pdf format - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

176
x x x
Pomisli koliko rade svjetovnjaci, na pr. naši seljaci (moji domaći
- brat), a ipak su prilično zdravi, dosta su dugovjeki. Uzdržavanje
im je redovito slabije od našega. A zašto oni rade i muče se?
Istina, za stvari dozvoljene, ali ipak za stvari ovozemne koje,
bojati se je, često nastoje dobiti radi njih samih, da sebe uzdrže, malo
misleći na Boga i na drugi život. Kod njih je u tim poslima manjak,
malo ili ni malo dobre nakane. Rade većinom za svoj svijet, a za
Boga i dušu malo.
Pogotovo žalosno je za njih, ako se tako muče i rade u stanju
teškoga grijeha. U tom slučaju plod je njihova rada sigurno samo
zemaljski.
Pa zar nije za nas duhovne osobe sramota da se sinovi ovoga
svijeta više od nas trude, da oni više rade za zemlju nego mi za nebo,
da su oni pametniji obzirom na postizavanje zemaljskih probitaka
nego mi nebeskih.
A kod nas bi pamet imala više raditi. Više se učili, bolje smo
pamet izoštrili, neusporedivo više razmišljamo, a i propovjedamo o
ništetnosti zemaljskih dobara u usporedbi s nebeskima. - Zašto onda
nismo marljiviji ? Zašto onda provoditi toliko vremena u skitanju,
igranju, zabavi, čevrljanju, naklapanju ....
Zar nismo time i na sablazan i svjetovnjacima i braći, osobito
mlađoj; redovnicima - svećenicima.
Ako se ne bavimo svojim zvaničnim poslovima: molitvom,
korisnom naukom, pastorizacijom, onda bismo se morali zaposliti
materijalnim, plodonosnim radom, da ne budemo paraziti, muktožderi,
na teret i svjetovnjacima i drugoj svojoj braći.
Zar nije naš odgoj, naše školovanje bilo na teret našoj obitelji,
Provinciji, narodu? Pa još da budemo svojom krivnjom drugima na
teret i sada!
Ako nas je Bog počastio svećeničkim dostojanstvom, ako
imamo više znanja nego drugi, zar je to potpuno naša zasluga, pa