iji su apstraktni izgled zaslužne 

i znatne promjene u cirkulaciji zraka. 

Vode u Donjoj peini ima dosta i ona je 

uglavnom skupljena u brojnim jezercima 

i nizovima kamenica. Stalno tekuih voda 

danas u špilji više nema. 

Srednja Cerovaka peina je zapravo 

kombinacija špilje i jame, jer se horizontalni 

i vertikalni kanali stepeniasto 

izmjenjuju. Glavni peinski hodnik širok 

je 5-6 metara, a visok preko 10 metara. 

Po stijenama i stropu ovog hodnika izlu- 

ene su mnogobrojne sigaste tvorevine 

i to ponajviše razni stalaktiti i zavjese. 

Dužina svih hodnika i kanala Srednje Cerovake 

peine iznosi 390 metara. 

Sudei po nalazima kostiju i keramike, 

spiljama se služio ovjek; najprije povremeno 

u paleolitu, a zatim i kao stalnim 

boravištem, osobito u željezno doba. To 

svjedoe i brojni arheološki ostatci iz 

bronanog i željeznog doba, kao i fosilna 

ovjeja kost te bronana sjekira koje su 

pripadale “lovcu na špiljske medvjede”, 

koji je tu živio prije dvadeset tisua godina. 

Od 1956. do 1965. godine dr. Mirko Malez 

je jedini istraživao Cerovake peine 

i sa znanstvene strane podaci datiraju 

samo iz tog razdoblja. Kako su Cerova- 

ke peine jedno od najveih nalazišta 

peinskog ili spiljskog medvjeda (Ursus 

spelaeus) u Hrvatskoj, obavljena su u 

njima i djelomina iskopavanja njihovih 

fosilnih ostataka. Tako su sabrani brojni 

podaci ove danas izumrle životinje. 

Cerovake peine su veliki prirodni laboratorij, 

u kojima su svi procesi meusobno 

zakonski povezani; u njima jedni 

oblici nestaju, a drugi novi nastaju. One 

intenzivno žive tisuama godina natje- 

ui se ljepotom svojih ukrasa i žuborom 

podzemnih voda. Žive prkosei prolaznosti 

vremena. 

Priredila: Ana Marija Kovaevi 


41


Uskoro svjetska atrakcija 

ispod zračne luke Čilipi 

Vrlo malo putnika koji koriste usluge 

dubrovake Zrane luke ilipi zna da 

se pod njihovim nogama krije jedan od 

bisera hrvatskoga krša – Ðurovia špilja. 

Naime, tek nekoliko metara od kontrolnog 

tornja, u sklopu prateih zgrada 

nalaze se vrata koja kriju jedan od najveih 

speleoloških objekata na podruju 

Konavala. 

Nepisana pretpovijest 

istraživanja i korištenja 

Ðurovia špilje prema 

utvrenim arheološkim 

nalazima seže još u bron- 

ano doba, prije nekih 

5000 godina. Sasvim je 

sigurno da je špilja bila 

poznata našim precima 

tijekom dugog vremenskog 

razdoblja i da su u 

njoj povremeno nalazili 

sklonište, a vjerojatno u 

ljetnim mjesecima sakupljali 

i vodu nakapnicu 

za pie. Za stanovnike ilipa, pogotovo 

zaseoka Ðurovii, ona je dio vlastite 

porodine baštine, svojevrsna avantura 

iz djetinjstva, koja se pamti do kraja života. 

Prva znanstvena istraživanja špilje 

zapoinju biospeleolozi na samom po- 

etku 20. stoljea, kada je istražuje kustos 

sarajevskog muzeja Viktor Apfelbeck. 

Ubrzo potom slijede domai istraživai, 

najprije jedan od prvih dubrovakih spe- 


leologa, gospar Miho Kusijanovi, pa don 

Vice Medini, župnik u ilipima. Naješi 

istraživai špilje bili su prirodoslovci, 

a meu njima se istiu eški biospeleolog 

Karel Absolon, slovenski biospelolog 

Egon Pretner i naš geolog, akademik 

Mirko Malez. 

Nažalost, 1963. godine ulaz u špilju je 

zatvoren uslijed izgradnje 

Zrane luke ilipi, pa je 

špilja pala u zaborav. 

Sretna je okolnost što su 

odgovorni za izgradnju 

Zrane luke odluili ouvati 

špilju, barem njen 

vei podzemni dio, dok 

je ulazni dio zabetoniran 

i zatvoren metalnim 

vratima. Dugo je Ðurovia 

špilja Zranoj luci 

bila više smetnja nego 

nega korist, dok direktor 

Zrane luke, Toni Peovi 

nije, uz podršku speleologa, 

odluio iskoristiti špilju kao svoju 

komparativnu prednost. 

Tako je krajem 2005. godine izraen 

Struni elaborat koji je obuhvatio detaljno 

geodetsko snimanje špilje, geomorfološku, 

paleontološku, arheološku i 

biospeleološku studiju. 

Utvreno je da je špilja nastala u slojevima 

gornjokrednog vapnenca, ukupne 

je dužine kanala 199 metara i u njoj se 

nalaze brojni speleothemi, špiljski ukrasi. 

U špilji su naeni ostaci brojnih domaih 

životinja, prvenstveno domaeg 

goveda (Bos taurus), te artefakti, ostaci 

keramike koji datiraju u bronano i željezno 

doba. Ðurovia špilja je stanište 

za brojne životinjske vrste. Do sada su 

utvrene 42 svojte iz 15 redova, meu 

kojima brojne endemine vrste, a neke 

svojte nove su za znanost i tek predstoji 

njihov opis. Za špiljskog lažipauka, 

konavosku abasolu i špiljskog kornjaša 

pselafida, konavoskog troglamauropsa, 

Ðurovia špilja je tipsko nalazište iz kojeg 

su ove vrste opisane. 

Studija e poslužiti kao osnova za turisti- 

ko ureenje špilje, uvažavajui sve elemente 

održivog gospodarenja i ukljuujui 

trajni monitoring. Zrana luka ilipi 

postati e jedinstvena u svijetu po tome 

štu u svojoj ponudi predstavlja podzemni 

krški fenomen, Ðurovia špilju. Posjetom 

Ðurovia špilji brojni e turisti i korisnici 

usluga Zrane luke, ve na prvom koraku 

upoznati ljepotu i vrijednost našeg krša, 

a Konavle i cijela Dubrovako-neretvanska 

županija dobit e još jedan adut u 

promotivnoj ponudi. 

Tekst i snimci: Roman Ozimec

Pitomi zagorski bregi, isprepleteni 

šumarcima, šarenim njivicama, trnacima, 

vinogradima, kletima, starim 

crkvicama i toplicama, otkrivaju nam i 

brojne kurije i dvorce Hrvatskog zagorja. 

Najraskošniji meu njima – dvorac 

Trakošan – impresivan, romantian i 

bezvremenski lijep, smješten je u pitoresknom 

bednjanskom kraju meu obroncima 

Strahinjšice, Macelja, Ravne gore 

i Ivanšice. 

Bijelo, raskošno neogotiko zdanje ponosno 

se izdiže na šumovitom proplanku 

nad jezerom i svjedoi o burnoj prošlosti 

ovoga kraja. Oko dvorca ureen je engleski 

tip parka guste, bogate vegetacije. 

Uz domae vrste drvea – hrast, grab, 

javor, brijest, tisu, jelu i smreku, posa- 

eni su empres, crvena bukva, platana, 

borovac, glicinija. Divlji, romantiarski 

perivoj, kroz kojeg je ureeno šetalište 

s desetak kilometara pješakih staza, 

stapa se s okolnom autohtonom šumom 

hrasta kitnjaka i obinog graba. 

Podno kamenih zidina dvorca ljeska se 

Trakošansko jezero, zimi u srebrenim i 

bijelim, a ljeti u zlatnim i zelenim tonovima. 

Jezero je akumulacijsko, nastalo 

pregradnjom rijeke Bednje u vrijeme 

obnove dvorca u 19. stoljeu. Površina 

jezera iznosi 17 ha, i dok je zimi zaleeno, 

ljeti u njemu uživaju brojni turisti i 

sportski ribii. 

Negdašnji ljetnikovac obitelji Draškovi, 

danas je mjesto za sport i rekreaciju, ili 

jednostavno za šetnju uz jezero kroz zelenilo, 

gdje možete nesmetano uživati 

u miru i hladu stoljetne šume. Sklad zidina, 

park – šume i jezera, mjesto je na 

kome vam mora zastati dah od ljepote, 


TRAKOŠĆAN - dvorac na zlatnom jezeru 

gdje ete osjetiti duh prohujalih vremena 

hrvatske povijesti. 

Prvotna gradina utemeljena je ve u 

drugoj polovici 13. st. u obrambenom 

sustavu sjeverozapadne Hrvatske kao 

manja romanika utvrda za nadzor puta 

od Ptuja prema dolini rijeke Bednje. O 

nastanku imena Trakošan govore dvije 

usmene predaje. Prema prvoj dvorac je 

dobio ime po traanskoj utvrdi Arx Thracorum 

koja je u vrijeme Rimskog carstva 

navodno ovdje postojala, dok druga 

predaja kaže kako su Trakošan izgradili 

njemaki vitezovi Drachenstein koji 

su u ranom srednjem vijeku gospodarili 

tim krajevima. U pisanim se dokumentima 

ime Trakošan - Tracustian spominje 

prvi put tek u popisu župa Trakošan i 

Kamenice 1334. godine, a kao utvrda - 

dvorac Trakkenstein 1399. godine. 

EKO REVIJA 43 

eco review

44 


Prema darovnicama kralja Sigismunda iz 

1398. i 1399. prvi poznati vlasnici dvorca 

bili su grofovi Celjski, koji su gospodarili 

dvorcem i itavom Zagorskom grofovijom 

sve do pogibije Ulricha Celjskog 1456. 

godine. Ulrichovoj udovici Katarini dvorac 

otima eški vojskovoa Jan Vitovac, 

kojemu je ugarski kralj Mathias Korvin 

potvrdio asti grofa zagorskog i bana 

hrvatskog, te vlasništvo zaposjednutog 

dvorca. Kroz burnu prošlost izmjenjuju se 

vlasnici Trakošana - ban Ivaniš Korvin 

Mathiasov sin, Szekely od Kewende, podban 

Ivan Gyulay, a najvei trag ostavila 

je obitelj Draškovi. Za uinjene usluge, 

kralj Maximilijan II. daruje dvorac 

u nasljedno uživanje i trajno vlasništvo 

hrvatskom banu i biskupu zagrebakom 

Jurju II. Draškoviu te njegovom bratu 

Gašparu 1572. godine. 

Hrvatska velikaška obitelj Draškovi, 

jedna od najstarijih i najbogatijih feudalnih 

obitelji, dala je Hrvatskoj etiri 

bana te brojne visoke vojne dužnosnike 

i crkvene dostojanstvenike. Obitelj Draškovi 

bila je u posjedu Trakošana tri 

i pol stoljea, osim kratkog perioda od 

1645. – 1651. kada je dvorac u miraz 

dobio Nikola Zrinski. Budui da je njegova 

supruga Euzebija Zrinski, ki Gašpara 

Draškovia, umrla mlada i bez nasljednika, 

došlo je do sukoba izmeu Zrinskih 

i Draškovia, jer Nikola Zrinski nije htio 

vratiti miraz. 

Tako je dvorac u 17. stoljeu, nakon 

mnogobrojnih borbi, postao napuštena 

ruševina, i takav ostao sve do polovice 

19. st. Kada ga grof Juraj VI. Draškovi 

odluuje obnoviti i pretvoriti u rezidencijalni 

ljetnikovac. Grof Draškovi

prodao je svoj veliki dvor Klenovnik da 

bi prikupio sredstva za obnovu Trakošana. 

Restauracijski zahvat obavljen je 

po nacrtima gradakih majstora u neogotikom 

stilu - s raskošnim kulama i 

tornjevima. Obnovom dvorca od 1853. 

do 1856. godine, pretvorena je stara, 

ruševna utvrda u prekrasan ljetnikovac, 

iji nas izgled oarava i danas. Dvorac 

sadrži arhitektonske elemente gotike 14. 

st., renesansne i barokne od 16. do 18. 

st. te najnovije neogotike elemente iz 

19. stoljea. 

Uspinjui se uz drevne zidine šljunana 

staza vodi u dvorac preko drvenog pokretnog 

mostia kroz vrata na ulaznoj kuli. 

Kulu krasi jedan od povijesnih grbova 

obitelji Draškovi, a karakterizira ga kruna 

te dva štita: desno je štit s prikazom 

zmaja i snopa žita, a lijevo štit s prika- 

zom grifona. Grifon se kao lik proteže 

kroz sve grbove obitelji Draškovi – to 

je mitska životinja koja ujedinjuje orla 

kao simbol mudrosti i lava kao simbol 

snage. 

Unutrašnjost Trakošana ureena je i 

pretvorena u muzej povijesnog spomenika 

gdje možete osjetiti zaudnost svijeta 

iz prošlih vremena. Šeui unutar zidova 

dvorca naii ete na oružarnicu s velikom 

zbirkom oružja, dvoranu portreta, knjižnicu 

te sveanu vitešku i lovaku dvoranu. 

Feudalni, plemiki ambijent posebno 

se osjea na prvom katu u dijelu koji je 

služio stanovanju vlasnika: blagovaonici, 

spavaonici, glazbenom i goblenskom 

salonu. Zadivit e vas vrijedni antikni 

namještaj, brojni uporabni i umjetniki 

predmeti koji datiraju iz 15. do 19. stoljea, 

raskošne reljefno ukrašene kalijeve 

pei, te atelier akademske slikarice 

Julijane Erdödy Draškovi. Pogled kroz 

prekrasne gotike prozore od obojenog 

stakla otkriva s jedne strane park i jezero, 

a s druge gospodarske zgrade podno 

dvorca - bivšu konjušnicu i katnicu 

koja je služila za smještaj upravitelja i 

slugu. 

Nakon obnove u 19. st., u dvorcu je boravilo 

još nekoliko generacija obitelji 

Draškovi koji su ga dograivali i preureivali. 

Posljednji vlasnik Trakošana 

– Ivan X. Draškovi napustio je dvorac 

1944. godine, u vrijeme II. svjetskog 

rata. Nakon toga dvorac je 1945. nacionaliziran, 

a 1953. osnovana je spomeniko 

muzejska ustanova Dvor Trakošan 

i cijeli je kompleks zajedno sa šumom i 

jezerom stavljen pod konzervatorsku zaštitu 

kao spomenik kulture i prirode. 

Danas je dvorac Trakošan zahvaljujui 

svojoj ouvanosti, izuzetnoj ljepoti i povoljnom 

položaju, najureeniji kulturno– 

povijesni spomenik Hrvatskog zagorja, 

raskošni dvor – muzej i kolijevka kontinentalnog 

turizma u Hrvatskoj. Ugoaj 

netaknute prirode divljeg perivoja s jezerom, 

u neposrednoj blizini dvorca, pretvara 

ovaj prirodno-pejzažni ambijent u 

privlano turistiko mjesto i daje sjajan 

primjer kako ouvati i valorizirati hrvatsku 

kulturnu i prirodnu baštinu. 

Edita Greguri Cveni 

Snimio: Goran Saletto 

EKO REVIJA 45 

eco review


Sniježnica – 

najjužnija hrvatska planina 


Putujui od Splita južno, obalno zalee 

Hrvatske postaje sve uže, dok 

kod Dubrovnika ne obuhvaa samo najuži 

primorski pojas, a granica s Hercegovinom 

prolazi vrhovima brda koja se dižu 

neposredno iznad obale. Dok impozantnim 

novim mostom prelazimo Omblu, 

najkrau rijeku na svijetu, i nastavljamo 

ponad nestvarnog, srednjovjekovnog Dubrovnika, 

ini se da Župom Dubrovakom 

Hrvatska završava. Meutim, dalje na jugoistok, 

pred nama se kao džep otvaraju 

Konavle, koje završavaju tromeom Hercegovine, 

Crne Gore i Hrvatske. 

Kadmova ili Eskulapova planina 

Konavle ini dolomitna krška uzvisina 

izmeu mora i polja, na kojoj se uz 

brojna naselja nalazi i dubrovaka zra- 

na luka ilipi. Slijedi zaravnjeno flišno 

plodno Konavosko polje, te visoki krški 

vapnenaki planinski masiv, najjužnija 

hrvatska planina Sniježnica. Na površini 

od 210 km 2 Konavle se protežu od Plata 

kojim završava Župa Dubrovaka, do rta 

Oštra, na granici s Crnom Gorom. Sa sjevera 

su zatvorene višim hercegovakim 

planinama, a istona granica ide vrhovima 

Bjelotine, pobrem Orjena i nastavlja 

se hidrološkim razvoem rjeice Ljute u 

Konavlima i rjeice Sutorine u Crnoj Gori. 

Masiv koji na vrhu Sv. Ilija doseže lako 

pamtljivih 1234 m, izranja kao neki planinski 

otok iz konavoske zaravni. Zbog 

snijega koji se na vrhovima zadržava i do 

kraja travnja, a po dubokim škrapama i 

duže, dobio je ime Sniježnica. Pomalo 

zanemarena zbog obližnjeg gorostasnog 

Orjena, visokog 1895 m, svojom ljepotom, 

te jedinstvenim biljnim i životinjskim 

vrstama južnodinarskoga krša, Sniježnica 

zaslužuje posebno mjesto meu 

našim planinama. Od davnina nosi dva 

imena u kojima se krije dio tajanstvene 

prošlosti Konavala. Mons Cadmeus ili 

Kadmova planina, naziva se po grkom 

kralju Kadmu, osnivau Tebe, jednog od 

velikih helenskih gradova, a za kojeg se

vjeruje da je pobjegao iz Grke na Sniježnicu. 

Drugi drevni naziv, Mons Aesculapii 

ili Eskulapova planina, dobila je u ast 

grkog lijenika Eskulapa, oca suvremene 

medicine, koji je vjerojatno boravio 

na njoj. Sniježnica, kao i sve planine 

hrvatskoga juga, pripada planinskom 

lancu Dinarida koji se proteže od Trsta 

i slovenskoga krasa, preko cijele gorske 

i mediteranske Hrvatske, jugozapadne 

Bosne, Hercegovine i Crne Gore, sve do 

Albanije. Planina je tipinog dinarskog 

smjera pružanja, sjeverozapad-jugoistok, 

graena pretežito od jurskih vapnenaca i 

mjestimice još starijeg trijaskog dolomita. 

Južne, primorske padine u podnožju 

završavaju barijerom fliša koji zadržava 

protok podzemne vode, pa tu izviru brojni 

izvori. Ljepotom i snagom podzemnog 

toka istie se izvor rijeke Ljute kod sela 

Ljuta, u podnožju dijela masiva zvanog 

Jelen gora. Ime ne duguje ljutom okusu, 

nego ledenoj vodi. Ostali izvori su redom 

kaptirani, primjerice izvor Turbina u 

Pridvorju iz kojeg je opisana endemina 

vrsta vodenog pužia. Uz izvore je nastao 

vei broj naselja: Uskoplje, Gabrili, 

Drvenik, Prihodnje, Mihanii, Pridvorje, 

Lovorno i Ljuta. Nekada su nabujali potoci 

iz ovih izvora plavili Konavosko polje, 

zbog ega je kopanje odvodnih kanala, 

kojima Konavle duguju ime, zapoelo još 

u grko doba, ako ne i ranije. 

Goli krš Sniježnice 

Uzdizanje Sniježnice iz morskog dna zapoelo 

je za laramijske orogeneze, prije 

oko 65 milijuna godina. Voda, snijeg, 

vjetar i sunce urezali su u topivom jurskom 

vapnencu bezbrojne krške oblike 

– vrtae, škrape, kamenice, špilje i jame. 

Na sjevernoj padini Sniježnice nalazi se 

špilja Jezero, zvana i Eskulapova špilja. 

Nekada je uz nju vodila staza koja je išla 

preko planine i kao transferzala povezivala 

njenu sjevernu i južnu padinu, a 

danas do nje dolaze samo oni koji tono 

znaju gdje se špilja nalazi, krenuvši od 

vrha iznimno strmom i zaraslom sjevernom 

padinom bez ikakvih markacija. 

Ova špilja ogromnog ulaza, koja ime zahvaljuje 

podzemnom jezeru pitke vode, 

navodno se spominje još u grko doba, 

pa predstavlja jedan od prvih speleoloških 

objekata s podruja Hrvatske koji 

se spominje u literaturi. Uz nju se veže 

legenda o srebrnoj aši koja stoji uz jezero 

i zmaju koji je uva. Špilja je za 

brojne endemine špiljske vrste jedino 

poznato nalazište na podruju Hrvatske. 

Talijanski istraživa Francesco Appendini 

koji je Sniježnicu i špilju posjetio po- 

etkom 19. stoljea dao je na ulazu u 

špilju uklesati plou s tekstom La cavernosa 

sede del serpente di Esculapio, 1801 

(Kameni stan eskulapskog zmaja, 1801). 

Nažalost, danas ovu plou ne nalazimo. 

Ili nije odoljela kiši, buri i neumoljivom 

suncu koje prži ovaj goli krš ili ploi nije 

odolio neki od rijetkih posjetitelja ove 

velike špilje. Jedan od najimpozantnijih 

krških fenomena Sniježnice, kojeg je gotovo 

nemogue izbjei, ak i ako iznad 

planine letimo avionom, je Glogova jama 

s ogromnim ulaznim otvorom od 50 metara 

u promjeru. U gotovo 150 m dubokoj 

jami gnijezdi se stotinjak parova crnih 

planinskih vrana – galica. Kad je sunce 

u zenitu na dno jame kao laserska zraka 

prodre slap sunevog svjetla u kojem 

se kovitla na tisue komaraca tipulida. 

Kao i u špilji Jezero, nedavnim istraživanjem 

otkriveni su novi kanali pa možemo 

oekivati i daljnje poveanje dimenzija 

jame. U njenoj je blizini još dublja, ali 

nedovoljno istražena Pliješina jama, a 

u istonom dijelu planine, na podruju 

zvanom Mali Orah, krije se špilja Škrabuljica 

u kojoj obitava velika kolonija šišmiša. 

Iz nje je opisana endemina vrsta 

špiljskog lažipauka, sniježniki siro. 

Južnodinarski botaniki vrt 

Ve prvi pogled na sniježnike vrhunce 

otkriva nam goli krš tipian i za herce- 

govake planine koje se kao kameni morski 

valovi nastavljaju prema kontinentu. 

Ipak, blizina Jadranskoga mora, te izmjena 

toplih i nižih, te viših i hladnih staništa, 

kao i pojava podzemne i slijevne 

vode na površini, te druge specifinost, 

Sniježnicu ine botanikim kuriozitetom. 

U ovom botanikom vrtu pojavljuje se 

osebujno bilje, te mnoštvo prateih vrsta 

gljiva i životinja, koje zajedno ine 

iznimnu biološku raznolikost planine. 

Tu je za Hrvatsku jedino stanište ude- 


47

sne biljke mandragore, koju smo vidjeli 

u serijalu o Harry Potteru. Mandragora 

se spominje još u Bibliji, a njenom korijenu 

zvanom arlauna, koji ima ljudski 

oblik, pripisuju se brojna udotvorna 

djelovanja. Vjerojatno je po jednom od 

narodnih imena mandragore - okoloep, 

elafitski otok Koloep dobio ime, pa bi je 

i na njemu trebalo potražiti. Osim šumaraka 

crnoga graba i crnoga jasena, istie 

se šareni sniježniki cvjetnjak s brojnim 

vrstama endeminih kauna. Apeninska 

šumarica, divlji tulipan, gorski sunovrat, 

rascjepani kukurijek, jeziasta zvonika, 

tek su djeli ovog vrstama prebogatog 

podruja koje botaniari tek trebaju 

detaljno istražiti. Dubrovaki botaniar 

Lujo Adami, koji se na planinu popeo 

23. srpnja 1886. godine prvi je otkriobiljno 

bogatstvo Sniježnice, dok je u 

novija doba istražuje naš poznati prirodoslovac 

Radovan Kranjev. Nedavnim 

istraživanjima koje na Sniježnici provodi 

Hrvatsko biospeleološko društvo, utvrena 

je izvanredno bogata podzemna fauna, 

bliska špiljskoj fauni Orjena, ali su 

utvreni i endemi Sniježnice, ak i nove 

vrste za znanost koje tek treba opisati. 

Do sada je samo u špilji Jezero naen 

sniježniki endem, špiljski lažištipavac 

hadžijev neobizijum i iznimno rijedak 

reliktni lažištipavac, udesni špiljski ktonijus. 

Sniježnike špilje i jame jedino su 

hrvatsko nalazište najveih kornjaša pselafida 

i podzemljara, kao i brojnih drugih 

endeminih vrsta. Nažalost, o gljivama i 

drugim brojnim životinjskim grupama ne 

postoje podaci i pred istraživaima je još 

mnogo posla. 

Uspon na Sniježnicu 

Možda e vas za posjet ovoj udesnoj 

planini zainteresirati legenda prema kojoj 

e onaj kome se na Sniježnici za obu- 

u zakai cvijet bujadi razumjeti govor 

životinja. Tako ete se možda lakše sporazumjeti 

s vukovima koji se posljednjih 

godina zimi sve eše viaju na planini. 

Na Sniježnicu vodi nekoliko neobilježenih 

staza s južne, primorske strane iz 

gotovo svih naselja, ali i iz kontinentalne 

sjeverne strane iz Brotnice, Strava i 

Dube Konavoske, te s istonih padina iz 

Dunava i Dubravke. Markirani uspon vodi 

planinarskom stazom iz Mihania, ali 

vam za poetak preporuujemo najlakši 

put. Od Pridvorja na planinu vodi 5 km 

dugaak i nezaboravan uspon autom ko- 


jim dolazimo do sela Kuna Konavoska na 

visini od 700 metara nad morem. Kuna je 

najviše naselje Konavala, smješteno uz 

obraeno planinsko krško polje, u kojem 

danas obitava jedva pedesetak žitelja. 

U jednoj od seoskih kua, Planinarsko 

društvo Dubrovnik uredilo je planinarski 

dom kapaciteta 25 ležajeva. Ako vam je 

to premalo, prespavati s eu dogovoru s 

mještanima može i u staroj školi, krasnom 

kamenom zdanju. Uz selo se nalazi 

i crkva Sv. Nikole s ilirskim grobovima, 

a naokolo možete sresti gotovo izumrle 

pasmine domaih životinja – ovcu dubrovaku 

rudu, dinarske koze i bušu, najmanje 

govedo na svijetu. Stare ete bake 

sresti u konavoskim narodnim nošnjama 

kako pletu vunene arape, a kod njih 

možete kupiti i tradicionalni sniježniki 

sir od miješanoga mlijeka koza, ovaca i 

krava. Iz Kune do vrha Sniježnice nastavlja 

se vrlo dobro ureena planinarska 

staza, izgraena za vrijeme 1. svjetskog 

rata od strane austrougarske vojske, koja 

je tada na vrhove Sniježnice postavila 

topove. Do vrha vas eka oko 1,5 sati 

hoda. Uz put ete vidjeti dvije drevne 

lokve koje potjeu još iz ilirskog doba, 

ulaz u ve spomenutu Glogovu jamu, a 

južno od vrha napušteno selo Njivice. Na 

vrhu je Kapelica Sv. Ilije gromovnika, po 

kojem je vrh i dobio ime, graena od 

tesana kamena. Poetkom 20. stoljea 

srušio ju je grom, ali su je Konavljani 

obnovili, ne na samom vrhu, nego u 

stranu meu stijenjem, u stanackamen. S 

vrha se na jug pruža nezaboravan pogled 

na Konavosko polje sve do mora, ak i 

Italije; prema zapadu na Dubrovnik, sve 

do Korule, Hvara, pa i 200 km udaljenog 

otoka Visa; sjeverno na Hercegovinu sve 

do Trebinja, pa i dalje; dok je na istoku, 

u Crnoj Gori, posebno upeatljiv divovski 

Orjen. Na najjužnijem vrhuncu Hrvatske, 

planini Sniježnici na kojoj su boravili 

Kadmo i Eskulap, osjetit ete pomalo 

divlju snagu južnodinarskoga krša koja 

e ostati još zadugo u vama. 



OSJEČKA TVRĐA 

Osjeka barokna Tvra predstavlja 

spomeniku baštinu izuzetne vrijednosti 

ne samo u nacionalnom ve i u 

srednjoeuropskom okruženju. Proglašena 

je spomenikom nulte kategorije i kandidat 

je za uvrštenje u UNESCO-vu kulturnu 

baštinu. 

Barokna Tvra izgraena je poetkom 

18. stoljea na osnovama Osijeka kakav 

je bio za vrijeme turske vladavine. Stara 

orijentalna, stihijski izvedena osnova 

turskog Osijeka u potpunosti je napuštena 

i pristupilo se planskom ureenju, 

organizaciji i izgradnji grada na naelima 

baroknog graditeljstva. Izrada konanog 

plana izgradnje povjerene je Maximilianu 

Eugenu grofu Gosseau de Henef. 

Službena gradnja Tvre poela je 01. 08. 

1712. godine. Osnovna funkcija Tvre 

bila je vojnog karaktera. Prvo su graeni 

vojni objekti koji su bili nužni kako bi 

vojska normalno funkcionirala. Izgraene 

su: vojarne, zapovjedništva, baruta- 

EKO REVIJA 49 

eco review

50 

Vlada Republike Hrvatske formirala 

je nekoliko odbora i organizacija za 

zaštitu i obnovu Tvrđe na lokalnoj i 

državnoj razini 


ne skladišta, stanovi za visoke asnike i 

zapovjednike, zatvor, bolnica, ljekarna, 

pošta i drugi potrebni sadržaji. Na preostaloj 

slobodnoj površini unutar utvrde 

izgraene su graanske kue. Izgraeno 

je oko devedeset graanskih kua. Ideja 

je bila da se civilno stanovništvo naseli 

u Tvru kako bi služilo vojsci. Najreprezentativnije 

barokne katnice izgraene 

su duž glavnih prometnica i trgova. Dvije 

su glavne prometnice dominirale Tvrom. 

U Tvri postoje ak tri trga. Glavni, a 

ujedno i najvei trg je Trg Sv. Trojstva. 

Na sredini trga je podignut impozantni 

spomenik poslije pošasti kuge. Taj 

spomenik još više naglašava barokno 

ustrojstvo trga. Trei znaajan segment 

Tvre, uz vojni i graanski, je vjerski. 

Panoramom dominira crkva Sv. Mihovila 

izgraena u prvoj polovici 18. stoljea. 

Franjevaka crkva Sv. Križa graena je na 

samom poetkom 18. stoljea, a tijekom 

prve polovice 18. stoljea podignut je i 

veliki franjevaki samostan. Crkve i samostan 

bili su središta kulture, znanja i 

vjerskog života, te su u njima ve u prvoj 

polovici 18. stoljea organizirane škole 

i studiji. Zahvaljujui dugoj tradiciji 

školstva u Tvri, izgraeno je ili dogra- 

eno nekoliko školskih zgrada. Posebno 

je znaajna gradnja Velike kraljevske Gimnazije 

i Kraljevske realke u historicisti- 

kom slogu krajem 19. stoljea. Školstvo 

u Tvri ima izuzetnu tradiciju i kvalitetu.

Tu su školovani mnogi svjetski priznati 

znanstvenici i umjetnici, a meu njima 

je potrebno istaknuti dvojicu Hrvata dobitnike 

Nobelove nagrade. To su Lavoslav 

Ružika i Milan Prelog. Vjerojatno bi se u 

svijetu teško našao primjer da su na tako 

malom prostoru srednju školu pohaala 

dvojica kasnijih nobelovaca. 

Urbanu jezgru opasala je i zatvorila 

utvrda izvedena u duhu suvremenih vojno-strateških 

dostignua toga vremena. 

Osnovu utvrde inilo je pet (kasnije 

osam) bastiona meusobno povezanih 

bedemima. Oko utvrde prostirao se brisani 

prostor koji je imao ulogu tampon 

zone prema drugim dijelovima tadašnjeg 

Osijeka. Danas zeleni perivoji takoer 

Barokna Tvrđa izgrađena je početkom 18. stoljeća na osnovama Osijeka kakav 

je bio za vrijeme turske vladavine. Stara orijentalna, stihijski izvedena osnova 

turskog Osijeka u potpunosti je napuštena i pristupilo se planskom uređenju, 

organizaciji i izgradnji grada na načelima baroknog graditeljstva 

imaju istu ulogu izmeu Tvre i suvremenog 

Osijeka. Gradski ugoaj Tvri davale 

su još od 1717. godine osvijetljene ulice. 

Tvravski vodovod izgraen je poetkom 

60-tih godina 18. stoljea, a kanalizacija 

nešto kasnije. Na lijevoj obali Drave bila 

je smještena Krunska utvrda s barutanom 

koju je s utvrdom povezivao most. Time 

je bila riješena obrana sa sjeverne strane. 

Godine 1786. tri gradske opine (Tvra, 

Gornji grad i Donji grad) ujedinjuju se 

u jedno gradsko poglavarstvo. Gradska 

uprava smještena je u zgradu u Tvri. 

Kroz povijest u Tvri nije bilo veih promjena 

što se graevinskih zahvata tie, 

sve do 1923. godine kada je zapoelo 

rušenje bedema, koji su predstavljali 

zapreku daljnjem prometnom i gospodarskom 

razvoju grada, Danas su ostali 

samo dijelovi nekadašnjih bedema. 

U posljednjih nekoliko godina pristupilo 

se kompletnoj obnovi tvre. Vlada Republike 

Hrvatske formirala je nekoliko 

odbora i organizacija za zaštitu i obnovu 

Tvre na lokalnoj i državnoj razini. 

Zaštita obuhvaa konzervatorski pristup 

Tvri iji je cilj sprjeavanje devastacije 

i propadanja pojedinih graevina i Tvre 

kao cjeline. Obnova je vidljiva na svakom 

koraku. Tvra danas izgleda kao veliko 

gradilište, a obnavljaju se svi objekti koji 

zahtijevaju hitnu i nužnu obnovu. Plan 

je obnoviti i poboljšati postojeu komunalnu 

infrastrukturu, što bi kvalitetu 

življenja u Tvri dovelo na višu razinu. 

Unutar Tvre su se poslije Domovinskog 

rata doselila i dva fakulteta. Revitalizacija 

podrazumijeva vraanje života prostoru, 

njegovo oživljavanje unošenjem 

sadržaja koji zadovoljavaju suvremene 

potrebe stanovanja. Agencija takoer 

radi na izradi kompletne dokumentacije 

Tvre. Nepostojanje uredne i kompletne 

dokumentacije o Tvri jedan je od razloga 

privremenog odbijanja ovog spomenika 

za uvrštenje u UNESCO-vu kulturnu 

baštinu. Uvrštenjem pod okrilje 

UNESCO-a obnova i zaštita došli bi na 

najveu moguu razinu, što Tvra svakako 

zaslužuje. 

Tekst i snimci: Krunoslav Rac 

EKO REVIJA 51 

eco review


Park prirode Kopaki rit nastanjuje 

osam vrsta aplji. Dobro su prilago- 

ene hranjenju u pliacima dugim nogama, 

vratom i kljunom. Glavninu hrane 

im ine vodozemci, gmazovi i ribe, a o 

veliini pojedine vrste ovisi i veliina 

plijena. Rep im je razmjerno kratak. Krila 

su široka i zaobljena, let krupnijih vrsta 

je težak i polagan, sa skupljenim vratom 

i ispruženim nogama koje strše iza repa. 

Spolovi su naješe slini, dok se kod 

nekih vrsta obojenost mijenja za vrijeme 

gniježenja. Uglavnom se gnijezde kolonijalno, 

na drveu ili u tršacima. 

Siva aplja (lat. Ardea cinerea; eng. 

Grey Heron) 

Siva aplja je najvea i naješa aplja 

koja nastanjuje Kopaki rit. U parku 

gnijezdi oko 1100 parova. Uglavnom je 

siva, s bijelom glavom i vratom te crnom 

kukmom. Let joj je polagan i težak. Raspon 

krila je izmeu 175 i 195 cm. Jedna 

je od dvije vrste aplji koje Kopaki rit 

52 

Čaplje u parku prirode Kopački rit 


nastanjuju tijekom cijele godine. Tijekom 

zimskih mjeseci hrani se na Dunavu 

i Dravi, te na nezaleenim kanalima 

unutar parka. 

Velika bijela aplja (lat. Egretta alba; 

eng. Great Egret) 

Velika bijela aplja je svojom veliinom i 

ljepotom svakako najdojmiljivija aplja u 

Kopakom ritu. Karakterizira ju žut kljun 

i tamna boja nogu. Nema vidljive perjanice, 

ali za gniježenja ima dugaka 

krilna pera. Raspon krila joj je 140-170 

cm. Uz sivu aplju je jedina vrsta koja 

u Kopakom ritu boravi tijekom cijele 

godine. 

Mala bijela aplja (lat. Egretta 

garzetta; eng. Little Egrett) 

Veliinom i bojom nogu i kljuna se razlikuje 

od velike bijele aplje. Ima crn 

kljun i žuta stopala koja se u letu istiu. 

Raspon krila je 88-95 cm. Za gniježenja 

ima dugaku perjanicu i dugaka svadbe- 

na krilna pera. Na gnijezdu prodorno laje 

i glogoe. U Kopaki rit dolazi tijekom 

proljetne seobe i zadržava se do jesenske 

seobe ka da odlazi u toplije krajeve. 

Svake godine se u parku gnijezdi 30-100 

parova.

aplja danguba (lat. Ardea purpurea; 

eng. Purple Heron) 

Manja je, vitkija, sa zmijolikim vratom i 

puno tamnija od sive aplje. Stjecanje 

odraslog ruha može potrajati i do pet 

godina. Raspon krila joj je 120-150 cm. 

Obino je skrovita u gustim tršacima u 

kojima se i gnijezdi. U Kopakom ritu ih 

se, ovisno o godini, gnijezdi do 30 parova. 

Dolazi tijekom proljetne i zadržava 

se do jesenske seobe ptica. 

Gak (lat. Nycticorax nycticorax; eng. 

Night Heron) 

Mala crnobijelosiva aplja, svojstvena 

pogrbljena držanja, zbog ega se doima 

manjim nego što jest. Mladi su smee 

boje, nalik na bukavca. Leti prilino brzim 

zamasima. Prilino je skrovit, jer je 

pretežno nona ptica. Raspon krila mu je 

105-112 cm. Takoer je selica, prisutna 

tijekom proljea i ljeta. 

Bukavac (lat. Botaurus stellaris; eng. 

Bittern) 

Prilino krupna smea aplja, pjegava, 

išarana i crno isprugana. Vrlo se rado 

skriva i rjee ga se vidi negoli uje. Stoji 

pogrbljeno, ali potpuno drukije izgleda 

kada je uzbuen ili oprezan. Tada zauzima 

ukoeni položaj s ispruženim vratom. 

Nije kolonijalan i gnijezdi se po tršacima. 

Raspon krila mu je 125-135 cm. U 

parku boravi tijekom proljea i ljeta. 

Žuta aplja (lat. Ardeola ralloides; eng. 

Squacco Heron) 

Mala i skrovita žuto-smea aplja koja u 

letu djeluje bijelo. Za vrijeme gniježe- 

nja ima tjeme i dugaku kukmu isprugane 

crno, perje na leima zlatno-smee, 

kljun i kožu lica svjetloplavo, a noge su 

joj svjetlocrvene. Gnijezdi se kolonijalno 

na drveu ili u tršaku, zajedno sa drugim 

apljama. Raspon krila joj je 80-92 

cm, a gnijezdi ih se do 50 parova, ovisno 

o godini. Zimuje u južnim krajevima. 

apljica voljak (lat. Ixobrychus 

minutus; eng. Little Bittern) 

Daleko najmanja aplja u regiji, jedina s 

uoljivom krilnom bijelom plohom koja 

se kontrastno istie u letu. Ženka je blje- 

ih boja. Skriva se, a obiava se penjati 

po trsci ili nepomino uspravljena stajati 

poput bukavca. Raspon krila joj je 52-58 

cm, a broj u Kopakom rit je nepoznat 

zbog njene skrovitosti. Zadržava se tijekom 

proljea i ljeta, a zimuje u toplijim 

krajevima. 

Tekst i snimci: Krunoslav Rac 

EKO REVIJA 53 

eco review


Što živi u gnijezdu 

bjeloglavog supa? 

Ovo pitanje postavio je mladi zadarski 

biolog Tvrtko Dražina i odluio 

svoj diplomski rad posvetiti ovoj temi. 

Doista, živi li još nešto u gnijezdu bjeloglavog 

supa, izuzmemo li naravno, same 

supove? 

Bjeloglavi sup (Gyps fulvus fulvus) najvea 

je naša grabljivica iz potporodice 

strvinara, koja uz dužinu tijela do 1,1 

metar, može imati raspon krila ak do 2,8 

metara, što ga ini jednim od najveih 

leteih ptica na svijetu. Proširen je od 

Pirineja preko jugoistone 

Europe i sjeverne Afrike, 

zatim jugozapadne Azije 

južno od Sinaja i Arabije, 

sve do sjeverozapadnog 

Pakistana, Tadžikistana i 

Altaja u središnjoj Aziji. 

Od Afganistana dalje na 

istok preko Indije sve do 

podnožja Himalaja proširena 

je druga podvrsta 

Gyps fulvus fulvescens, 

dok ukupno na svijetu 

postoji sedam vrsta supova 

iz roda Gyps. Kod nas 

je svega stotinjak parova 

bjeloglavih supova opstalo još samo na 

podruju Kvarnera, odnosno otocima Cresu, 

Krku, Prviu i Plavniku. Zbog toga 

je bjeloglavi sup kod nas danas kritino 

ugrožena vrsta! 

Svoja gnijezda par supova nakon parenja 

zapoinje graditi osam tjedana prije 

polaganja jaja. Gnijezdo je u stvari samo 

grublja nakupina veih i manjih grana i 

busena trave, elipsastog promjera 120x60 

cm i visine 25 cm. Postavljena su 

na izboinama strmih litica koje se nadvijaju 

iznad mora. Ekspozicija litica je 

sjever-sjeveroistok, tako da su gnijezda 

i za vrijeme ljeta u sjeni. 

Istraživanja faune gnijezda provedena su 

u mjesecu svibnju 2004. i 2005. godine 

za vrijeme redovitog prstenovanja mladih 

ptia koje provodi ornitolog Goran Suši 

iz Eko centra Caput insulae sa suradnicima, 

uz pomo djelatnika Hrvatskog pri- 


rodoslovnog muzeja Branka Jalžia. Tada 

u gnijezdu ima dovoljno organske tvari 

(ostaci hrane, paperje i koža, izmet) koja 

privlai druge životinje. 

Da bi mogao nai odgovor na svoje pitanje, 

mladi istraživa morao se, koristei 

speleološke i alpinistike tehnike, 

spuštati užetom niz strme obalne litice, 

te na malim kamenim policama gdje su 

smještena gnijezda, što je brže mogu- 

e obaviti istraživanje. U gnijezdima je 

sakupljana fauna pomou pincete, ali 

je uziman i uzorak materijala 

gnijezda ispod 

samog ptia i iz sredine 

gnijezda. 

Ukupno je tako iz 19 gnijezda 

na otocima Cresu, 

Plavniku i Prviu sakupljeno 

889 primjeraka 

lankonožaca, iskljuivo 

paunjaka, kukaca i rakova. 

U sakupljenoj fauni 

najvei je udjel grinja s 

oko 70%, slijede kornjaši 

s oko 18% i mravi s nešto 

više od 6%, a za njima 

muhe s oko 2%, te jednakonožni 

rakovi i pauci s oko 1%. Ostali 

utvreni redovi beskralješnjaka: lažištipavci, 

žohari, prelonošci, grizlice i biljne 

uši zastupljeni su s vrlo malim udjelom 

u fauni gnijezda. 

Konano naš je mladi istraživa dobio 

odgovor na postavljeno pitanje. Analiza 

faune pokazala je da zbog prilino nepovoljnih 

uvjeta, prvenstveno smještaja 

na golim krškim stijenama sjeverne ekspozicije, 

udara vjetra, vrlo male koliine 

hrane, a i zaslanjenosti zbog prskanja 

valova, gnijezda bjeloglavih supova nisu 

baš gostoljubivo stanište za druge vrste. 

U njima ne živi nidikolna fauna, odnosno 

vrste koje obitavaju stalno i iskljuivo u 

ptijim gnijezdima, a koje se redovito 

nalaze u Europi. Utvrena je ipak nidofilna 

fauna, vrste sklone gnijezdima, u 

kojoj se istiu brojne grinje i kornjaši iz 

porodice kožojeda. Ostale utvrene vrste 

ipak su najvjerojatnije nidoksena fauna, 

stranci u gnijezdima supova. 

Na kraju, možemo pomalo gorko zakljuiti 

da smo prije nego potrujemo sve naše 

bjeloglave supove, barem doznali što živi 

u njihovim gnijezdima. 



Monografija Branislava Nemeta, 

osobni dojmovi 

Vrijednost života u nama i oko nas, takva 

je kakvom je uinimo, bez obzira na ritam 

života. 

Prisustvovala sam predstavljanju monografije 

akademskog slikara Branislava Nemeta, 

održanom 24. travnja 2006. godine u Zagrebu, 

u Hrvatskoj odvjetnikoj komori. 

Uživala sam svim svojim osjetilima listajui 

Nemetovu monografiju, kao i u izložbi njegovog 

likovnog stvaralaštva. Posebno su me 

impresionirali Nemetovi pejzaži. 

Osjeala sam kao da nas je Branislav Nemet 

svojim pejzažima želio “kazniti” njihovom 

ljepotom, ili nagraditi radošu trenutka. U 

njegovim se slikama sunaju mostovi, nailaze 

olujni oblaci, trepu zvijezde u noi s 

nijemim mjesecom kao svjedokom Nemetove 

palete pune svježih i toplih boja. Iz takve 

Nemetove palete nastaje pregršt šarenih 

cvjetova iz kojih se raspoznaje miris cvije- 

a. Pokraj njegovih krajolika ovjek postaje 

putnikom snova. 

Uživala sam u kvaliteti koja se uživati mora, 

jer to je dekor u kojem se živi. 

Nemetove slike imaju snagu, dinamiku kretanja, 

obiluju toplim bojama, magine su. 

On traži iskru a stvara plamen. 

Njegovi pejzaži su bljesak u tami, jer oko 

nas umiru ptice, jer se bojimo kravljeg ludila, 

automobili svakodnevno sve više oneišuju 

zrak koji udišemo! Bojimo se bolesnog 

sunca, rijeke su zarobljene branama, gradimo 

na tisue kvadrata ne vodei rauna da 

je ljudsko pravo da živi u krajolicima na ovoj 

planeti - krajolicima Branislava Nemeta. 

Stanislava Opsenica 

O UMJETNIKU 

Branislav Nemet, roen je 28. prosinca1931. god. u Vukovaru. 

Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Zagrebu 1955. u klasi Tomislava 

Krizmana. 

Osim slikarstvom, bavi se crtanim filmom, fotografijom, primijenjenom grafikom, 

organizacijom i postavom raznih izložbi. 

Do sada je sudjelovao na znaajnim izložbama, festivalima i smotrama u gradovima 

Hrvatske i bivše Jugoslavije, u mnogim zemljama i gradovima svijeta: 

Toursu, Annecyju, Oberhauzenu, Wimeru, Mamayi, Pragu, Parizu, Baselu, Bernu, 

Rimu, Londonu, New Yorku, Aeschu, Beu i dr. 


55


Izložba STAKLO 

povodu Dana planeta Zemlje 22. tra- 

U vnja u novootvorenoj galeriji kompanije 

Ericsson Nikola Tesla Dubravka 

Baun, menadžer za okoliš ETK, osmislila 

je edukativnu izložbu o staklu, njegovoj 

proizvodnji i uporabi, te prikupljanju i 

recikliranju staklene ambalaže. Osnovna 

misao izložbe bila je doarati “životni 

ciklus stakla, ponajprije ambalažnog”. 

Sirovine za staklo su kvarcni pijesak, 

vapnenac, kreda, mramor, soda, glina, 

kaolin, potaša i sredstva za bistrenje, a 

tome se dodaju razne primjese, ovisno o 


vrsti stakla koje se proizvodi. Egipani 

su ga prvi poeli taliti prije 4000 godine, 

a danas je bez njega teško zamisliti 

svakodnevni život. Prozori bez stakala? 

Trgovine bez namirnica i napitaka u staklenoj 

ambalaži? Od aša, namještaja, 

rasvjetnih tijela, kuanskih aparata, prijevoznih 

sredstava – pa sve do optikog 

vlakna koje je revolucioniralo telekomunikacije 

i elektroniku industriju, gotovo 

da i nema podruja ljudske djelatnosti 

gdje staklo nije našlo svoju primjenu. 

Jedna amerika kompanija iz Portlanda 

(Oregon) ak je umiješala fino mljeveni 

stakleni lom u asfalt, a u Hrvatskoj je 

poela proizvodnja graevinskih materijala 

s dodatkom staklenog granulata. 

Mnogi proizvodi od stakla nakon uporabe, 

na žalost, još uvijek završavaju na 

smetlištu, iako je staklo potpuno prirodan 

materijal koji se može u potpunosti 

reciklirati bezbroj puta a da ne gubi na 

kvaliteti. Iako u nas ve dugo godina 

postoje spremnici za odlaganje staklene 

ambalaže, statistike kazuju da se do ove 

godine u Hrvatskoj ponovo preraivalo 

samo oko 19% staklene ambalaže. Radi 

usporedbe treba iznijeti podatak da je 

taj postotak u Švicarskoj 90 posto. Možemo 

se nadati da e novi Pravilnik o 

ambalaži i ambalažnom otpadu, koji se 

poeo primjenjivati ove godine, popraviti 

statistike pokazatelje. Dubravka Baun 

pak svojom izložbom nastoji vizualno 

potkrijepiti argumente u korist prerade 

ambalažnog stakla, jer na taj nain “uvamo 

ljepotu krajolika, štedimo prirodne 

sirovine / resurse, štedimo energiju, smanjujemo 

oneišenje, štedimo prostor na 

odlagalištima otpada, brinemo o zdravlju 

i kvaliteti življenja, provodimo propise”. 

Uzorke staklenih proizvoda, sirovine za 

proizvodnju stakla i primjerak kalupa posudila 

je tvornica Vetropack Straža d.d. 

iz Huma na Sutli, a na izložbi se prkazivao 

edukativni CD koji je ustupila Unija 

Nova. Izložba je obogaena fotografskim 

materijalom koji su snimili lanovi Sekcije 

za umjetniku fotografiju kompanije 

Ericsson Nikola Tesla. 

Ovu izložbu graanstvo e poetkom lipnja 

imati priliku vidjeti u itaonici Vladimira 

Nazora u Zagrebu, Vatrogasna 6. 

Ružica Cindori 

Snimio: Željko Vrhovski

Eko projekti Hrvatske matice 

iseljenika - Task Force 2006. 

TASK FORCE je bio projekt u kojem 

su mladi iz domovine i iseljeništva 

radili na zaštiti okoliša, obnavljajući 

zapuštene dijelove hrvatskoga 

prirodno-spomeničkog i kulturnopovijesnog 

prostora. Vremenom, 

udovoljavajući zahtjevima modernih 

svjetskih kretanja transformirao se u 

projekt ECO HERITAGE TASK FORCE 

Projekt Hrvatske matice iseljenika 

TASK FORCE je zamišljen kao akcija 

u kojoj su mladi iz domovine i iseljeništva 

radili na zaštiti okoliša, obnavljaju- 

i zapuštene dijelove hrvatskoga prirodno-spomenikog 

i kulturno-povijesnog 

prostora. Vremenom, udovoljavajui 

zahtjevima modernih svjetskih kretanja 

transformirao se u projekt Eco heritage 

task force. Hrvatska matica iseljenika 

tradicionalno organizira dragovoljni 

program TASK FORCE u kojem mladi iz 

domovine i iseljeništva rade na zaštiti 

okoliša, obnavljajui zapuštene dijelove 

hrvatskoga prirodno-spomenikog i kulturno-povijesnog 

prostora, tako da je i 

nastala transformacija projekta u ECO 

HERITAGE TASK FORCE. Potreba da ouvamo 

našu prirodnu i kulturnu baštinu je 

izazov koji e ostati. Ukljuivanje mladih 

je prirodna potreba, jer i oni potjeu iz 

Hrvatske i nastojat e pridonijeti ouvanju 

njenog prirodnog okoliša i dobara te 

je bolje upoznati. 

- Ovdje mogu upoznati mnoge ljude iz 

mnogih zemalja koji razliito misle. Sobom 

u ponijeti nova poznanstva i lijepa 

sjeanja na mjesta u Hrvatskoj, koja 

nikad ne bih vidjela da nije bilo TASK 

FORCE-a – dojmovi su jedne od prošlogodišnjih 

polaznica ovog zanimljivog i 

vrijednog programa, koji tradicionalno 

organizira Hrvatska matica iseljenika. 

TASK FORCE je osnovan u jeku hrvatskih 

ratnih stradanja 1992. godine, a iseljenika 

ga je mladež prihvatila, oplemenila 

i s velikim entuzijazmom nastavila 

održavati sve do današnjeg dana. Dosad 

su uspješno ostvareni projekti u Voinu, 

Gornjem Brgatu kraj Dubrovnika, Skradinu, 

Daruvaru, Istri, na Plitvikim jezerima, 

na otoiu Galovcu kraj Zadra, 

u Arboretumu u Trstenom, Motovunu, 

Zaostrogu, Stonu i Puli. Prepoznavši neo 

s pornu vrijednost ovoga programa svake 

se godine našoj hrvatskoj mladeži iz 

iseljeništva i predstavnicima hrvatskih 

nacionalnih manjina iz susjednih zemalja 

pridružuju i njihovi prijatelji iz cijeloga 

svijeta. 

Potreba da ouvamo našu prirodnu i kulturnu 

baštinu je izazov koji nas je motivirao 

na razvoj i pozitivne promjene u 

samom projektu. Ukljuivanje mladih iz 

hrvatskog iseljeništva je potpuno prirodno, 

jer oni potjeu iz Hrvatske i zasigurno 

e nastojat pridonijeti ouvanju 

njenog prirodnog okoliša i dobara te je 


bolje upoznati – istaknula je Nives Antoljak, 

voditeljica projekta. 

Program ovogodišnjega, ve 15. po redu 

Eco heritage task force usredotoen je na 

arheološka iskapanja antikog lokaliteta 

iz 1. i 2. stoljea na podruju Crikvenice, 

Novog Vinodolskog i kaštela Frankopana 

iznad Hreljina. Sudionici projekta ove 

godine pomagat e arheološkoj ekipi pri 

iskapanju i sortiranju novih nalaza, te 

pripremi za obnovu kaštela. 

Posebna e se pozornost posvetiti glagoljaškoj 

baštini Bakra i Vinodola. Predvidjeli 

smo izlet po zapadnom dijelu 

povijesne vinodolske župe, odnosno 

frankopanskim kaštelima Trsat i Grobnik. 

Na Trsatu emo posjetiti franjevaki samostan 

i crkvu Gospe Trsatske. Planiramo 

i cjelodnevni izlet na otok Krk, kako 

bi upoznali djela bogate starokršanske 

i srednjovjekovne baštine ovog otoka 

– naglasila je Nives Antoljak. 

U poslijepodnevnim satima planirane 

su radionice hrvatskog jezika (poetni 

i napredni stupanj) i dramska radionica. 

Suorganizator i domain ovogodišnjeg 

projekta je grad Bakar, a na kraju je 

predviena završna sveanost u kojoj e 

nastupiti svi sudionici programa Eco Heritage 

Task Force. Podijelit e se zahvalnice 

i predstaviti web stranice koju su 

tijekom boravka kreirali sami sudionici, 

širei vijesti o ovom vrijednom projektu 

diljem svijeta. 

Ivana Rora 

Foto arhiv HMI 


57


Djelatnost ekološke 

udruge “EKO” 

Ekološka udruga “Eko” osnovana je u 

Zagrebu 1998. godine da educira mlae 

naraštaje o ekologiji, poui ih kako se trebaju 

ophoditi prema prirodi te kako racionalno 

iskorištavati njezina bogatstva. 

Europska unija stavila je pred Hrvatsku 

mnoštvo zadataka kojima se treba pozabaviti, 

a jedan od njih je i ekologija. Stoga 

je problem recikliranja i sortiranja otpada 

jedna od tema koje na svojim seminarima 

praktinim programima obrauje ova ekološka 

udruga. Pri tome se vodi rauna da 

svako predavanje, odnosno svaki seminar 

bude prilagoen dobi djece kojoj je namijenjen 

kako bi program i sam pristup rada 

predavaa imao što efikasniji uinak. Rad 

je podijeljen u tri skupine s obzirom na 

dob djece. Djeci se važno pravilno približiti, 

prilagoditi nastavu i predavanja, pa 

su razliiti programi koji se nude osno- 

Kako izbjeći 

prometne gužve 

Najveće prometne gužve očekuju se u 

srpnju i u prvom polovici kolovoza, pa 

u dane vikenda treba izbjegavati, ako 

se može, putovanje na godišnji odmor 

Ve godinama u ljetnim mjesecima na 

prometnicama koje vode iz unutrašnjosti 

prema moru nastaju velike gužve, 

posebno u dane vikenda, jer najvei broj 

turista tada putuje na odmor ili se vraa 

kuama. Novi kilometri autocesta izgra- 

eni posljednjih godina te su gužve malo 

umanjili, ponajprije kad se radi o putovanju 

u smjeru Zagreb – Split, jer je prošle 

godine u potpunosti dovršena autocesta. 

No, i na toj autocesti mogue je oekivati 

vožnju u kolonama i zastoje. I to na 

“uskim grlima” koje ine dva jednocjevna 

tunela – Mala Kapela i Sveti Rok. Pred 

njima su mogui zastoji i spora vožnja. 

Kako izbjegi mogue gužve na prometnicama, 

kad putujete na godišnji odmor, 


vnoškolcima (niži i viši razredi) i srednjoškolcima. 

“Eko” smatra kako je uz edukaciju djece 

nužna i edukacija profesora, pa su za njih 

takoer organizirali seminare. Edukacija 

za profesore temelji se na novonastalim 

promjenama u našem ekološkom sustavu, 

zakonima koja se tiu ekologije i nainima 

kako mi možemo uiniti da stvari postanu 

bolje ili da makar ne idu na gore. Jedna 

od važnih stavki seminara za profesore su 

ili se vraate? Osnovno je, izbjegavati 

vikende. Pogledajte planer putovanja i 

odluite se kada ete na put. Hrvatska 

turistika zajednica objavljuje svake godine 

informativnu knjižicu za domae i 

strane turiste s informacijama koje su im 

potrebne na putovanju po Hrvatskoj, a 

prijedlozi kako to mogu prenijeti svojim 

uenicima, kako da problem pred njih postave 

kao nešto što ih se tie, kako da ih 

zaintrigiraju i potaknu. 

Nakon održanih seminara ekološka udruga 

priredit e natjecanja i kvizove kako bi se 

vidjelo koliko su djeca spremna steeno 

znanje i primjenjivati u svakodnevnom 

životu. 

“Svaka škola biti e praena tijekom proljetnih 

mjeseci i na koncu e se proglasiti 

škola pobjednik. Uenici i profesori 

moraju timski raditi. Samo natjecanje 

prvenstveno je bitno zbog pružanja dodatne 

motivacije za bavljenjem okolišem 

i rješavanjem problema vezanih za prirodu 

koja ih okružuje. A što je zabavnije od 

timskog rada u kojem se možeš dokazati 

i kao pojedinac i kao lan momadi iji 

e trud na koncu biti nagraen. Buenje 

ekološke svijesti mladih i poticanje da i 

oni nešto uine, te poticanje i ohrabrivanje 

njihovog rada donijet e zasigurno 

dobre rezultate”, smatraju u ekološkoj 

udruzi “Eko”. 

Ivana Beli 

u njoj su strunjaci su pripremili planer 

putovanja, s pregledom dana kad se oekuje 

manja, poveana, velika i vrlo velika 

gustoa prometa na cestama koje iz 

unutrašnjosti vode prema moru. Na tom 

planeru putovanja za lipanj, srpanj i kolovoz, 

mjesece kad je promet najguši, 

crvena boja oznaava vrlo veliku gustou 

prometa, smea veliku, žuta poveanu, a 

plava malu, dok strelice (trokutii) pokazuju 

u kojem se smjeru oekuje pojaani 

promet, u smjeru prema moru ili s mora 

prema unutrašnjosti. 

U lipnju se oekuje uobiajen promet, osim 

nešto povean u dane vikenda od petka do 

nedjelje. U srpnju se, meutim, u sve dane 

vikenda mogu oekivati vee gužve. ak 

u 13 dana u cijelom mjesecu oekuje se 

u prometu vrlo velika gustoa. Primjerice, 

6. srpnja može se u smjeru mora oekivati 

velika gustoa prometa, sljedei dan, u petak, 

poslijepodne ve vrlo velika, takva e 

biti i cijelu subotu i nedjelju, a u ponedjeljak 

10. srpnja poveana gustoa prometa 

na cestama. U kolovozu e promet biti slabiji 

nego u srpnju, a samo u prvoj polovici 

mjeseca u subotu i nedjelju treba oekivati 

vrlo veliki promet. Tko može birati vrijeme 

za putovanje trebao bi izbjegavati one 

dane kad se oekuje najguši promet i najviše 

vozila na cestama. (D.J.)

Osnovna škola Ferdinandovac iz Ferdinandovca, 

u Koprivniko–križevakoj 

županiji, koja broji samo 260 uenika, 

dii se saznanjem da je jedna od prvih 

16 osnovnih škola u Republici Hrvatskoj 

koja je 2001. godine dobila status Meunarodne 

eko–škole. Uz redovite pothvate 

i za ouvanje okoliša škole, ouvanje 

cijelog mjesta i razvijanje svijesti da 

prirodu treba njegovati i uvati, škola je 

EKO–FOTKA 2006. 

posebno ponosna na projekt koji se ve 

petu godinu zaredom (mali jubilej) organizira 

u školi pod nazivom EKO–FOTKA. 

EKO–FOTKA je natjeaj za ueniku ekološku 

fotografiju koji ima zadanu svrhu: 

poticanje i razvijanje ljubavi za prirodne 

ljepote zaviaja, razvijanje kritikog mišljenja 

prema tendencijama koje narušavaju 

prirodnu ravnotežu, te osvješivanje 

potrebe da je svaki pojedinac dužan živjeti 

u skladu s prirodom i njezinim nepogrješivim 

zakonima. Natjeaj je škola 

organizirala pod pokroviteljstvom Ministarstva 

znanosti, obrazovanja i športa, 

te uz financijsku potporu Fonda za zaštitu 

okoliša i energetsku uinkovitost. 

Uenici su slali fotografije na natjeaj 

koji je ove godine postavio dvije teme: 

“Naši dobri susjedi – od krtice do ptice” i 

“Ovo nanosi bol našoj majci prirodi”. 

Da uenici vole fotografirati prirodu 

i njezine ljepote kao i njezine probleme, 

dokazuje i zavidan broj pristiglih 

uenikih uradaka – 1008 radova iz 72 

osnovne škole u Republici Hrvatskoj. Od 

tog golemog broja fotografija, struni 

ocjenjivaki sud u sastavu: Franjo Horvat, 

povjesniar umjetnosti, Željko Car, 

umjetniki fotograf i Kruno Heidler, ekolog 

i umjetniki fotograf, imao je težak 


zadatak u izboru fotografija. Od pristiglih 

fotografija, izabrano je 155 koje su 

prezentirane na izložbi otvorenoj 21. 

travnja 2006. u Osnovnoj školi Ferdinandovac. 

Prema propozicijama natjeaja, za 

svaku temu podjeljuje se jedna zlatna, 

dvije srebrne i tri bronane plakete, te 

po tri pohvale. 

U kategoriji “Naši dobri susjedi – od 

krtice do ptice” zlatnu plaketu osvojio 

je Ivan Ivoš iz Osnovne škole “August 

Cesarec” iz Špiši Bukovice. 

Srebrne plakete osvojili su: Dino Višnji iz 

Osnovne škole Katarine Zrinski iz Krnjaka 

i Marina Ora iz Osnovne škole Trnovitica 

iz Velike Trnovitice. 

Bronane plakete osvojili su: Mateja Krapec 

iz Osnovne škole Kloštar Podravski 

iz Kloštra Podravskog, Ivana Slunjski iz 

Osnovne škole Metela Ožegovia iz Radovana 

i Filip Maravi iz Osnovne škole 

Zvonimira Franka iz Kutine. 

Pohvaljeni su: Tomislav Krajai iz Osnovne 

škole Vojni iz Vojnia, Tesa Soldii 

iz Osnovne škole Brajda iz Rijeke i Julijana 

Sobota iz Osnovne škole Kalinovac 

iz Kalinovca. 


59


U drugoj kategoriji “Ovo nanosi bol našoj 

majci prirodi”, najuspješniju fotografiju 

koja je osvojila i zlatnu plaketu, snimila 

je Edna Musulin iz Osnovne škole fra Pavla 

Vukovia iz Sinja. 

Srebrne plakete osvojili su: Marin Keži iz 

Osnovne škole don Mihovila Pavlinovia 

iz Metkovia i Bruno Pregun iz Osnovne 

škole Grabrik iz Karlovca. 

Bronane plakete osvojili su: Vladimir 

Vince iz Osnovne škole Jordanovac iz 

Zagreba, Marina Kolar iz Osnovne škole 

Kloštar Podravski iz Kloštra Podravskog i 

Josip Maturanec iz Osnovne škole Kloštar 

Podravski iz Kloštra Podravskog. 

Pohvale su zaslužili: Margaret Ružman iz 

Osnovne škole Kloštar Podravski iz Kloštra 

Podravskog, Sandra Crnko iz Osnovne 

škole “Vladimir Gortan” iz Rijeke i 

Marija Grubi iz Osnovne škole Mirkovci 

iz Mirkovaca. 

Što se pak škola tie, najuspješnija škola 

u natjeaju EKO–FOTKA 2006. je OŠ Kloštar 

Podravski iz Kloštra Podravskog koja 

je za svoj trud nagraena fotoaparatom. 

U povodu ovog malog jubileja EKO–FO- 

TKE, svim sudionicima natjeaja pohvale 

za sudjelovanje i poticaj da i na godinu 

upotrijebe fotoaparat. Lijepo je biti uvar 

i borac u službi Njezinog Velianstva 

Prirode. Upotrijebite sve svoje snage 

kako biste i dalje nastavili širiti ljubav i 

poštovanje prema Prirodi koja je dio nas 

kao što smo i mi sami dio nje. Oni koji 

to ne zaborave, zasigurno e i sljedee 

školske godine svoju ljubav prema Prirodi 

pokazati svojim fotografijama. 

Miroslav Fuek

Vinko Mladineo: Scrap Tires 

Management Ordinance 

The Ordinance prescribes unit charges 

levied on parties subject to payment 

of charges, detailed benchmarks for 

determination of charges, methods of 

scrap tire collection, amount of fees 

paid to licensed tire collectors, fees 

paid to scrap tire recyclers and other 

issues related to scrap tire management. 

The implementation of the Ordinance 

largely depends on the Environmental 

Protection and Energy Efficiency 

Fund as it is to set up a system for 

scrap tire collection, temporary storage, 

transport and recycling. The total 

cost of implementation of that scrap 

tire management system is estimated 

to be 25 million kuna. The project will 

be financed by the charges levied on 

manufacturers and importers of tires 

and products than include rubber. 

The fee paid to recyclers will be 600 

kuna per metric ton of recycled scrap 

tires, while the fee paid to recyclers 

that incinerate scrap tires for energy 

recovery will be 120 kuna per metric 

ton. 

In order to tackle promptly the issue 

of illegal scrap tire stockpiles found 

throughout Croatia, the Fund may accept 

scrap tires collected by licensed 

collectors for a fee which is to be determined 

by the Fund with the consent 

of the Ministry of Environmental 

Protection. 

Lidija Tošić: Landfill Donja Gora 

on the Biokovo Mountain closed 

The closing down of the Donja Gora 

municipal landfill, located within the 

boundaries of the Biokovo Nature 

Park, officially began under the patronage 

of Minister of Environmental 

Protection Marina Matulović-Dropulić. 

On the surface of 4 ha there were 133 

000 cubic meters of municipal waste, 

brought from the towns of Makarska, 

Vrgorac, Podgora, Baška voda, Brele 

and Tučepi. “The issue of Donja Gora 

was one of the first problems I had to 

tackle at the beginning of my term in 

office. In January 2004, I visited the 

problematic locality and promised 

its remediation”, stressed the Minister 

and added that the closing down of 

the landfill has been postponed since 

the day it was opened, for exactly 

thirty years and a day. It is estimated 

that the remediation project will cost 

24, 3 million kuna, out of which 80% 

(19, 5 million) has been secured by 

the Energy Efficiency and the Environmental 

Protection Fund. 

Ljiljana Mintoš - Svoboda: 

Environment is a paramount issue 

in the EU! 

A one-week screening for the energetics 

and environment chapter was 

completed in Brussels. Secretary of 

State for Environment at the Ministry 

of Environmental Protection, 

Physical Planning and Construction 

Nikola Ružinski and Head of the 

Working Group on the Environment 

Nenad Mikulić, along with some fifty 

Croatian delegates, were assigned the 

task of preparing and presenting the 

Croatian environmental legislation in 

detail. The directives relevant to this 

chapter exist in almost every sector: 

agriculture, energetics, industry, tourism. 

That is why the environmental 

protection is one of the most expensive 

and most demanding chapters 

in the EU accession negotiations, and 

will be closed last. As the European 

Union officials believe the environmental 

protection to be a paramount 

issue, the Brussels experts promised 

Croatian experts/envoys technical 

and advisory assistance. 

Lidija Tošić: Zagreb - Belgrade, 

regional cooperation on 

environmental protection 

On April 11, at the Belgrade Hyatt Hotel, 

the third meeting of the Croatian 

Business Club was held, organized 

jointly by the Croatian Chamber of 

Commerce in Serbia and the Serbian 

Chamber of Commerce. 

On the same day, before the meeting, 

bilateral talks were held between 

about fifty Croatian and Serbian businessmen 

engaged in environmental 

protection and energetics. The representatives 

of the Serbian Chamber of 

Commerce explained the tendencies 

in the development of their energy 

sector and the efforts that the Serbian 

Government invested in the 

protection of the environment and 

in harmonizing Serbian regulations 

with the European Union directives. 

Serbian Minister of Science and Environmental 

Protection Aleksandar 

Popović announced that by 2014 Serbia 

planned to invest at least 4 billion 

Euros into municipal and hazardous 

waste management projects. In his 

speech given at the conference, Vinko 

Mladineo, head of the Environmental 

Protection and Energy Efficiency Fund 

presented Croatian practical insights 

gained from implementation of projects 

related to environmental protection, 

energy efficiency and renewable 

energy sources. 

Renata Pavlina: Waste 

management 

By dumping waste on landfills, we 

dump great amounts of thermal 

and electric energy which can be 

recovered by incineration of waste 

in waste-to-energy plants. Tests 

have shown that waste dumped on 

landfills loses up to 80% of its energy 

value in first two years. But by baling, 

energy value of waste is preserved. 

After waste is wrapped in foil and 

there is no more contact with air, all 

biological processes causing decay 

are suspended. Potential thermal 

and electric energy remains constant 

until the moment before incineration 

when the bale is finally opened. That 

is the reason that baling is an important 

part of solid waste management. 

But we must keep in mind that baling 

is not a final method of waste 

disposal, but an essential segment of 

municipal waste management and 

energy recovery. Baling reduces the 

volume of waste which facilitates 

transport. Baling also reduces the 

amount of liquid inside a bale which, 

in turn, reduces the level of harmful 

gas emissions into the environment. 

Iris Bajlo: Zadar islands have their 

clean environment back 

The remediation and closing of the 

landfills on islands under the administration 

of the Zadar Municipality, 

the environmental project completed 

several weeks ago, was the main 

topic of the press conference held in 

the Zadar Town Hall on April 22, on 

the occasion of the Planet Earth Day. 

The project covered the remediation 

of seven landfills on the islands of Iž, 

Ist, Premuda, Olib, Molat and Silba 

and now all waste is transported to 

the nearest mainland sanitary landfill, 

which is the Zadar landfill Diklo. The 

preliminary plans for the remediation 

of the Diklo landfill are being drawn. 

Instead of landfills, the Zadar islands 

now have waste transfer sites from 

which waste is being transported to 

the mainland. Since the founding of 

the Environmental Protection and 

Energy Efficiency Fund, the Zadar 

County received 155 million kuna in 

grants, out of which the Zadar Municipality 

received 45 million. 

Ružica Cindori: Glass recycling in 

Croatia 

Glass is hygienic and practical packaging 

material because it is chemically 

inert, which means it does not change 

the smell and taste of the product it 

contains. Esthetic dimension is not 

to be overlooked, especially in case 

of products like vine and some other 

beverages, fine foods, cosmetic products 

and perfumes. Glass is also environmentally 

acceptable because it 

can be recycled repeatedly. Collection 

of glass containers began in Zagreb in 

1988 as the first Croatian municipal 

waste recycling project. Green glass 

bottle recycling bins were set up all 

over town, while other kinds of glass, 

like window glass, crystal glass and 

reinforced glass were collected at 

recycling yards. 

Vesna Cetin: International 

Biodiversity Day - May 22 

In comparison to other European 

countries, Croatia is a land of exceptionally 

versatile ecosystems and 

habitats. Biodiversity is a term for 

diversity among organisms present 

in different ecosystems and includes 

diversity within species and among 

species, even genetic and ecosystem 

diversity. At the fourth Intergovernmental 

Biodiversity in Europe Conference, 

held in the Plitvice Lakes National 

Park, Croatian PM Ivo Sanader 

stressed Croatia’s commitment to the 

European environmental strategies. 

By passing the Law on Environmental 

Protection and the Law on Genetically 

Modified Organisms, Croatia harmonized 

its most important environmental 

regulations with the relevant 

EU directives. Croatia is obligated to 

implement two main European environmental 

directives, namely the 

EU Directive on the Conservation of 

natural habitats and of wild fauna 

and flora and the Directive on the 

Conservation of Wild Birds, and to 

create a national network of Areas of 

Special Conservation Interest which 

will become a part of a network of 

SUMMARY 

protected sites across the European 

Union called Natura 2000. 

(Ž.B.): What is the real price of 

water? 

Every year, around the Planet Earth 

Day, the Ministry of Environmental 

Protection, Physical Planning and 

Construction invites NGO to submit 

applications for funding. This year, 

non-governmental eco-projects will 

be granted two million kuna. One 

of the largest and most active environmental 

NGOs, the Zagreb-based 

Green Action, marked the Planet 

Earth Day by an event held at the 

main Zagreb square on April 21 - 22 

and titled “What is the real price of 

water?” At the eco-market, the Green 

Action warned the citizens of the importance 

of water, which is a very important 

Croatian resource, as Croatia 

still possesses abundant supplies of 

water. Unfortunately, pollution and 

irrational consumption may increase 

its cost and reduce its quality. Members 

of the Green Action handed out 

interesting leaflets with interesting 

information: Croatia ranks third in Europe 

and 30th in the world in terms of 

renewable freshwater resources. 

(D.L.): How to mitigate natural 

disasters 

In recent years, the World Meteorological 

Organization (WMO) has observed 

an increasing number of natural 

disasters like hurricanes, floods 

and droughts, which incur greater 

and greater human and financial losses. 

How grave the consequences of 

natural disasters really are shows the 

fact that in the period of 1992 - 2001, 

natural disasters have taken 622 000 

lives and changed lives of over two 

billion people around the globe. Financial 

losses resulting from meteorological 

and hydrological disasters 

exceeded 466 billion dollars. The extreme 

weather conditions have been 

felt in Croatia as well. Last winter saw 

deep snowfalls which caused traffic 

chaos, while summer and autumn 

were marked by above average precipitation 

and floods. Yearly damage 

caused by natural disasters in Croatia 

is estimated at 500 million Euros. 

(Ž.B.): The quality of air in Croatia 

improved 

In early April, two air quality monitoring 

stations have been put into 

operation in Rijeka. The construction 

of the stations was financed by the 

Ministry of Environmental Protection, 

Physical Planning and Construction. 

According to the Ministry, the primary 

purpose of the two stations Rijeka- 

1 and Rijeka-2 is to monitor levels of 

pollution generated by the industry, 

traffic and other polluters. The 

Government announced that, if the 

PHARE Program approves funding for 

the project “The system of Air Quality 

Monitoring and Management”, twelve 

more monitoring stations would be 

opened in national parks and other 

protected areas. By 2008, construction 

of additional twenty-two AQ 

monitoring stations is planned: ten 

in towns and industrial areas, five in 

nature reserves and seven for moni- 


61

toring long-range transboundary 

air pollution. The Ministry says that 

the air quality in Croatian towns and 

villages has improved dramatically. 

Sulphur dioxide emissions have been 

significantly reduced, but the level of 

nitrogen dioxide, generated by the 

traffic, has remained unchanged. 

(Ž.B.): Old doubts renewed 

(Twenty years after the Chernobyl 

Accident) 

The twentieth anniversary of the Chernobyl 

catastrophe provoked renewed 

discussions on the difficult and highly 

charged topic of the production of 

electricity through nuclear power. 

Croatian non-governmental eco-organization 

Green Action urged the 

Government to oppose the construction 

of new nuclear power plants and 

the prolongation of working permits 

for the existing plants (Krško in Slovenia 

and Paks in Hungary), and invited 

citizens to sign the European petition 

titled “One million signatures against 

nuclear power”, launched jointly by 

200 European NGOs and aimed toward 

prevention of construction of 

new nuclear power plants, gradual 

shutting down of existing plants and 

redirection of development funds for 

the programs related to the energy 

efficiency and the use of renewable 

energy sources. 

At the same time, the Croatian Nuclear 

Society stresses that nuclear 

energy has long been neglected in 

favor of the cheap “black gold”, but 

that today the high cost of oil on the 

world market makes nuclear plants 

more popular. Besides, without nuclear 

energy, Croatia will not be able 

to meet the strict requirements of the 

Kyoto Protocol, under which Croatia 

must reduce the level of greenhouse 

gas emissions by 5% below its 1990 

level, by the target period of 2008 - 

2012, stressed the Society’s President 

Dubravko Pevec. 

(Ž.B.): Slovenians on the River Mur 

In Croatia and neighboring countries, 

numerous protests have taken place 

lately against the Slovenian plan 

to build eight hydroelectric power 

plants on the Slovenian part of the 

Mur River, for fear of harmful impact 

that new dams are expected to have 

on the environment. It all began last 

year when the Slovenian Government 

decided to invest 278 million Euros 

in the construction of hydropower 

cascades on the Mur River. According 

to the Slovenian experts, new 

dams would produce electricity and 

prevent further pollution caused by 

the power plants built on the Austrian 

side of the border. Hydroelectric 

plants have a number of environmental 

effects stemming from the change 

in water patterns and prevention of 

the free flow of gravel and sand. That, 

in turn, increases the speed and energy 

of the flowing water which then 

widens the river bed, which means 

that the level of groundwater before 

the dam falls, while around the accumulation 

pond, the groundwater level 

rises. That means that neighboring 

basements are often flooded, while 

in other places water wells dry up 

causing water shortages. Slovenians 


believe that such problems can be 

solved by the construction of new hydropower 

plants downstream, while 

environmentalists disagree claiming 

that the energetics specialists question 

the viability of the project and 

that the Austrians have given up on 

investing in power plants and are 

trying to restore the natural environment 

of the Mur River. 

Maja Brkić - Pancirov: 

Environmental journalists 

awarded 

On the occasion of the Planet Earth 

Day, the Croatian Journalists’ Association 

and the APO Company awarded 

best works in the field of environmental 

journalism. This year’s winners of 

the Velebitska Degenia Award are 

Jordanka Grubač, for her article discussing 

the pollution threatening 

the Adriatic Sea with special emphasis 

on the contamination caused by 

ballast waters, Lidija Komes for her 

radio show on asbestosis and Ante 

Kolanović for his TV-feature on waste 

management. In his speech at the 

award ceremony, general director 

of the APO Damir Subašić, stressed 

the importance of environmental 

journalism in raising the awareness 

of environmental issues adding that 

journalists have the responsibility to 

inform the public of harmful human 

effects on the environment and their 

grave consequences. 

Velebitska degenia is an endemic 

plant which is found exclusively on 

some parts of Velebit. It has striking 

yellow flowers and grows high in 

the mountain, on rocky and dry soil, 

in full sun opposing strong winds. It 

has been glorified in recent times as a 

symbol of Velebit and autochthonous 

Croatian flora in general. It is depicted 

on a coin of 50 lipa and on many postage 

stamps. 

(D.L.): Impact of floods on the 

environment 

The floods that struck east Slavonia 

in mid-April caused significant damage 

to the environment. The melting 

snow in the Alps created water waves 

that caused floods in Central Europe 

before reaching Croatia. 

Because of the high water level of the 

Danube River in early April, a part of 

the Kopački Rit Nature Park, including 

the zoological reserve, was flooded. 

But the Park’s officials state that such 

phenomena are common in that part 

of the year and that floods are a spectacular 

event in Kopački Rit. Head 

of the Nature Park Biserka Vištica 

stressed that Kopački Rit was actually 

most beautiful and interesting when 

flooded, adding that wild animals inhabiting 

the Park instinctively sense 

the danger and move to the forests. 

Many tourists, she added, come to 

Kopački Rit to experience a boat-ride 

through the flooded marshes. 

Tihana Belužić: Reduction in the 

energy consumption 

According to the latest research, 2005 

was the warmest year in the period 

of accurate instrumental data and it 

seems the future climatic reality and 

its consequences could be even worse 

than the experts expected. Glaciers in 

Greenland are melting at accelerated 

rate and they could raise the global 

sea levels seven meters or more by 

the end of this century, warns the 

Greenpeace. Rational use of energy 

should have become a priority a long 

time ago because the conventional 

energy sources are one of the main 

generators of greenhouse gases. As 

there is no hope for the Croatian consumers’ 

habits to change overnight, 

the Croatian Energy Sector Development 

Strategy envisages awareness 

raising campaigns. The Ministry of 

Economy officials state that it is up to 

end-consumers and local self government 

units to decide on the ways to 

reduce energy consumption and the 

harmful impacts of energy production 

on the environment. To achieve 

that, the local self-government units 

have to draft development programs 

defining their community’s energy 

needs and outlining ways to improve 

their energy supply systems. 

Dražen Jambrović: The flood of 

green cars 

More and more drivers are replacing 

their gasoline and diesel engines with 

hybrid power systems, which run on 

gasoline or diesel in combination 

with electricity, gas, hydrogen or alcohol. 

The oil crises, driving oil prices 

to unprecedented levels above $75 a 

barrel, brought to the forefront the 

question of future fuels. The car industry 

is continuously searching for 

environmentally sustainable solutions, 

pressured by the plummeting 

prices of fossil fuels (gasoline and 

diesel) and by tighter environmental 

demands for the harmful emission reduction. 

In Croatia, most cars driving 

on alternative fuels are powered by 

liquefied petroleum gas. Croatia has 

abundant gas reserves and about 

a hundred petroleum gas stations 

where such vehicles can be fueled. 

It is estimated that in Croatia there 

are already 30 000 petroleum gas 

powered vehicles and by the end of 

the year that number is projected to 

reach 40 000. But there is still only 

one natural gas station in Croatia. If 

we mean to increase the use of alternative 

fuels, including bioethanol 

and biodiesel, an expert study must 

be drafted on consumption, production 

capacity and financial incentives 

which would encourage the use of 

such fuels. 

Ana Marija Kovačević: Freiburg - a 

solar town 

In Germany, beneath the Schwarzwald, 

close to the German border 

with France and Switzerland, stands 

a town of about 200 000 inhabitants 

- Freiburg. On almost every Freiburg 

roof there is a solar collector used for 

converting solar energy into electricity 

or heat. The first European zero energy 

home was also built in Freiburg. 

Zero energy home is an energy independent 

house which produces 

as much energy as it consumes in a 

year for heating, cooking, operating 

household appliances and lighting. 

On the slopes of that beautiful down, 

even wind farms look beautiful and 

harmonious. In the 90s, a housing 

project called Vauban was built on 

the location of the former French 

military base, four kilometers from 

Freiburg. Some 40% of its residents 

do not own a car, but travel to work 

by bicycle or by public transport. The 

rest of them park their cars in the suburbs, 

because the speed limit in the 

city centre is 5 km/h. 

Dražen Jambrović: Enterprise 

zones create jobs 

In early May, Croatian Prime Minister 

Ivo Sanader opened an enterprise 

zone in Vukovar. The total value of the 

project, financed by the Vukovar Municipality, 

the Ministry of Economy, 

Labor and Entrepreneurship and the 

Fund for Reconstruction and Revitalization 

of the City of Vukovar, is 7, 5 

million kuna. The Priljevo Enterprise 

Zone covers the total area of 40, 931 

square meters, and each of 16 plots 

has electricity, natural gas, water/sewer 

system and telecommunications 

system. This zone is a prerequisite for 

the long term development of small 

businesses and entrepreneurship 

and is intended for environmentally 

friendly industries, warehouses and 

stores. Unemployment is one of the 

most pressing issues in the Vukovar 

area, so the County plans to create 

twenty enterprise zones in order to 

speed up and strengthen economic 

development of that Croatian region. 

The Vukovar Enterprise Zone Priljevo 

is one of 400 such zones that are to be 

put in operation by the end of 2007, 

all over Croatia. The Government 

program is aimed at creation of a 

favorable environment for economic 

development, particularly small enterprises. 

New regulations, institutional 

reforms and simpler administrative 

procedures are to facilitate investment 

activities and development of 

new projects, consequently reducing 

unemployment. 

Ana Marija Kovačević: Cerovacke 

Caves - the subterranean pearl 

of Lika 

Not many countries are as rich as 

Croatia in Karst phenomena, formed 

over thousands of years by groundwater 

eroding limestone. Limestone 

bedrocks are never monolithic, but 

full of cracks and fractures through 

which water flows forming subterranean 

grottos, of which Cerovacke 

Caves are one of the most beautiful 

and intricate examples. 

The caves, located on the northeast 

slope of the Crnopac hill, some four 

kilometers southeast of Gračac, 

have been discovered in 1923 during 

the construction of the Zagreb 

- Split railroad. As a phenomenon of 

unique natural beauty and a valuable 

speleological, paleonthological and 

archeological site, in 1961 the Cerovacke 

Caves were declared a protected 

geomorphic cultural monument 

and in 1981 they became a part of the 

Velebit Nature Park. 

The Cerovacke Caves complex consists 

of three interconnected caves 

- Upper, Lower and Middle Cave, but 

only 700 meters of the Lower Cave is 

open for visitors. The Cerovacke Caves 

are also a real paleonthological treasury 

because numerous bones of cave

ear (Ursus Spelaeus) were found on 

several locations within the cave. 

Roman Ozimec: A sensational 

phenomenon under the Ćilipi 

Airport 

Not many passengers traveling 

through the Ćilipi Airport know that 

beneath their feet lays hidden one 

of the jewels of Croatian karst - the 

Đurovića cave. Several meters from 

the control tower, in one of the adjacent 

buildings, there is a door leading 

into one of the largest speleological 

objects in the Konavle area. 

Archeological research showed that 

the history of exploration and use 

of the Đurovića cave began in the 

Bronze Age, some 5000 years ago. 

There is no doubt that our forefathers 

knew of the cave, used it as a shelter 

over a long period of time and collected 

in it water for drink. Unfortunately, 

in 1963, the cave entrance was 

closed off during the construction of 

the Ćilipi Airport and the cave itself 

was forgotten. 

In 2005, the Expert Survey was conducted 

which included detailed cave 

mapping and comprehensive geomorphological, 

paleonthological, 

archeological and biospeleological 

studies. The adaptation of the cave, 

based upon that survey, will include 

the key components of sustainable 

development and a continued ecosystem 

monitoring. 

Edita Gregurić - Cvenić: Trakošćan 

- castle on a golden lake 

A white, magnificent Neo-Gothic 

edifice rises high on a wooded slope 

above the lake, bearing testimony to 

the area’s eventful past. The castle 

is surrounded by a luscious English 

garden. Alongside native trees like 

oak, hornbeam, maple, elm, yew, fir 

and spruce, there grows cypress tree, 

copper beech, plane-tree, juniper and 

wisteria. A 10 kilometers long path 

runs through a wild, Romanticist 

pleasure garden, which imperceptibly 

merges into the surrounding forest 

of autochthonous chestnut oak 

and hornbeam. 

The lake was artificially created during 

the 19th century reconstruction 

of the castle when a dam was erected 

on the river Bednja. A gravel path 

leads up to the small wooden drawbridge 

in front of the barbican which 

boasts one of the Drašković family’s 

coats of arms, consisting of a crown 

and two shields. The right shield is 

emblazoned with the sheaf of wheat 

and a dragon, while a griffon graces 

the left shield. The Trakošćan’s interior 

has been renovated and houses 

a collection of historical artifacts and 

artwork. The armory now houses 

an extensive collection of historical 

weapons, the hall of portraits presents 

the castle’s former owners and 

inhabitants, while the library, the 

knights’ room and the hunters’ hall 

portrait the life in bygone times. 

Roman Ozimec: Sniježnica - the 

southernmost Croatian mountain 

Since time immemorial, the Sniježnica 

Mountain has had two names, which 

reveal some of the Konavle Valley’s 

mysterious past. It was called Mons 

Cadmeus, or the Cadmus’ Mountain, 

after the legendary Greek king and 

the founder of Thebe, who was believed 

to have fled from Greece to the 

Sniježnica. Its other ancient name is 

Mons Aesculapii or the Aesculapius’ 

Mountain, after the Greek doctor Aesculapius, 

the father of modern medicine, 

who is said to have dwelt on the 

mountain as well. The Sniježnica, like 

all mountains in the Croatian south, 

belongs to the Dinarides, a mountain 

chain spanning areas of Slovenia, 

mountain and coastal Croatia, 

southeastern Bosnia, Herzegovina, 

Montenegro and Albania. The naked 

and ragged peaks of Sniježnica are 

typical for Karst mountains and resemble 

sea waves of stone. In spite 

of its seemingly forbidding surface, 

the Sniježnica is a botanic phenomenon 

due to the influence of Mediterranean 

climate, the unique combination 

of warmer habitats at lower 

elevations and colder ones higher up 

the mountain, rich ground waters and 

mountain streams, and many other 

specific features. 

Krunoslav Rac: The Osijek Fort 

The baroque Osijek fort is a historical 

monument of exceptional value and 

is an important part, not only of Croatian, 

but of Central European cultural 

heritage. It is protected by the UNES- 

CO as a zero-category monument. 

That baroque fort was built in the early 

18th century on the foundations of 

Osijek as it was under the Turkish rule. 

The old, oriental, chaotic structure of 

the Turkish Osijek was abandoned 

completely in favor of the urbanistic 

plan based on the principles of baroque 

architecture. The construction 

officially began on August 1, 1712. 

The Fort was primarily built for military 

purpose, and the first buildings 

erected were military establishments: 

barracks, powder-rooms, storehouses, 

apartments for officers and generals, 

a prison, a hospital, a pharmacy and 

a post. On the remaining area within 

the fort, residential edifices were built 

so that people could live within the 

fort’s walls and provide services for 

the army. 

Krunoslav Rac: Egrets in the 

Kopački Rit Nature Park 

There are eight species of egret living 

in the Kopački Rit Nature Park. 

With their long legs, necks and bills, 

they are well adapted to feeding in 

the shallow water and their diet is 

comprised of amphibians, reptiles 

and fish, while the size of their catch 

depends on the size of the bird itself. 

Their tail is relatively short. Their 

wings are wide and rounded, but 

larger species fly very slowly, with 

neck pulled in and stretched legs 

sticking out beneath the short tail. 

Both sexes generally look alike, but 

some species change color in nesting 

time. They mostly nest in colonies, on 

trees or in thickets. 

Roman Ozimec: Who lives in the 

griffon vulture’s nest? 

The griffon vulture (Gyps fulvus fulvus) 

is the largest bird of prey in the 

family Accipitridae. Griffon is up to 

110 cm long with a 280 cm wing- 

span, which makes it one of the 

largest flying birds in the world. It 

is widely distributed, from the Pyrenees, 

Southeast Europe and North 

Africa, southwest Asia south of Sinai 

and Arabia, to the northwest Pakistan 

and Tajikistan in Central Asia. In these 

parts, only several hundred pairs of 

griffon vulture survive, mostly nesting 

in the Kvarner area and on the islands 

of Krk, Cres, Prvić and Plavnik. That is 

why today griffon vulture is a highly 

endangered species in Croatia! 

A pair of griffons begins building a 

nest eight weeks before egg laying. 

Their nests are hardly more than a 

crude heap of smaller and larger 

twigs and grass, elliptic in shape, 120 

long, 60 cm wide and 25 cm high. 

They are usually positioned on cliff 

ledges, high above the sea. 

Stanislava Opsenica: The art of 

Branislav Nemet 

I have attended the presentation of 

Branislav Nemet’s artwork collection, 

held in the premises of the Croatian 

Chamber of Lawyers on April 26, 

2006. I have enjoyed all my senses 

while leafing through this book and 

exploring the exhibition of his works. 

I was specially impressed by Nemet’s 

landscapes. I felt as if Nemet wanted 

to “castigate” us with their beauty or 

award us with one fleeting moment 

of joy. In his paintings, bridges bask 

in the sun, storm clouds take over 

the sky, and stars twinkle in the night 

with the mute moon bearing testimony 

to the Nemet’s palette of fresh and 

warm colors. 

Ružica Cindori: Exhibition “Glass” 

On the occasion of the Planet Earth 

Day, on April 22, at the recently 

opened gallery of the Ericsson Nikola 

Tesla Company, the ENK’s environment 

manager Dubravka Bačun set 

up an educational exhibition on glass, 

its manufacture and uses, its collection 

and recycling of glass containers. 

Unfortunately, many glass products 

still end up on landfills, in spite of the 

fact that glass is a completely natural 

material which can be recycled a 

countless number of times, without 

losing quality. Even though glass 

bottle recycling bins have existed in 

Croatia for a number of years, statistics 

show that until this year only 19% 

of post-consumer glass was reused. 

Ivana Rora: Croatia Eco-Task 

Force 2006 - Croatian Heritage 

Foundation’s project 

The Croatian Heritage Foundation’s 

project titled Croatia Eco-Task Force 

is a program in which young people 

from the homeland and abroad work 

on environment protection, renewing 

abandoned areas of Croatian natural-heritage 

and cultural-historical 

regions which led to a transformation 

of the idea behind the project 

which has emerged as the Croatia 

Eco Task Force. This year’s program 

of the 15th Eco Heritage Task Force 

concentrates on archaeological diggings 

of ancient sites from the 1st 

and 2nd centuries in the region of 

Crikvenica, Novi Vinodolski and the 

Frankopan Castle above Hreljin. 

An excursion is planned to western 

historical section of Vinodol parish, 

the Frankopan castles on Trsat and 

Grobnik, the Franciscan monastery 

and Our Lady’s church on Trsat. A 

one day excursion is planned for the 

island of Krk where participants will 

get to explore the ancient Christian 

and medieval heritage of that island. 

Ivana Belić: Activities of the 

environmental organization Eko 

The environmental organization Eko 

was founded in Zagreb in 1998 with 

the aim to educate younger generations 

about ecology, teach them how 

to treat nature and how to rationally 

use its resources. Eko believes that it 

is not only children that need education, 

but their teachers as well, so they 

organize environmental seminars for 

teachers. Education of teachers is 

based on the latest changes in out 

ecosystem, environmental legislation 

and civic initiatives aimed at bettering 

the environment or prevention of 

pollution. Teachers are also informed 

of the ways in which to present the 

topic and engender, maintain, and 

rekindle students’ motivation. 

Dražen Jambrović: How to avoid 

traffic jams 

For the past several years, the roads 

leading to the coast have been 

clogged, especially on weekends 

when most tourists go on vacation 

or return home. Kilometers of new 

highroads added over the past several 

years have helped alleviate the 

problem, especially on the Zagreb- 

Split section which was completed 

last year. Nevertheless, even on that 

road the flow of traffic can be slowed 

down or interrupted, especially at 

“traffic bottlenecks”, like in front of 

two single lane tunnels Mala Kapela 

and Sveti Rok, where traffic jams and 

even gridlocks are not uncommon. 

How to avoid traffic jams when traveling 

on a holiday? The main thing is 

to avoid weekends. Check the travel 

planner and schedule your trip accordingly. 

Every year, the Croatian 

National Tourist Board issues a bulletin 

for Croatian and foreign travelers 

with all the necessary information. 

It includes a detailed travel planner, 

with a list of days when heavy traffic is 

expected on the roads to the coast. 

Miroslav Fuček: Eco-photo 2006 

The Ferdinandovac Elementary 

School from the village of Ferdinandovac, 

which has only 260 pupils, is 

one of sixteen Croatian schools granted 

the status of the International 

Eco-school in 2001. Apart from their 

everyday projects aimed at preservation 

of their immediate environment 

and development of environmental 

awareness, the school is especially 

proud of their project titled Ecophoto, 

organized by the school for 

the fifth year (a small jubilee). 

Eco-photo is a student photography 

contest. The purpose of the Eco-photo 

is to develop in students love for the 

natural beauty of their homeland and 

critical thinking regarding the factors 

disturbing natural balance, while raising 

awareness of the ecological importance 

of living in harmony with 

nature and its unerring laws.

Krajobraz koji 

treba izmijeniti 

Snimio: Mario Đurasović

Eko revija broj 7 - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?