pdf format - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

iz Zaostroga, a ja isto pješice iz Splita.
Idemo tješiti ožalošćene, ranjene, u
crno zavijene za ocem, majkom, bratom,
sestrom, stricem, rodbinom i prijateljima.
Utjehu im dajemo koju komunisti
nisu mogli dati.
Nas dvojica uz provincijske dužnosti
upisujemo se kao izvanredni studenti
na bogoslovni fakultet u Zagrebu
i u Ljubljanu. Odlazimo povremeno u
Zagreb i Ljubljanu i polažemo ispite.
Obojica doktoriramo.
Kroz to vrijeme iz samostana pješice
idemo na župe. Susrećemo se s
vjernicima. Ulazimo u oštećene kuće.
Tješimo ih sjedeći na "katrigi" uz komin,
grijući se na vatri, krijepeći se zajedničkim
jelom iz drvene zdjele s drvenim
žlicama. U strahu odlazimo na spavanje.
Nema sobe. Samo je tavan, krevet
Žrtva Izakova (detalj), Caravaggio
30
s lepušinom, ševarom ili slamom, a ispod
nas čuju se ovce, koze, voli... Bilo
je tako više godina.
Težak je bio takav način pastoriziranja.
Nije bilo prevoznih sredstava.
Kratko vrijeme koristili smo bicikle. Za
motorna vozila trebalo je imati šoferski
ispit. Prijavio sam se na tečaj polaganja
šoferskog ispita u Splitu. Preko predavanja
ušao je u dvoranu neki čovjek i
pročitao odredbu komiteta po kojoj se
zabranjuje posjetiocima tečaja fra Petru
Bezini i fra Anđelku Milanoviću polaganje
šoferskog ispita. Neka uzmu
svoje takse i napuste dvoranu. Fra
Anđelko Milanović tog dana nije bio na
tečaju. Nakon sat vremena došao nam
je u samostan Gospe od Zdravlja neki
mladić kazati što je bilo kasnije. Rekao
mi je da je onaj čovjek s Komiteta na-