pdf format - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

da na temelju toga plandujemo. Zar ne moramo - u ovome slučaju
- svećeničku službu što više vršiti i znanje što neumornije i korisnije
po volji Božjoj iskorišćavati?!
Svećeničko dostojanstvo ne može nitko ni približno zaslužiti.
Različito znanje koje imamo, istina, stekli smo učenjem, i mukom,
ali oni, koji ovako znanje nemaju, nemaju ga, jer nisu učili, a nisu
učili ili jer im Bog nije dao dosta pameti ili prilike da mogu učiti ili
jer su, dok im je bilo vrijeme zgodno za nauk, morali obavljati druge
poslove (od kojih je plod bio kratkotrajan = cibi consumpti 678 na pr.).
Koliko ih ima koji su od vas bili nadareniji, za nauk voljniji a nisu
imali dopusta ili mogućnosti da uče. Pa ni u samoj Provinciji nema
se prava dičiti svojim svršenim višim školama. Nije to uvijek ni znak
više pameti ni zasluga. Ako je netko i nada reniji, to je opet dar Božji,
radi koje ga se ne smijemo uznositi.
Samo znanje često je sladak plod, daje nam ugodnih pogleda,
ra zu mjevanja, omogućuje nam i čini ugodnim daljne učenje, kod
saobraćaja, razgovora s drugim, daje nam mogućnost da se lakše
snalazimo, da smo ugodniji, društveniji. To je nama samima drago i
ugodno. Ugodno nam je i stoga što vidimo da smo drugima ugodni
i zanimljivi.
Dakle: znanje je često po sebi ugodniji plod rada, nauke, nego
li je plod drugi - materijalnih radova koji se brzo potroše (hrana,
odijelo, kakav uređaj.)
Radi ovih razloga naše kolege koji su ostali u svijetu s malenim
(osnovnim) ili nikakvim školama, našu braću laike, braću koja
nisu učila visoke (osobite) škole imamo smatrati kao one kojima je
naš zajednički Otac - Bog povjerio manje sjetilnu ugodnu službu
nego nama. Nikada ih radi toga ne smijemo prezirati. Ne smijemo
ni misliti da su oni dužni više raditi nego mi. Ne! Istina, svak mora
raditi posao koji mu posluh i potreba nalažu. Stoga će neučeni ili
manje učeni obavljati poslove za koje su - i obzirom na to - određe-
678 Probavljena jela.
177