pdf format - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

S Radom sam se upoznao kada je
dolazio u Makarsku posjećivati bolesnog
brata fra Petra. Kad se nastanio
u Splitu, često je posjećivao samostan
Gospe od Zdravlja u kome sam se i
ja nalazio. Otada smo bili još tijesnije
povezani. Kako je otvorio mehaničku
radnju u Splitu na Spinutu, svećenici
su mu i časne sestre dovozili kola na
popravak. Rade ih je bez straha primao
i redovito kola mukte popravljao.
Po tome je bio poznat u Splitu.
Posebna njegova odlika bila je kad
sam preuzeo uredništvo Fra Rafo Kalinić
- žrtva svoga svećeništva. Surađivao
je sa mnom. Dolazio bi mi s
autom, prenašao glasilo i odvodio po
selima bez ikakve naplate. Bila mu je
nakana da njegov trud bude na duhovnu
korist njegovo obitelji.
Sa mnom je išao svojim kolima i po
158
Slavoniji i raznašali bi župnicima fra
Rafino glasilo. Nije se bojao nikoga i
troškove nikada nije naplaćivao. Bio je
sretan kad bi vidio kako vjernici traže
fra Rafino glasilo.
Bio je vedar sve do zadnjih dana
svog života. U svojoj obiteljskoj kući
završio je ovozemni život i otišao k
svom i nebeskom ocu - Bogu.
U njegovoj obitelji došla je brzo
druga žrtva. Nije prošao ni mjesec i
po dana i njegov sin Ante (Tonći) za
njim odlazi s ovog svijeta da zajedno
s ocem prebiva u vječnoj sreći. Jedan i
drugi primili su nagradu od Boga. Uza
nj vječno prebivaju.
Obojica su pokopana u obiteljsku
grobnicu, jedan uz drugoga u Bisku,
čekajući dan Uskrsnuća kada će izaći
pred lice Božje da s Bogom uživaju u
vječnoj sreći.
Fra Petar Bezina