pdf format - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

27. srpnja 1941. koji se za vrijeme komunističke
Jugoslavije slavio kao dan
ustanka u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Ubijeni su dakle od ustanika (četnika
i partizana). Nestor je bio župnik
u Drvaru. Skinuli su ga u Trubaru s vlaka
kada se je vraćao kući s hodočasnicima
s proštenja sv. Ane u Kosovu
(Knin) i zajedno s nekima ubili ga u jutarnjim
satima 27. srpnja 1941. Po narodnosti
bio je Nijemac. Gospodnetić
je bio župnik u Bosanskom Grahovu.
Istog su ga " ustaničkog " dana nakon
mise (bila je nedjelja) uhvatili i mučili
(doslovno ga pekli na ražnju!). Barišića
koji je bio župnik u selu Krnjeuši,
slični su ustanici u Krnjeuši isprebijali i
polumrtva bacili u zapaljenu crkvu. Na
Hrvatskoj strani u Senjsko-modruškoj
a sudbinu spomenutih svećenika doživio
je nešto kasnije i boričevački župnik
Vladimir Stuparić. Biskup mu je dodijelio
župu Sinac gdje su ga partizani
uhvatili i prije nego su ga ubili morao je
sam sebi iskopati grob.
Ukupan broj mučenika u Banjalučkoj
biskupiji, Banjaluka, bio je
25.
141
Vlč. Miroslav Bulešić
(1920. - 1947.)
Kolovoz
Vlč. Miroslav Bulešić rođen 13.
svibnja 1920. u Čabrunićima, u župi
Svetvinčenat studirao je bogosloviju
u Kopru, Gorici i Rimu. Godine 1947.
postao je podravnatelj Biskupskog
sjemeništa u Pazinu i ujedno je profesor
na sjemenišnoj gimnaziji. Među
suprotstavljenima (fašisti, partizani,
Nijemci) znao je pronaći uravnoteženo
stajalište, ali je svima znao reći
da ga je rodila majka Hrvatica. To mu
nisu opraštali fašisti, a Nijemci su ga
smatrali naklonjenim partizanima jer je
nekima od njih pomagao. Partizanima
je smetalo što su ga ljudi rado slušali,
a mladež se rado oko njega okupljala.
Neki su se komunisti izjasnili: "Dok
je ovaj živ, narod neće ići za nama niti
dolaziti na naše sastanke." Bulešić
je doznao za njihove prijetnje, ali nije
promijenio način djelovanja. Dapače,
znao je prijateljima reći: "Ako me ubiju,
ubit će me radi Boga i vjere." Prijetnja
je ostvarena 24. kolovoza 1947.