pdf format - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

činilo ju je još više otpornijom u borbi
protiv prolazne zemaljske sreće.
Svoj život provodila je kao i ostale
sestre u molitvi, radu, u čitanju duhovnog
štiva, razmišljanju. Listala je i
glasilo "Fra Rafo Kalinić - žrtva svoga
svećeništva" i usmjeravala svoj život
prema njemu. Ona kao i ostale sestre
prenosile su njegov kreposni život i mučeničku
smrt među vjernike s kojima su
razgovarale. U načelo svog života stavile
su fra Rafine dvije značajne odlike:
Bog je nazočan i vršenje volje Božje,
oružje protiv grijeha.
S. Cecilija kao i ostale sestre nisu
propuštale vršiti ono što im je Bog odredio
preko njihova Pravila, odredaba.
Bio je to put koji ih je vodio konačnoj
sreći. Istinitost o predanosti volji Božjoj
potvrđuje njezin dnevni život. Sve je
odisalo na djetinjstvo prema Bogu. Pomisao
na Njega jačalo je njezinu dušu,
a lice obasjano svijetlom Božjim, dokazivalo
je njezinu nutarnju sreću. Bila
je u svom samostanu marljiva pčelica,
tiha, susretljiva. U sestrama je gledala
160
Božju sreću koju je sigurno nastavila u
Nebu.
Suze njezine majke Ane bile su
opravdane jer joj je bilo teško rastaviti
se od kćeri kojoj je dala život. Ipak
se rastavila s nadom da će se jednog
dana vidjeti kad i ona s ovog svijeta
pođe k njoj u Nebo, uživati u vječnoj
sreći.
Shvatljivi su bili i jecaji opatice Suzane
i ostalih sestara. Čitav život sestre
su s njom provele u Božjoj obiteljskoj
radosti, u sestrinskoj zajednici i
zajedno dijelile žalost i radost. I nije se
bilo lako rastaviti. A da će sestre odsad
pratiti suze radosnice jasno je jer će
se jednog dana s njom sastati i s njom
vječno u Nebu prebivati.
Moramo biti svjesni da i mi putujemo
istim putem i da ćemo se jednog
dana sastati sa s. Cecilijom gdje je ona
sada. Njezin odlazak sa zemlje samo
je bio prijelaz preko mosta u drugi svijet,
preko kojeg ćemo i mi jednog dana
proći k Bogu kome smo služili i dobiti
nagradu za život vječni.
Urednik