eko revija - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

EKO 

REVIJA 

E C O R E V I E W 

Vraćena milijardita 

boca ambalaže 

Priznanje automobilskih novinara Fondu 

Uspjeh akcije prikupljanja starih lijekova 

Počinje gradnja plinovoda prema Splitu 

GODIŠTE III - BROJ 12 

OŽUJAK 2007. 

GLASILO FONDA ZA ZAŠTITU OKOLIŠA 

I ENERGETSKU UČINKOVITOST 

PUBLICATION OF THE ENVIRONMENTAL PROTECTION 

AND ENERGY EFFICIENCY FUND 

TISKANICA Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Nazorova 50, 10000 Zagreb - poštarina plaćena u poštanskom uredu 10000 Zagreb

2 

GDJE JE ŠTO? 

FOND 

Vraćena milijardita boca 

ambalaže / Ljiljanka Mintoš-Svoboda i Lidija Tošić . . . . . . . . . . . . . . . 3 

Novinarke HINE i HRT-a dobitnice 

Velebitske degenije / Lidija Tošić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 

Zajmovi Fonda braniteljskim udrugama 

u dolini Neretve / Lidija Tošić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 

Priznanje automobilskih novinara Fondu / Lidija Tošić . . . . . . . . 6 

OTPAD 

Sanacija divljih odlagališta komunalnog otpada / Vesna Cetin . . . 7 

Uspjeh akcije prikupljanja starih lijekova / Ž.B. . . . . . . . . . . . 8 

Recikliranje po uzoru na prirodu / Suada Mustajbegović . . . . . . . 10 

ZAŠTITA OKOLIŠA 

Hrvatska je ratificirala Kyoto protokol / D.L. . . . . . . . . . . . . 11 

Hrvatska po zalihama vode peta u Europi / Ž.B. . . . . . . . . . . 14 

Prva hrvatska konferencija o sigurnosti hrane / Sanja Kalambura . . 16 

Svjetski meteorološki dan / Marina Bujan . . . . . . . . . . . . . . . 17 

Iscurilo 7000 litara nafte / D.L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 

Manjak ekološke svijesti i odgovornosti / Ž.B. . . . . . . . . . . . 22 

Prekasno žele zaustaviti gradnju tvornice / Ž.B. . . . . . . . . . . 26 

Očuvati travnjake i travnjačke 

voćnjake Žumberka / Kruno Kartus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 

Zaslanjenost tla u delti Neretve / Nebojša Jerković . . . . . . . . . . 31 

Uznemirujuća upozorenja - nestaje ribe / Nikolina Jurković . . . . 33 

Automobilsko putovanje 

u zelenu budućnost / Dražen Jambrović . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 

Mikroorganizmi čiste zrak / Sanja Kalambura . . . . . . . . . . . . . 37 

Skrb o rijetkim i ugroženim vrstama / Marija Barić . . . . . . . . . 39 

BISE Forum i vježba za eko-novinare / Mladen Volarić . . . . . . . . 41 

Održan 2. forum eko-novinara 

“Alert 07” / Ljiljanka Mintoš Svoboda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 

ENERGIJA 

Nadmetanje za lokaciju LNG terminala / D.L. . . . . . . . . . . . 46 

Počinje gradnja plinovoda prema Splitu / Ž.B. . . . . . . . . . . 48 

Uštedite na računima za grijanje 

i hlađenje / Ana Marija Kovačević . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 

REPORTAŽE I PRIKAZI 

Poštujte naše tragove / D.J. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 

Hušnjakovo / Edita Gregurić Cvenić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 

Žumberak - park prirode / Mladen Volarić . . . . . . . . . . . . . . . 56 

Rastoke / Nikolina Jurković . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58 

Ravna gora kod Varaždina - novi park prirode? / Roman Ozimec . . 60 

Jasni znakovi procvata maslinarstva / Dominik Strize . . . . . . . . 62 

IRIS / Dora Belamarić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64 

Dalmatinski pas / Roman Ozimec . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66 

Šparoga - riznica zdravlja / Ana Marija Kovačević . . . . . . . . . . . . 68 

Raj za ptice / Tomislav Lukić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 

Morski psi / Ivana Belić Šojat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70 

Divokoze na Velebitu / Krunoslav Rac . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72 

Planinski žutokrug / Krunoslav Rac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74 

Koralji, graditelji života / Ivan Goran Šojat . . . . . . . . . . . . . . . 76 

Most “Cetina” / Dominik Strize . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 

Jadera - Zara - Zadar / Nikolina Jurković . . . . . . . . . . . . . . . . . 78 

Sadnja lipe / Vesna Horvat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80 

Gajeta Kurnatarica / Ružica Cindori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 

Koprivnica / Vanja Vitelj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 

U Hrvatskoj dugovječnost? / Stanislava Opsenica . . . . . . . . . . . 84 

Tradicijski šokački jastuk / Ivana Rora . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 

Rapska torta / Dora Belamarić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 

Žene fotografi / Ružica Cindori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 

Branding Hrvatske - jesmo li svjesni 

svojih ljepota? / Nikola Bilandžija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88 

Rakovi na hrvatskim poštanskim markama / Edita Gregurić Cvenić . . 90 

Koliko vrsta mrava ima u Hrvatskoj? / Roman Ozimec . . . . . . . . 91 

Tsunami - valovi ubojice / Srđana Piasevoli . . . . . . . . . . . . . . . 92 

Što je biopiratstvo? / Ružica Cindori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 

MLADI I OKOLIŠ 

Edukativna eko-igra / Dominik Strize . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94 

EKO REVIJA eco review 

Poštovani čitatelji, 

Do vas je stigao već i dvanaesti broj 

naše i vaše Eko revije. Na počasnom 

mjestu ovoga sveska naći ćete vijest o 

tome da smo obilježili milijarditu vraćanu 

bocu. Ovaj podatak predstavlja 

velik uspjeh cijele zajednice i dokazom 

je kako smo bili u pravu uznastojeći na 

striktnoj provedbi Pravilnika koji je izazvao 

dvojbe pa i kratkotrajna protivljenja. 

Za manje od godinu i pol vraćeno je 

milijardu boca ambalaže čime je količina 

vraćenoga otpada dosegla čak 83.000 tona. Prije početka primjene 

Pravilnika za ovu količinu trebalo je šest do sedam godina prikupljanja! 

Veseli nas rečeni uspjeh, a i godi nam da je u izvještaju EU komisije o 

napretku Hrvatske u procesu pristupanja upravo način gospodarenja 

ambalažnim otpadom odlično ocijenjen, te su predstavnici EU komisije 

za poglavlje Okoliš iznenađeni brzinom i efikasnošću provedbe ovog 

Pravilnika. Ipak, ponosom nas ispunja sama spoznaja da smo u našoj 

sredini potaknuli oblikovanje svijesti o potrebi prikupljanja otpada, 

jer novčana naknada za vraćene boce sigurno nije presudno utjecala 

na ovako velik uspjeh na samom početku primjene Pravilnika. 

Hrvatski sabor ratificirao je Kyoto protokol čime se naša država priključila 

većini zemalja svijeta koje djelatno smanjuju proizvodnju stakleničkih 

plinova i pridonose spašavanju našeg planeta. Najavljujemo 

pravilnik o zbrinjavaju starih lijekova i otrovnih tvari, opasnoga otpada 

koji desetljećima opterećuje gospodarstvo i društvo u cjelini. Donosimo 

niz članaka koji obrađuju šire poimanje zaštite okoliša kao što je 

problem slanosti poljodjelskih površina, oštećenja naftovoda izazvanih 

pokušajima krađe nafte, o izgradnji plinovoda koji će u energetskom 

smislu bitno pridonijeti boljitku gospodarstva i kućanstava itd. 

U reportažama i putopisima nudimo vam obilje podataka slikom i 

riječju o pravim biserima Hrvatske koji su sačuvali čistoću i svoje 

prvotne krajobrazne vrijednosti i koje nam valja brižljivo čuvati za 

naše potomke. Žumberak, Rastoke, Ravna gora kod Varaždina, Park 

Hušnjakovo i druge prirodne ljepote neprocjenjivo su blago, kojiput 

nepravedeno prepušteno sebi samome i skrbi entuzijasta. Skrećemo 

vam pozornost na skrivene vrijednosti plodova kao što su maslina ili 

šaroga, upoznajemo vas s predivnom pasminom našega dalmatinskog 

psa, čudesnom svijetu velebitskih divokoza i odlikama jadranskih koralja. 

Napokon, čitali smo za vas nekoliko važnih knjiga s područja 

ekologije i razgledali izložbe. Drago nam je da i u ovom svesku imamo 

vijest o poticanju zaštite okoliša kako se provodi u našim osnovnim 

školama. 

Vjerujemo da ćete i u ovom broju čitateljski uživati i zamisliti se nad 

dobrim primjerima zaštite ili ružnim primjerima onečišćenja okoliša. 

Srdačno vaš 

Vinko Mladineo, glavni urednik 

ISSN 1845-5107 

EKO REVIJA 

glasilo Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

ECO REVIEW 

Publication of the Environmental Protection and Energy 

Efficiency Fund 

Glavni urednik: Vinko Mladineo 

Izvršni urednik: Igor Mrduljaš 

Pomoćnica urednika: Lidija Tošić 

Grafičko oblikovanje: Mario Đurasović 

Nakladnik: Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

10000 Zagreb, Ksaver 208, tel.: 01/5391-800 

e-pošta: kontakt@fzoeu.hr, www.fzoeu.hr 

Revija izlazi dvomjesečno i raspačava se besplatno 

Kompjuterska priprema i tisak: 

GIPA d.o.o., 10000 Zagreb, Magazinska 11, tiskara@gipa.hr

Uspješna primjena Pravilnika ministrice Marine Matulović Dropulić 

Vraćena milijardita 

boca ambalaže 

nešto manje od godine i pol dana 

U građani su u trgovine vratili milijardu 

boca čime je ukupna količina prikupljenog 

ambalažnog otpada dosegnula 

83.000 tona, za što je prije trebalo šest 

do sedam godina. 

U povodu obilježavanja Dana planeta 

Zemlja Fond za zaštitu okoliša i energetsku 

učinkovitost dodijelio je u Zagrebu, 

Splitu i Vukovaru nagradu za prikupljenu 

milijarditu jedinicu ambalaže. 

Direktor Fonda Vinko Mladineo uručio je 

u zagrebačkom Superkonzumu na Črnomercu 

Jeleni Čajić ček od 5.000 kuna 

za vraćenu “zlatnu” bocu. Tom prilikom 

Mladineo je istaknuo ne samo ekološki 

nego i gospodarski značaj Pravilnika što 

je u konačnici rezultiralo otvaranjem novih 

radnih mjesta u sektoru prikupljanja, 

transporta i oporabe ambalaže. U izvještaju 

EU komisije o napretku Hrvatske u 

procesu pristupanja upravo je način gospodarenja 

ambalažnim otpadom odlično 

ocijenjen, te su predstavnici EU komisije za poglavlje Okoliš iznenađeni brzinom i 

efikasnošću provedbe ovog Pravilnika. 

Dodjela nagrade u Vukovaru upriličena je 

u Veleprometovoj trgovini, a među mnogim 

koji su došli predati PET-ambalažu, 

bila je i mlada majka Marinela Huđik, 

koja je sa svojim desetomjesečnim sinom 

Ivanom osvojila nagradni bon od 

Zadovoljna ministrica 

zaštite okoliša Marina 

Matulović Dropulić 

3.000 kuna. 

“Iznenađena sam ovim događajem! Svakodnevno 

dolazim u ovu trgovinu po namirnice 

za svoju obitelj, a prazne plastične 

boce od soka i vode vraćam kad nam 

se u kući sakupi desetak. Smatram da 

svi moramo pridonijeti zaštiti i očuvanju 

okolia, a ovo je jedan od načina kao se 

možemo odgovorno ponašati”, komentira 

iznenađena Marinela. Simbolični veliki 

okvir sa bonom od 3.000 kuna objeručke 

je prihvatio mali Ivan, a župan Božo Galić, 

koji je uz predstavnike Fonda i gradskog 

pročelnika za komunalne djelatnosti 

Milu Kunca bio nazočan, događanje je 

završio riječima: “Na mladima je da nastave 

raditi na zaštiti okoliša tamo gdje 

mi smo mi započeli”. 

Nagradu je dobila i splitska umirovljenica 

Mara Veljović kojoj je prigodan ček u trgovini 

Tommy uručila pomoćnica direktora 

Fonda Amalija Ikšić. Splitsko-dalmatinska 

županija četvrta je po broju skupljenih 

boca – ustvrdila je Ikšić, dodajući kako na 

ljestvici kolikoće prednjače Grad Zagreb 

te Šibensko-kninska i Zadarska županija. 

Ljiljanka Mintoš-Svoboda i Lidija Tošić 

Snimke: Lijljanka Mintoš Svoboda 


FOND 

3

FOND 

Novinarke HINE I HRT-a dobitnice 

Velebitske degenije 

Marina Bujan, novinarka Hine, Snježna 

Babić s Hrvatske televizije i novinarka 

Drugog programa Hrvatskog radija 

Dubravka Družinec-Ricijaš dobitnice su 

ovogodišnje novinarske nagrade Velebitska 

degenija koju devetu godinu podjeljuje 

Zbor novinara za okoliš HND-a i 

tvrtka APO d.o.o. 

Članak “Počinje proizvodnja bio-dizela 

na koji bi uskoro mogli voziti autobusi 

ZET-a” Marine Bujan Povjerenstvo je 

ocijenilo najboljim u konkurenciji tiskanih 

radova zato što je autorica, usprkos 

uobičajenom i šturom agencijskom stilu, 

uspjela na malo prostora temeljito i 

učinkovito obraditi vrlo aktualnu temu 

i upozoriti da bi Hrvatska kao buduća 

članica Europske unije, do 2020. godine 

trebala 20 posto tradicionalnih goriva u 

prometu zamijeniti bio-gorivom. Tekst je 

imao velikog odjeka u javnosti te su ga 

prenijeli gotovo svi mediji u Hrvatskoj. 

Kolegica Bujan je ovim člankom bitno 

doprinijela popularizaciji proizvodnje i 

korištenja bio-goriva, a zainteresirala je 

i poljoprivredne proizvođače za proizvodnju 

uljane repice. 

Korištenje obnovljivih izvora energije 

promiče i Snježana Babić u televizijskom 

prilogu “Solarna energija u EU i RH” 

4 EKO REVIJA eco review 

objavljenom u HTV-ovoj emisiji “Ekozona”. 

Iznoseći nove podatke i činjenice, 

uspoređujući uspjehe i dostignuća razvijenijih 

od nas, te konvencionalnu i alternativnu 

energiju s ekološkog aspekta i 

motrišta potrošača, novinarka ukazuje na 

koristi korištenja sunčeve energije. 

Koristeći se radijom, kao najbržim medijem, 

novinarka Dubravka Družinec-Ricijaš 

u emisiji “Konvoj” iznimno je brzo oba- 

vijestila javnost o ekološkoj katastrofi u 

kojoj je autocisterna udarila u kuću u Palešniku, 

selu na bjelovarskom području. 

Izvještavajući o nesreći, novinarka je 

upozorila na opću i dugotrajnu opasnost 

od autocisterni na našim cestama. 

Ovogodišnja Velebitska degenija po prvi 

put je podijeljena u Šibeniku. Nagrada se 

sastoji od skulpture akademskog kipara 

Stjepana Divkovića i novčane iznosa od 

12.000 kuna. Nagrađenim novinarkama 

nagrade su uručili šibensko-kninski župan 

Goran Pauk, šibenska gradonačelnica 

Neda Klarić i direktor APO d.o.o. Damir 

Subašić. 

Uoči dodjele nagrada u Gradskoj vijećnici 

upriličen je i Okrugli stol o razvoju elektroenergetskih 

postrojenja u Hrvatskoj i 

zaštiti okoliša. Tom prigodom direktor 

Fonda za zaštitu okoliša i energetsku 

učinkovitost Vinko Mladineo uručio je 

Vjesnikovom novinaru Željku Bukši posebno 

priznanje za izvanredan doprinos 

promicanju ekološkog novinarstva, kao i 

tema vezanih za energetsku učinkovitost 

i korištenje obnovljivih izvora energije. 

Tekst i snimke: Lidija Tošić

Zajmovi Fonda braniteljskim 

udrugama u dolini Neretve 

Fond za zaštitu okoliša i energetsku 

učinkovitost odobrio je zadruzi branitelja 

“Modro-zelena” zajam u iznosu 

od 1,7 milijuna kuna za projekt “Ekološki 

uzgoj autohtonih vrsta maslina u 

dolini Neretve”, a udruzi dragovoljaca 

i veterana Domovinskog rata Dubrovačko-neretvanske 

županije 200.000 kuna 

donacije za sanaciju divljih odlagališta 

koja se nalaze uz deltu Neretve. 

Ugovore su u nazočnosti potpredsjednice 

Vlade i ministrice obitelji, branitelja i 

međugeneracijske solidarnosti Jadranke 

Kosor potpisali direktor Fonda Vinko Mladineo 

i upravitelj zadruge Nebojša Jerković 

te predsjednik udruge dragovoljaca 

Mijo Vukušić. 

Potaknuti Vladinim Operativnim planom 

podizanja trajnih nasada u Republici Hrvatskoj 

udruga “Modro-zelena” izradila 

je projekt ekološkog uzgoja autohtonih 

vrsta maslina u dolini Neretve kojim će 

se potaknuti poljoprivredna proizvodnja, 

ali i razvoj ruralnog prostora. Vlastitom 

proizvodnjom i proizvodnjom kooperanata-maslinara 

zadruga želi stvoriti vrhunski 

brand maslinovog ulja i proizvoda 

od maslinovog ploda s oznakom “Izvorno 

hrvatsko”. Na realizaciji projekta planiraju 

zaposliti šest razvojačenih branitelja 

i jednog poljoprivrednog tehničara i inženjera 

agronomije. 

Udruga dragovoljaca i veterana domovinskog 

rata RH, podružnica Dubrovačko-neretvanske 

županije uz pomoć financijske 

pomoći Fonda započet će sanaciju divljih 

odlagališta koja se nalaze uz vodotok rijeke 

Neretve. Zbog nepristupačnosti lokacija 

nužno je obaviti ručno čišćenje i 

prikupljanje aluvijalnog otpada koji se 

kontinuirano skuplja na obalama Neretve 

te tako ugrožava biljna i životinjska 

staništa i narušava elemente krajobraza. 

U suradnji s Udrugom i lokalnim komu- 

nalnim poduzećem u akciji će sudjelovati 

i zadruga branitelja “Modro-zelena”, koja 

okuplja i skrbi se o nezaposlenim razvojačenim 

braniteljima doline Neretve te 

udruga Športskih ribolovaca Veteran 91. 

Fond u sklopu svog programa podržava 

i ostale ekološke projekte braniteljskih 

udruga i zadruga te je za tu namjenu već 

odobrio 2,1 milijun kuna. 

Potpredsjednica Vlada i resorna ministrica 

Jadranka Kosor izrazila je zadovoljstvo 

što se i ekološkim projektima pomaže 

hrvatskim braniteljima. Istaknula je da 

je njeno Ministarstvo od 2004. godine 

potpomoglo rad 61 braniteljske zadruge. 

Za program stručnog osposobljavanja i 

zapošljavanja nezaposlenih hrvatskih 

branitelja u ovoj godini osigurano je 40 

milijuna kuna, što je pet milijuna više 

nego u prošloj godini. 

Tekst: Lidija Tošić 

Snimak: Boris Sabljić 


FOND 

5

FOND 

Priznanje automobilskih 

novinara Fondu 


okviru 13. izbora za HR auto 2007. 

U godine Zbor automobilskih novinara 

Hrvatskog novinarskog društava dodijelio 

je posebno priznanje za ekologiju Fondu 

za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

za organizaciju sustava gospodarenja 

otpadnih guma i vozila. 

HR auto je najstariji izbor automobila 

godine u Hrvatskoj koji okuplja većinu 

redakcija automobilskih magazina, priloga, 

online izdanja, televizijskih i radijskih 

emisija. Nagrada se dodjeljuje 

za prva tri mjesta – Zlatni, Srebreni te 

Brončani volan, kao i četrnaest posebnih 

priznanja u kategorijama dizajna, ekologije, 

obiteljskog automobila, poslovne 

limuzine, lakog gospodarskog vozila, najatraktivnijeg 

coupea i kabrioleta, najpovoljnije 

kupnje, sigurnosti, tehničke 

inovacije, terenca, gradskog automobila, 

promocije i najprodavanijeg modela. 

Direktor Fonda je istaknuo zadovoljstvo 

što je i novinarska struka prepoznala i 

pozitivno vrednovala aktivnosti i napore 

koje Fond ulaže u ekološke projekte, a 

posebno u organizaciju sustava gospodarenja 

posebnim kategorijama otpada. 

Od početka primjene pravilnika o otpadnim 

gumama i vozilima prikupljeno je 

16.500 tona otpadnih guma i oko 1.600 

otpadnih automobila. 

Lidija Tošić

Sanacija divljih odlagališta 

komunalnog otpada 

Republici Hrvatskoj se godišnje pro- 

U izvede približno 13,2 milijuna tona 

otpada od čega komunalni otpad čini 

oko 1,2 milijuna tona ili 9,1%. Imajući 

u vidu broj stanovnika naše zemlje, 

svaki Hrvat godišnje proizvede oko 270 

kg otpada. Glavnina komunalnog otpada 

odlaže se na službena odlagališta komunalnog 

otpada koja su većinom neuređena, 

nedovoljno kontrolirana i sa znatnim 

negativnim utjecajem na okoliš. 

Uređenje i vođenje odlagališta komunalnog 

otpada u djelokrugu je jedinica 

lokalne samouprave koje su obvezne dovesti 

njihovo stanje na zakonom propisanu 

razinu. Međutim zbog nedostatne 

kontrole nad tokovima otpada od njegovog 

nastajanja do konačnog zbrinjavanja, 

česta je praksa odlaganja otpada 

na neslužbena odlagališta tvz. divlja 

odlagališta. 

S ciljem osiguravanja dodatnih sredstava 

za financiranje programa zaštite okoliša 

(uključujući uređenje i izgradnju sustava 

gospodarenja otpadom) 2004. godine 

osnovan je Fond za zaštitu okoliša i 

energetsku učinkovitost. Tijekom 2004. i 

2005. godine Fond je pokrenuo niz aktivnosti 

na području zaštite okoliša uključujući 

sanaciju odlagališta komunalnog 

otpada, sanaciju “divljih” odlagališta, 

financiranje projekata koji potiču izbje- 

gavanje i smanjenje nastajanja otpada 

u proizvodnim procesima, financiranje 

sustava obrade otpada i iskorištavanje 

njegovih vrijednih svojstava. 

Zbog velikog broja prijava jedinica lokalne 

samouprave i rješenja inspekcije 

zaštite okoliša, Ministarstva zaštite okoliša, 

prostornog uređenja i graditeljstva 

koje su dostavljene Fondu pristupilo se 

sustavnoj sanaciji “divljih” odlagališta, 

te je na području Hrvatske evidentirano 

preko 1.500 lokacija na kojima je nekontrolirano 

odlagan komunalni otpad. 

Najveći broj divljih odlagališta na svom 

području prijavila je Zadarska županija, 

i to preko 150 lokacija, a zatim slijede 

Vukovarsko-srijemska županija, te Karlovačka 

i Splitsko-dalmatinska županija s 

oko 80 prijavljenih divljih odlagališta. 

Sufinanciranje sanacije divljih odlagališta 

Fond provodi prema kriterijima 

Pravilnika o uvjetima i načinu dodjeljivanja 

sredstava Fonda za zaštitu okoliša 

i energetsku učinkovitost, te kriterijima 

i mjerilima za ocjenjivanje zahtjeva za 

dodjeljivanje sredstava Fonda (NN broj 

183/04), a prednost za sanaciju imaju 

divlja odlagališta koja se nalaze na područjima 

posebne državne skrbi, u zoni 

zaštićenih područja prirodne i kulturne 

baštine ili ako se to odredi u provedenom 

inspekcijskom nadzoru odlagališta. 


OTPAD 

U protekle dvije godine Fond je temeljem 

ugovornih odnosa za sanaciju divljih 

odlagališta osigurao sredstva u iznosu 

od 49 milijuna kuna, odnosno 65% 

vrijednosti ukupnih ulaganja. Rečenim 

sredstvima Fond će sufinancirati sanaciju 

540 divljih odlagališta u 145 jedinica 

lokalne samouprave, te u dva nacionalna 

parka i dva parka prirode. 

Od ukupno ugovorenih sanacija divljih 

odlagališta do konca ožujka ove godine 

realizirana je sanacija 253 divlja odlagališta 

u 77 jedinica lokalne samouprave 

te u dva parka prirode i jednom nacionalnom 

parku. Pritom je iz okoliša uklonjeno 

76.000 m 3 komunalnog otpada, 

62 tone metalnog glomaznog otpada i 2 

tone otpadnih guma, a za realizirane sanacije 

divljih odlagališta Fond je isplatio 

20 milijuna kuna. 

Do konca srpnja predviđen je završetak sanacije 

130 divljih odlagališta u 26 jedinica 

lokalne samouprave, a za njihovu sanaciju 

Fond će isplatiti oko 8 milijuna kuna. 

Tekst i snimke: Vesna Cetin 

7

8 

OTPAD 

Uspjeh akcije prikupljanja 

starih lijekova 

Tijekom akcije zbrinjavanja starih lijekova 

iz domaćinstava, koja je na 

zagrebačkom području trajala od 15. 

prosinca 2006. do 15. veljače ove godine 

prikupljeno je čak jedanaest kontejnera 

zapremine 700 litara punih lijekova, 

dakle oko 8000 litara, izvjestili 

su organizatori akcije, Gradski ured za 

zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje, 

Zavod za javno zdravstvo grada 

Zagreba i farmaceutska tvrtka Pliva. Tako 

dobri rezultati postignuti su zahvaljujući 

iznimno velikom odazivu građana, bitno 

većem nego u dvije ranije akcije provedene 

2002. i 2003. u kojima je skupljeno 

gotovo 12 tona starih lijekova. 

Spremnici za stare lijekove bili su, prema 

riječima pomoćnika pročelnika Gradskog 

ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu 

i branitelje Tihomira Majića, postavljeni 

na 11 lokacija, u svim zagrebačkim 

domovima zdravlja, a građani su letke 

s točnim adresama mjesta za odlaganje 

starih lijekova i uputama mogli naći u 

svojim ambulantama. Stariji građani koji 

zbog zdravstvenog stanja nisu mogli hodati 

do kontejnera u domovima zdravlja 

javljali su se u gradski Zavod za javno 


zdravstvo pa su ekipe otišle do njih. 

Građani su na početku akcije upozoreni 

kako lijekovi kojima je istekao rok trajanja 

mogu postati nedjelotvorni te opasni 

po zdravlje i okoliš, pa se stoga moraju 

odlagati u posebne spremnike i uništavati 

spaljivanjem, kako njihov sadržaj ne 

bi dospio u okoliš, a građani su pozvani 

da odvoje nekoliko minuta i pregledaju 

svoje “kućne ljekarne”. 

Uskoro pravilnik o 

medicinskom otpadu 

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog 

uređenja i graditeljstva uskoro 

će nakon niza pravilnika o gospodarenju 

raznim vrstama otpada kao što 

su ambalažni otpad, otpadna guma, 

vozila, ulja, baterije i akumulatori, 

donijeti i pravilnike o medicinskom 

otpadu te o elektroničkom otpadu, 

najavila je ministrica Marina Matulović 

Dropulić. 

Cilj akcije bio je potaknuti građane da 

dotrajale lijekove, umjesto da ih bacaju 

u smeće ili nepotrebno skladište u kućama, 

i nakon završetka akcije nastave 

odlagati u za to predviđene spremnike, 

a ima ih svaka ljekarna u sustavu Gradskih 

ljekarni, rekao je pročelnik Gradskog 

ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu 

i branitelje dr. Zvonimir Šostar. Predsjednik 

Uprave Pliva Hrvatska Matko Bolanča 

upozorio je kako se lijekove nikako ne 

smije bacati u komunalni otpad, već ih 

kao i ostali opasni otpad iz domaćinstva 

(baterije, boje, lakove, kemikalije itd.) 

treba odvojeno prikupljati, te uz poseban 

nadzor odvesti do mjesta konačnog 

propisanog zbrinjavanja. 

Osim pravilnog zbrinjavanja starih lijekova 

i zaštite okoliša, cilj te akcije bio je 

steći bolji uvid u to koje lijekove građani 

najčešće ne iskoriste, već ih čuvaju u 

svojim kućnim ljekarnama. “Očito građani 

mole liječnike da im izdaju recept 

za neki lijek koji im u biti ne treba, ali 

ga je dobro imati kod kuće. Upravo smo 

zato željeli potaknuti građane da više ne 

čuvaju stare lijekove nego da ih redovito

acaju. Preporučujemo im da ih vraćaju 

svojim liječnicima, koji ih imaju gdje 

odložiti”, rekla je dr. Danijela Štimac iz 

Odjela za farmakoepidemiologiju Zavoda 

za javno zdravstvo. 

Organizatori akcije istaknuli su i da je 

Hrvatska po očuvanosti okoliša 12. zemlja 

na svijetu, pa svi skupa snose veliku 

odgovornost da u budućnosti takva 

i ostane. Nakon završetka akcije analiza 

prikupljenih lijekova kojima je istekao 

rok trajanja pokazala je da su 93,8 posto, 

odnosno 12.488 pakiranja, lijekovi koji 

se izdaju na recept, a prepisuju se u terapiji 

kroničnih bolesti. Najbrojniji među 

njima su oni koji se koriste u liječenju 

kardiovaskularnih bolesti, bolesti središnjeg 

živčanog sustava, te analgetici i 

antibiotici, rekla je dr. Štimac. Činjenica 

da se najviše bacaju lijekovi koji se koriste 

u terapiji kroničnih oboljenja ukazuje 

kako se pacijenti ne pridržavaju u dovoljnoj 

mjeri uputa liječnika, odnosno nisu 

ustrajni u primjeni terapije, rekla je dr. 

Štimac i dodala da je u kontejnerima bilo 

svega 6,2 posto, odnosno 832 pakiranja 

lijekova koji se kupuju bez recepta. 

Predsjednik Uprave Plive-Hrvatska izrazio 

je zadovoljstvo organizatora što su 

se u akciju uključile i neke ustanove i 

domovi zdravlja koji inicijalno nisu bili 

obuhvaćeni akcijom, ali su im izašli u 

susret i omogućili odlaganje njihovih 

starih lijekova. Tako se, primjerice, u 

akciju uključio Ured za poljoprivredu i 

šumarstvo Grada Zagreba s određenom 

količinom takozvanih humanih lijekova 

koji se primjenjuju u veterinarskoj medicini. 

Akcija je provođena u suradnji s ovlaštenom 

zagrebačkom tvrtkom C.I.A.K. 

koja je redovito praznila spremnike i 

lijekove odvozila u Vojnić, gdje ima vlastito 

skladište opasnog otpada. Naime, 

lijekovi, što mnogi ni ne znaju, spadaju 

u opasni otpad. Za vrijeme akcije stručnjaci 

Zavoda za javno zdravstvo Grada 

Zagreba na mjestu privremenog uskladištenja 

razvrstavali su lijekove i obavljali 

početnu analizu sadržaja. Po završetku 

kvantitativne i kvalitativne analize, prikupljeni 

lijekovi zbrinut će se na siguran 

i prihvatljiv način termičkom obradom u 

specijalnim spalionicama u Austriji i Njemačkoj, 

jer u Hrvatskoj takve spalionice 

zasad ne postoje. Cjelokupne troškove 

odvoza, skladištenja i spaljivanja lijekova 

snosila je Pliva. 

Time je spriječeno da velika količina tog 

opasnog otpada ne završi, kao što je 

to nažalost uobičajeno, u komunalnom 

otpadu na zagrebačkom odlagalištu Jakuševac. 

(Ž.B.) 

EKO REVIJA 9 

eco review

OTPAD 

Kompostiranje 

Recikliranje po uzoru na prirodu 

Dnevno produciramo značajne količine 

biorazgradivog otpada koji 

obično završava u komunalnom otpadu 

i time dodatno opterećuje odlagališta. 

Čak trećinu otpadaka čini upravo otpad 

organskog podijetla koji sami možemo 

reciklirati. Ono što pojedinac ili obitelj 

može učiniti, osobito ako živi na selu 

ili mjestu gdje uvjeti to dozvoljavaju je 

kompostiranje. 

Prirodni proces kojim od otpada organskog 

podrijetla nastaju vrijedne organske 

tvari nazivamo kompostiranje. Time 

zatvaramo prirodni ciklus kruženja tvari 

u prirodi i tako doprinosimo smanjenju 

volumena otpada i rasterećenju komunalnih 

odlagališta, smanjenju onečišćenja 

tla, vode i zraka te smanjenju troškova 

odlaganja otpada. 

Sve što potječe iz prirode i što preradom 

nije izgubilo prirodne osobine možemo 

reciklirati kompostiranjem. Pri procesu 

kompostiranja treba voditi računa da 

se na kompostnu hrpu ne smiju odlagati 

osjemenjeni korovi, bolesne biljke, 

otpaci kuhanih jela, meso i kosti. 

Razgradnja organskog otpada odvija se 

uz pomoć mikroorganizama uz prisutnost 

kisika, a da bi razgradnja tekla uspješno 

potrebno je osigurati optimalnu vlažnost, 

prozračnost i temperaturu kompostne 

hrpe. Što organske otpatke bolje 

usitnimo, brže će teći procesi razgradnje, 


jer tako mikroorganizmi dobivaju veću 

površinu za svoju aktivnost. Na konačnu 

kvalitetu komposta utječe i sam sastav 

kompostne smjese, tako najpovoljnije 

osobine postižemo miješanjem oko dvije 

trećine vlažnog, zelenog, hranjivog materijala 

bogatog dušikom i jedne trećine 

suhog lišća, slame, crnogoričnih iglica, 

piljevine, granja i drugog materijala bogatog 

ugljikom. 

Kompostirati možemo tijekom cijele godine, 

imajući u vidu da se aktivnost mikroorganizama 

smanjuje zbog hladnoće, 

tako, kompostnu hrpu zimi treba zaštititi 

od prevelike vlage i hladnoće, a ljeti od 

isušivanja redovito provjeravajući vlažnost. 

Kompostirati možemo u hrpi koja 

može biti slobodnostojeća, ograđena 

drvom, opekom, žicom ili u posebnim 

komposterima koji su dostupni u trgovini. 

Specijalna posuda tzv. komposter 

osobito je pogodna, jer se može držati 

na balkonu ili garaži. 

Uz pretpostavku da imamo vrt i odlučimo 

se za najjednostavniju i najjeftiniju 

metodu, tj. kompostiranje u hrpi, 

potrebno je predvidjeti mjesto za dvije 

hrpe te mjesto za odlaganje suhog, drvenastog 

vrtnog otpada. Površina koju 

će zauzeti kompostište ovisi o veličini 

vrta i okućnice, a minimalna potrebna 

površina iznosi 3-4 četvorna metra. Na 

jednom mjestu skupljamo zalihe suhog, 

drvenastog otpada iz vrta (lišće, suho 

pruće, usitnjeno granje, grančice, iverje, 

piljevinu…) koji služi za miješanje 

s kuhinjskim otpadom, čime se regulira 

vlažnost i poboljšava struktura otpada 

koji namjeravamo kompostirati. 

Prva hrpa je privremena hrpa, sačinjena 

od podloge koju čini krupniji materijal 

(usitnjeno granje, grančice, iverje) te 

ograđena drvetom i žicom. Na nju se 

odlaže otpad nastao u kuhinji i vrtu, 

vodeći računa da se uvijek miješa sa 

suhim, drvenastim vrtnim otpadom te 

posipa s malo gašenog vapna, kamene 

prašine ili pokrije tankim slojem zemlje 

kako bi se neutralizirali mirisi i spriječilo 

skupljanje mušica. Hrpu je potrebno 

povremeno rastresti vilama. Ovako 

prikupljeni organski otpad, najkasnije 

nakon tri mjeseca, treba prebaciti na 

drugo mjesto, tj. konačnu kompostnu 

hrpu koju treba ostaviti da dozrijeva,

vodeći računa o vlažnosti i prozračnosti 

materijala. Nakon formiranja druge hrpe 

kompostiranje teče dalje tako da otpad 

iz kuhinje i vrta nastavimo odlagati na 

privremenu hrpu, na već opisani način. 

Najkasnije poslije tri mjeseca materijal s 

privremene hrpe prebacimo na hrpu koja 

dozrijeva. Poželjno je prethodno rastresti 

materijal na konačnoj hrpi pa tek onda 

na njega položiti novi materijal s privremene 

hrpe i to tako da ih međusobno ne 

miješamo. Hrpu pokrijemo i ostavimo da 

dozrijeva. 

Hrvatska je ratificirala Kyoto protokol 

koji državama potpisnicama ograničava 

ispuštanje tzv. stakleničkih plinova 

koji potiču globalno zagrijavanje. 

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog 

uređenja i graditeljstva izradilo je nacrta 

prijedloga Zakona o potvrđivanju Kyoto 

protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih 

naroda o promjeni klime. Hrvatski 

sabor ratificirao je Kyoto protokol koji 

će stupiti na snagu za Republiku Hrvatsku 

90. dan od dana polaganja isprave 

o ratifikaciji kod depozitara Protokola, 

glavnog tajnika UN-a Ban Ki Moona, navode 

u Ministarstvu. 

Kyoto protokol stupio je na snagu 16. 

veljače 2005. i do danas ga je ratificiralo 

169 država, od ukupno 189 stranaka 

Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda 

o promjeni klime (UNFCCC). Hrvatska 

to dosad nije mogla zbog u Protokolu 

određenog vrlo nepovoljnog izračuna 

dopuštene emisije stakleničkih plinova 

koji bi znatno otežao razvoj energetike 

i cijelog gospodarstva i Hrvatskoj donio 

velike dodatne troškove. Na zasjedanju 

12. konferencije stranaka UNFCCC u Nairobiju 

krajem prošle godine prihvaćena 

Opisani način kompostiranja pogodan je 

za kućanstva s malim vrtom. 

U kućanstvima s prostranim vrtom i okućnicom, 

velike količine organskog otpada 

omogućuju da se odmah složi konačna 

slobodnostojeća hrpa, a novonastali biootpad 

slaže se uz postojeću hrpu tako 

da se ona produžuje ili se načini nova 

kompostna hrpa. 

Ovisno o veličini vrta i domaćinstva, o 

količini organskog otpada, o površini 

koju imamo na raspolaganju za kompostište 

izabiremo način recikliranja bioma- 

Hrvatska je ratificirala 

Kyoto protokol 

Na nedavno održanoj konferenciji UN-ovog međuvladinog panela o klimatskim 

promjenama (IPCC) u Parizu utvrđeno je da globalno zagrijavanje u najvećoj 

mjeri uzrokuje čovjek i njegovo djelovanje 

je odluka kojom su Hrvatskoj priznate 

specifične okolnosti vezane za emisije 

stakleničkih plinova prije i poslije 1990. 

godine, a koje proizlaze iz strukture energetskog 

sustava u okviru bivše države 

(SFRJ). Naime, Hrvatska je prije rata financirala 

gradnju više velikih elektrana u 


terijala, a ovisno o uvjetima kompostiranja 

(sastav mješavine otpada, vlažnost, 

temperatura, prozračnost), nakon 6 - 12 

mjeseci iz organskog otpada nastaje prirodno 

gnojivo bogato hranjivim tvarima 

– kompost. 

Zreo kompost izgleda ujednačeno, tamnosmeđe 

do crne je boje, miriše na 

šumsku zemlju, a koristi se za povećanje 

mikrobiološke aktivnosti tla te time 

doprinosi poboljšanju strukture i same 

kvalitete tla. 

Suada Mustajbegović 

drugim republikama tadašnje države što 

se vraćalo isporukama električne energije, 

ali su emisije stakleničkih plinova 

iz tih elektrana kod određivanja kvota u 

Kyoto protokolu umjesto Hrvatskoj priznate 

Srbiji i Bosni i Hercegovini. 

Zbog tog i drugih razloga emisija stakleničkih 

plinova po stanovniku u Republici 

Hrvatskoj iznosila je 2000. godine 

6,6 tona ekvivalenta ugljičnog dioksida 

(CO 2 ), dok je prosječna emisija u tranzicijskim 

zemljama bila 13,7 tona ekvivalenta 

CO 2 po stanovniku. Istodobno je 

svjetski prosjek te godine iznosio 5,6 


11

tona ekvivalenta CO 2 . Emisija stakleničkih 

plinova Hrvatske također je među 

najmanjima u usporedbi s državama EU i 

među članicama Priloga I. UNFCCC. Ukupni 

doprinos Hrvatske emisiji stakleničkih 

plinova naročito je malen kad se promatra 

neto emisija. Naime, više od polovice 

hrvatske emisije stakleničkih plinova 

apsorbira se u drvni prirast. Ministarstvo 

zaštite okoliša također napominje da niz 

država koje nisu u Prilogu I. UNFCCC niti 

u Prilogu B Kyoto protokola ima veće količine 

emisija po glavi stanovnika nego 

Hrvatska, primjerice: Singapur 13,9 tona 

ekvivalenta CO 2 , Saudijska Arabija 16,4 

tone, Argentina 8,1 tona, a Južnoafrička 

Republika 9,5 tona. Od razvijenih država 

Njemačka ima 12,3 tone, Australija 25,6 

tona, Novi Zeland 18,9 tona, SAD 24,5 

tone ekvivalenta CO 2 itd. 

Zato je za Hrvatsku veliki uspjeh da se 

na Konferenciji UN-a o promjeni klime u 

Nairobiju krajem prošle godine uspjela 

izboriti za odobravanje dodatne emisije 

stakleničkih plinova u baznoj 1990. godini 

od 3,5 milijuna tona, što je dodano 

dotadašnjoj granici od 31,7 milijuna 

tona. Ta će odluka Hrvatskoj omogućiti 

ratifikaciju Kyoto protokola te ispunja- 


vanje strogih obveza iz tog Protokola 

i Okvirne konvencije UN-a o promijeni 

klime. Nikola Ružinski, državni tajnik u 

Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog 

uređenja i graditeljstva, koji je predvodio 

hrvatsko izaslanstvo na toj konferenciji, 

ističe da su Hrvatskoj nakon više od tri 

godine intenzivnih aktivnosti i složenih 

pregovora priznate posebne okolnosti u 

kojima se našla zbog raspada bivše države 

i nemogućnosti korištenja energetskih 

postrojenja koja su hrvatskim novcem 

sagrađena u Srbiji i Bosni i Hercegovini. 

Riječ je o termoelektranama Gacko, 

Kakanj i Obrenovac. U ranije odobrenoj 

kvoti nije nam priznata velika količina 

energije (a time i emisije koje su nastajale 

u njenoj proizvodnji) koju smo 

prije rata dobivali iz tih elektrana. Zato 

je Hrvatska bila dovedena u situaciju da 

joj je startna pozicija po potrošnji energije 

kao davne 1974. A to je nespojivo s 

ubrzanim razvojem gospodarstva, ističu 

stručnjaci. 

Zahvaljujući priznanju tih posebnih 

okolnosti, Hrvatskoj je odobrena dodatna 

emisija ugljičnog dioksida u 1990. 

godini. Naime, ta je godina uzeta kao 

bazna u Kyoto protokolu i na temelju 

nje je svim potpisnicama odobrena granica 

koliko plinova koji potiču globalno 

zagrijavanje smiju ispuštati. Ta odluka 

će Hrvatskoj omogućiti da u prvoj polovici 

ove godine ratificira taj poznati 

Protokol jer će joj novi izračun osigurati 

normalan razvoj energetike i gospodarstva. 

Time nam je ušteđen veliki novac, 

jer bi bez povećanja dopuštene emisije 

zbog prekoračenja Protokolom određene 

granice, kao posljedice postojeće strategije 

razvoja energetike i gospodarstva 

imali velike dodatne troškove, po procjenama 

stručnjaka, od 80 do čak 200 

milijuna eura godišnje. Sada će Hrvatska 

imati jednake početne uvjete kao i druge 

države potpisnice Protokola, jer svi kreću 

s iste startne pozicije. Ta odluka će Hrvatskoj 

osigurati i znatno bolju poziciju 

kod određivanja obveza država nakon 

2012. godine, dakle u razdoblju nakon 

Protokola. 

Ministarstvo zaštite okoliša najavilo je i 

da je u završnoj fazi izrada Strategije i 

akcijskog plana za ublaženje klimatskih 

promjena u Republici Hrvatskoj, kojom 

će se utvrditi troškovno učinkovite mjere 

radi ispunjenja obveza Hrvatske koje 

proizlaze iz Kyoto protokola. U sklopu

Strategije Ministarstvo će napraviti i 

procjenu troškova za provedbu mjera. 

Dok Hrvatska čini sve da ispuni svoje 

obveze iz Kyoto protokola Ujedinjeni 

narodi upozoravaju da emisija plinova s 

učinkom staklenika u industrijskom svijetu 

raste usprkos naporima uloženim u 

okviru Protokola usmjerenima na njihovo 

ograničavanje i sprječavanje globalnog 

zagrijavanja. Emisija ugljičnog dioksida 

i drugih štetnih plinova smanjila se nakon 

kolapsa sovjetskog bloka i zatvaranja 

velikih zagađivača - tvornica i elektrana 

u istočnoj Europi. No, sada se ta gospodarstva 

ponovno oporavljaju, pridonoseći 

s 2,4 posto povećanju emisije koje su 

industrijalizirane zemlje prouzročile od 

2000. do 2004., izvijestili su UN. “To 

znači da će industrijalizirane zemlje morati 

uložiti veće napore u primjeni mjera 

za smanjenje emisije stakleničkih plinova”, 

istaknuo je Yvo de Boer, direktor 

Tajništva UN-a za sporazum o klimatskim 

uvjetima, misleći pritom na uvođenje poreza 

na fosilna goriva, regulativu za energetsku 

učinkovitost i druge mjere. Znanstvenici 

rast globalne temperature od 

jedan stupanj Fahrenheita (malo više od 

pola stupnja Celzija) u prošlom stoljeću 

djelomično pripisuju akumulaciji štetnih 

plinova u atmosferi i ističu kako će takva 

trend dovesti do poremećaja klime. 

U okviru sporazuma iz Kyota, 35 industrijaliziranih 

zemalja obvezalo se do 

2012. na smanjenje emisije štetnih plinova 

u prosjeku za pet posto u odnosu 

na razinu emisije zabilježene 1990. SAD, 

zemlja koja emitira najviše takvih pli- 

nova, sporazum nije potpisala. Između 

1990. i 2004. emisija tih plinova svih 

industrijaliziranih zemalja smanjila se 

za 3,3 posto, uglavnom zbog smanjene 

emisije bivšeg sovjetskog bloka od 

36,8 posto, priopćeno je iz UN-a. No, od 

2000. naovamo i ta tranzicijska gospodarstva 

povećala su emisiju za 4,1 posto. 

Od 41 industrijalizirane nacije, njih je 34 

u razdoblju od 2000. do 2004. povećalo 

emisiju. U SAD-u koji emitira dvije petine 

svih plinova s efektom staklenika 

proizvedenih u industriji, emisija je u 

tom razdoblju porasla za 1,3 posto i za 

gotovo 16 posto između 1990. i 2004. 

Od zemalja koje su potpisale sporazum iz 

Kyota, Njemačka je smanjila emisiju za 

17 posto između 1990. i 2004., Velika 

Britanija za 14 posto, a Francuska za 1 

posto, saznaje se iz UN-a. 

No potpisnici sporazuma kao što su Japan, 

Italija i Španjolska bilježe porast 

emisije od 1990. De Boer je istaknuo 

kako će se takve zemlje morati obilno 

koristiti tržišnim programima sporazuma 

iz Kyota, kao što je program Mehanizma 

čistog razvoja koji zemljama omogućava 

kupovinu kredita za emisiju od zemalja 

u razvoju koje nemaju obvezu poštivanja 

kvota. Države koje su do 1992. definirane 

kao industrijski razvijene u okviru 

ovog sporazuma UN-a ne uključuju brzo 

rastuće zemlje trećeg svijeta kao što su 

Kina i Indija. Kao pozitivnu vijest UN navodi 

činjenicu da industrijski svijet djelotvornije 

koristi energiju. U razdoblju 

od 2000. do 2004. emitirano je sedam 

posto manje ugljičnog dioksida pri pro- 

izvodnji jednog američkog dolara bruto 

domaćeg proizvoda. 

Ali unatoč toga su staklenički plinovi 

koje se najviše okrivljuje da uzrokuju 

globalno zatopljenje dosegnuli rekordnu 

razinu u atmosferi i najvjerojatnije 

tome pridonose i pojačane emisije s 

područja Azije gdje se ubrzano razvija 

industrija, upozorio je nedavno norveški 

znanstvenik Kim Holmen. “Razine su na 

novim visinama”, kazao je Holmen, direktor 

Norveškog polarnog instituta koji 

nadzire postaju za mjerenje Zeppelin 

na arktičkom arhipelagu Svalbard oko 

1.200 kilometara od Sjevernog pola. On 

je kazao da su koncentracije ugljičnog 

dioksida, glavnog stakleničkog plina koji 

nastaje izgaranjem fosilnih goriva, porasle 

na 390 čestica na milijun (ppm) s 

388 prije godinu dana. Te razine gotovo 

svake godine dosegnu vrhunac potvrđujući 

teorije o zagrijavanju i mnogo su 

više od 270 čestica na milijun, koliko 

su iznosile prije industrijske revolucije 

u 18. stoljeću. Holmen je kazao da je 

porast od 2 ppm od 2006. godine pokazuje 

ubrzani rast. “Kada sam ja bio 

mlad, znanstvenici su govorili o porastu 

od 1 ppm godišnje”, kazao je. “Od 2000. 

godine taj je rast ubrzan”. Znanstvenici 

tvrde da je koncetracija ugljičnog dioksida 

najveća u atmosferi u posljednjih 

650.000 godina. Na nedavno održanoj 

konferenciji UN-ovog međuvladinog panela 

o klimatskim promjenama (IPCC) u 

Parizu utvrđeno je da globalno zagrijavanje 

u najvećoj mjeri uzrokuje čovjek i 

njegovo djelovanje. (D.L.) 


13


U Hrvatskoj obilježen Svjetski dan voda 

Hrvatska po zalihama 

vode peta u Europi 

Ujedinjeni narodi su u povodu 22. 

ožujka Svjetskog dana voda upozorili 

da će već 2025. dvije trećine ljudi na 

Zemlji biti suočeno s nestašicom vode. 

Prigodom međunarodne konferencije organizirane 

u sjedištu FAO-a (Organizacija 

UN-a za prehranu i poljoprivredu) u Rimu 

u povodu Svjetskoga dan voda, glavni 

direktor Jacques Diouf istaknuo je da je 

FAO “duboko zabrinut”, jer 1,2 milijar- 

de ljudi već živi u područjima u kojima 

nedostaje vode, a isti problem će u kratkom 

roku osjetiti još 500 milijuna ljudi. 

Sedamdeset posto izvora vode koristi se 

za poljoprivredu, a vode je općenito sve 

manje zbog klimatskih promjena i onečišćenja 

velikih rijeka, što izravno prijeti 

prehrani u zemljama na jugu. Svijet mora 

postati svjestan činjenice da je borba 

za čistu i svima dostupnu vodu svjetski 

prioritet, rekao je glavni direktor UN-a 

za prehranu i poljoprivredu. O dostupnosti 

vode ovisi i borba protiv gladi koja 

pogađa 850 milijuna ljudi, ali i mir među 

14 


zemljama uz jezera i rijeke. “Svjetska zajednica 

ima sredstva kojima može znatno 

poboljšati upravljanje izvorima vode 

i omogućiti pristup onima koji ga sada 

nemaju”, ocijenio je Diouf. 

Zato je ove godine Svjetski dan voda obilježen 

pod geslom “Kako se nositi s nestašicom 

vode”, što dovoljno govori o stanju 

svjetskih vodnih zaliha, prvenstveno pitke 

vode. Jer iako čak 71 posto našeg planeta 

zauzima voda, manje od jedan posto ukupne 

vode je prikladno za piće. Potrošnja 

vode neprestano raste i nema nikakve 

sumnje da će upravo voda vrlo brzo postati 

jedan od najvažnijih resursa ovoga 

stoljeća, mnogo važnija od nafte. 

Dobro je da Hrvatska nema takvih problema. 

Štoviše, Hrvatska je po obnovljivim 

zalihama vode na petom mjestu u 

Europi i 42. u svijetu, a u najvećem dijelu 

zemlje pijemo vodu iz slavine, ističu 

u Hrvatskim vodama. 

To potvrđuje da je kakvoća vode u vodoopskrbi 

uglavnom dobra. Najsigurniju 

vodu piju oni koji imaju priključak na javne 

vodoopskrbne sustave (oko 76 posto 

stanovništva što znači oko 3,35 milijuna 

ljudi) zbog redovne kontrole kakvoće 

vode. Lošija je situacija u nekim manjim 

nerijetko nedovoljno kontroliranim sustavima, 

a posebno u privatnim bunarima. 

Zato je na obilježavanju Svjetskog 

dana voda u Hrvatskoj u Daruvaru glavni 

direktor Hrvatskih voda Slavko Rajnović 

upozorio da još oko milijun ljudi nema 

pristup sigurnoj i zdravoj pitkoj vodi, jer 

nema priključak na javni vodoopskrbni 

sustav. Zato želimo, dodao je, povećanim 

ulaganjima sadašnju opskrbljenost stanovništva 

iz takvih sustava od 76 posto za 

najviše 15 godina povećati na 95 posto. 

Prema njegovim riječima nova strategija 

upravljanja vodama, koja je u saborskoj 

proceduri, predviđa ulaganje 10 milijardi 

kuna u vodoopskrbu te 12 do 15 milijardi 

Ujedinjeni narodi upozoravaju da će 

već 2025. godine dvije trećine ljudi 

na Zemlji biti suočene s nestašicom 

vode, a 1,2 milijarde ljudi već živi 

u područjima u kojima nedostaje vode 

kuna u zaštitu voda od onečišćenja. Naime, 

za razliku od vodoopskrbe puno je 

lošije stanje sa zbrinjavanjem otpadnih 

voda, pa u nekim priobalnim mjestima 

onečišćenje mora i podzemnih voda 

predstavlja ozbiljan problem. Onečišćenje 

voda pogađa i neke od glavnih gradskih 

središta – Rijeku, Zadar i Šibenik. 

Samo 40 posto kućanstava i industrije 

priključeno je na kanalizacijske sustave, 

a pročišćava se manje od 12 posto svih 

prikupljenih otpadnih voda, ističu u Hrvatskim 

vodama. 

Iako priroda posjeduje mehanizme samočišćenja, 

vode često postaju smetišta u 

koja se odlažu i vrlo opasne tvari, poput 

pesticida i teških metala. Pogoršanje 

kakvoće morske vode u nekim dijelovima 

Hrvatske, kao posljedica ispuštanja 

nepročišćenih otpadnih voda u okoliš, 

već je dovelo do vidljivih problema, 

uključujući eutrofikaciju i cvjetanje fitoplanktona 

na pojedinim lokacijama, 

kao i manje vidljivo onečišćenje morskog 

života organskim i anorganskim

mikro tvarima, kažu stručnjaci. Zato su 

Hrvatske vode u suradnji s Vladom uz 

zajam Međunarodne banke za obnovu 

i razvoj prije tri godine započele veliki 

projekt zaštite voda na priobalnom području 

od onečišćenja. U njegovu provedbu 

će s jedinicama lokalne samouprave 

uložiti 280 milijuna eura. Da se stanje 

poboljša pridonijet će i na Svjetski dan 

voda potpisan Sporazum o sufinanciranju 

programa vodoopskrbe, odvodnje i 

pročišćavanja otpadnih voda na jadranskim 

otocima za 2007. godinu, vrijedan 

87,1 milijun kuna. U Ministarstvu mora, 

turizma, prometa i razvitka potpisali su 

ga državni tajnik za more Branko Bačić 

i zamjenik generalnog direktora Hrvatskih 

voda Siniša Širac. Za vodoopskrbu 

je predviđeno 48,6 milijuna kuna, a za 

odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda 

38,5 milijuna kuna. Ministarstvo osigurava 

67 posto novca, Hrvatske vode 22 

posto, a jedinice lokalne samouprave i 

komunalna poduzeća 11 posto. Sredstva 

se dodjeljuju bespovratno, sukladno Državnom 

programu vodoopskrbe, odvodnje 

i pročišćavanja otpadnih voda i Projektu 

izgradnje komunalne i društvene infrastrukture 

na hrvatskim otocima koji se 

provodi u razdoblju od 2004. do 2008. 

Planirani su radovi na 12 sustava vodoopskrbe 

na 10 otoka i na dva regionalna 

vodovoda, izrada projektne dokumentacije 

za vodoopskrbu malih zadarskih 

otoka, a izgradnjom dvije vodospreme na 

Pagu u Povljani i Kolanu te izgradnjom 

procrpnice Stinica za otok Pag riješit će 

se problemi opskrbe vodom u ljetnim 

mjesecima. Planira se i rekonstrukcija 

vodoopskrbnih cjevovoda na Visu i Lastovu 

i završetak vodoopskrbnog sustava 

na Drveniku Malom i Žirju. Sporazum također 

obuhvaća 16 sustava odvodnje na 

otocima i poluotoku Pelješcu. 

U protekle tri godine za sustave odvodnje 

i vodoopskrbe na hrvatskim otocima 

uloženo je 303 milijuna kuna. Bačić je 

rekao da je prošle godine država u otoke 

uložila 1,2 milijarde kuna, a Ministarstvo 

je u tri godine utrostručilo svoja sredstva 

za razvoj otoka. Širac je najavio da 

se planira u dvije do tri godine riješiti 

problem vodoopskrbe na otocima. Na sustave 

odvodnje priključeno je prosječno 

40 posto stanovništva u Hrvatskoj, a želi 

se dostići preko 60 posto, u urbanim sredinama 

i 100 posto. Vodoopskrbljenost 

je 76 posto, a plan je postići preko 90 

posto. 

Za postizanje tih ciljeva predviđa se 11 

milijardi kuna uložiti u vodoopskrbu, te 

najmanje 12 milijardi kuna u odvodnju 

otpadnih voda i izgradnju uređaja za 

pročišćavanje. Riječ je o 15-godišnjem 

planu (2005.-2020.) iz vlastitih izvora, 

ali ako se odlučimo za model jačeg kreditnog 

zaduženja ili ako budemo uspješniji 

u korišenju sredstava iz pretpristupnih 

fondova EU-a, možemo to postići i ranije, 

kaže Širac. (Ž.B.) 

EKO REVIJA 15 

eco review


Prva hrvatska konferencija 

o sigurnosti hrane 

Opatiji je od 27. do 28. ožujka 2007. 

U godine održana prva konferencija o 

sigurnosti hrane u Republici Hrvatskoj 

u organizaciji Hrvatske gospodarske komore. 

Upriličena je kako bi informirala 

sudionike i širu javnost o olakšanom 

postupku prilagodbe zakonodavstvu EU, 

a predstavljanjem novog sustava sigurnosti 

hrane. 

Gospodarstvenicima je tijekom dvodnevnog 

rada skupa predstavljen novi Zakon 

o hrani i novi Zakon o veterinarstvu. Ta- 


kođer je predstavljena i Uredba koja se 

pod nazivom “higijenski paket” primjenjuje 

u EU od početka prošle godine, a 

čijom primjenom se u tvrtkama prehrambene 

industrije i stočne hrane uvode obvezni 

unutarnji sustavi samokontrole. 

Nekoliko dana prije održavanja konferencije, 

20. ožujka 2007. godine, Saborski 

odbor za poljoprivredu podupro je prijedlog 

novog Zakona o hrani kojim se u 

središte pozornosti za sigurnost hrane, 

prema principu od “polja do stola”, sta- 

vljaju svi subjekti koji posluju s hranom. 

Zakonom se predviđa bolja koordiniranost 

inspekcija, uloga Hrvatske agencije 

za hranu koja novim zakonom procjenjuje 

rizike i obavješćuje javnost o rezultatima 

procjena, dok rizicima upravlja Ministarstvo 

poljoprivrede. Zakonom se omogućuje 

nadzor cjelokupne hrane za ljude i 

životinje, na svim razinama proizvodnje, 

prerade i distribucije. 

Konferenciju je otvorio ministar poljoprivrede, 

šumarstva i vodnog gospodarstva 

Petar Čobanković ističući pri tome da 

je usklađenje zakonodavstva s pravnom 

stečevinom EU potrebno kako bi se uveli 

bolji standardi i upravljanje institucijama 

u kontroli hrane. Time će se stvoriti pretpostavke 

za uvođenje veće odgovornosti 

proizvođača te smanjiti nadzor i ukupni 

troškovi, istaknuo je. Nadalje je napomenuto 

da Hrvatska nedovoljno koristi 

resurse u proizvodnji ekološke i organske 

hrane te da su isti do sada nedovoljno 

vrednovani. Istaknuta je važnost zaštite 

eko proizvoda te je predstavljen čitav niz 

poticajnih mjera. 

U izlaganju ministra Čobankovića istaknuto 

je da su poticaji i potpore za poljoprivrednu 

proizvodnju u 1999. iznosili 

980 milijuna kuna, 2003. su dosegli 1,5 

milijardi kuna, a u 2006. godini premašili 

su dvije milijarde kuna. 

Valja napomenuti, da Fond svojim srednjoročnim 

planom i programom planira 

uložiti u 2007. i 2008. godini 7 milijuna 

kuna za projekte razvoja ruralnog područja 

u što je uključeno podizanje nasada 

autohtonih sorti vinove loze na Pelješcu, 

podizanje maslinika autohtonih sorti u 

području ušća Neretve, podizanje nasada 

voćki kao i organizirane proizvodnje 

povrtlarskih kultura u Vukovarsko-srijemskoj 

županiji. Rečenim mjerama stvara se 

financijski okvir za razvoj sektora ekopoljoprivrede 

te omogućava da se poljoprivredom 

nastave baviti svi oni koji su 

za to zainteresirani. 

Sanja Kalambura

Svjetski meteorološki dan 

Svjetski meteorološki dan, 23. ožujka, 

ove se godine obilježavao na temu 

“Polarna meteorologija: razumijevanje 

globalnih utjecaja” kako bi se istaknula 

važnost i poduprla misija IV. međunarodne 

polarne godine (MPG). 

Riječ je o projektu u sklopu kojeg će se, 

od ožujka 2007. do ožujka 2009., provesti 

međunarodno usklađena i intenzivna 

istraživanja i opažanja na arktičkim i antarktičkim 

područjima te od dobivenih 

podataka pokušati procijeniti dalekosežni 

globalni učinci glede promjene klime 

i njezina utjecaja. Naime, pokazalo se da 

polarna područja jače zagrijavaju nego 

ostala područja na Zemlji, navodi Državni 

hidrometeorološki zavod (DHMZ). Svjetska 

meteorološka organizacija (SMO), 

njezinih 187 članica i svi koji se bave 

meteorologijom u svijetu, svake godine 

23. ožujka slave Svjetski meteorološki 

dan. Tog je dana 1950. godine osnovan 

SMO, a godinu dana poslije imenovan 

specijaliziranom agencijom UN-a. 

U Starogradskoj vijećnici u Zagrebu 

23. ožujka ove godine proslavljeni su 

Svjetski meteorološki dan i Svjetski dan 

voda (22. ožujka) te 60. obljetnica rada 

Državnoga hidrometeorološkog zavoda 

(DHMZ). Osim DHMZ-a svečanost su 

priredili Hrvatsko meteorološko društvo 

i Geofizički odsjek Prirodoslovno-matematičkog 

fakulteta u Zagrebu. Na svečanosti 

su tradicionalno pročitana imena 

nagrađenih motritelja-amatera. Pomoćnica 

ravnatelja DHMZ-a za primijenjenu 

meteorologiju dr. sc. Vlasta Tutiš rekla 

je kako smo zadnjih godina suočeni s 

mnogobrojnim izvješćima o globalnim 

i lokalnim promjenama u našem prirodnom 

okružju - u atmosferi, oceanima, 

tlu, biljnom i životinjskom svijetu. Činjenice 

su nesmiljene - polarne ledene kape 

se iz godine u godinu vidljivo smanjuju, 

otapanje leda ne će samo utjecati na 

porast razine mora nego i na promjenu 

slanosti oceana. Tako se, među ostalim, 

ugrožava i dosadašnji tijek velikih mor- 


skih struja. Sadašnji trend globalnog 

zatopljenja uzrokuje i ubrzano topljenje 

stalno zaleđena tla (permafrosta) u blizini 

polarnog kruga. Time se oslobađaju 

velike količine metana koji, pak, pojačava 

staklenički učinak. Ozonske rupe su 

također dio te velike globalne slagalice, 

a procjena je da bi se ozonski sloj iznad 

polarnih područja mogao oporaviti do 

kraja 21. stoljeća, ali samo ako se sve 

zemlje budu držale Montrealskog protokola. 

Mnoge su promjene već i u biljnom 

i u životinjskom svijetu, ali i u promjeni 

tradicionalna načina života društvenih 

zajednica unutar polarnog kruga, rekla 

je Tutiš. 

Pitajući se kakve su posljedice za Hrvatsku, 

Tutiš ističe da je Hrvatska smještena 

u najpovoljnijem dijelu umjerenih zemljopisnih 

širina u odnosu prema globalnoj 

cirkulaciji atmosfere. Sve promjene u 

atmosferi koje su posljedica promjena i 

anomalija u polarnom krugu prije ili poslije 

se odražavaju i na vrijeme u Hrvat- 


17

skoj. Sezonski pomak polarne fronte bilo 

prema sjeveru ili jugu može dovesti do 

razdoblja s ekstremnim vremenskim prilikama, 

npr. dugotrajnim sušnim razdobljima 

ili prevelikom količinom oborina. 

Primjerice, zima 2006./2007. u našim je 

krajevima i u većem dijelu Europe bila 

najtoplija od kada se sustavno rade instrumentalna 

meteorološka mjerenja (za 

Hrvatsku od 1861., za veći dio Europe 

od 1880.). Iako je tako topla zima pridonijela 

i velikim uštedama, moguće su 

i mnoge štete, osobito u poljoprivredi 

zbog prerana početka vegetacije te poremećaja 

uobičajene ravnoteže biljnog i 

životinjskog svijeta. 

Istraživanja uzroka tako tople zime u 

Europi uklopit će se u upravo započet 

veliki međunarodni projekt IV. međunarodne 

polarne godine koji koordiniraju 

Svjetska meteorološka organizacija i Međunarodno 

vijeće za znanost, a sudjeluje 

oko 40 zemalja s više desetaka tisuća 

istraživača, rekla je dr. sc. Vlasta Tutiš. 

Pomoćnik ravnatelja DHMZ-a za hidrologiju 

dr. sc. Dušan Trninić govorio je 

o problemu suočavanja s nestašicom 

vode te istaknuo da Hrvatska s obzirom 

na klimatske, hidrološke i hidrogeološke 

značajke, te relativno malen broj stanovnika 

može mirnije nego najveći dio 

svijeta gledati u budućnost. Krize vode 

u Hrvatskoj ne bi trebalo biti, ali treba 

znati da unutargodišnja raspodjela količina 

voda u Hrvatskoj nije povoljna, te 

postoji izrazita prostorna i vremenska 

neravnomjernost u raspodjeli vodnog 

bogatstva. Nerazumnim gospodarenjem i 

onečišćenjem voda Hrvatska može ugroziti 

svoj povoljan položaj, rekao je Trninić. 

Osnovna je zadaća hrvatskog društva 

čuvati kakvoću vode obveznim postavlja- 


nje djelotvornih pročišćivača voda, obveznom 

zaštitom izvorišta, podzemnih 

i površinskih voda od svih onečišćenja 

te školovanjem stručnjaka i prosvjećivanjem 

javnosti, napose političara i svih 

koji odlučuju, poručio je Trninić. 

Istaknuo je da DHMZ već 60 godina aktivno 

sudjeluju u svim akcijama vezanim 

uz hidrologiju i vodne resurse, kao što su 

procjena vodnih bogatstava, prognoziranja 

i upozorenja te njihova zaštita. 

Dr. sc. Branko Grisogono i dr. sc. Mirko 

Orlić s Geofizičkog odsjeka PMF-a govorili 

su o utjecaju polarnih područja na 

klimatske promjene, odnosno o novim 

spoznajama o meteorološkoj djelatnosti 

Andrije Mohorovičića, a mr. sc. Marina 

Grčić iz Hrvatskoga meteorološkog društva 

govorila je o školovanju meteoroloških 

kadrova u Hrvatskoj. Branko Grisogono 

je rekao da iako polarna područja 

zauzimaju samo oko 15 posto Zemljine 

površine, ona podliježu najvećim (Arktik) 

ili najkontroverznijim (Antarktik) promjenama 

klime. Smatra se da je utjecaj 

čovjeka vjerojatno odgovoran (66 posto 

pouzdanosti, IPCC2001), ili čak vrlo vjerojatno 

odgovoran (90 posto pouzdanosti, 

IPCC2007) za ustanovljeno globalno 

zatopljenje; ono se danas projicira na 

1.8 do 4 Celzija tijekom 21. stoljeća. I 

dok je Antarktik u prosjeku toliko hladan 

tijekom cijele godine da se tamo 

otopi relativno malo od ukupnog leda, 

uz značajno nepoznavanje kompleksnih 

međudjelovanja između različitih procesa, 

Arktik se alarmantno brzo topi. Nestaje 

arktički morski led, topi se zaleđeni 

dio tundre, raste razina mora, mijenjaju 

se flora i fauna, itd. Mada su klimatske 

projekcije najnesigurnije upravo za polarna 

područja, koja dobivaju veliki dio 

topline iz srednjih zemljopisnih širina, 

vjerojatno je da se Arktik zagrijava 1.5 

do 4 puta brže od globalnog prizemnog 

prosjeka. Najprihvaćenije tumačenje 

arktičkog zagrijavanja je tzv. polarna 

amplifikacija; bazira se na smanjenju 

albeda (količina odbijenog zračenja) 

zbog topljenja morskog leda i povećanom 

upijanju topline relativno tamnijeg 

mora (oslobođenog leda). Time se može 

otopiti nova količina leda i još smanjiti 

albedo, a povećati upijanje topline. No, 

ova polarna amplifikacija što je i primjer 

pozitivnog međudjelovanja, je neaktivna 

tijekom polarne noći, a postoje indikacije 

da je zimsko (noćno) zagrijavanje 

relativno veće od ljetnog (dnevnog). Nadalje, 

najveće zatopljenje je uočeno nad 

kopnima Sibira, Aljaske i Kanade, podalje 

od arktičkih mora. Dakle, valja tražiti 

dodatne mehanizme zatopljenje Arktika. 

Ova se traže u promjenama atmosferskog 

i oceanskog transporta na velikoj skali, 

u strukturi vrlo stabilnih arktičkih graničnih 

slojeva, itd. Spomenute promjene 

transporta na velikoj skali moduliraju klimatske 

rezime strujanja, npr. Arktičku i 

Sjevernoatlansku oscilaciju i tako utječu 

na klimu ostalih područja, zaključio je 

dr. sc. Branko Grisogono. 

Govoreći o novim spoznaje o meteorološkoj 

djelatnosti Andrije Mohorovičića 

dr. sc. Mirko Orlić rekao je da je istaknuti 

hrvatski znanstvenik Andrija Mohorovičić 

svjetsku slavu stekao svojim radom u 

području seizmologije, napose otkrićem 

plohe koja dijeli Zemljinu koru od plašta, 

no i rezultati njegove meteorološke djelatnosti 

bili su cijenjeni u inozemstvu. 

Za vrijeme rada u Bakru, Mohorovičić je 

motrio smjer i brzinu gibanja oblaka i na 

osnovi toga izvodio zaključke o atmo-

sferskim strujanjima. U jednoj situaciji 

s burom, prvi je cjelovito dokumentirao 

atmosferski rotor s horizontalnom osi koji 

se javlja na zavjetrinskoj strani planine. 

Opis te pojave i pripadnu skicu objavio 

je 1889. u uglednom bečkom časopisu 

Meteorologische Zeitschrift, a iste godine 

njegov je tekst preveden na engleski 

jezik i uključen u članak što ga je britanski 

istraživač W. Marriott posvetio sličnoj 

pojavi u području Cross Fell i publicirao u 

Quarterly Journal of the Royal Meteorological 

Society. Pedesetak godina nakon 

toga njemački meteorolog J. Kuettner 

oslonio se na Mohorovičićev rad prilikom 

svojih istraživanja strujanja u području 

Riesengebirge koja su publicirana u Beitraege 

zur Physik der freien Atmosphaere. 

Taj je Mohorovičićev rad citiran i u nekoliko 

ponajboljih meteoroloških udžbenika 

objavljenih početkom 20. stoljeća, čiji su 

autori J. Hann i A. Wegener. Međutim, 

tijekom posljednjih sedamdesetak godina 

taj rad nije više spominjan u inozemnim 

časopisima i knjigama. 

U godini u kojoj se obilježava 150. 

obljetnica rođenja Andrije Mohorovičića, 

njegovo rano istraživanje atmosferskih 

rotora vraća se u žarište interesa međunarodne 

meteorološke javnosti člankom 

čiji su autori V. Grubišić i M. Orlić i koji 

će pod naslovom “Early observations of 

rotor clouds by Andrija Mohorovičić” biti 

objavljen u svibanjskom broju američkog 

časopisa Bulletin of the American Meteorological 

Society, rekao je Mirko Orlić. 

O školovanju meteoroloških stručnjaka u 

Hrvatskoj izlagala je mr. sc. Marina Grčić 

ističući da su mogućnosti unaprjeđenja 

kvalitete školovanja u ovom trenutku 

izuzetne: ciljevi HNOS-a omogućavaju 

korištenje naprednih pedagoških i tehnoloških 

metoda dajući prednost samostalnom 

radu učenika i praktičnoj nastavi, 

a “vrata” otvorena Hrvatskoj prema 

europskim fondovima i programima za 

unaprjeđenje materijalne i pedagoške 

osnove obrazovanja stvaraju obvezu još 

tješnje suradnje svih činitelja koji sudjeluju 

u školovanju meteoroloških kadrova 

u Hrvatskoj. 

Hrvatski model školovanja meteorološkog 

osoblja je predstavljen u nekoliko navrata 

Povjerenstvu za edukaciju Europskog 

meteorološkog društva. Rad J. Milković 

i M. Grčić pod nazivom “Školovanje meteorološkog 

kadra u Hrvatskoj” prezentiran 

je na prošlogodišnjoj konferenciji 

Europskog meteorološkog društva gdje 

je naš model školovanja prepoznat kao 

izuzetno rješenje za male zemlje i službe, 

rekla je Grčić navodeći da je kroz 

diskusiju naglašena odgojna komponenta 

koja se ostvaruje obrazovnom vertikalom 

kao i djelovanje tako koncipiranog školovanja 

na stvaranje kvalitetnog kadra 

i popularizaciju meteorologije odnosno 

prirodoslovlja općenito. 

Marina Bujan 


19


Česta onečišćenja okoliša zbog krađa iz Ininih cjevovoda 

Iscurilo 7000 litara nafte 

Počinitelji, čini se, ne razmišljaju o 

mogućnosti katastrofe i stradanja 

velikih razmjera te da kod takvih krađa 

zbog opasnosti od eksplozije i požara 

prije svega riskiraju vlastite živote 

posljednje vrijeme učestala su oneči- 

U šćenja okoliša zbog krađe i pokušaja 

krađe goriva iz Ininih cjevovoda, jer se 

sve događa u slabo naseljenim područjima 

pa nerijetko prođe dosta vremena 

do otkrića onečišćenja. Posljednji takav 

događaj dogodio se koncem ožujka kada 

je do nekontroliranog istjecanja kondenzata 

(lagane nafte) iz kaptažnog plino- 

20 


voda Etan-Žutica došlo, jer je nepoznata 

osoba provalila u blokadnu stanicu Šarampov 

sjever, kilometrima udaljenu od 

kuća i cesta, i oštetila slavinu na vodu 

za rasterećenje tlaka. Kada je vidio da ne 

može ukrasti naftu, provalnik je pobjegao 

i ostavio stanicu s oštećenom slavinom. 

Zbog toga je u obližnji odvodni 

kanal uz željezničku prugu Deanovec- 

Ivanić Grad, udaljen samo dva kilometra 

od rijeke Lonje, isteklo oko 7.000 litara 

kondenzata, izvijestili su iz Ine. 

Inače, kondenzat je tekućina koja je nusproizvod 

u proizvodnji nafte, slična sirovoj 

nafti i bez uporabne je vrijednosti 

osim u rafinerijskoj proizvodnji gdje se 

od njega proizvodi benzin, objašnjavaju 

u Ini. 

Sretna je okolnost da su njihovi djelatnici 

zahvaljujući anonimnoj dojavi doznali 

za izgred pa su o tome odmah obavijesti- 

li policajce iz Ivanić Grada, vatrogasce i 

specijaliziranu tvrtku AEKS čija je ekipa 

za čišenje okoliša ubrzo počela sanaciju 

i tako spriječila širenje nafte raširene 

duž kanala. Za svaki slučaj uz kanal su 

cijelu noć dežurali vatrogasci i branili 

pristup neovlaštenim osobama te pazili 

da neki slučajno bačeni opuštak cigarete 

iz vlakova koji stalno prolaze obližnjom 

prugom ne izazove požar. 

Po riječima direktora Inine službe za informiranje 

i odnose s javnošću Bojana 

Vineka nije bilo trajnijih posljedica u 

okolišu. S njim se složio i glavni državni 

vodopravni inspektor Željko Makvić. On 

je kazao je da nema opasnosti od većeg 

onečišćenja, jer je kanal, onečišćen u 

dužini od 200 do 300 metara, ograđen 

na šest mjesta. Prema njegovim riječima, 

ukupna šteta s troškovima čišćenja 

procjenjena je na oko 100.000 kuna. 

Radnici AEKS-a su crpkama i cisternama 

najveći dio kondenzata izvadili iz kanala 

i otpremili u Inina postrojenja. 

Sličan slučaj dogodio se i mjesec dana 

ranije. Prilikom redovnog dnevnog nadzora 

trase plinovoda, koji provode radnici 

Ina-Naftaplina i Plinacroa, otkriveno je 

istjecanje plina na cjevovodu Molve-Ivanić 

Grad kod mjesta Brezovca nedaleko 

Bjelovara. Tijekom sanacije puknuća pronađena 

je obujmica na cjevovodu koja 

je prouzročila oštećenje, a stručnjaci su 

procijenili da se najvjerojatnije radi o 

pokušaju krađe plina. O tome su odmah 

obaviješteni odgovorni u Ini te tijela državne 

i bjelovarsko-bilogorske županijske 

uprave. Nakon policijskog i inspekcijskog 

očevida te pražnjenja i otkapanja zemlje 

na mjestu propuštanja plinovod je popravljen 

zavarivanjem zaštitne obujmice. 

Uzeti su i uzorci tla, a sukladno nalazima 

provest će se i sanacija terena. Sanaciju 

su nadgledali protupožarni inspektor, te 

inspektor zaštite okoliša, a zbog opasnosti 

od plina osiguravali djelatnici Sinaca. 

“U svim fazama sanacije najviše brige 

posvećeno je mogućem utjecaju isteklog 

plina na onečišćenje vode, tla i zraka, 

o čemu smo neprekidno izvještavali na-

dležna tijela”, rekao je direktor Ininog 

Okruga Podravina Mirko Lukić. Premda se 

šteta službeno procjenjuje na 150.000 

kuna, posljedice su mogle biti tragične. 

Opasnost od eksplozije i požara u slučaju 

bušenja cjevovoda je velika, a krivac bi 

bilo ljudsko neznanje i gramzivost, upozoravaju 

Inini stručnjaci. 

Ali krivci za takve izgrede, iako ih je dosta 

teško otkriti, ne mogu računati da 

će proći nekažnjeno. Naime, opsežnom 

kriminalističkom obradom utvrđena je 

osnovana sumnja da je sedam osoba s 

područja Čazme, Ivanić Grada i Otoka kod 

Vinkovaca od proljeća do kraja studenog 

2005. kralo i prodavalo gazolin (niskooktanski 

benzin) iz Inina magistralnog 

naftovoda Šandrovac-Graberje, izjavio 

je glasnogovornik bjelovarsko-bilogorske 

Policijske uprave Dražen Medved. 

Opsežnu obradu proveli su ta policijska 

uprava u suradnji s MUP-ovim Centrom 

za kriminalistička vještačenja, vukovarsko-srijemskom 

Policijskom upravom i 

Općinskim državnim odvjetništvom u 

Bjelovaru. Obavljeno je oko 100 obavije- 

snih razgovora, pretraženo više desetaka 

kuća, objekata i vozila, uzeto više od 

100 uzoraka tekućina, tla, vode te provedena 

kemijska i vještačenja DNK. Policija 

je utvrdila da je šest osoba počinilo 

više kažnjivih djela, a jedna, s područja 

Otoka, kupovala je gazolin, premda je 

znala da je ukraden i da ga nema u slobodnoj 

prodaji. Tri su osobe osumnjičene 

za tešku krađu oko 5.500 litara gazolina 

vrijednog najmanje 30 tisuća kuna. Tri 

su osobe počinile kažnjivo djelo onečišćenja 

okoliša, tla i vode zbog čega je 

Ina na tri onečišćena mjesta za čišćenje 

platila 2,8 milijuna kuna. Pet se osoba 

tereti za neovlašteno prodiranje u tuđi 

poslovni prostor. Krađa je otkrivena kad 

su krajem studenoga 2005. na čazmanskom 

području na tri mjesta oštećene 

cijevi magistralnog naftovoda te je gazolin 

iscurio u rijeku Česmu i vodotok 

Vagovinu pa je onečistio okoliš. Policija 

je otkrila da su još u proljeće 2005. kako 

bi krali gazolin, na tri mjesta probušili 

naftovod i stavili ventile, a zbog povećana 

tlaka u cijevi ventili su popustili i 

gazolin je počeo curiti u okoliš. Protiv 

počinitelja, od kojih nitko prema policijskim 

podacima nije zaposlen u Ini, 

predana su posebna izvješća Općinskom 

državnom odvjetništvu u Bjelovaru tako 

da im nakon primjerenih kazni slične 

krađe vjerojatno više ni slučajno neće 

pasti na pamet. 

U Ini kažu da takve krađe, nažalost, nisu 

neka novost, a krivnja za izazivanje havarija 

na cjevovodima i šteta najčešće 

se pripisuje žiteljima okolnih mjesta. 

Ali počinitelji, čini se, ne razmišljaju o 

mogućnosti katastrofe i stradanja velikih 

razmjera te da kod takvih krađa zbog 

opasnosti od eksplozije i požara prije 

svega riskiraju vlastite živote. To pokazuju 

i dosta česti slučajevi u inozemstvu. 

Na primjer tijekom pljačke nafte iz naftovoda 

u Nigeriji krajem prošle godine u 

eksploziji je poginulo 269 ljudi koji su 

s posudama nahrupili na razrezanu cijev 

ne bi li se domogli goriva. U toj zemlji 

dogodila se i dosad najveća katastrofa 

izazvana eksplozijom naftovoda kada je 

1988. poginulo tisuću ljudi. (D.L.) 

EKO REVIJA 21 

eco review


Ugljični dioksid iz Karlovačke pivovare otrovao prolaznika 

Manjak ekološke svijesti 

i odgovornosti 

Koliko onečišćenje okoliša može biti 

opasno za ljude najbolje pokazuje 

tragični događaj koji se 23. veljače dogodio 

pokraj Karlovačke pivovare, članice 

Heineken grupe. Obična šetnja s psom 

uz potok Grabicu u karlovačkoj gradskoj 

četvrti Dubovac u blizini pivovare bila je 

tragična za Zdravka Martinovića. Pas je 

uginuo na mjestu, a Martinoviću je iznenada 

pozlilo i pao je u duboku komu iz 

koje se više nije probudio nego je mjesec 


dana kasnije umro. U početku se sumnjalo 

da je za sve kriv amonijak koji Pivovara 

po tvrdnjama okolnih stanovnika 

povremeno ispušta. Ali ubrzo se na prvi 

pogled komplicirana priča, počela rasplitati 

i otkrivati niz propusta koji su doveli 

do onečišćenja okoliša koje je ovaj puta, 

nažalost, imalo tragične posljedice. 

Tjedan dana nakon tog događaja, dok se 

još nagađalo što je uzrok, u Karlovac je 

došao glavni državni odvjetnik Mladen 

Bajić. Nakon što je upoznat s rezultatima 

izvida uzroka stradanja Zdravka 

Martinovića ustvrdio je da su napravljeni 

važni propusti u prijavljivanju incidenta 

i osiguranju tragova i materijala 

za potrebna vještačenja, pa je zatražio 

da se utvrdi odgovornost za te propuste. 

Primjerice, načelnik karlovačke policije 

Nenad Kranjčec rekao je da je policiju 

o događaju koji se zbio dan ranije oko 

18,40 izvijestio Centar 112 tek sutradan. 

Bajić je također zatražio od mjerodavnih 

tijela da poduzmu sve potrebno da se što 

prije provedu svi izvidi i odgovarajuća 

vještačenja te utvrde krivci za taj događaj. 

Sljedećeg dana je i premijer Ivo 

Sanader, komentirajući taj incident, istaknuo 

da odgovorni moraju odgovarati. Na 

zahtjev Općinskog državnog odvjetništva 

iz Karlovca u Karlovačkoj pivovari je 

proveden očevid u kojem su uz istražnu 

sutkinju sudjelovali i vještaci Centra za 

kriminalistička ispitivanja i Zavoda za 

javno zdravstvo te predstavnici mjerodavnih 

inspekcijskih službi Karlovačke 

županije. Istražna sutkinja odredila je 

da se kao svjedoci saslušaju: liječnice 

i osoblje Hitne pomoći koji su bili na 

mjestu događaja, liječnici karlovačke 

Opće bolnice koji su prvi primili Zdravka 

Martinovića u bolnicu i djelatnice Centra 

za kontrolu trovanja u Zagrebu te Martinovićeva 

supruga i susjede. Istodobno 

je glavni vodopravni inspektor naredio 

snimanje sustava kanalizacije oborinskih 

voda Karlovačke pivovare koje se slijevaju 

u kanal što ga ljudi zovu »pivarski 

potok« i dalje u Kupu kako bi se utvrdilo 

ima li oštećenja koja treba popraviti, ali 

i putova kojim bi tehnološka voda mogla 

završavati u tom potoku, umjesto u 

gradskoj kanalizaciji. 

Utvrđivanje uzroka 

No, ubrzo je Karlovačka pivovara internom 

istragom utvrdila da je za sve kriv 

ugljični dioksid koji nastaje kao nuspro-

dukt tijekom prirodnog procesa vrenja 

u proizvodnji piva. Taj plin je odlazio 

i u njenu kanalizaciju oborinskih voda 

i dalje u potok pokraj kojeg je nastradao 

Martinović, što su potvrdili i izvidi 

odgovornih službi. Zato su vatrogasci po 

uputama Hrvatskog zavoda za toksikologiju 

postavili zapreku i ugljični dioksid 

preusmjerili u dimnjak pivovare tako da 

je otklonjena opasnost od trovanja drugih 

prolaznika. 

Za svaki slučaj na mjestu Martinovićevog 

stradanja postavljena je mjerna stanica 

za praćenje kakvoće zraka, a u pivovari 

su postavljeni mjerni uređaj za ugljični 

dioksid. Odlučeno je da se četiri dana 

stalno mjeri šesnaest parametara, a po 

riječima zamjenika voditelja županijskog 

Eko-stožera Marinka Maradina, u slučaju 

da budu zabilježene veće koncentracije 

štetnih tvari od dopuštenog, obavijestili 

bi ovlaštene inspekcije i postavili stalnu 

mjernu stanicu kakvoće zraka. Prvi rezultati 

mjerenja kakvoće zraka pokretnog 

Laboratorija za analitiku i toksikologiju, 

postavljenog uz pivovaru, pokazali su da 

nijedan od šesnaest traženih parametara 

kvalitete zraka na karlovačkome Dubovcu 

ne prelazi maksimalnu dopuštenu vrijednost, 

izjavio je Maradin. U pivovari i na 

ispustu u kanal kamo se ugljikov dioksid 

probijao iz fermentatora, postavljeni su 

također mjerači ugljičnog dioksida, a Maradin 

je rekao kako su i te vrijednosti u 

dopuštenim granicama. 

Pivovari je naloženo da digne cijev na 

visinu od 25 metara i kroz nju ispušta 

plin iz svojih fermentatora. Tu visinu 

odredio je Hrvatski zavod za toksikologiju, 

jer tako visoko ispušten ugljični dioksid 

ne predstavlja opasnost za okoliš. 

Maradin je rekao da ne zna s koje visine 

se dotada taj plin iz pivovare ispuštao u 

atmosferu. Na novinarski upit zna li se 

koliko je dugo istjecao taj opasni plin, 

odgovorio je da se prije dva-tri mjeseca 

u pivovari dogodio kvar na postrojenju 

za ugljični dioksid te kako je moguće da 

je toliko i istjecao ugljični dioksid, što 

tek treba utvrditi. 

Član Eko-stožera Boško Milanković je kao 

liječnik i ravnatelj karlovačkog Zavoda 

za javno zdravstvo objasnio da zatajenje 

vitalnih Martinovićevih organa, kao i 

obdukcijski nalaz njegova psa, odgovara 

posljedicama trovanja ugljičnim dioksidom. 

Budući da ugljični dioksid nema 

boju, okus i miris, Martinović nije, prema 

njegovim riječima, pobjegao od izvora 

trovanja. 

Utvrđivanje odgovornosti 

Nekoliko dana kasnije policija je na saslušanje 

u Istražni centar Županijskog 

suda u Karlovcu privela četiri odgovorne 

osobe pivovare: tehničkog direktora Gabora 

Ligetija, glavnog inženjera Slavena 

Siladića, voditelja proizvodnje fermentacije 

Marinka Kovačića i voditeljicu Odjela 

sigurnosti na radu i zaštite okoliša 

Zrinku Odrčić. Peta osumnjičena osoba 

Marija Tufeković, glavna tehnologinja, 

zbog visoke trudnoće nije privedena u 

Istražni centar, nego je saslušana u policiji. 

Protiv njih je karlovačka policija 

podnijela kaznene prijave općinskom državnom 

odvjetništvu u vezi s trovanjem 

Zdravka Martinovića. Naime, provedenom 

kriminalističkom obradom utvrđeno je 

da postoji osnovana sumnja da su one 

odgovorne za kazneno djelo protiv opće 

sigurnosti te za kazneno djelo dovođenja 

u opasnost života i imovine općeopasnom 

radnjom ili sredstvom, za koja je 

predviđena zatvorska kazna od jedne do 

deset godina. Kaznena prijava podnesena 

je i protiv Karlovačke pivovare. 

Na temelju saznanja iz predistražnog postupka 

Općinsko državno odvjetništvo u 

Karlovcu je Istražnom centru karlovačkog 

Županijskog suda dostavilo istražni zahtjev 

radi utvrđivanja odgovornosti za 

propuste u vezi s trovanjem Zdravka 

Martinovića. Istražna sutkinja Županijskog 

suda u Karlovcu Jasminka Jerinić- 

Mušnjak saslušala je privedene osobe, a 

prvoosumnjičenom tehničkom direktoru, 

koji je mađarski državljanin, zabranila 

je odlazak iz Hrvatske te mu je oduzeta 

putovnica. U obrazloženju istražnog zahtjeva 

piše da postoji osnovana sumnja 

da je krajem studenog 2006. Ligeti naložio 

trajno ispuštanje ugljičnog dioksida 

koji nastaje u procesu fermentacije kroz 

ventil za odvodnju nečistog ugljičnog 

dioksida. Zatim stoji da je Siladić organizirao 

da se sav ugljični dioksid koji 

je nastajao i koristio se u procesu fermentacije 

ispušta iz fermentora u kanal 

za odvodnju otpadnih i oborinskih voda 

kroz koji je odlazio van kruga pivovare 

sve do Pivarskog potoka. Pritom su 

Odrčić, Tufeković i Kovačević dozvolili 

nastavak proizvodnje na ovaj način, stoji 

u istražnom zahtjevu. Tako je 23. veljače 

ispuštena velika količina ugljičnog dioksida 

zbog čega je u usjeku potoka bila 

smanjena količina kisika u zraku, pa je 

zbog visoke koncentracije ugljičnog dioksida 

došlo do uginuća psa te prvo gubi- 


23

Inspekcija pivovari privremeno zabranila proizvodnju 

Na temelju Zakona o zaštiti okoliša inspekcija zaštite okoliša privremeno je 

sredinom ožujka zabranila Karlovačkoj pivovari korištenje postrojenja za fermentaciju, 

zbog kojih je došlo ili može doći do znatnijeg onečišćenja okoliša. 

Privremena zabrana traje do otklanjanja nepravilnosti odnosno dok pivovara ne 

osposobi uređaj za rekuperaciju ugljičnog dioksida (CO 2 ) 

Krajem ožujka je građevinska inspekcija Ministarstva zaštite okoliša, prostornog 

uređenja i graditeljstva obustavila gradnju nove energane u pivovari. Tijekom 

inspekcijskog nadzora utvrđeno je da se radovi ne obavljaju u skladu s građevinskom 

dozvolom. Gradilište je zapečaćeno te je naloženo da se otklone nepravilnosti. 

Zabrana se odnosi i na izvođenje tzv. funkcionalne probe kao zadnje faze 

gradnje. To znači da je pivovara, nakon dvotjedne probne proizvodnje, ponovo 

prestala proizvoditi pivo. 

Još 16. ožujka iz pivovare su najavili da su stvoreni preduvjeti za funkcionalni 

pokus ukapljivanja ugljičnog dioksida u skladu s glavnim izvedbenim projektom 

strojarskih i termoenergetskih instalacija nove energane. Planirano je da će ta 

proba trajati sedam dana, a nakon toga je trebala inspekciji dostaviti izvješće 

o obavljenom poslu i datum podnošenja zahtjeva za tehnički pregled. Umjesto 

toga, 28. ožujka dostavila je očitovanje da funkcionalna proba nije uspjela, jer 

se na balonu za spremanje ugljičnog dioksida nalazi rupa koja nije sanirana. 

Inspekciju su obavijestili da će 31. ožujka nastaviti s funkcionalnom probom 

sustava za rekuperaciju ugljičnog dioksida. Ali inspekcija je 30. ožujka utvrdila 

nepravilnosti te zabranila daljnje radove, a u sklopu toga i funkcionalnu probu 

čime je produžena zabrana proizvodnje. 

tka svijesti Zdravka Martinovića, a potom 

i do teškog oštećenja njegova organizma 

od čega je na kraju umro. 

Istražni zahtjev zatražen je i protiv Karlovačke 

pivovare jer, piše u priopćenju, 

postoji osnovana sumnja da nije kao 

pravna osoba osigurala sigurno uklanjanje 

nastalog ugljičnog dioksida, što 

je kazneno djelo protiv opće sigurnosti 

koje je dovelo do stradanja Martinovića. 

Po odluci predsjednice Uprave Monuiqe 

Peters, kao predstavnica osumnjičene 

pravne osobe ispitana je članica Uprave 

Snježana Vukelja-Štamfar. 

Privremene mjere zaštite okoliša 

Dvadesetak dana nakon nesretnog događaja 

inspekcija zaštite okoliša privremeno 

je zabranila pivovari proizvodnju 

piva, odnosno korištenje postrojenja za 

fermentaciju, zbog kojih je došlo ili može 

doći do znatnijeg onečišćenja okoliša, 

izvijestilo je Ministarstvo zaštite okoliša, 

prostornog uređenja i graditeljstva. 

Privremena zabrana traje do otklanjanja 

nepravilnosti, odnosno dok pivovara ne 

osposobi uređaj za rekuperaciju ugljičnog 

dioksida (CO 2 ). 


Pivovara je potom izvijestila da su završeni 

svi tehnički radovi kako bi taj 

pogon bio pušten u rad. Naveli su da do 

tada nisu dobili dozvole od mjerodavnih 

tijela za postupno postavljanje strojeva 

za rekuperaciju ugljičnog dioksida te 

je stoga puštanje u rad toga sustava iz 

administrativnih razloga odgođeno za 

tjedan dana. U pivovari napominju da 

je ta dozvola povezana sa završetkom 

radova na novoj energani koji su u tijeku. 

Istaknuli su da od 1. ožujka čine 

sve kako bi se preusmjerilo ispust ugljičnog 

dioksida pošto je otkriveno da je 

ušao u kanal otpadnih voda. O tome su, 

kažu, odmah izvijestili policiju i preporučili 

korekcije. Uz ostalo navode da su 

2. ožujka premjestili ispust CO 2 i stalno 

se mjeri njegova razina, a CO 2 koji se 

proizvodi, trenutačno se ispušta u atmosferu. 

“Cjelokupno poslovanje je normalno 

te nije opasno ni za zdravlje ni za 

okoliš, kao ni u uobičajenu poslovanju 

sličnih industrija i postrojenja, te zato 

ne razumijemo tu odluku. U zadnja dva 

tjedna u potpunosti surađujemo sa svim 

mjerodavnim tijelima i očekujemo da će 

se ta suradnja i dalje temeljiti na pra- 

vnim i realističnim osnovama”, priopćili 

su iz pivovare. 

Glasnogovornica Ministarstva zaštite 

okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva 

Kata Gojević objasnila je da je 

pivovara nakon završetka jednog ciklusa 

fermentacije trebala početi novi. “Ministarstvo 

smatra da novi ciklus fermentacije 

može, jer nije potpuno uspostavljen 

sustav obrade ugljičnog dioksida, izazvati 

probleme opasne za ljude i okoliš te 

je zabranilo rad pogona za fermentaciju 

sve dok se ne uspostavi tzv. rekuperacija, 

tj. postrojenje za obradu ugljičnog 

dioksida”, rekla je Gojević. Dodala je da 

“laičkim rječnikom to znači da ugljični 

dioksid više ne odlazi u kanal, uz koji je 

stradao Martinović, već se pročišćava u 

postrojenju za obradu i veći dio ponovno 

služi u proizvodnji, a manji dio odlazi 

u atmosferu, ali na najmanje 25 metara 

visine, gdje nije štetan za ljude”. 

Potom je provjera inspekcije zaštite 

okoliša potvrdila da pivovara poštuje 

privremenu zabranu rada, postupak 

fermentacije se ne obavlja, pogon je 

ispražnjen i očišćen. U međuvremenu 

je istražna sutkinja Županijskog suda u 

Karlovcu Jasminka Jerinić-Mušnjak donijela 

odluku o pokretanju istrage protiv 

petero okrivljenih osoba i pivovare čime 

su oni od osumnjičenika postali “okrivljenici 

za teško kažnjivo djelo protiv 

opće sigurnosti općeopasnim činom ili 

sredstvom”. 

Slabe karike u sigurnosnom lancu 

U međuvremenu je nastavljeno utvrđivanje 

tko je sve odgovoran. Ministarstvo 

poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva 

pokrenulo je postupak zbog 

teže povrede službene dužnosti protiv 

višeg vodopravnog inspektora Milivoja 

Radočaja, jer je utvrđeno da je prije 

incidenta imao nalaze na osnovi kojih 

je trebao izdati rješenje pivovari da u 

određenom roku ukloni nedostatke, 

izjavio je glasnogovornik Mladen Pavić. 

Ministarstvo je provelo i upravni nadzor 

nad zakonitošću obavljanja djelatnosti 

Hrvatskih voda. Upravnim nadzorom 

utvrđene su nepravilnosti u postupanju 

Hrvatskih voda, te će se sva dokumentacija 

vezana uz taj slučaj proslijediti 

Državnom odvjetništvu, priopćeno je iz 

Ministarstva uz napomenu da ovaj slučaj 

onečišćenja voda nema nikakve veze sa 

smrću Zdravka Martinovića.

Hrvatske vode su potom priopćile da je 

pivovari na lokaciji Pivarski potok dopušteno 

ispuštanje isključivo oborinskih 

voda, a povećane koncentracije organskih 

tvari iz pivarske industrije izmjerene 

su na ispustu u javni kanalizacijski 

sustav. Izvijestili su da su tijekom 2005. 

pivovari izdali vodopravnu dozvolu, dozvolbeni 

nalog i rješenje o izmjeni i 

dopuni dozvolbenog naloga, sve uz potvrdu 

mjerodavnog Ministarstva. Tom su 

dozvolom propisane dopuštene granične 

vrijednosti pokazatelja za tehnološke 

otpadne vode prije njihova ispuštanja 

iz interne kanalizacije u karlovački sustav 

javne odvodnje. Naglašavaju da 

parametri otpadnih voda spominjani u 

javnosti (BPK 5 i KPK) ne pripadaju opasnim 

tvarima nego je njihova vrijednost 

pokazatelj organskog opterećenja voda, 

pa ne stoje alarmantne izjave da pivovara, 

uz dozvolu Hrvatskih voda, truje 

građane Karlovca. Navode da do organskog 

opterećenja otpadnih voda dolazi 

tehnološkim procesom u proizvodnji piva 

i u tom procesu ne nastaju opasne tvari 

u otpadnim vodama. 

Pivovara je putem županijskog Zavoda za 

javno zdravstvo analizirala svoje otpadne 

vode i analize dostavljala Hrvatskim vodama. 

Za 2006. je dostavila 12 analiza, 

a zadnja od 13. prosinca lani dostavljena 

je 30. siječnja 2007. Ispitivani parametri 

(BPK5 i KPK) bili su unutar dopuštenih 

granica, osim što su lani u kolovozu i 

prosincu vrijednosti bitnije odstupale, 

dok su u listopadu bile malo iznad dopuštenih 

vrijednosti, tvrde u Hrvatskim 

vodama uz napomenu da im Pivovara u 

prva tri mjeseca 2007. nije dostavila 

analize otpadnih voda. 

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i 

vodnog gospodarstva naredilo je i provođenje 

nadzora u Službi za zdravstvenu 

ekologiju Zavoda za javno zdravstvo 

Karlovačke županije. Nadzor je proveden 

sukladno Pravilniku o uvjetima koje moraju 

ispunjavati ovlašteni laboratoriji pa 

je Ministarstvo oduzelo licencu laboratoriju 

Zavoda zbog nedostavljanja rezultata 

analize vode, koji su znatno premašivali 

dozvoljene količine štetnih tvari, mjerodavnim 

tijelima i najavilo da će Državno 

odvjetništvo pokrenuti postupak protiv 

odgovornih u Zavodu. Rezultate analize 

vode Zavod je, naime, po Zakonu o vodama 

trebao dostaviti policiji, Hrvatskim 

vodama, Ministarstvu poljoprivrede, šu- 

marstva i vodnoga gospodarstva i Karlovačkoj 

pivovari, rekao je glasnogovornik 

Ministarstva. Ministar Petar Čobanković 

pojasnio je da nije riječ o propustima 

koji su prouzročili tragičnu smrt Karlovčanina, 

nego propustima u sklopu cjelokupnog 

rada Zavoda. Riječ je o laboratoriju 

Odsjeka za vodotoke, podzemne i 

otpadne vode Zavoda, čija je voditeljica 

Gordana Saftić zajedno s ravnateljom Boškom 

Milankovićem predočila dokumente 

koji pokazuju da je to ovlašteni laboratorij 

koji radi po ISO standardima 17025, 

te je obvezan na tajnost podataka. Drugim 

riječima, laboratorij svoje rezultate 

dostavlja pivovari kao naručitelju, a ona 

je dužna redovito o nalazima izvještavati 

Hrvatske vode. Na novinarski upit nije 

li imala moralnu obvezu poduzeti nešto 

kada je vidjela čestoću prekoračenja dopuštenog 

zagađenja u pivovari, Saftić 

je odgovorila kako ima svjedoke da je 

najmanje deset puta zvala pivovaru kako 

bi ih upozorila da se nešto događa, te 

da je zvala nekoliko ljudi, uključujući i 

glavne menadžere. 

I na županijskoj Skupštini je upozoreno 

da je “pivovari dozvolbenim nalogom dopušteno 

da u kanalizacijski sustav ispušta 

otpadnu vodu u kojoj su višestruko 

premašene maksimalne dopuštene vrije- 

dnosti kemijske potrošnje kisika (KPK) i 

to sa 700 miligrama kisika po litri na šest 

tisuća miligrama, a da je primjerice 25. 

siječnja ove godine županijski Zavod za 

javno zdravstvo zabilježio 18.755 miligrama 

KPK-a i o tome nije izvijestio nikoga 

drugoga nego samo zagađivača”. Ravnatelj 

Zavoda je odgovorio kako “nije bio 

dužan izvijestiti Hrvatske vode o izmjerenim 

vrijednostima, već samo pivovaru 

kao naručitelja mjerenja, a ona je dužna 

redovito izvještavati Hrvatske vode”. 

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi 

zatražilo je od karlovačkog Prekršajnog 

suda pokretanje prekršajnog postupka 

protiv liječnice Hitne medicinske pomoći 

Karlovac Jasne Pletikose koja je 23. veljače 

kraj pivovare pružila pomoć Zdravku 

Martinoviću, jer nije dostavila policiji 

prijavu, ako je posumnjala da je smrt ili 

ozljeda nastupila nasilnim putem. Za to 

prekršajno djelo po Zakonu o lječništvu 

moguća je novčana kazna između pet i 

deset tisuća kuna. Šefica karlovačke Hitne 

medicinske pomoći Maja Grba Bujević 

izjavila je da je Pletikosa u intervencijski 

list, koji su u karlovačkoj Općoj bolnici 

23. veljače primili zajedno s reanimiranim 

pacijentom Zdravkom Martinovićem, 

uz dijagnozu “srčani zastoj” upisala i 

“sumnja na otrovanje”. (Ž.B.) 


25


Prosvjedi eko-udruga protiv tvornice kamene vune u Pićnu 

Eko-udruge žele zaustaviti gradnju 

tvornice 

Dok lokalne eko-udruge i dio 

stanovništva uporno tvrde da će se 

raditi o velikom onečišćivaču okoliša, 

predstavnici investitora ističu da to 

nije točno te da je tvornica ispunila 

sve zakonske uvjete za gradnju 

Najveća pojedinačna ‘greenfield’ investicija 

u Hrvatskoj, gradnja vrijedne 

tvornice kamene vune u istarskom Pićanu 

u što danski koncern Rockwool ulaže 75 

milijuna eura, uzburkala je duhove u Labinštini 

i podijelila javnost. Dok lokalne 

eko-udruge i dio stanovništva uporno 

tvrdi da će se raditi o velikom onečišćivaču 

okoliša, predstavnici investitora 

ističu da je tvornica dobila lokacijsku i 

građevinsku dozvolu te ispunila sve ostale 

zakonske uvjete za gradnju i poručuju 

kako to područje neće biti onečišćeno 

te da će ispuštanje plinova i otpadnih 

tvari biti u skladu s ekološkim standardima. 

Osim toga, ističu da ranije u javnoj 

raspravi na studiju utjecaja tvornice na 

okoliš nije bilo primjedbi pa ne namjeravaju 

odustati od započete gradnje. U 

tome ih podupire i Ministarstvo zaštite 

okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva 

te Istarska županija. 

Tamošnje eko-udruge pobunile su se 

sredinom 2006., a najglasnije su Ekop 

Istra, Eko-Kvarner i Zelena Istra. Vjeran 

Piršić iz Eko-Kvarnera rekao je da je 

studija utjecaja na okoliš, izrađena po 

narudžbi investitora, krivotvorina dok 

je javna rasprava o njoj nekvalitetno i 

nekorektno provedena. Po njegovim riječima, 

u studiji nedostaje zdravstveni 

dio procjene utjecaja proizvodnje kamene 

vune na okoliš, energent je koks koji 

je, tvrdi Piršić, neprihvatljiv te se u njoj 


ne spominje svakodnevni promet gotovo 

200 kamiona za prijevoz sirovine. Ta 

tvornica nije samo lokalni, već ekološki 

problem cijele Istre i Kvarnera, poručio 

je Piršić. Upozorio je da se sumnja u točnost 

podataka koje je koncern Rockwool 

priložio u studiji, te kako bi upravo to 

moglo biti temelj za podnošenje prijedloga 

za ocjenu ustavnosti izdanih dokumenata, 

odnosno za poštivanje Ustavom 

propisanih prava građana na čisti okoliš. 

Ujedno, drži on, premda županijski prostorni 

planovi kao uvjet za građevinsku 

dozvolu propisuju izgradnju pročišćivača, 

njegova izgradnja ipak nije u planu. 

Prema njegovim riječima, koks bi trebalo 

zamijeniti plinom, izgraditi pročišćivač 

te smanjiti emisiju plinova. 

Studiju utjecaja na okoliš tvornice osporava 

i Ekop Istra, jer u njezinoj izradi, 

tvrde oni, nisu sudjelovali ni liječnici, ni 

stručnjaci za područje turizma, kulture, 

odnosno kulturne baštine i poljoprivrede. 

Po riječima predstavnice mještana 

i te udruge Kristine Ðurović, gradnjom 

tvornice bit će zauvijek uništen prekrasan 

krajolik doline rijeke Raše i iznimno 

kvalitetno poljoprivredno područje, a 

priče o zapošljavanju mještana Pićana, 

po njezinoj ocjeni, nemaju temelja. 

Upravo zbog tvornice već je nekoliko 

obitelji odustalo od planiranih investicija 

u agroturizam na ovom području, 

kazao je Robert Baćac u ime Konzorcija 

za agroturizam Istre dodavši da je to 

tek dio štete koju ova investicija donosi 

Istarskoj županiji. A dr. Eduardo Giudici 

ustvrdio se da Sekcija hrvatskog društva 

za zdravstvenu ekologiju nužno mora 

oglasiti zbog tvornice koja će ugrožavati 

zdravlja građana Labinštine. 

Obustavu gradnje tvornice zatražilo je i 

tristotinjak prosvjednika iz cijele Istre 

sa skupa u Pićnu. Kao razloge naveli su 

da će ona onečistiti vode, trajno uništiti 

krajobraz i jednu od najplodnijih površina 

središnjeg dijela Istre i onemogućiti 

bilo kakvu ekološku proizvodnju. Predsjednik 

Ekop Istre Josip Anton Rupnik 

zatražio je da građani dobiju na uvid 

cjelovitu studiju utjecaja kamene vune 

na okoliš, te da se gradnja zaustavi sve 

dok traje spor. 

Eko-udruge su odgovorne osobe u Rockwool 

Adriaticu i kazneno prijavile pazinskom 

Općinskom državnom odvjetniš-

tvu zbog, navodi se u prijavi, osnovane 

sumnje da se gradnjom tvornice priprema 

počinjenje kažnjiva djela onečišćenja 

okoliša s posljedicama. Članovi eko-udruga 

prijepornom drže i studiju utjecaja 

na okoliš koja je, smatraju, krivotvoren 

dokument. “Studija ne sadrži bitan podatak, 

a to je utjecaj proizvodnje kamene 

vune na zdravlje ljudi. Stoga smatramo 

da bez tih podataka studija ne može biti 

vjerodostojna i kao takva uporabljena za 

izdavanje građevinskih dozvola”, istaknula 

je Kristina Ðurović. Članovi tih 

udruga sumnjaju i u zakonitost prenamjene 

visokokvalitetnog poljoprivrednog 

zemljišta u industrijsko zemljište, te su 

stoga Ministarstvu zaštite okoliša uputili 

zahtjev za nadzor nad građevinskom 

dozvolom tvornice kamene vune. 

U međuvremenu je više od 6.500 građana 

Istre, među kojima i 90 posto mještana 

općine Pićan, potpisalo peticiju protiv 

gradnje tvornice što je dovoljno za raspisivanje 

referenduma o (ne)nastavku njene 

gradnje, istaknuto je na konferenciji 

za novinare predstavnika ekoloških udruga, 

Odbora za referendum, Konzorcija za 

agroturizam Istre te Sekcije hrvatskog 

društva za zdravstvenu ekologiju. Zato 

je Ekop Istra od Istarske županije zatražila 

raspisivanje referenduma na kojem 

bi se građani Istre odlučili za ili protiv 

gradnje te tvornice koja bi, po njihovom 

mišljenju, nanijela štetu okolišu, agroturizmu 

te prirodnoj i kulturnoj baštini 

toga kraja. Međutim, Središnji ured za 

državnu upravu odgovorio je da županija 

nije mjerodavna za raspisivanje referenduma, 

jer ga može raspisati samo o pitanju 

iz svojeg djelokruga, a pravomoćne 

dozvole za tvornicu izdao je mjerodavni 

ured državne uprave. 

Na brojne pritužbe eko-udruga i lokalnog 

stanovništva Rockwool Adriatic odgovara 

da im je u skladu s propisanom procedurom 

još u rujnu 2005. Ministarstvo 

gospodarstva, rada i poduzetništva dodijelilo 

status nositelja poticajnih mjera, 

poreznih i carinskih povlastica. Prije 

toga su, kažu u tvrtki, razgovarali sa 

svim odgovornim tijelima, od lokalnih 

i regionalnih vlasti do ministarstava i 

agencija, koji su transparentno informirani 

o planiranim aktivnostima o izgradnji 

tvornice u poduzetničkoj zoni u 

Pićnu na lokaciji koju su kao optimalnu 

izabrali s Hrvatskom agencijom za poticanje 

ulaganja i izvoza. 

Ministarstvo: Nije bilo primjedbi na studiju utjecaja na okoliš 

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva provelo je procjenu 

studije utjecaja na okoliš za gradnju te tvornice u skladu sa Zakonom o 

zaštiti okoliša i Pravilnikom o procjeni utjecaja na okoliš. Rockwool je u veljači 

2005. dobio lokacijsku, a građevinsku dozvolu 27. srpnja 2006. Obje dozvole 

izdane su na temelju prostorno-planske dokumentacije Istarske županije i općine 

Pićan, a o tim su planovima provedene javne rasprave, ističu u Ministarstvu. 

Pritom navode da u javnim raspravama o županijskom i općinskom prostornom 

planu nije bilo primjedaba na planiranu izdvojenu industrijsko-gospodarsku 

zonu u okviru koje se gradi tvornica. Za gradnju tvornice prikupljena je potrebna 

dokumentacija na lokalnoj i na županijskoj razini na temelju koje su izdane 

lokacijska i građevinska dozvola. U procesu dobivanja dozvola za gradnju propisane 

su mjere očuvanja okoliša i praćenje utjecaja na okoliš tijekom izgradnje 

i rada tvornice. 

Prije izdavanja lokacijske dozvole eminentni stručnjaci su izradili Studiju utjecaju 

na okoliš i proveden je postupak procjene utjecaja na okoliš. Studijom 

su na temelju predviđenog tehnološkog procesa analizirani utjecaji na sve sastavnice 

okoliša te, među ostalim, na socio-ekonomski status, zdravlje stanovništva 

i eko-sustav. Utjecaji na zdravlje i eko-sustav obrađeni su usporedbom 

koncentracija štetnih tvari u okolišu s graničnim vrijednostima koje propisuje 

hrvatsko zakonodavstvo, a one se temelje na preporukama Svjetske zdravstvene 

organizacije i EU propisa. Mjere zaštite i emisije iz postrojenja u skladu su sa 

hrvatskim propisima o emisiji i sa europskim uputama o najboljim raspoloživim 

tehnologijama za industriju proizvodnje kamene vune. Studija je izrađena u 

potpunosti prema propisanom pravilniku. O studiji je provedena javna rasprava 

i javni uvid što znači da je bila dostupna zainteresiranoj javnosti, a to je i sada 

pod uvjetima propisanim zakonom. Primjedbi na studiju u javnoj raspravi nije 

bilo. Napominjemo da je javnost i preko medija bila obaviještena o namjeravanoj 

gradnji tvornice na toj lokaciji, navode u Ministarstvu. 

Pritom ističu da je obavijest o provedbi javnog uvida i javne rasprave do svibnja 

2004. objavljivana u dnevnim listovima i na objavnim pločama županija i 

općina/gradova. Od sredine svibnja 2004. u provedbu javnog uvida uključena je 

i šira javnost, tako da se obavijesti o javnom uvidu i sažetci studija objavljuju 

i na internet stranici Ministarstva. 

“Trinaest mjeseci smo aktivno radili na 

dobivanju svih dokumenata i dozvola potrebnih 

za izgradnju tvornice. Izgradnja 

je počela u kolovozu 2006., izrađena 

je i Studija o utjecaju na okoliš koja je 

prošla javnu raspravu, a koja je i dalje 

javno dostupna svima zainteresiranima 

u prostorima tvornice”, kažu u Rockwool 

Adriaticu i dodaju da se u poslovanju 

vode visokim etičkim i poslovnim standardima 

koji su temelj njihova održiva 

razvoja. 

Nakon što ih je udruga Ekop Istra na temelju 

primjedbi mještana uz gradilište 

tvornice koji su svakodnevno izloženi 

buci, svjetlu jakih reflektora i stalnoj 

prašini s gradilišta koja ugrožava zrak 

i poljoprivredne kulture, prijavila građevinskoj 

i sanitarnoj inspekciji zbog 

onečišćenja svjetlom, bukom i prašinom 

navode kako sve rade u skladu s hrvatskim 

propisima. “Radove na izgradnji 

tvornice i sami redovito kontroliramo i 

mjerimo sve nužne parametre pa tako i 

razinu buke i prašine. Mjerenja su potvrdila 

da je sva buka i prašina koja nastaje 

na gradilištu u granicama propisanima 

zakonom”, odgovaraju u toj tvrtki. 

Dodaju kako su zbog sigurnosnih razloga 

na gradilištu, površine 150.000 četvornih 

metara, postavljena 22 rasvjetna tijela 

snage 400 vata koja se uključuju od 

18 sati do 23 sata, dok od 23 sata do 

6 sati ujutro ostaju upaljena svega 2-3 


27

asvjetna tijela po potrebi. Navode da 

njihovo poslovanje redovito nadziru i državna 

tijela pa je tako na gradilištu bila 

i inspekcija Ministarstva zaštite okoliša, 

prostornog uređenja i graditeljstva koja 

je izdala pozitivno mišljenje. 

“Naša vrata će uvijek biti otvorena, jer 

prije svega želimo biti i ostati dobri susjedi 

i zajedno rasti”, kažu u Rockwoolu 

te ističu da ne namjeravaju zaustaviti 

gradnju tvornice. “Cijela procedura oko 

izgradnje tvornice odvijala se sukladno 

zakonima i postojećim pravilima, a projekt 

je bio javno predstavljen u općini 

Pićan. Dobili smo suglasnost resornog 

ministarstva i smatramo da nema razloga 

zaustaviti izgradnju unatoč protivljenju 

ekoloških udruga, jer se ne radi o prljavoj 

proizvodnji već o najmodernijoj 

tehnologiji”, ističe direktor Rockwool 

Adriatica Bartosz Stentoft. “Svi radovi 

odvijaju se prema našim planovima i 

početak proizvodnje očekuje se u rujnu 

2007.”, kazao je Stentoft i dodao da 

tvrtka ima 30 zaposlenih, a do rujna je u 

planu zapošljavanje još sto radnika uglavnom 

s područja Pićna i okolice. 


Voditelj procesa kvalitete i ekologije Neven 

Vlačić ističe kako su u studiji o utjecaju 

na okoliš, koju je za Rockwool Adriatic 

izradio tim stručnjaka tvrtke Ekonerg, 

navedene i analizirane sve tvari koje se 

emitiraju iz tvornice, a koje su, kako je 

rekao, prema hrvatskim i EU propisima 

relevantne za ovu vrstu postrojenja. 

“Za tvari specifične za proizvodnju kamene 

vune, kao što su fenol, formaldehidi, 

sumporovodik, koncentracije štetnih 

tvari u dimnjaku su na niskoj razini, 

a ispuštanjem se postiže razrjeđenje 

od 1.000 – 10.000 puta, pa prizemne 

koncentracije nisu opasne po zdravlje”, 

ustvrdio je Vlačić. Dodao je kako iz kupole 

gdje će se koristiti koks količina 

ispušnih plinova odgovara emisiji oko 

1.400 kućnih ognjišta ili oko 270 automobila. 

“S obzirom na planirane emisije 

studijom je potvrđeno da na području 

lokacije neće doći do promjene postojeće 

prve kategorije kakvoće zraka”, zaključio 

je Vlačić dodavši da će se tijekom rada 

tvornice mjeriti taloženje štetnih tvari 

na nekoliko obližnjih lokacija kako bi se 

pratile količine taložnih čestica na tlu. 

Glasnogovornik Rockwool Adriatica Paolo 

Guanzani kazao je da će sva ulazna 

sirovina biti prerađena u dva proizvoda - 

kamenu vunu i brikete, pa neće praktično 

biti otpada kojeg će trebati zbrinjavati. 

Dodaje kako u Njemačkoj i Norveškoj 

ljudi žive u neposrednoj blizini njihovih 

tvornica, pa upravo iz tog razloga i u 

Pićnu žele to isto kako bi postali dobri 

susjedi. 

Po riječima direktora Stentorfa prostor u 

pićanskoj općini pokazao se prikladnim 

za takvo ulaganje, jer je analizom tla 

utvrđeno da se pod površinom nalazi 27 

metara gline koja onemogućuje kvalitetan 

uzgoj bilo kakvih poljoprivrednih 

kultura. “Studija tvorničkog utjecaja na 

okoliš izrađena je stručno, analizirani su 

utjecaji na okoliš, preporučene su mjere 

i način nadzora koji odgovaraju stanju 

tehnike i graničnim vrijednostima ispuštanja 

kao u državama EU”, naglasio je 

Stentorf. 

“Studija utjecaja na okoliš pokazala je da 

je utjecaj na zdravlje ljudi na tom području 

prihvatljiv. Analizirane su emisije u 

skladu s europskim standardima”, istaknuo 

je savjetnik Ekonerga dr. Vladimir 

Jelavić. Tu je tvrdnju potkrijepio usporedbom 

da će jedan tvornički dimnjak, a za 

sada ih se predviđa tri, ispuštati jednake 

količine plina kao 1.700 kućnih ložišta. 

Istarski župan Ivan Jakovčić ocijenio je 

da je politikanstvo, a ne briga za okoliš 

i strah od onečišćenja, razlog je što se 

tvornica kamene vune sada kad je gotova 

nastoji “minirati”. Jakovčić je zamjerio 

pokretačima peticije s Ekop Istrom 

na čelu da nisu reagirali kad je to bilo 

omogućeno, dakle tijekom javne rasprave. 

“Nažalost, svjedoci smo otvorenog 

poigravanja neodgovornih pojedinaca sa 

svim mogućnostima koje dolazak jedne 

ugledne kompanije donosi. Rockwool 

je tvrtka koja je dobila najprestižnije 

eko-nagrade na svijetu i apsurdno je da 

upravo pojedinci, koji sebe smatraju zelenima, 

govore protiv takve kompanije”, 

naglasio je Jakovčić. No, napomenuo je 

da županija neće prijeći preko eventualnog 

onečišćenja okoliša te da će zatvoriti 

tvornicu ako odstupi od dozvola i propisanih 

uvjeta za proizvodnju. Zauzeo se 

da oko tvorničkoga kruga postave mjerni 

uređaji koji će, osim nadzora županijskog 

Zavoda za javno zdravstvo, pratiti kakvoću 

zraka. (Ž.B.)

Očuvati travnjake i travnjačke 

voćnjake Žumberka 

Javna ustanova Park prirode Žumberak-Samoborsko 

gorje, između ostalih 

aktivnosti, provodi dva projekta važna 

za očuvanje bioraznolikosti ovog brdskog 

područja smještenog jugozapadno od Zagreba, 

gdje se ističe 1.178 m visok vrh 

Sveta Gera. Od siječnja 2006. godine Europska 

unija podupire projekt “Travnjački 

voćnjaci s visokostablašicama kao element 

biološke raznolikosti i estetske vrijednosti 

krajobraza” u sklopu programa 

INTERREG III. A kao zajednički projekt 

Slovenije i Hrvatske. U trajanju od 22 

mjeseca glavni cilj projekta je zaštita 

travnjačkih voćnjaka u smislu održavanja 

njihove biološke raznolikosti i očuvanja 

tradicionalnih i autohtonih sorata 

voćaka visokostablašica ovog područja. 

Prekogranična suradnja 

“Travnjački voćnjaci s visokostablašicama 

su dio tradicionalnog ruralnog krajobraza 

nekog područja. Kao poseban i važan 

dio živoga okoliša, oni tvore jedinstvena 

staništa za vrste koje su načinom života 

vezane uz kulturni krajolik. Među njima 

su rijetke i ugrožene vrste ptica kako na 

hrvatskoj, tako i na europskoj razini te 

mnoge druge vrste. Populacije ovih vrsta 

u Hrvatskoj i Sloveniji su brojne i 

značajne za zaštitu”, objašnjava Ivana 

Ilijas iz Parka prirode Žumberak-Samoborsko 

gorje. 

Nositelji projekta su Park prirode Žumberak-Samoborsko 

gorje na hrvatskoj strani 

i Kmetijsko-gozdarska zbornica Slovenije, 

Zavod Novo mesto na slovenskoj strani, 

dok su partneri na projektu Hrvatski 

zavod za poljoprivrednu savjetodavnu 

službu (Hrvatska) te Javni zavod Kozjanski 

park i Zavod Republike Slovenije za 

varstvo narave (Slovenija). Područje na 

kojem se projekt provodi obuhvaća četiri 

županije u Hrvatskoj (Krapinsko-zagorska, 

Zagrebačka, Karlovačka i Primorskogoranska), 

kao i područje Parka prirode 

Žumberak-Samoborsko gorje. U Sloveniji 

je to područje tri regije: Jugozapadna, 

Srednjeposavska i Savinjska te područje 

Kozjanskog parka. 

Velika zainteresiranost javnosti i 

stručnjaka 

Projekt je podijeljen u nekoliko faza koje 

uključuju niz aktivnosti. Široj javnosti 

su vjerojatno najzanimljivija animacijska 

predstavljanja projekta, demonstracijski 

prikazi i tečajevi rezidbe visokostablašica 

i prerade voća. Animacijska predstavljanja 

projekta, njih pet, održana su 

u studenom 2006. godine na području 


svake od navedenih županija i jedna na 

području Parka prirode Žumberak-Samoborsko 

gorje. 

“Ukupan broj sudionika bio je 224, što 

smatramo dobrim odazivom – znači da 

interes za temu ekstenzivnog voćarstva 

postoji. Prezentacija je bila koncipirana 

u obliku četiri kratka predavanja. Vrlo 

zanimljivo predavanje o važnosti travnjačkih 

voćnjaka s pogleda zaštite prirode 

održala je mr.sc. Biljana Janev Hutinec, 

dajući osnovne smjernice o tome što je 

zapravo biološka raznolikost i kako ju 


29

održati. Slijedilo je predavanje Lovorke 

Jakopec, stručne savjetnice u Parku prirode 

o održavanju travnjačkih voćnjaka 

kroz principe rezidbe i gnojidbe, dok je 

zadnje predavanje predstavilo proizvode 

koji se mogu dobiti od plodova voćaka 

visokostablašica – sok, ocat, voćno vino, 

rakija i suho voće. Tim je predavanjem 

Georg Gal, stručni savjetnik Odsjeka 

Krapinsko-zagorske županije Hrvatskog 

zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu 

službu, obuhvatio mogućnosti upotrebe 

plodova izvan sezone raznim postupcima 

prerade”, objasnila nam je Ilijas. 

Budući da je jedan od ciljeva inventarizacija 

voćnih vrsta na tim područjima, 

kao i tradicionalnih zastupljenih sorti, 

provedena je evidencija starih vrsta i 

sorti voćaka, gdje je uz pomoć anketnog 

listića bilo potrebno saznati što više podataka 

o starim sortama, njihovoj lokaciji, 

starosti, načinu održavanja i slično, 

da bi se evidentirale najčešće vrste za 

pojedini kraj sa svojim najzastupljenijim 

sortama. 

Jedna od aktivnosti je i sadnja mladih 

voćaka visokostablašica u školama na 

projektnom području, da bi se osnovnoškolcima 

dodatno približila važnost 

uzgoja i održavanja travnjačkih voćnjaka. 

U smislu zaštite biološke i genetičke 

raznolikosti planira se stvoriti kolekcija 

izabranih sorti s projektnog područja u 

čiju svrhu će biti zasađen kolekcijski i 


matični voćnjak na području Lovića Prekriškog 

u Parku prirode Žumberak-Samoborsko 

gorje, a brojiti će 250 sadnica 

različitih voćnih vrsta i sorti. U toku 

projekta zasadit će se drvored koji će 

povezati Kumrovec i Bistricu ob Sutli. 

“Širu javnost upoznajemo sa značajem 

travnjačkih voćnjaka koji su važan dio 

okoliša jer tvore jedinstvena staništa za 

mnoge biljne i životinjske vrste, među 

njima najviše rijetke i ugrožene vrste 

ptica. Cilj nam je informirati i stručnjake 

s područja poljoprivrede i zaštite prirode, 

kao i vlasnike travnjačkih voćnjaka 

kojima su prvenstveno namijenjeni naši 

tečajevi”, kažu u Javnoj ustanovi Park 

prirode Žumberak-Samoborsko gorje i 

upućuju na web stranice projekta www. 

ppzsg.org/vocnjaci na kojima se mogu 

naći informativni letci i “Jabuka”, glasnik 

projekta. 

Model za očuvanje hrvatskih 

travnjaka 

Zbog brzog propadanja tradicionalnih 

poljoprivrednih djelatnosti travnjaci vrlo 

ugroženi, ali ih je važno očuvati, jer u 

njima nalazimo značajan dio naše biološke 

raznolikosti. Brdske livade i pašnjaci 

pokrivaju preko 20% Parka prirode Žumberak-Samoborsko 

gorje. Zato je u ovom 

Parku pokrenut projekt “Razvoj modela 

za očuvanje hrvatskih travnjaka i njihove 

bioraznolikosti” koji demonstrira najbo- 

lju praksu vezanu uz održivo upravljanje 

i očuvanje travnjaka bogatih biljnim i 

životinjskim svijetom. 

“Ovaj projekt provodi JU Park prirode 

Žumberak-Samoborsko gorje u suradnji s 

britanskim stručnjacima iz Fauna & Flora 

International (FFI) i Institutom za travnjake 

i okoliš (IGER). Projekt financira 

britanska Vlada u sklopu svog natječaja 

za Darwin Initiative. Projekt je omogućio 

djelatnicima Parkova prirode Žumberak- 

Samoborsko gorje i Učka stručno osposobljavanje 

u izradi planova upravljanja 

na način da se u njihovu izradu uključuju 

i interesne skupine. U Parku prirode 

Žumberak-Samoborsko gorje održan je 

niz stručnih radionica vezanih uz nadgledanje, 

upravljanje i monitoring travnjaka”, 

rekla je koordinatorica projekta 

Vesna Zlatar. 

Nakon predstavljanja projekta u srpnju 

2004. godine, britanska botaničarka dr. 

Antonia Eastwood, a ujedno i koordinatorica 

projekta o samom projektu i Parku 

prirode je rekla da je fascinantna biološka 

raznolikost travnjaka u Parku, nešto 

što se rijetko viđa na britanskim travnjacima. 

“Ovaj projekt nam omogućuje da 

bolje istražimo i razumijemo travnjake 

izrazito bogate biljnim i životinjskim vrstama 

te kako očuvati to bogatstvo živog 

svijeta”, rekla je Eastwood. 

Kruno Kartus

Voda, odnosno smanjenje raspoloživih 

količina pitke vode te pad kvalitete 

vode, utječe na opće zdravlje stanovništva 

i samo gospodarstvo koje bi trebalo 

biti usmjereno prema održivom razvoju 

i kvalitetnoj zaštiti okoliša. Delta Neretve 

sa 24.585 hektara površine, jedno od 

posljednjih močvarnih staništa u Europi, 

oduvijek je bila poznata po proizvodnji 

voća i povrća. Ona je najintenzivniju 

transformaciju doživjela posljednjih desetljeća. 

Od nekoć pretežno močvarnog 

područja, obraslog hidrofilnom vegetacijom 

s mnoštvom različitih vrsta ptica 

i riba, te tradicionalnim načinom života 

neretvanskog čovjeka, koji se nekad se 

bavilo lovom, ribolovom i poljoprivredom, 

a zemlja otimao od močvare tzv. 

jendečenjem, Neretva je postala podru- 

čje velikih gospodarskih promjena. Od 

močvarne, zaslanjene, malarične doline, 

do polderskog poljoprivrednog krajobraza, 

kojeg je neretvanski čovjek svojom 

ustrajnošću i urođenom radišnosti stvorio, 

sada imamo prostor isušenih močvara, 

kultiviranog zemljišta sa modernim, 

komercijalnim poljoprivrednim kulturama. 

Novozasađene kulture i ostaci močvarnih 

prostranstava daju tom prostoru 

dominantni zeleni vizualni identitet koji 

ga čini drugačijim od ostatka obale, pa 

ga možemo nazvati zeleno-plavom oazom 

južnodalmatinskog kraja. U delti 

Neretve postoje dva osnovna preduvjeta 

koja omogućavaju razvoj intenzivne 

poljoprivrede, odnosno uzgoja agruma i 

ostalih komercijalnih kultura. To su mediteranska 

klima i prisutnost aluvijalnih 

i euglejnih tala, zbog čega je ovo područje 

poznato kao hrvatska Kalifornija. 

Klima donje Neretve je sredozemna sa 

blagim i kišnim zimama, a toplim i suhim 

ljetima. Glavno obilježje te klime 

je pozitivan temperaturni režim, gdje u 

devet mjeseci u godini ima srednjak već 

od 10°C, temperatura najhladnijeg siječnja 

je 6,9°C, a najtoplijeg srpnja 25°C. 

Prosječna godišnja temperatura iznosi 

15,4°C (prosjek za period od 1970. do 

1990. god.). Pojavnost hladnih dana u 

delti Neretve vrlo je rijetka, upravo zbog 

pozitivnog maritimnog utjecaja. Time se 

smanjuje mogućnost pojave mraza koji 

ima negativan utjecaj na urod agruma. 

Insolacija ili osunčanost je izrazito po- 

voljna za razvoj poljoprivrede jer u delti 

ona iznosi 2704,8 sati na godinu ili 

7,4 sata dnevno. Raspored padalina nije 

povoljan faktor za razvoj poljoprivrede, 

jer u delti Neretve godišnje padne od 1 

100 do 1300 mm padalina, ali uglavnom 

u zimskom dijelu godine, dakle izvan 

vegetacijskog perioda. Kulture u vegetacijskom 

periodu, odnosno u toplijem 

dijelu godine, kada intenzivno rastu i razvijaju 

plodove, trebaju i najviše vode. 

Stoga se nameće potreba navodnjavanja 

poljoprivrednih površina u toplijem 

i sušem dijelu godine. Donja Neretva je 

relativno malena površinom ali prirodno 

bogat kraj vodom iz mnogobrojnih izvora 

i površinskih tokova koji nisu dovoljno 


Zaslanjenost tla u delti Neretve 

i kvalitetno iskorišteni. Upotreba vode 

za navodnjavanje uzrokuje stalan pritisak 

na vodne izvore, pa se računa da 

poljoprivreda u Europi potroši oko 55% 

ukupnih količina vodenog oduzimanja. 

Ukupno oduzimanje vode područja ne 

smije nadmašiti neto vodnu ravnotežu 

(padavine plus dotok minus isparavanje i 

transpiracija). Jedan od najvećih problema 

vezanih uz navodnjavanje predstavlja 

zaslanjenost površinskih i podzemnih 

voda koje bi trebale biti temelj natapanja 

zemljišta. Glavni uzrok zaslanjenost 

tla u Neretvi predstavlja neposredna 

blizina mora, koje zbog malog protoka 

i niskog vodostaja Neretve u ljetnom 

mjesecima prodire uzvodno u samo srce 

plodne neretvanske doline. Dakle, u ljetnim 

mjesecima, naročito za plime, jača 

veličina i prodor slanoga morskog klina 

(U mjestu Opuzen, izmjereni klin u kolovozu, 

obuhvaćao je cijeli vodotok Neretve 

osim površinskih desetak centimetara 

slatke vode.), koji je gušći i teži te se 

podvlači ispod sloja slatke riječne vode 

i struji uzvodno sve do Metkovića. 

U tom se razdoblju povećava koncentracija 

soli i u podzemnim vodama koje se 

tlačno, odnosno kapilarno uzdižu i zaslanjuju 

zemljište, što u konačnici predstavlja 

puno veću opasnost za poljoprivredne 

površine. Izvori pitke vode bi se 

trebali stalno nadopunjavati iz prirodnih 

tokova hidrološkog kruga Neretve, ali nekontrolirano 

zadržavanje vode u gornjem 

toku pretvara takve izvore u slane i ne- 


31

podesne za korištenje. Bez obzira što se 

ta zaslanjena voda koristi se pri uzgoju 

voća i povrća, delta Neretve spada među 

rijetka područja u kojima se dio akumuliranih 

soli u tlu ispire prirodnim putem. 

Poljoprivredni proizvođači nemaju 

alternative, već za navodnjavanje voća 

i povrća koriste zaslanjenu vodu koja 

može smanjiti prinos i do 50 posto, ali i 

potpuno uništiti biljku i pretvoriti tlo u 

slanu pustinju. Zaslanjenost stvara stres 

biljaka kao i toksičnost tla koju izazivaju 

natrij i klor iz slane vode, a simptomi na 

biljkama su žućenje listova, “palež”, počevši 

od rubova lista prema unutrašnjosti. 

Iako su mandarine srednje tolerantne 

prema solima one također doživljavaju 

određena oštećenja, koja ne moraju nastati 

ako se navodnjavanju sustavom kap 

po kap, budući da tako soli ne dolaze 

u izravan kontakt s vodom. Kišenje kao 

oblik navodnjavanja voćki može biti pogubno, 

već nakon 15 ovakvih navodnjavanja 

one mogu biti potpuno uništene, 

što ovisi o koncentraciji soli u vodi za 

navodnjavanje. Kiše koje padnu tijekom 

jeseni i zime pomažu da se dio soli akumuliranih 

tijekom ljeta mjeseci ispiru. 

Na proljeće cijeli postupak kreće ponovno 

u suprotnom smjeru, ali svaki put 

ostane dio soli koje se čvrsto vežu za 

čestice tla. 

Kao što je spomenuto, agrumi, ali i 

ostale kulture, zahtijevaju najviše vode 

u vegetacijskom periodu tijekom toplijeg 

i sušnijeg dijela godine. Stoga se nakon 

suvremenih melioracija u nedavnoj pro- 


šlosti delte Neretve krenulo u realiziranje 

projekta navodnjavanja, korištenjem 

vode iz korita rijeke. Točka na kojoj se 

crpila voda iz Neretve locirana je 22 km 

uzvodno od ušća (mjesto Doljani, uzvodno 

od Metkovića gdje prestaje prisutnost 

slane vode mora), i kroz deset kilometara 

dugi kanal slobodno ispušta u novodobivene 

poljoprivredne površine na lijevoj 

strani Neretve. Taj ruski sustav natapanja 

u današnje vrijeme ne zadovoljava zacrtane 

ciljeve, a ratna zapuštenost i njegova 

devastacija prisiljava poljoprivrednike 

delte Neretve na pronalaženje načina 

kako navodnjavati zemlju za sušnih ljetnih 

mjeseci. Većina poljodjelaca uglavnom 

je agrarno nedovoljno educirana 

pa osim pretjeranog korištenja pesticida 

i umjetnih gnojiva, koristi površinsku i 

dubinsku vodu za navodnjavanje koja 

je zaslanjena. Na taj način devastiraju 

zemljište, odnosno stvaraju preduvjete 

pojave slane pustinje sa potpuno neplodnim 

tlom. Današnja situacija u kojoj se 

nalazi poljoprivreda delta Neretve, može 

se sažeti u konstataciju da je očiti nedostatak 

ikakvih projekata i inicijative 

privatnika, a i same države. Postojeće 

poljoprivredne površine ne koriste u 

agrarne svrhe, zapuštene su (područje 

Luka) i prelaze u močvarno stanje. 

Osim toga, preostala močvarna prostranstva 

nastoje se zaštititi kako bi se 

u njima održao postojeća bioraznolikost. 

Pučanstvo je tradicionalno poljoprivredno, 

a poljoprivredna proizvodnja događa 

se neplanski, stihijski i ekološki ne- 

prihvatljivo, na malim poljoprivrednim 

parcelama. Za kvalitetniju proizvodnju i 

ekonomsku isplativost potrebno je iskoristiti 

potencijale u planskoj, stimuliranoj, 

educirano proizvodnji koja bi mogla 

jamčiti daljnji gospodarski razvoj i očuvanje 

ekološke ravnoteže ovog prostora. 

Ekologija je i stalna stručna kontrola 

vode i njenih izvora na pesticide, nitrate 

itd. Povećanje nitrata, kao i pesticida, 

u podzemnoj vodi nastaje od prevelike 

upotrebe nitrogenskih gnojiva u količini 

većoj nego što je potrebno za biljke. 

Nekontrolirano puštanje kanalizacijskog 

otpada također može pridonijeti povećanju 

nitrata u vodi, a nepostojanje kolektora 

i cjelokupne kanalizacijske mreže 

navodi nas na promišljanja o golemoj 

onečišćenosti podzemnih voda. Da bi se 

spriječila daljnja devastacija i saniralo 

postojeće stanje potreban je daleko veći 

i konkretniji angažman stručnih službi, 

institucija i izravnog zauzimanja države 

konkretnim programima, poticajima 

i projektima. Cjelokupno gospodarstvo 

delte Neretve bi se trebalo bazirati na 

principima održivog razvoja i usklađenosti 

ekopoljoprivrede, ruralnog turizama, 

trgovine i tranzita. Svojim današnjim 

stupnjem razvoja, postojećim potencijalima 

i demografskom dinamikom, delta 

Neretva predstavlja jedno od prosperitetnijih 

područja u Republici Hrvatskoj, 

pa se mora pronaći mjera uravnoteženja 

potrebe za daljnjim razvojem i potrebe 

za zaštitom prirodnih resursa. 

Nebojša Jerković

Uznemirujuća upozorenja 

– nestaje ribe 

Kanadski znanstvenik dr. Boris Worm 

bio je voditelj skupine znanstvenika 

koji su četiri godine analizirali globalne 

trendove u svjetskom ribarstvu. Izvodili 

su pokuse i proučavali podatke o ribolovu 

u posljednjih 15 godina. Proučili 

su i podatke o ribolovu u razdoblju od 

proteklih 50 godina (1950.-2003. god.) 

u morskim sustavima koji daju 83% ukupnog 

svjetskog ulova u tih 50 godina. 

Proučavali su izlov riba, školjki, ljuskara, 

rakova, beskralježnjaka. Rezultati ispitivanja 

su poražavajući, katastrofalni! 

Ulov ribe u svjetskim oceanima smanjio 

se za 13%, čovječanstvo je izgubilo 65% 

populacije riba, a 29% vrsta bilo je na 

rubu kolapsa! 

Nastave li se dosadašnji trendovi Worm 

najavljuje nestanak svih vrsta riba do 

2048. godine! 

Stanovništvo ovog planeta bit će suočeno 

s mrtvim morima i oceanima. Stižu 

ozbiljna, alarmantna upozorenja iz studije 

znanstvenog časopisa Science, te sa 

svjetske konferencije održane u Kobeu 

kojoj je pribivalo tristo izaslanika iz šezdeset 

zemalja svijeta. Japan je najveći 

konzument tunjevine na svijetu, a samo 

je 19% plavorepe atlantske tune uspjelo 

izbjeći istrebljenje iz oceana, a crvena 

tuna svedena je na samo 10%. “Tuna je 

izlovljena preko svake mjere, te je riječ 

o problemu kojemu moramo pristupiti 

globalno”, panično se obratio Toshiro 


Shirasu, glavni direktor japanskih ribara 

na svjetskoj konferenciji u Kobeu. 

Znanstveni studij ističe kako je moguće 

zamisliti nestanak pojedinih vrsta tuna, 

morskih pasa, sabljarki, ali nezamislivo 

je da bakalar iz nekada bogatih lovišta 

potpuno nestane. Nestanak jedne vrste 

ostavlja posljedice i na sve ostale, osiromašuje 

oceane i mora. Znanstvenik-biolog 

dr. Boris Worm šokiran je vidljivim 

osiromašenjem mora, koje je nastalo 

zbog prekomjernog izlova, ali i zbog 

globalnih klimatskih promjena, te onečišćenja 

koje onemogućuju mriještenje 

pojedinih vrsta. Zbog ribolova, tisuće 

kilometara mreža i parangala i sve većih 

brodova, stradavaju dupini, riblja mlađ, 


33

nekomercijalna riba, morske ptice, morske 

kornjače, koralji… 

Ilegalan izlov poseban je problem! Oko 

300 tisuća dupina, pliskavica i malih 

kitova godišnje ugiba zapleteno u mreže, 

plus 250 tisuća zaštićenih morskih 

kornjača. Godišnje se izlovi i na tisuće 

morskih pasa pa su nestali iz sjeveroistočnog 

Atlantika. Pred potpunim nestankom 

je i 26 ptičjih vrsta i podvrsta među 

kojima je 17 vrsta albatrosa, a uzrok je 

lov parangalom koji je dugačak i do 100 

kilometara. 

Ovakva događanja i nebrige, nekontrolirani 

izlov i uništavanje nije ništa drugo 

nego ono što kaže struka - najveći 

pomor na Zemlji od nestanka dinosaura. 

Na to ukazuje i podatak da se četvrtina 

ulovljenog baci natrag u more, love se 

nedorasli primjerci, lovi se u sezonama 

njihova razmnožavanja, prakticira se lov 

pojedinih vrsta samo radi suvenira, te se 

često prakticira prekomjerni nekontrolirani 

izlov. O ribarstvu ovise dvije milijarde 

ljudi, što znači da može doći ne samo 

do prirodne nego i do gospodarske katastrofe! 

Europska komisija 2005. godine 

smanjila je kvotu za pojedine ugrožene 

vrste od 30 do 50%. Pri izradi ove studije 

koja je trajala četiri godine uključeno 

je i Jadransko more, a uzimani su i ispitivani 

podaci unutar 1000 godina. 

Jadransko more jedno je od najiskorištenijih 

svjetskih mora. Iz Jadrana nestaju 

raže, oslići, škrpine, murine, neke vrste 

morskih pasa, morske mačke, morski konjici… 

U sjevernom Jadranu ugrožena 

je populacija endemične vrste jesetre 


(Ancioenser naccari), kaže dr. sc. Jakov 

Dulčić, znanstveni suradnik splitskog Instituta 

za oceanografiju i ribarstvo. On 

upozorava da su hrvatske ribe, morski 

psi i raže u opasnosti zbog dva temeljna 

uzroka, a to su njihove male reprodukcije 

i pretjerane reprodukcije. Prelov je 

naročita opasnost, jer preostali primjerci 

svojom reproduktivnom moći ne mogu 

nadoknaditi izlovljeni dio. Posebnu 

opasnost predstavlja lov nedoraslih primjeraka, 

lov u vrijeme njihova parenja, 

nestajanje životnog okoliša u kojem ribe 

žive, te onečišćenost životnog okoliša 

posebno u područjima urbanih i industrijskih 

središta. 

Naš Jadran je prelovljeno more, to se posebno 

odnosi na kočarska dna srednjeg 

otvorenog Jadrana. Dulčić ukazuje da je 

po jedinici površine ribolovna flota najbrojnija, 

čine ju 8 tisuća većih ribarskih 

brodova, od kojih Hrvatska ima jedva tisuću. 

Ribarstvo u Hrvatskoj desetljećima 

je zanemarivano. Hrvatska mora uhvatiti 

korak u obnovi i modernizaciji svoje ribarske 

flote, do ulaska u EU, jer CFP zabranjuje 

ulaganja i povećanje flote; cilj 

CFP-a je osigurati čuvanje ribljih vrsta, 

naročito u Sjevernom moru. Ulaskom u 

EU, o tome kakvih će ribarskih brodova 

Hrvatska imati, te koliko i koje će ribe 

moći loviti odlučivat će Europska komisija. 

Europska komisija ovakve će odluke 

temeljiti na reformiranoj Zajedničkoj 

ribarskoj politici (CFP) i na mišljenju 

znanosti. 

Moderniziranje hrvatske flote i pridržavanje 

mudrih riječi Petra Lorinija (prvi 

nadzornik ribarstva za Dalmaciju, Istru i 

Grčko primorje u pomorskoj vladi u Trstu) 

koji je rekao: 

“U moru ne treba sijati pošto na sjetvu 

misli priroda sama, preko nevjerojatne 

sposobnosti rasplođivanja svih 

riba, nama je na moru dosta žeti, ali po 

pravim kriterijima, da to bude razborita 

žetva, a ne samo haranje iza kojeg ostaje 

pustoš“. Hrvatski Jadran će osigurati 

očuvanje ribljih vrsta, te svu ljepotu i 

čistoću svog mora. 

Tekst i snimke: Nikolina Jurković


Automobilsko putovanje u zelenu 

budućnost 

Europska komisija i njezin predsjednik 

José Manuel Barosso zalažu se za 

ograničavanje emisije CO 2 u novim 

automobilima na prosječnih 

120 g/km do 2012. godine 

Hoćemo li u godinama koje dolaze prilikom 

kupnje automobila osim cijene, 

izgleda, voznih obilježja i potrošnje 

tražiti i podatke o ispušnim plinovima, 

recimo, koliko grama ugljičnog dioksida 

(CO ) ispušta na kilometar vožnje? Sada 

2 

još automobilski kupci nisu toliko ekološki 

osviješteni da bi brinuli o takvom 

podatku. Gledaju kako auto izgleda, kakva 

je snaga motora i potrošnja goriva, 

brzina i ubrzanje, te osobito kakva je 

cijena i kakvi su kreditni uvjeti. U autosalonima 

uz izloženi automobil gotovo 

i nećete naći podatak o ispuhu, a nema 

ga ni u testovima vozila u automobilskim 

časopisima ili se pojavi vrlo rijetko. 

Nedavno smo u automobilskom časopisu 

Auto motor i sport naišli na prikaz 

nove Škode Roomster i podatak da na 

kilometar vožnje ispušta 167 grama CO , 2 

a u Autoklubu je u testu za Kiu Carens 

objavljen podatak o 163 g/km. Treba 

očekivati da će takvih informacija biti 

sve više, jer u Europskoj uniji je krenula 

oštra kampanja za smanjenje emisije 

ugljičnog dioksida iz novih automobila i 

kombiniranih vozila, zajedno s poboljšavanjem 

standarda kvalitete goriva, jer 

se i tim putem nastoji utjecati na smanjenje 

emisije stakleničkih plinova što je 

obveza po protokolu iz Kyota. 

Europska komisija i osobito njezin predsjednik 

José Manuel Barosso zalažu se 

za ograničavanje emisije CO u novim 

2 

automobilima na prosječnih 120 g/km 

do 2012. godine. Zapravo, poboljšanja u 

tehnologiji vozila što mora provesti automobilska 

industrija trebala bi smanjiti 

prosječnu emisiju na 130 g/km, dok bi 

dodatne mjere koje utječu na potrošnju 

goriva (gume, klima uređaji, gorivo) trebale 

dodatno srezati emisiju za 10 g/km, 

tako da ona ukupno dođe do tih željenih 

120 g/km. Na tome se vjerojatno neće 

stati na što upućuje namjera da se pruži 

potpora za istraživačke napore ciljane 

prema daljnjem smanjenju emisija iz 

novih automobila na prosjek od 95 g/ 

km CO 2 do 2020. godine. Osim željene 

prosječne emisije CO 2 od 120 g/km za 

osobne automobile, Europska komisija 

postavlja za kombi vozila ciljanu prosječnu 

emisiju voznog parka 175 g /km 

do 2012. godine i 160 g/km do 2015. 

godine (u 2002. godini iznosila je 201 

g/km). Komisija će predložiti zakonski 

okvir za smanjenje emisija CO 2 iz novih 

automobila i dostavnih vozila do kraja 

ove ili najkasnije do sredine 2008. godine. 

Da ovako postavljene ciljeve neće biti 

lako ostvariti pokazuje i dosadašnje sta- 

nje. Europski proizvođači automobila dobrovoljno 

su se obvezali da će do 2008. 

godine smanjiti prosječnu količinu CO 2 

na 140 g/km, a od 1995. do 2004. godine 

prosječne emisije iz novih automobila 

prodanih u 15 zemalja EU smanjene su 

sa 186 g/km na 163 g/km. Očito, dobrovoljna 

obveza nije uspjela dovesti do 

željenog cilja, pa je sasvim sigurno da se 

ciljanih 120 g/km neće moći postići na 

vrijeme bez dodatnih mjera. Spominju 

se tako mjere koje bi poticale kupovinu 

vozila s efikasnijim i čišćim gorivom, 

pa i tako da se porezi na automobile ne 

temelje na snazi nego da mjerilo bude 

emisija CO 2 iz automobila. 

Političari su postavili oštre zahtjeve, ali 

automobilska imperija još nije uzvratila 

udarac. Zasad se samo ukazuje na to da 

neće biti lako postići željene ciljeve u 

zadano vrijeme i pomalo podsjeća da bi 

automobilska industrija mogla smanjiti 

broj radnih mjesta. A koliko je to značajni 

govori i podatak da je u Njemačkoj 

svako sedmo radno mjesto vezano uz 

automobilsku industriju. No proizvođači 


35

automobila ne miruju, iako dosad nisu 

postigli kvalitetu ispušnih plinova iz automobila 

koju su dobrovoljno prihvatili 

(140 g/km), i sve je više vozila koja imaju 

smanjenu emisiju ugljičnog dioksida i 

koja koriste alternativna goriva. 

Možda se to najbolje vidi na automobilskim 

izložbama. Već na međunarodnom 

salonu automobila u Detroitu 

početkom godine bilo je više vozila s 

alternativnim pogonom, a General Motors 

je izložio Chevrolet Volt, svoj revolucionarni 

ekomobil, čisti električni 

automobil za “zelenu budućnost”, zasad 

još kao sajamski izložak, ali i vrlo ozbiljan 

projekt za budućnost. Struju crpi iz 

više izvora, izravno iz mreže odnosno 

iz motora (na benzin, biodizel ili etanol) 

koji puni akumulatore u vožnji kad 

ponestane struje ili izu gorivih ćelija. 

Najpoznatiji automobilski salon, onaj u 

Ženevi u ožujku, također je pokazao da 

se u novim modelima nastoji pokazati i 

briga za okoliš. Recimo, novi Renaultov 

Twingo s benzinskim motorima dosegao 

je graničnu liniju (dogovorenu za 2008. 

godinu) ispuštanja CO 2 od 140 g/km, a 

s dizelskim motorom već i željenih (do 

2012. godine) 120 g/km. Pokazuje se 

da manji automobili mogu imati čistije 

ispuhe pa tako VW Polo bluemotion emtira 

102 g/km, a Smart bi sa svojih 90 

g/km mogao postati i svjetski rekorder, 


naravno, ako izuzmemo električne automobile 

ili vozila na plin. 

Automobili nisu najveći onečišćivači 

okoliša, ali ih je najlakše “pritisnuti”. U 

prometu ih je iz godine u godinu sve više 

pa bi tehnološkim promjenama na njima 

i gorivu, koje se ogledaju u nižoj emisiji 

CO 2 , trebalo pokušati neutralizirati efekt 

povećanja prometa i vozila. Jer, dok su 

države članice EU u razdoblju od 1990. 

i 2004. godine smanjile ukupnu emisiju 

stakleničkih plinova za gotovo 5 posto, 

emisije CO 2 iz cestovnog prijevoza porasle 

su za 26 posto. Može se, dakle, očekivati 

da se i zakonskim propisima primoraju 

proizvođači automobila da poštuju 

postavljene ciljeve za čistoću ispuha. 

Hrvatska se priprema za prijam u Europsku 

uniju pa to, među ostalim, znači da i 

sama mora u svojim propisima prihvatiti 

norme koje će vrijediti u EU. Kad je riječ 

o automobilima to bi moglo značiti da se 

ne bi smjeli uvoziti automobili koji zagađuju 

okoliš izvan dopuštenih graničnih 

vrijednosti. A to bi trebalo vrijediti i za 

nove, kao i za uvoz rabljenih automobila. 

Već sada se pooštrava uvoz rabljenih 

tako da se praktički mogu uvoziti rabljeni 

automobili proizvedeni 2000. godine 

i mlađi, no još uvijek bez jačeg ograničavanja 

količine CO 2 u automobilskom 

ispuhu. 

Dražen Jambrović 

Hondin ekološki 

pristup Formuli 1 

Japanski proizvođač automobila 

Honda, koji je 2006. godine osvojio 

nagradu “World green car” za svoj 

model Civic Hybrid i u 2007. godini 

pokazuje svoju ekološku osviještenost. 

Tako je Honda u novu sezonu Formule 

1 ušla s bolidima na kojima se 

umjesto brojnih reklama nalazi slika 

planeta Zemlja. Na ovaj način Honda 

je odlučila izraziti svoju zabrinutost 

zbog onečišćenja okoliša i globalnih 

problema vezanih uz klimatske 

promjene te svoju angažiranost u 

skretanju pozornosti javnosti na 

ovaj problem. 

Honda će u sklopu ove akcije uskoro 

otvoriti i internet stranicu myearthdream.com 

na kojoj će se posjetitelji 

moći potpisati i svojim potpisom 

jamčiti da će promijeniti svoj stil 

života i postati ekološki osviješteni 

radi spašavanja našeg planeta. Svaki 

onaj koji se na stranici potpiše 

i potpisom potvrdi svoju ekološku 

osviještenost dobiti će jedinstvenu 

nagradu – njegovo ime naći će se na 

Hondinom bolidu kao dio mozaika 

od kojeg je sastavljena slika planeta 

Zemlja. 

Honda je i ovim potezom pokazala 

kako je briga o okolišu jedan od njenih 

važnih ciljeva postavljen još od 

1999.godine kada je proizvela svoj 

prvi hibrid Insight i odonda nastavlja 

svojim ekološkim pristupom u 

proizvodnji automobila odgovornih 

prema okolišu. 

Nikola Bilandžija

Štetne emisije plinova i uloga bio-filtra u njihovom smanjenju 

Mikroorganizmi čiste zrak 

sveopće prisutnom problemu emisija 

U štetnih plinova, koji je nedavnim događajima 

u Republici Hrvatskoj još više 

senzibilizirao javnost i otvorio prostor za 

nove polemike oko ispravnosti industrijskih 

pogona te njihove nužne potrebne 

za modernizacijom, ovim tekstom upoznajemo 

čitatelja s ne tako općepoznatom 

tehnologijom pročišćavanja onečišćenog 

zraka pomoću bio-filtra. 

Ljudskom djelatnošću, svakodnevno, nastaju 

u cijelom svijetu staklenički plinovi 

(CO , CH , N O, HFC-i, PFC-i, SF ) koji 

2 4 2 6 

uzrokuju porast globalne temperature, 

a koja izravno utječe na klimatske promjene, 

povišenje razine mora, povećano 

širenje pustinja i sl. 

No, što je s ostalim plinovima koji nastaju 

u velikom broju proizvodnih procesa, 

kao što je sumporovodik odnosno H S ili 2 

amonijak NH ? 3 

U tehnološkim procesima u kojima se 

obrađuju brzo razgradivi materijali organskog 

podrijetla dolazi do stvaranja 

velikih koncentracija plinova specifičnog 

mirisa kao što je amonijak i sumporovodik. 

Obično se isti raznim ventilacijskim 

sustavima odvode iz zatvorenog prostora 

pogna. Pitanje je gdje oni potom završavaju? 

Odlaze li u atmosferu ili se obrađuju 

tako da se njihova količina bitno 

smanji ili prevede u neko od inertnih 

stanja. 

Upravo u takvim slučajevima veliku važnost 

imaju bio-filtri, uz pretpostavku da 

su sastavni dio proizvodnih procesa. 

Biološkim pročišćavanjem onečišćenog 

zraka bio-filtrima, razgrađuju se u njemu 

sadržane tvari, djelovanjem mikroorganizama, 

što u načelu predstavlja biološku 

razgradnju. U prirodi se nalazi širok 

spektar najraznovrsnijih tipova mikroorganizama, 

koji su u cjelini sposobni za 

višestruko djelovanje razgradnje. Jedina 

važna pretpostavka biološkog filtriranja 


je da su tvari za uklanjanje sadržane u 

onečišćenom zraku, u načelu biološki 

razgradive. 

Bio-filtri su obično direktno povezani s 

ventilacijskim sustavom pogona u kome 

se proizvodi onečišćeni zrak. Nalaze se 

na otvorenom prostoru, a sastoje od 

betonske konstrukcije koja je načinjena 

tako da ima protočno dno u koje se dovodi 

onečišćeni zrak te iznad toga dva 

sloja organske mase ili filtra kroz koje 

prolazi onečišćeni zrak. 

Princip postupka biološkog u 

pročišćavanju 

Onečišćeni zrak koji sadrži štetne tvari, 

prije ulaza u bio-filtar potrebno se 

obrađuje uklanjanjem masnoća i ostalih 

čestica kako ne bi došlo do oštećenja 

sloja filtra. Važno je osigurati optimalne 

uvjete za razvoj mikroorganizama koji 

nastanjeni u sloju filtra obavljaju svoju 

ulogu razgradnji. Ako onečišćeni zrak sa 


37

štetnim tvarima sadrži prašinu ili mast, 

te krute čestice ili kapljice masti, prethodno 

ih je potrebno odvojiti, jer bi inače 

tijekom vremena prouzročile začepljenje 

pora donjeg sloja filtra. Posljedica bi bila 

porast gubitka tlaka u bio-filtru, pukotine 

u naslaganom materijalu, te prodor 

nepročišćenog plina kroz te pukotine. 

Vrlo važno je u tijeku procesa pročišćavanja 

ovlaživanje zagađenog zraka. Naime, 

nepročišćeni plin pri ulasku u bio-filtar 

trebao bi imati relativnu vlažnost > 95%, 

što znači da bi nepročišćeni plin trebao 

strujati u bio-filtar, zasićen vodenom 

parom. Tako pred-obrađeni nepročišćeni 

plin dolazi u sloj filtra kroz propusno dno 

s prorezima ili rešetkom. Nakon procesa 

sorpcije tvari sadržanih u onečišćenom 

zraku u slijedećem sloju filtra dolazi do 

mikrobiološke razgradnje štetnih tvari. 

Djelovanjem mikroorganizama neprekidno 

se obnavlja materijal filtra.To je 

osnovna prednost biološkog postupka, 

nasuprot filtrima koji obavljaju samo 

apsorpciju, odnosno filtrima s aktivnim 

ugljenom, koji se nakon kratkog vremena 

zasićuju apsorbiranim štetnim tvarima. 

Pravilnim održavanjem bio-filtra, njegov 

materijal omogućava ispravno održavanje 

optimalnih životnih uvjeta mikroorganizama. 

Stoga je potrebno osigurati 

stalnu vlagu i kisik. Naime ako se masa 

bio filtra “osuši” ne može doći do mikrobiološke 

razgradnje, ali ako se i pretjera 

s vlaženjem tada do mikroorganizama ne 

može doći dovoljno kisika, jer je difuzija 

plinova otežana. Nedostatkom kisika dolazi 

do razvoja procesa truljenja i vrenja 

što je nepoželjno za navedi proces kao i 

začepljivanja pora koje mogu prouzročiti 

stvaranje pukotina u naslagama materijala 

te u završnici prodiranje nepročišćenog 

plina u atmosferu. Procesi vrenja, 

kao i drugi anaerobni procesi koji se 

odvijaju uz izmjenu tvari, nepoželjni su 

u bio-filtru. Štetne tvari u onečišćenom 

zraku ne razgrađuju se ili se razgrađuju 

samo djelomično, a vrenjem odnosno 

truljenjem sekundarno nastaju dodatni 

proizvodi izmjene tvari, vrlo jakog neugodnog 

mirisa. Učinak pročišćavanja u 

bio-filtru se kvari, ne samo sušenjem, 

nego jednako tako i pretjeranim vlaženjem. 

Sastav bio-filtra 

Organski materijal filtra obično su vlaknasti 

treset ili kompost kore kokosa, 


a služi za nastanjenje mikroorganizmima 

te kao spremnik hranjivih tvari za 

ugljične, dušične, fosforne spojeve kao 

i elemente u tragovima. 

Osim toga posjeduje i svojstva pufera, 

što znači da može apsorbirati kisele ili 

lužnate spojeve iz zagađenog zraka. 

Napokon, pH-vrijednost bio-filtra ostaje 

relativno konstantnom. 

Potrebni uvjeti za djelotvoran rad 

bio-filtra 

Za djelotvoran rad bio-filtra potrebno je 

osigurati sljedeće uvjete: 

− Vremenski i prostorno konstantan sadržaj 

vlage u masi bio-filtra, a ovisno 

o materijalu filtra. 

− Određena debljina sloja vlaknaste 

mase odnosno ispune. 

− Određena dimenzija bio-filtra kako ne 

bi došlo do pojave toksičnih koncentracija 

štetnih tvari odnosno određenog 

volumena struje onečišćenog 

zraka. 

− Konstantno strujanje plina kroz filtar. 

− Dodavanje otopine mineralnih soli 

odnosno prihrane posebice u slučajevima 

velike koncentracije amonijaka 

u onečišćenom zraku. 

− Ravnomjerno vlaženje materijala filtra 

odnosno ispune. 

− Održavanje pH-vrijednost u području 

od 6 do 8. 

− Ulaznu temperaturu onečišćenog zraka 

između 10 i 40°C. 

Očekivani rezultati rada bio-filtra 

Osiguravajući optimalne uvjete za razvoj 

mikroorganizama u filtru moguće je očekivati 

veliku djelotvornost rada bio-filtra. 

Na temelju iskustvenih podataka tvrtke 

Agroproteinka d.d., koja u sklopu svog 

tehnološkog procesa za termičku obradu 

treće kategorije otpada životinjskog 

podrijetla, ima bio-filtar, smanjenje koncentracija 

sumpor vodika i amonijaka. 

Ulaganja Fonda u izgradnju bio-filtra 

Prepoznavši veliko značenje i potrebu za 

uvođenjem tehnologija koje pridonose 

smanjenju štetnih emisija plinova Fond 

je na temelju natječaja objavljenog u 

2006. godini odobrio sredstva beskamatnog 

zajma u iznosu od 1,700.000 kuna, 

za izgradnju bio-filtra na lokaciji nove 

tvornice Agroproteinka d.d za termičku 

obradu visoko rizične prve i druge kategorije 

otpada životinjskog podrijetla. 

Ulaganjem su osigurani osnovni ciljevi 

projekta: smanjenje emisija štetnih plinova, 

modernizacija pogona za obradu 

I. i II. kategorije otpada životinjskog 

podrijetla u skladu s EU zakonima i 

standardima, te velik doprinos zaštiti, 

očuvanju i poboljšanju kakvoće zraka te 

zaštiti ozonskog omotača. 

Sanja Kalambura


Započela akcija prebrojavanja kockavice u Varaždinskoj županiji 

Skrb o rijetkim i ugroženim vrstama 

Nedavno je u prostorima Varaždinske 

županije održana stručna radionica 

pod nazivom “Inventarizacija i praćenje 

stanja biološke raznolikosti Hrvatske i 

akcija prebrojavanja kockavice u 2007. 

godini”. Organizatori stručne radionice 

bili su Javna ustanova za upravljanje 

zaštićenim prirodnim vrijednostima na 

području Varaždinske županije i Državni 

zavod za zaštitu prirode. Varaždinska županija 

i u tome prednjači u odnosu na 

ostale dijelove Hrvatske a najzaslužnije 

za izvrsno fukcioniranje djelatnosti su 

Alenka Car, v.d. ravnateljica i Sanja Kopjar, 

stručna voditeljica Javne ustanove. 

Državni zavod za zaštitu prirode uspostavlja 

Nacionalni sustav praćenja biološke 

raznolikosti s ciljem utvrđivanja i praćenja 

stanja biološke raznolikosti te planiranja 

aktivnosti za očuvanje prirodnih 

vrijednosti Hrvatske. U tom je smislu u 

2006. na području Varaždinske županije 

pokrenuta akcija prebrojavanja kockavice 

za osnovne i srednje škole, koja se nastavlja 

i ove godine u suradnji s Javnom 

ustanovom za upravljanje zaštićenim 

prirodnim vrijednostima na području 

Varaždinske županije. Stručna radionica 

za predstavnike osnovnih i srednjih 

škola te ekoloških udruga s područja 

Varaždinske županije koja se sastojala 

od teorijskog i praktičnog dijela bila je 

još jedan pokušaj Javne ustanove da u 

svoje projekte uključi što širu populaciju. 

Tijekom teorijskog dijela održano 

je nekoliko predavanja na temu dosadašnjeg 

i budućeg rada Javne ustanove, 

nacionalnog sustava praćenja biološke 

raznolikosti Hrvatske, a govorilo se i o 

metodama inventarizacije i kartiranja 

vaskularne flore, te akciji prebrojavanja 

kockavice za osnovne i srednje škole. 

Također su spomenute i aktivnosti koje 

Državni zavod za zaštitu prirode provodi 

na inventarizaciji i praćenju ugroženih 

vrsta leptira i šišmiša. U sklopu te radionice 

predstavljeni su i podijeljeni i 

Priručnici za inventarizaciju i praćenje 

stanja biološke raznolikosti Republike 

Hrvatske. 

Kockavica zasad najugroženija 

Vrsta koja je odabrana za inventarizaciju 

i akciju prebrojavanja na području 

Varaždinske županie je Kockavica (Fritillaria 

meleagris L.) a riječ je o ugroženoj 

biljnoj vrsti u Hrvatskoj zaštićenoj 

Zakonom o zaštiti prirode. Većina 

poznatih lokaliteta na kojima se nalazi 

je u riječnim nizinama sjeverozapadne 

i istočne Hrvatske. Obitava na vlažnim 

livadama, kanalima, nasipima, svijetlim 

i otvorenim šikarama, šumama i prosjekama. 

Zbog nestanka staništa brojnost 

joj se smanjila tijekom proteklih godina. 

Ugrožena je djelovanjem čovjeka. 

Razlozi ugroženosti su gubitak staništa 

zbog širenja urbanih područja, melioracija 

područja, promjena vodnog režima, 

pretvaranja njezinih staništa u obradive 

površine, zaraštavanja livada zbog napuštanja 

košnje i stočarstva, te prekomjerno 

ubiranje biljaka u proljeće zbog 

ukrasnih cvjetova. Zbog gubitka staništa 

brojnost populacije kockavice pada, te 

je prebrojavanje metoda kojom se želi 

pratiti njena brojnost i stanje i temeljem 

dobivenih rezultata pokrenuti konkretne 

mjere u cilju njezinog očuvanja. 

Varaždinska županija je jedna od rijetkih 

županija koja sustavno provodi inventarizaciju 

ugroženih biljnih i životinjskih 

vrsta na svom području. Tako varaždinska 

grana Udruge “Lijepa naša” od 2001.godine 

sustavno provodi projekt pod nazivom 

“Inventarizacija ugroženih biljnih i 

životinjskih vrsta Varaždinske županije”. 

Projekt je omogućen financijskom potporom 

iz Državnog proračuna – Ureda 

za udruge kao i sredstvima Varaždinske 

županije, a Javna ustanova je aktivni 

suradnik na tom projektu. Cilj tog projekta 

bio je utvrđivanje i kartiranje rasprostranjenosti 

nekih od najugroženijih 

biljnih i životinjskih vrsta varaždinske 

regije i izrade Crvene knjige Varaždinske 

županije. Rezultati terenskih istraživanja 

brojnih škola i pojedinaca – suradnika na 

projektu, pomažu u stvaranju baza podataka 

o rasprostranjenosti spomenutih 

vrsta i procjena njihove ugroženosti. Za- 


39

vršni cilj projekta je pokretanje akcijskih 

planova zaštite vrsta i njihovih staništa 

u Varaždinskoj županiji. Tako dobivena 

slika stanja omogućit će daljnji monitoring 

i pravovremeno interveniranje u 

slučajevima kad pojedini zahvati u okoliš 

mogu predstavljati opasnost za opstanak 

ugroženih staništa naše Županije, kažu u 

Javnoj ustanovi za upravljanje zaštićenim 

dijelovima prirode. 

Kako su prilikom obilježavanja Dana 

zaštite prirode u Hrvatskoj 2005. predstavljeni 

i prvi preliminarni rezultati 

tog projekta, dok se do kraja ove godine 

očekuje i objava rezultata u zasebnoj 

publikaciji. 

Čak 26 zaštićenih dijelova prirode 

Budući da se u odnosu na većinu europskih 

zemalja Hrvatska, a isto tako i 

Varaždinska županija, odlikuje visokim 

stupnjem očuvanosti prirode, odnosno 

velikom raznolikošću prirodnih vrijednosti 

koje je potrebno očuvati, u Varaždinskoj 

županiji je Zakonom o zaštiti prirode 

zaštićeno 26 dijelova prirode u kategorijama 

park-šuma, značajni krajobraz, 

spomenik prirode i spomenik parkovne 

arhitekture. Na tim se lokalitetima tako 

još mogu naći neke od iznimno rijetkih 

biljnih i životinjskih vrsta, ugroženih u 

globalnim razmjerima. Od biljaka to su 

alpski jaglac, sibirska perunika, kockavica, 

crnkasta sasa, pasji trn i sitni rogoz, 

a od životinja vidra, crna roda, bukavac 

nebogled, bregunica, potočna pastrva i 

barska kornjača. Međutim, zbog intenzivnih 

ljudskih aktivnosti i u naizgled očuvanim 

prirodnim predjelima broj vrsta se 

stalno smanjuje – zapažanje je struke. 


Dosadašnji rezultati projekta Inventarizacije 

ugroženih biljnih i životinjskih 

vrsta Varaždinske županije ukazali su 

na šest poznatih nalazišta kockavice u 

Varaždinskoj županiji: to su livada uz 

potok Zbel u Zbelavi, livada u Turčinu 

(lokacija na kojoj je nađena najveća 

populacija kockavice u Varaždinskoj županiji), 

livada kod Šaulovca, Arboretum 

Opeka, šuma Merići u Zbelavi i šuma Čret 

u Jalkovcu. 

Katastar zaštićenih područja 

Brojne su aktivnosti Javne ustanove za 

upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima 

na području Varaždinske županije 

pridonijele tom stanju, pa tako v.d. 

ravnateljica Alenka Car ističe: “S obzirom 

da je djelatnost Ustanove definirana 

Zakonom o zaštiti prirode i obuhvaća 

prvenstveno zaštitu, održavanje i promicanje 

zaštićenih područja Varaždinske 

županije dosadašnje aktivnosti Javne 

ustanove bile su uglavnom usmjerene 

na zaštićena područja, njihovo detaljno 

upoznavanje, točnu identifikaciju granica 

obuhvata zaštite, prikupljanje i sistematizaciju 

svih raspoloživih podataka o 

njima, te uspostavu suradnje s vlasnicima 

i korisnicima. Izrađen je Katalog 

zaštićenih dijelova prirode na području 

Varaždinske županije (prvi takve vrste u 

Hrvatskoj), čime su na jednom mjestu 

obuhvaćeni i prezentirani prikupljeni 

podaci o zaštićenim lokalitetima i predstavljena 

prva faza izgradnje suvremenog 

katastra zaštićenih područja Varaždinske 

županije, koji u svojem konačnom obliku 

treba biti implementiran pomoću tzv. GIS 

tehnologije”. 

Spomenici parkovne i perivojne 

arhitekture 

Uz sustavno praćenje stanja zaštićenih 

područja i koordinaciju svih pitanja i 

aktivnosti koja su vezana uz te lokalitete, 

Javna ustanova je proteklih godina 

izradila i veći broj programa uređenja, 

zaštite i obnove za zaštićena područja 

radi pokretanja aktivnosti vezanih uz njihovo 

uređenje i obnovu: prvenstveno se 

to odnosi na spomenike parkovne arhitekture 

- Arboretum Opeka za koji je provedena 

nova inventarizacija nakon punih 

40 godina, perivoje u Novom Marofu i 

Klenovniku za koje je u izradi projektna 

dokumentacija potrebna za njihovu 

obnovu, spilju Vindija - jedinstveno nalazište 

neandertalca u Europi, Gaveznicu u 

Lepoglavi i Dravsku park-šumu u Varaždinu. 

Sanirana su sva zaštićena stabla, a u 

tijeku je i obilježavanje svih zaštićenih 

lokaliteta informativnim pločama. 

Buduće aktivnosti Javne ustanove idu u 

smjeru nastavka dosadašnjih aktivnosti 

u vezi s pokretanjem programa uređenja, 

zaštite i prezentacije za pojedina zaštićena 

područja. U 2007. godini radit će 

se na uređenju Dravske park-šume u Varaždinu, 

uređenju Spilje Vindija i Gaveznice, 

te izradi projektne dokumentacije 

za perivoj u Vidovcu. U tijeku su također 

i aktivnosti vezane uz proglašavanje dva 

nova zaštićena područja (dionice rijeke 

Plitvice od Vrbanovca do Hrastovljana i 

Andrijine lipe u Knegincu), a kontinuirano 

teku i aktivnosti vezane uz obilježavanje 

zaštićenih lokaliteta informativnim 

pločama i održavanje Katastra zaštićenih 

područja. U planu je i revizija postojećih 

akata o proglašenju zaštite, kao i veći 

broj promidžbenih aktivnosti od kojih 

nevedimo prezentaciju promotivnog filma 

pod nazivom “Biološka i krajobrazna 

raznolikost Varaždinske županije”, kao i 

obilježavanje datuma vezanih uz zaštitu 

prirode i okoliša. 

Napokon, kako kažu djelatnice Javne 

ustanove, moramo naglasiti da zaštita 

prirode nije i ne smije biti isključivo djelatnost 

rijetkih pojedinačnih službi, već 

djelatnost i obveza svih nas. Zato postoji 

nada da će se akcijom pobrojavanja i 

inventarizacije pridonijeti prikupljanju 

podataka o bioraznolikosti Hrvatske, te 

zaštititi i očuvati kockavicu, danas već 

jednu od najugroženijih biljnih vrsta 

Hrvatske. 

Tekst i snimke: Marija Barić


BISE Forum i vježba za eko-novinare 

Rigi, glavnom gradu Letonije, u stu- 

U denom 2006. godine održan je BISE 

Forum. Obzirom na važnost teme i brojnost 

meritornih sudionika BISE Foruma, 

u istom Maritim Park hotelu specijaliziranom 

za kongresna i slična događanja, 

održan je i četverodnevni trening REE- 

EP (The Renewable Energy and Energy 

Efficiency Partnership) za novinare iz 

tih 16 zemalja, između ostalih i Hrvatske. 

Uz teme energetske učinkovitosti i 

obnovljivih izvora energije održane su u 

organizaciji javno-privatnog partnerskog 

subjekta REEEP, REC-a (Regional Environmental 

Center), uz potporu Fondacije 

londonskog The Guardiana, mnogobrojne 

radionice. 

BISE - Better Integration for 

Sustainable Energy 

Energetska politika Europske unije jasno 

je izrazila svoj cilj da do 2020. godine 

smanji potrošnju energije za 20 posto. 

Izreći tako nešto i očekivati daljnji rast 

i razvoj gospodarstva zvuči paradoksalno. 

Stručnjaci nas uvjeravaju da ima načina 

da se istovremeno izbjegne izgradnja 

novih, posebno nuklearnih elektrana, a 

da se ne zaustavi razvoj. Dok se rezerve 

neobnovljivih, fosilnih izvora energije 

brzo smanjuju, rezerve sadržane u pojmu 

inteligentnog upravljanja i trošenja 

energije tek se trebaju početi koristiti. 

No, sve ima svoju cijenu, pa je tako uz 

energetsku učinkovitost, obnovljive izvore 

energije i održivi razvoj, financiranje 

lokalnih projekata inteligentnog upravljanja 

i korištenja energije bilo ključno 

pitanje i tema trećeg BISE Foruma (Better 

Integration for Sustainable Energy) 

održanog krajem prošle godine u Rigi. 

Iako se tema odnosi na čitavu EU, sudionici 

BISE Foruma bili su visoki predstavnici 

zemalja novih članica EU, zemalja 

kandidata za ulazak u EU, zemalja 

“Zapadnog Balkana” i Ukrajine. Riječ je 

o zemljama čija su gospodarstva, nakon 

polustoljetne socijalističke ekonomije 

krenule na krilima stranih investicija 

velikim koracima u razvoj, što ne ide 

bez energije. BISE Forum stoga podržava 

Intelligent Energy Europe Programme, a 

sponzoriraju ga članice BISEness Coun- 

cila kao što su Philips Lighting, Knauf 

Insulation i Saint Gobain Isover. 

Ciljevi 

Uz željenih 20 posto smanjenja energetske 

potrošnje cilj je i povećanje relativnog 

udjela obnovljivih izvora energije 

sa sadašnjih šest na 12 posto, i to do 

2010. godine. Tome se dodaje i program 

smanjenja emisije “stakleničkih plinova” 

osam posto ispod razine iz 1990. godine, 

u razdoblju od 2008. do 2012. godine. 

Kako je to u svom izlaganju sažela Krisztina 

Dely iz Energie-Cites, Udruženja 

vlasti lokalnih samouprava koje promiču 

lokalnu energetsku politiku, “važnost 

energetske učinkovitosti očituje se u 

tome koliki će biti njen udio u udaru 

cijena energije na ostale segmente gospodarstva”. 

Na tom tragu predavanje pod nazivom 

“Scenarij cijena energije i njihove socijalno-ekonomske 

posljedice u BISE 

zemljama” održala je Meredydd Evans iz 

International Energy Agency. Imajući na 

umu činjenicu da je stanovništvo BISE 

zemalja još uvijek znatno niže platežne 

moći od onoga u starim članicama EU, 

Evans je u direktnu vezu dovela cijene 

energije, državne subvencije i investicije. 

“Razina cijena energije u tim zemljama 

su niske i tako se umjetno održavaju. 

Tamo je mnogo siromašnih obitelji, pa 


41

dizanje cijena energije na realniju razinu 

može izazvati veliki socio-ekonomski 

udar. Uz to, niske cijene ne stvaraju ni 

osnovu za ulaganja u energetiku, pa tako 

ni u energetsku učinkovitost. Tako se 

zatvara krug siromaštva, u kojem niske 

cijene demotiviraju bilo kakva ulaganja u 

energetiku, čak i u osnovno održavanje, 

što je zabrinjavajuće sa stanovišta sigurnosti 

opskrbe energijom i na širem planu. 

U takvoj situaciji mora se za obitelji 

s najmanjim ili nedovoljnim prihodima 

osmisliti ciljani model državnih potpora, 

i to na način da se tim investicijama 

direktno podigne razina energetske učinkovitosti 

u njihovim domovima”, rekla je 

Meredydd Evans. 

Prema referentnom scenariju do 2015. 

godine udio fosilnih, neobnovljivih 

izvora energije kao što su nafta, plin i 


ugljen, iznosit će oko 83 posto ukupnih 

potreba, dok ostatak dijele nuklearne 

elektrane i hidroelektrane, te posebna 

skupina ostalih alternativnih, obnovljivih 

izvora energije. 

Preduvjet uspjeha sprega gradova i 

strukturnih fondova EU i banaka 

Važnost lokalnih jedinica samouprave 

u provedbi zadanih ciljeva i zaključaka 

BISE Foruma, a što je zapravo tek produžena 

ruka Energetske komisije EU, leži u 

činjenici da se danas 75 posto energije 

u Europi potroši u gradovima. Energetska 

učinkovitost i razvoj obnovljivih izvora 

energije postavljaju se kao imperativ u 

razvojnim programima gradova i općina, 

a da se njihove službe ipak ne bi našle 

pred “nemogućom misijom”, njima 

upravo na raspolaganju stoje regionalni 

centri, povezani s Europskim Strukturalnim 

Fondovima i s Udruženjem Energie- 

Cites i Europskom mrežom nacionalnih 

agencija. 

Kao primjer takve veze spomenut je 

odnos između francuske agencije ADEME 

i njenog angažmana u podizanje energetske 

učinkovitosti lokalnih jedinca u 

Poljskoj i Rumunjskoj. Andre Yatchinowsky 

iz ADEME dodao je kako su prednost 

za sklapanje 56 ugovora u 22 regije imali 

projekti koji su uvažavali i problematiku 

klimatskih promjena. 

“Promicanjem štednje energije, povećali 

smo porezne olakšice s 40 na 50 posto 

za proizvodnju opreme na obnovljive 

izvore energije, te s 25 na 40 posto povisili 

porezne olakšice za kondenzirajuće 

kotlove i termoizolacijske materijale. U 

Francuskoj su ovakvi primjeri rezultirali 

ogromnom stopom povećanja kupovine 

solarnih sustava, kao i suvremenih kotlova 

za grijanje s visokim koeficijentom 

iskoristivosti energije drva”. 

Cijena nafte i kolebljiva dostupnost plina 

ukazuje isuviše jasno na energetsku 

ranjivost Europe, što rezultira još jačem 

okretanju energetskoj učinkovitosti i 

razvoju alternativnih tehnologija za 

obnovljive izvore energije, kao što su to 

vjetar, biodiesel i biomasa. 

Bez obzira radi li se o financiranju proizvodnje 

električne energije pomoću hidroelektrana, 

biomase, vjetra ili solarnih 

sustava, u svim je zemljama ključna faza 

da banke prihvate kreditiranje tih projekata, 

to da uz državne subvencije za svaki 

tako proizvedeni i u sustav isporučeni 

kilovat struje mora postojati i dugogodišnja 

garancija otkupne cijene te energije. 

Električna energija proizvedena alternativnim, 

odnosno obnovljivim izvorima 

skuplja je od one dobivene izgaranjem 

fosilnih goriva. Stoga financijeri, svjesni 

rizika naplate svojih plasmana ako dođe 

u pitanje poslovanje njihovih klijenataproizvođača 

energije, traže dugoročne 

garantirane otkupne cijene energije. 

Hrvatska 

U slučaju Hrvatske izdvojen je primjer sa 

Svjetskom bankom (IBRD) i donacijom 

GEF-a (Global Environmental Facility) za 

program 2MW plinske elektrane na jakuševačkom 

deponiju u Zagrebu, koji podržava 

Fond za zaštitu okoliša i energetsku 

učinkovitost. Prema riječima Filipa 

Prebega iz Energetskog instituta “Hrvoje

Požar”, (koji je uz Daniela Rolpha Schneidera 

iz Fonda ZOEU predstavljao Hrvatsku 

na BISE Forumu u Rigi), upravo bi 

donošenje Pravilnika o obnovljivim izvorima 

energije s određenim financijskim 

odnosima trebalo otvoriti vrata brojnim 

stranim investitorima. Prebeg je inače 

voditelj državnog programa Enwind za 

iskorištavanje energije vjetra. 

“Tek će se donošenjem Pravilnika o 

obnovljivim izvorima energije moći reći 

koliko stoji jedan kWh sunca, vjetra, biomase 

i drugih, i u kojem razdoblju. Uz 

to ide i bitno pitanje određivanja državnih 

subvencija proizvođačima, ovisno o 

tome iz kojeg je goriva električna struja 

dobivena i isporučena u HEP-ov sustav. 

Bez toga Pravilnika nema ni ulaganja ni 

razvoja obnovljivih izvora energije, jer 

tko će ići u to ako neće unaprijed znati 

napraviti računicu i cijenu električne 

energije koju će prodavati”. 

Izuzetno je velik interes ulagača u proizvodnju 

električne energije, ma po bilo 

kojoj cijeni, samo da je to prije ulaska 

Hrvatske u EU, pošto će se tada cijene 

energije u Hrvatskoj morati uskladiti i 

s cijenama ostalih članica EU. Pri tome 

veliku stavku uz električnu čini i toplinska 

energija, rekao je Filip Prebeg, 

istaknuvši da vjetar nipošto ne bi smio 

biti izvor energije na koji će se oslanjati 

HEP-ov sustav. 

Bugarska, Slovenija i Letonija 

U Bugarskoj ulaze s Nijemcima i Amerikancima 

u vjetroprojekt Kavarna od 120 

MW, u grad Šumen privukli su 45 milijuna 

eura vrijednu investiciju izgradnje tvornice 

biodiesela, ali moraju ugasiti nuklearnu 

elektranu. Česi investicijom od 

380 milijuna eura grade 325 MW nazivne 

snage vjetroelektrana, ali uz dovoljnu 

rezervu stabilnih fosilnih izvora za slučaj 

neupotrebljivosti vjetroelektrana. I 

Estonci će ulagati u vjetar, ali će u Tamsalu 

biomasom umjesto naftom grijati 

kotao toplane. Litva i Poljska suočeni 

su s nuždom velikog smanjenja emisije 

ugljičnog dioksida s obzirom na velik 

udio ugljena u svojoj energetici. Mađarska 

je svojim bogatstvom geotermalnih 

izvora privukla projektante i ulagače iz 

Australije i Islanda, ali uz to već je poodmakla 

u izgradnji biodiesel kapaciteta, 

toplana na drvnu biomasu, a japanski 

Sanyo Electric je u Mađarskoj izgradio 

veliku tvornicu solarno-električnih modula 

i solarnu centralu. Rumunjska privlači 

njemačke i francuske investitore u 

biodiesel i bioplin. 

Slovenija uz pomoć GEF-ova novca potiče 

privatni sektor u ulaganja u javni 

sektor u vidu toplana-elektrana na drvnu 

biomasu, u Srbiji nade polažu u biodiesel. 

Turci će morati mijenjati zakonsku 

regulativu kako bi subvencijama privukli 

veća ulaganja i mini hidroelektrane 

i biomasu, a uz vjetroelektrane koje već 

ima, treba iskoristiti i povoljan položaj 

za solarnu energiju. 

Letonija je uz bioplin s deponija kraj 

Rige razvila i sustav od 144 mini hidroelektrane. 

S obzirom na izrazitu ovisnost 

o ruskom plinu Letonija tek istražuje mogućnosti 

razvoja tehnologije drvne biomase, 

za što ima prirodnih preduvjeta, 

ali ulazi i u izgradnju nuklearne elektrane 

zajedno s Litvom i Estonijom. A to je 

upravo ono o čemu je krajnji oprez, da 

ne kažemo skepsu izrazio Letonac Andris 

Piebalgs, i to s pozicije tajnika za energiju 

Europske komisije. 

Energetske dileme 

Ogolivši priču do kraja, Piebalgs je istaknuo 

dilemu-staviti akcent na obnovljive 

izvore energije, ili žeđ za energijom riješiti 

izgradnjom nuklearne elektrane. “Kad 

se ulazi u velike infrastrukturne projekte, 

moraju se procijeniti sve opcije, jer kad 

ih jednom izgradite, nema više popravka. 

Zato sam uvjeren da bi se prvenstveno 

trebalo ispitati mogućnosti razvoja decentralizacije 

opskrbe energijom kroz 

korištenje lokalno dostupnih izvora, te 

inzistirati na energetskoj učinkovitosti. 

To, naravno, nije voda na mlin moćnim 

energetskim kompanijama, pošto one 

prave prenapuhane prognoze rasta potrošnje 

energije. Takvim pretjerivanjima te 

kompanije kreiraju pretjeranu tendenciju 

rasta i izgradnje kapaciteta čak za dva 

posto godišnje, što čini privid da nam je 

neophodna izgradnja novih energetskih 

kapaciteta. Naravno da koncentracija 

na energetsku učinkovitost i obnovljive 

izvore ne isključuje velike infrastrukturne 

projekte, ali samo ako je za njih stvarna 

potreba. Osim toga, decentralizacija 

opskrbe osigurat će i veću fleksibilnost 

energetske proizvodnje. A što se tiče nuklearnih 

elektrana, tu postoji kriva percepcija 

da su one izvor jeftine energije. 

Nisam neprijateljski okrenut prema NE, 

ali jedino bi se za amortiziranu NE moglo 

reći da je jeftina, i to kad ne bi bilo i 

velikih troškova zbrinjavanja nuklearnog 

otpada. Nisam a priori ni protiv NE, ali 

moramo biti svjesni da interesi velikih 

energetskih kompanija nisu uvijek isti 

kao i oni potrošača”, rekao je Andris Piebalgs. 

Govoreći o cijenama energije u EU kojoj 

predstoje daljnja proširenja, Piebalgs je 

istaknuo nužnost međupovezivanja energetskih 

sustava, ali i otvoreniju konkurentnost, 

uz nužno razdvajanje vlasništva 

nad mrežama distribucije od prodaje. 

Na cijenu u energetici, prema njegovu 

viđenju, u mnogome će i dalje utjecati 

ne prosječni troškovi proizvodnje, već 

troškovi najneefikasnijih objekata u sustavu. 

Mladen Volarić 


43

Karlovac je od 18.do 21. ožujka 2007. 

godine bio domaćin 2. foruma ekonovinara 

“Alert 07” na kojem je sudjelovalo 

20 novinara, osam stručnjaka iz 

državnih institucija i devet predstavnika 

lokalne samouprave, gospodarstva i 

ekoloških udruga. Forum je, u suradnji s 

Ministarstvom zaštite okoliša, prostornog 

uređenja i graditeljstva, Fondom za 

zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

te tvrtkom Holcimom Hrvatska, organizirala 

nevladina udruga novinara i stručnjaka 

za informiranje javnosti o okolišu 

- Presscentar za okoliš Hrvatske. 

Uspostavljen je sustav gospodarenja 

otpadom u Hrvatskoj 

Edvard Pučko, načelnik Odjela za gospodarenje 

otpadom u Ministarstvu zaštite 

okoliša i prostornog uređenja i graditeljstva 

izložio je koji su sve propisi o 

otpadu doneseni: u 2005. godini 

izrađena je Strategija gospodarenja 

otpadom, a potom i Zakon o 

otpadu, dvije uredbe i osam pravilnika 

o otpadu, vrstama otpada, 

o uvjetima za postupanje s otpadom, 

gospodarenju ambalažnim 

otpadom, starim gumama, starim 

vozilima, baterijama i akumulatorima, 

te otpadnim uljima. Pravilnici 

koji su još u fazi izrade, a 

čije se donošenje očekuje u 2007. 

godine regulirati će gospodarenje 

medicinskim otpadom, gospodarenje 

električkim i elektronskim otpadom, 

upravljanje odlagalištima, spaljivanje 

otpada te načine i postupke gospodarenja 

otpadom koji sadrži azbest. 

Za projekte zaštite okoliša Fond 

odobrio 2,7 milijardi kuna 

Lidija Tošić, glasnogovornica Fonda za 

zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

istaknula je da je Fond u tri godine 

uložio 2,7 milijardi kuna za realizaciju 

1.127 projekata zaštite okoliša. Najveći 

iznos, 1,5 milijardi kuna, uložen je 

u sanaciju 222 odlagališta komunalnog 

otpada, 43,6 milijuna kuna uloženo je u 

44 


Održan 2. forum eko-novinara 


sanaciju 512 divljih odlagališta otpada, 

za izgradnju centara za gospodarenje 

otpadom do 2008. godine planirana su 

sredstva od 182 milijuna kuna, dok je 

u gospodarenje posebnim kategorijama 

otpada dosad investirano 718 milijuna 

kuna. 

Upotreba i odlaganje opasnih tvari i 

otrova 

Ravnatelj Hrvatskog zavoda za toksikologiju, 

dr. Franjo Plavšić naveo je brojke 

koje govore da se u Hrvatskoj proizvodi 

više od 100.000 t opasnog otpada godišnje, 

a zbrinjava tek negdje oko 15.000 t 

(u Zagrebu oko 7.500 t), što govori da se 

ostatak nepropisno odlaže u okoliš, a dio 

izvozi u druge države, koje imaju razvijen 

sustav gospodarenja opasnim otpadom. 

Industrijska ekologija - što je to? 

Budući da se raditi i proizvoditi mora, 

neophodno je razvijati sustav industrijske 

ekologije i educirati gospodarstve- 

nike o novim načinima proizvodnje koji 

bitno smanjuju dodatno gomilanje vlastitog 

otpada. Proizvodnja se mora temeljiti 

na uzimanju minimuma prirodnih 

resursa, stvaranju minimalne količine 

otpada, te razvijanju zakonski propisanih 

tehnologija gospodarenja svojim 

otpadom. Gospodarstvo i zaštita okoliša 

se sve više i čvršće povezuju. “Ekološka 

izobrazba unutar gospodarskog sektora 

neophodna je, jer podiže razinu primjene 

industrijske ekologije”, sudionicima 

foruma rekao je Žarko Horvat, direktor 

industrijske ekologije u tvrtki Holcim 

Hrvatska. On smatra da se danas u Hrvatskoj 

na “prvoj crti bojišnice” nalazi 

onaj gospodarstvenik koji svoju tehnologiju 

proizvodnje prilagođava sve oštrijim 

propisima zaštite okoliša, što utječe na 

cijenu proizvodnje i položaj na tržištu. 

U zemljama EU “environmental friendly” 

gospodarstvenici imaju prednost, 

jer tehnologije usklađuju s propisima 

zaštite okoliša, a oni koji to 

izbjegavaju, gube tržište. 

AZO-baza informacija i 

podataka 

“Svi novinari, stručnjaci i građani 

mogu se služiti bazama podataka 

Agencije za zaštitu okoliša, 

kao središnjeg tijela za suradnju 

s Europskom agencijom za okoliš 

(EEA). Mi smo stvorili učinkovit 

sustav prikupljanja, obrade i korištenja 

podataka o okolišu, pa tako i bazu podataka 

o gospodarenju otpadom”, objasnila 

je Branka Ilakovac, voditeljica Odsjeka 

za upravljanje informacijama u Agenciji 

za zaštitu okoliša. Međutim rad ove informacijske 

agencije još uvijek otežan 

zbog sporog umrežavanja i informatiziranih 

baza podataka o otpadu na županijskim 

i gradskim razinama. 

Deponije nisu nerješiv problem 

Svakako da su deponije komunalnog, 

opasnog i drugog otpada izvor zagađenja 

zraka. Iz njihovih utroba isparavaju 

se dioksini i emitiraju u zrak mnogi

»Alert 07« 

plinovi nastali neplaniranim kemijskim 

procesima unutar deponija. Novinari iz 

Presscentra za okoliš Hrvatske, Mladen 

Iličković (H-alter, HRT) i Mladen Volarić 

(Lider) pokazali su različite primjere gospodarenja 

otpadom. Novinar Iličković 

prezentirao je koji sve problemi još postoje 

u rješavanju medicinskog otpada, 

a novinar Volarić sudionicima je 

prikazao primjer iz Latvije, gdje je 

bivša gradska deponija kod Rige, nakon 

višegodišnje sanacije deponije, 

pretvorena u sakupljalište bioplina, 

te blok za proizvodnju električne 

energije iz bioplina. 

Eko-novinari nisu aktivisti, 

nego objektivni istraživači i 

analitičari 

Novinar Saša Leković iz Mediacentra 

i glavna urednica edukativno-informativnog 

web portala za novinare 

Netnovinar.org Nevena Ršumović iz 

Sarajeva, na treningu za eko-novinare. 

Saša Leković naglasio je da 

je istraživačko novinarstvo potreba 

suvremenog medijskog tržišta. U 

istraživačko novinarstvo ubraja se 

i ono o zaštiti okoliša, a mora biti 

temeljito, analitičko i objektivno. 

Da bi eko-novinari izbjegli te stupice 

neprofesionalnosti, poželjno je 

da istražuju, koriste više različitih 

izvora informacija, te na temelju 

postojećih “tragova” otkrivaju pozadinu 

ekološkog problema. 

Nevena Ršumović je na konkretnim 

primjerima iz prakse pokazala različite 

tehničke mogućnosti koje 

novinarima olakšavaju istraživanje 

potrebnih i provjeravanje postojećih 

podataka. Za pomoć novinarima postoje 

posebni programi, čijim se služenjem 

mogu “dohvatiti” i “očistiti” sakriveni 

ili loše postavljeni dokumenti, statistički 

podaci, zakonski propisi i drugi podaci. 

Uskoro sanacija Lemić brda 

Premda je neprijeporno da Hrvatska ima 

zadovoljavajuće zakonske propise na te- 

melju kojih se uspostavlja sustav zbrinjavanja 

i gospodarenja otpadom, još 

uvijek se vodi “bitka” s brojnim deponijama. 

Mnoge od njih stare su i više od 

30 godina, a u vrijeme nastajanja imale 

su status legalnog odlagališta smeća, jer 

drugi način zbrinjavanja otpada nije ni 

postojao. Sada su te deponije problem 

i ekološke “crne točke” koje zahtijevaju 

studiozno saniranje. Jedna od takovih je 

u Karlovcu na području Lemić brda. Danas 

je ta površina potpuno zarasla u korov i 

šipražje, kroz koje se vide tamne baruštine 

nataloženih starih ulja, maziva, i 

opasnih tvari, odlaganih “službeno” još 

od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. 

Situaciju na Lemić brdu prezentirala 

je Danica Benkek iz Ureda državne uprave 

karlovačke županije, a Sanja Grabar iz 

Agencije za posebni otpad-usluge zaštite 

okoliša, autorica projekta sanacije deponije 

opasnog otpada na Lemić brdu, 

obavijestila je sudionike foruma da je 

pripremljena prva faza sanacije, odnosno 

čišćenje prilaza deponiji, sječa šikare i 

sondiranje tla kako bi se utvrdilo zagađenje 

izazvano curenjem opasnih 

tekućina. 

Direktor Fonda za zaštitu okoliša i 

energetsku učinkovitost Vinko Mladineo, 

izvijestio je kako su Programom 

rada Fonda 2005.-2008. godine 

planirana sredstva za sanaciju Lemić 

brda u visini od 22 milijuna kuna. 

Također je najavio projekt mjerača 

emisija štetnih plinova koji će biti 

izravno postavljeni na dimnjake u 

rafinerijama u Sisku i Rijeci. Mjerači 

će pratiti količinu ispusta štetnih 

emisija u okoliš, a zabilježene vrijednosti 

automatski će se očitavati 

u Ministarstvu zaštite okoliša, Fondu 

zaštite okoliša, Agenciji zaštite 

okoliša te Gradu Sisku i Gradu Rijeci. 

Sustav praćenja emisija štetnih 

plinova financiraju Fond i Ina, kao 

vlasnik rafinerija, s ukupno 360.000 

kuna. 

Na kraju su novinari i sudionici 

Drugog foruma eko-novinara “Alert 

07” zaključili da je to novinarstvo 

u Hrvatskoj i sustavno informiranje 

javnosti o okolišu putem javnih 

mainstream medija još u začetku, 

te će trebati mnogo rada da ekonovinari 

postanu utjecajni i medijski 

snažan čimbenik u promicanju 

zaštite okoliša. Da bi to postigli, 

moraju jačati međusobnu komunikaciju, 

kao i komunikaciju sa gospodarskim sektorom 

i državnim institucijama na svim 

razinama. Također bi trebali i educirati 

nevladine ekološke udruge, koje su sve 

manje objektivne, a sve češće okrenute 

“sami sebi”. 

Tekst i snimke: 

Ljiljanka Mintoš Svoboda 

EKO REVIJA 45 

eco review

ENERGIJA 

Nadmetanje za lokaciju 

LNG terminala 

Konačna odluka o najboljoj lokaciji 

donijet će se do kraja lipnja,a pri 

kraju su i pregovori s njemačkim, 

francuskim, austrijskim i slovenskim 

partnerima i očekujem da će 

sporazum biti potpisan za nekoliko 

tjedana, najavio je ministar 

gospodarstva, rada i poduzetništva 

Branko Vukelić 

Poštujući želju Vlade Plinacro je rok 

za dovršenje magistralnog plinovoda 

Bosiljevo-Split s prvotno planirane 

2011. skratio na 2010. “Stručnjaci još 

nisu odredili konačnu lokaciju za gradnju 

terminala za ukapljeni prirodni 

plin (LNG) na Jadranu, ali u pitanju su 

tri lokacije: na Krku te Plominski i Raški 

zaljev. Očekujem da će studija o izboru 

najbolje lokacije biti gotova do ljeta”, 

kaže Marina Matulović Dropulić, ministrica 

zaštite okoliša, prostornog uređenja i 

graditeljstva. 

Pred stručnjacima je očito težak zadatak, 

jer je izbor najbolje lokacije prvotno bio 

najavljen do kraja 2006., a u rujnu prošle 

godine, nakon sastanka povjerenstva za 

LNG terminal koje je definiralo projektni 

zadatak za izradu studije o tom objektu, 

ministar gospodarstva, rada i poduzetništva 

Branko Vukelić najavio je kako 

se očekuje da će studija biti gotova u 

prvom tromjesečju ove godine, a u njoj 

će se odrediti i najpovoljnija lokacija, 

dati eventualna alternativna, kao i obraditi 

ostale moguće lokacije tog terminala. 

U izradu studije, prema njegovim su 

riječima, uključeni stručnjaci, javnost, 

ekološke udruge, lokalne jedinice, a tijekom 

njene izrade razmotrit će se svi 

argumenti kako bi po završetku studije 

imali i suglasnost oko lokacije. 

46 


Dok stručnjaci rade studiju o LNG terminalu 

i lokaciji za njegovu gradnju čini 

se da je između Primorsko-goranske i 

Istarske županije počelo nadmetanje 

tko će dobiti taj donedavno nepopularni 

objekt koji su gotovo svi odbijali. Nakon 

što su svjetska iskustva pokazala kako 

je opasnost od katastrofalne eksplozije 

ukapljenog plina ili neke druge nesreće 

praktički zanemariva, u javnosti se sve 

više počelo baratati i podacima o velikim 

zaradama koje se na takvim terminalima 

ostvaruju. Na tom tragu i prije odluke o 

definitivnoj lokaciji terminala svoj dio 

kolača u vidu dva posto prihoda od njegovog 

poslovanja, naravno ako terminal 

bude izgrađen na njihovom području, od 

investitora je prvo zatražila Primorskogoranska 

županija. Osim toga, župan Zlatko 

Komadina inzistira da se plin koristi i 

u lokalnoj industriji te termoelektranama 

Rijeka i Plomin. 

Nakon toga nije dugo trajalo da sa svojim 

zahtjevima izađe i općina Omišalj 

te hotelske tvrtke s otoka Krka. Tako je 

načelnik općine Omišalj Tomo Sparožić 

izjavio da će, ako kao najbolja lokacija 

bude izabran Omišalj, po uzoru na europsku 

praksu tražiti da općini pripadne 

dva posto vrijednosti ukupne investicije 

i dva posto godišnjeg prihoda međunarodnog 

konzorcija koji će investirati 

u gradnju terminala te besplatnu plinofikaciju 

svih domaćinstava na otoku 

Krku. Budući da je i županija zatražila 

dva posto prihoda od poslovanja terminala 

Sparožić je rekao da općina sigurno 

ima pravo tražiti prvenstvo u realizaciji 

svojih zahtjeva, dok europska iskustva 

pokazuju da županija u takvoj situaciji 

ima pravo na mnogo manji postotak od 

zatraženog. Takve zahtjeve obrazložio 

je podatkom da su nekretnine u Omišlju 

za dvije trećine jeftinije nego u drugim 

mjestima na otoku. Također je najavio da 

će inzistirati da terminal bude smješten 

isključivo u sklopu postojeće industrijske 

zone, a suprotstavio se odluci županijskog 

poglavarstva da se kao lokacija 

predloži uvala Blatna. Posebne teme bit 

će, prema njegovim riječima, osiguranje 

radnih mjesta za domaće stanovništvo 

te prenošenje na investitora obveze da 

plaća sve gradske rente. Istodobno su 

čelnici Turističke zajednice najavili da 

će od investitora osim besplatne plinofikacije 

zatražiti uplatu osiguranja za sve 

hotele na Krku. 

Nedugo nakon što su čelnici Primorsko-goranske 

županije i općine Omišalj 

iznjeli svoja očekivanja postalo je jasno 

da lokaciju za gradnju terminala nudi i 

Istarska županija. To je u razgovoru s 

premijerom Ivom Sanaderom predložio 

istarski župan Ivan Jakovčić. Prema 

njegovim riječima, bez dovoljno plina 

uopće ne mogu razmišljati o gospodarskom 

razvoju pa su zainteresirani da se 

terminal izgradi u Plominskom zaljevu. 

Iako je među potencijalnim lokacijama 

i Raški zaljev Jakovčić je rekao kako će 

inzistirati da se, ako bude u Istri, gradi 

upravo u Plominskom zaljevu. Naime, 

prema njegovoj ocjeni, za stanovništvo 

je svejedno je li taj terminal u Plominu 

ili Omišlju, jer se takav planira graditi i 

u Tršćanskom zaljevu, a ako se ostvari 

njegov prijedlog Istra bi dobila ekološki 

neškodljivu financijsku “injekciju” od 

100 milijuna eura. 

No, tome se usprotivio Valter Kvalić, 

načelnik općine Kršan, na čijem je području 

Plominski zaljev. I on podržava 

gradnju terminala u Istri ali ističe da to 

zbog konfiguracije terena, nedostatka 

prostora i činjenice da je u tom zaljevu 

već termoelektrana, nije optimalno 

te da to nije predviđeno u općinskom 

prostornom planu. Zato je predložio da 

se terminal gradi u Bršici, odnosno Raškom 

zaljevu. I potpredsjednik IDS-a Damir 

Kajin je potom najavio da je “Istra 

pred punim političkim konsenzusom” da 

Vladi ponudi lokacije za LNG terminal,

ako ga Primorsko-goranska županija nije 

spremna preuzeti. Kajin je ocijenio da je 

odbijanje prvorazredne i ekološki prihvatljive 

tehnologije, vrijedne više stotina 

milijuna eura, kao što je LNG terminal, 

“prvorazredna glupost”. Po njemu, terminal 

bi se mogao smjestiti na zapadnoj 

obali Istre. 

Već istog dana odgovorio mu je primorsko-goranski 

župan. 

Komadina je rekao da o najpovoljnijem 

smještaju LNG terminala ne može odlučivati 

ni Kajin, ni Komadina, niti Sanader 

nego struka te da se u odabiru lokacije 

treba voditi brigu o koristi lokalnog područja, 

i to prvenstveno zbog plinofikacije 

te korištenja niske temperature koja 

se razvija pri transportu i skladištenju 

plina u gospodarstvu. 

Nakon kraćeg zatišja nadmetanje o mjestu 

gradnje terminala nastavljeno je 

sredinom ožujka nakon što je premijer 

Sanader izjavio kako “izgleda da se oko 

izgradnje terminala Istra nametnula kao 

prvi kandidat”. Istarski župan Ivan Jakovčić 

pozdravio je tu Sanaderovu izjavu 

i ocijenio kako je državni interes da se 

u Plominskom zaljevu stvori tehnološki, 

financijski i ekološki prihvatljiv energetski 

kompleks, odnosno da se u njemu 

gradi terminal za ukapljeni plin i termoelektrana 

na plin. Pritom je naglasio 

da će planirana termoelektrana Plomin 

3 “biti na plin ili je neće biti”. Istarska 

županija, poručio je, ne namjerava nigdje 

u svojim dokumentima predvidjeti 

TE Plomin 3 na ugljen. 

Kao što se moglo i očekivati primorskogoranski 

župan Zlatko Komadina je ubrzo 

istaknuo kako je iznenađen tom premijerovom 

izjavom jer stručnjaci još nisu 

odredili najbolju lokaciju. Komentirajući 

kritike ekološke udruge “Eko Kvarner” 

upućene toj županiji zbog, kako udruga 

navodi, izrazite potpore županije lokaciji 

terminala kod Omišlja, Komadina je 

kazao da su te kritike neutemeljene. S 

ekolozima, pa tako i s ovom udrugom, 

bili smo do sada saveznici tražeći jasan, 

transparentan i nepolitizirajući tretman 

u određivanju lokacije terminala, rekao 

je Komadina.Osim toga, izjavio je da su 

mu nedavno čelnici E.ON-a i RWE-a, energetskih 

kompanija uključenih u konzorcij 

za gradnju terminala, kazali da bi, ako 

bi se terminal gradio na Krku, bili spremni 

jamčiti određene količine plina i za 

riječku regiju. Prema njihovim riječima, 

najviše su upoznati s lokacijom na Krku, 

koja im i najviše odgovara, jer za nju 

već imaju i dobar dio dokumentacije i 

provedenih istraživanja, rekao je primorsko-goranski 

župan. I njegov podžupan 

Luka Denona potvrdio je da je ta županija 

sada apsolutno za LNG. Unatoč toga 

tvrdi da to neće posvađati dvije županije 

jer oni ne žele dopustiti politiziranje, 

nego uvažiti stajališta struke. 

Istodobno, udruga Eko Kvarner smatra 

da bi terminal trebalo graditi na otvorenu 

moru nedaleko od Ininih plinskih 

platformi na sjevernom Jadranu. Ali ako 

se to ne ostvari prihvatljvim ocjenjuju i 

Plominski zaljev, jer ima prednost zbog 

nekoliko bitnih parametara. To je, rekli 

su, potrebna zona sigurnosti od nekoliko 

kilometara oko terminala te potencijalni 

pozitiva utjecaj pothlađivanja mora na 

toj lokaciji jer se tamo ispuštaju velike 

količine topline iz TE Plomin. Također bi 

bilo poželjno prihvaćanje plina kao ener- 

genta u industrijskim postrojenjima koja 

onečišćuju okoliš kao što je tvornica cementa 

u Koromačnom ili kamene vune u 

Raši, što bi omogućio obližnji terminal, 

rekao je Vjeran Piršić iz te udruge. Prema 

njihovom mišljenju, Omišalj na Krku 

je najopasnije mjesto za izgradnju LNG 

terminala zbog blizine naftne industrije 

i Janafovih pogona. 

Dok se regionalne i lokalne vlasti te ekoudruge 

nadmeću i nadmudruju oko lokacije 

LNG terminala kojeg dugo nitko nije 

htio na svom području, stručnjaci nastavljaju 

analizu potencijalnih lokacija. Konačna 

odluka o najboljoj lokaciji donijet 

će se do kraja lipnja, najavio je ministar 

gospodarstva, rada i poduzetništva Branko 

Vukelić. Prema njegovim riječima, pri 

kraju su i pregovori s njemačkim, francuskim, 

austrijskim i slovenskim partnerima 

u međunarodnom konzorciju za gradnju 

terminala i očekuje da će sporazum biti 

potpisan za nekoliko tjedana. (D.L.) 

EKO REVIJA 47 

eco review

ENERGIJA 

Novi petogodišnji plan razvoja plinskog sustava 

Počinje gradnja 

plinovoda prema Splitu 

Plinacro je u prvoj fazi razvoja i modernizacije plinskog transportnog sustava 

uz ulaganje od 217 milijuna dolara izgradio 480 kilometara magistralnih 

i regionalnih plinovoda čime je znatno poboljšana opskrba tim ekološkim 

energentom. U drugoj fazi od 2007. do 2011. ulaganjem od 443 milijuna 

eura izgradit će još 660 kilometara 75-barskih i 260 kilometara 50-barskih 

magistralnih plinovoda 

Nedavnim dovršetkom plinovoda Ivanja 

Reka-Lučko u cijelosti je završen 

magistralni plinovod od Pule preko 

Karlovca i Zagreba do Slavonskog Broda. 

Time je Hrvatska dobila plinsku kralježnicu 

koja će osigurati pouzdanost transportnog 

sustava te poboljšati opskrbu 

potrošača, ističe Branko Radošević, 

predsjednik Uprave državne tvrtke Plinacro 

zadužene za gradnju i korištenje 

magistralnih plinovoda. 

Pri kraju je i gradnja plinovodnog sustav 

Baranje koji je prvobitnim planom trebao 

biti realiziran u drugoj fazi izgradnje i 

modernizacije hrvatskog plinskoga transportnog 

sustava od 2007. do 2011. godine 

ali ga je Ministarstvo gospodarstva, 

rada i poduzetništva početkom 2005. 

uvrstilo u prvi investicijski ciklus od 

2002. do 2006. Riječ je o plinovodima 

Belišće-Osijek i Bolman-Beli Manastir te 

o dvjema mjerno-redukcijskim stanicama 

Mece i Beli Manastir. 

Na oba plinovoda radovi su završeni, a 

tehnički pregled dogovoren je za kraj 

ožujka. Nakon toga očekuje se i uporabna 

dozvola te će se time steći svi 

uvjeti za puštanje u rad ove investicije, 

vrijedne 99,5 milijuna kuna, koja će i 

u Baranju dovesti ekološki i ekonomski 

najprihvatljiviji energent. 

Time će Plinacro završiti prvu petogodišnju 

fazu razvoja i modernizacije hrvatskog 

plinskog transportnog sustava 

i započeti drugu petogodišnju fazu. U 


prvoj fazi uz ulaganje od 217 milijuna 

dolara izgradili su 480 kilometara magistralnih 

i regionalnih plinovoda, 19 

mjerno-redukcijskih stanica, sustav daljinskog 

nadzora i upravljanja plinskim 

sustavom i druge objekte. 

Najvažniji objekt prve faze bio je plinovod 

Pula-Karlovac koji je s podmorskim 

plinovodom od Ininih polja na sjevernom 

Jadranu do Pule omogućio da se 

prvi puta u povijesti naš plin s tih polja 

izravno transportira na hrvatsko kopno, 

a ne kao dosad zaobilazno preko Italije 

i Slovenije, istaknuo je premijer Ivo 

Sanader. 

“Posebno smo zadovoljni što ovi, posebno 

lani tehnološki vrlo zahtjevni i opsežni, 

radovi te uklapanje novih objekata u 

postojeći sustav nisu poremetili siguran 

transport plina niti stvorili probleme u 

opskrbi potrošača. Također smo ponosni 

na uspješan završetak sustava daljinskog 

nadzora i upravljanja transportnim sustavom, 

jer se radi o vrlo složenom i sofisticiranom 

projektu, a stručnjaci Končara 

koji su na njemu uz naše inženjere radili, 

tvrde da je to najsloženiji projekt koji 

su do sada implementirali. Cilj prve faze 

bio je povećanje sigurnosti i pouzdanosti 

zastarjelog plinskog transportnog sustava 

koji je imao dosta kritičnih mjesta, 

omogućavanje izravne doprema plina 

s Ininih polja na sjevernom Jadranu i 

povezivanje zapada i istoka Hrvatske te 

omogućavanje plinofikacija tri županije i 

28 gradova”, kaže Radošević. Prema njegovim 

riječima, u drugoj fazi od 2007. 

do 2011. ulaganjem od 443 milijuna eura 

(više nego dvostruko većim u odnosu na 

prvu fazu) izgradit će još 660 kilometara 

75-barskih i 260 kilometara 50-barskih 

magistralnih plinovoda te 25 mjernoredukcijskih 

stanica što im je odobrilo 

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. 

Cilj im je plinoficirati gotovo 

cijelu Hrvatsku (prije svega gradnjom 

plinovoda prema Dalmaciji) i omogućiti 

ravnomjeran razvoj svih područja, dodatno 

povećati sigurnost i pouzdanost 

plinskog sustava te diverzificirati dobavu 

gradnjom plinovoda od Slavonskog Broda 

preko Donjeg Miholjca do mađarske 

granice. Također u toj fazi namjeravaju 

hrvatski plinski sustav spojiti sa sustavima 

susjednih država (Mađarske, Srbije 

i BiH te povećati postojeće kapacitete 

prema Sloveniji) čime će postići fleksibilnost 

hrvatskog sustava te omogućiti 

tranzit i dobavu plina za te države. Glavni 

objekti u toj fazi su plinovodi Bosiljevo-Split 

s odvojcima prema Zadru, Šibeniku 

i Obrovcu, Pula-Umag, Slavonski 

Brod-Donji Miholjac-mađarska granica i 

Kukuljanovo-Urinj-Omišalj na Krku. 

Uz to, pripremat će gradnju plinovoda 

Split-Dubrovnik, Rogatec-Zabok-Zagreb 

što bi uz gradnju novih slovenskih plinovoda 

do Rogateca omogućilo povećanje 

dosadašnjeg uvoza preko Slovenije 

sa 1,5 milijardu prostornih metara na 

2,5-3 milijarde prostornih metara godišnje. 

S druge strane, taj bi im plinovod 

omogućio izvoz plina koji bi stizao na 

LNG terminal čija se gradnja planira na 

Jadranu. Zbog toga će svi spojevi sa susjednim 

državama omogućavati transport 

plina u oba smjera. 

Poštujući želju Vlade Plinacro je rok za 

dovršenje magistralnog plinovoda Bosiljevo-Split 

s prvotno planirane 2011. 

skratio na 2010. Ali ministrica zaštite 

okoliša, prostornog uređenja i graditelj-

stva i predsjednica Nadzornog odbora 

Plinacroa Marina Matulović Dropulić najavila 

je nedavno da bi njegova gradnja 

mogla početi čak i krajem ove godine, 

a završetak radova očekuje se do kraja 

2009. 

Iako će im to otežati posao, jer treba uz 

ostalo riješiti komplicirane imovinskopravne 

odnose i kroz težak krški teren 

izgraditi 290 kilometara plinovoda velikog 

kapaciteta, Plinacro je već dokazao 

da je sposoban uspješno riješiti i takve 

teške zadatke. Naime, istarski župan Ivan 

Jakovčić je na puštanju u rad magistralnog 

plinovoda Pula-Karlovac s razlogom 

istaknuo da bi ga zbog brzine gradnje 

trebalo uvrstiti u Guinnessovu knjigu 

rekorda. Jer stručnjaci kažu da je prema 

svjetskim normativima uobičajeno da se 

u 12 mjeseci izgradi stotinjak kilometara 

plinovoda pa su predviđali da će gradnja 

tog 191 kilometar dugog plinovoda, posebno 

zbog teškog krškog i planinskog 

terena te imovinsko-pravnih poteškoća, 

potrajati najmanje dvije godine. Međutim, 

Plinacro je uspio taj veliki posao 

dovršiti u vrlo kratkom roku koji im je 

zadala Vlada – u nepunih devet mjeseci 

- kako bi se što prije osigurale dodatne 

količine plina za zimi puno veću potrošnju. 

Sada će Plinacro, osim ubrzavanja priprema, 

ponoviti već prokušani recept 

kako bi uspješno uradili još jedan težak 

zadatak i ubrzali gradnju - trasu podijeliti 

na nekoliko dionica kako one nesporne 

ne bi morale čekati rješavanje poteškoća 

koje bi se mogle pojaviti na nekoj drugoj 

dionici. Gradnja bi prvo mogla početi na 

dionici Bosiljevo-Gospić gdje će plinovod 

dijelom ići po trasi auto-ceste što 

će smanjiti kod takvih infrastrukturnih 

projekata česte i velike probleme sa rješavanjem 

imovinsko-pravnih odnosa. 

Ali ‘udarnički’ ritam Plinacroa morat će 

slijediti i županije i gradovi duž trase 

plinovoda pripremajući sami i uz pomoć 

koncesionara podjednako brzo lokalne 

distributivne mreže kako bi plin što prije 

stigao do potrošača. Jer od velikih 

ulaganja u magistralne plinovode neće 

biti očekivane energetske, ekološke i 

ekonomske koristi ako ih ne bude pratila 

gradnja lokalnih mreža. Ne bi se, naime, 

smio ponoviti slučaj Karlovca do kojeg 

je prije više godina izgrađen magistralni 

plinovod, ali je godinama stajao nekorisno, 

jer nije bilo distributivne mreže. 

Zato je ministrica Marina Matulović Dropulić 

poručila županijama kroz koje će 

plinovod prema Splitu prolaziti da obave 

svoj dio posla na distribucijskoj mreži. 

“Nadam se da će biti dovoljno potrošnje, 

jer je cijeli projekt i kapacitet plinovoda 

temeljen na stručnim analizama i procjenama 

potrošnje Energetskog instituta 

Hrvoje Požar. Naravno, uvjet je da svi 

potrošači kao i jedinice regionalne i lokalne 

samouprave i ostvare ono što su 

najavili. Što se tiče lokalnih mreža, županije 

određuju svoje energetske potrebe 

i šalju ih Ministarstvu gospodarstva, pa 

bi trebale biti i odgovorne za provedbu. 

Međutim, nemaju odgovornost ako ne 

konzumiraju predviđene količine plina. 

Kako gradnja lokalnih mreža ne prati baš 

gradnju plinovoda i Vladino povjerenstvo 

za plinofikaciju, na čijem je čelu premijer 

Ivo Sanader, upozorilo je na potrebu 

ubrzavanja tog posla kako bi potrošači 

ubrzo nakon dovršenja magistralnih pli- 


49

novoda mogli koristiti plin, a o tome će 

se raspravljati na najavljenom sastanku 

Vlade sa županima. Dobro je da sve 

više velikih industrijskih potrošača, kao 

i ostali, razmišljaju o korištenju plina 

koji je i ekonomski i ekološki prihvatljiviji 

od drugih energenata. I HEP razmišlja 

o gradnji plinskih elektrana na 

Urinju i vjerojatno još jedne u južnoj 

Dalmaciji čime bi se znatno povećala 

potrošnja. Isplativost plinovoda ne bi 

smjela doći u pitanje jer je preduvjet za 

to da ukupna potrošnja u Hrvatskoj sa 

sadašnjih 2,8 milijardi prostornih metara 

do 2011. naraste na 3,6 milijardi 

prostornih metara, a po energetskim 

scenarijima će biti i dosta veća”, kaže 

Radošević. 

Novac za ta velika ulaganja Plinacro 

namjerava osigurati prije svega iz 

vlastitih prihoda, dakle iz tarife koju 

naplaćuje za transport plina, a odobravaju 

je Vlada i Hrvatska energetska 

regulatorna agencija. Kako nisu profitna 

tvrtka u potpunosti će reinvestirati 

i lanjsku neto dobit od 104 milijuna 

kuna. Dio projekata, po svemu sudeći, 

opet će financirati povoljnim kreditom 

Europske investicijske banke pa će morati 

poštivati i vodič za nabavu EU. To 

će im, na temelju iskustva iz prve faze, 

osigurati da dobiju najpovoljnije cijene 

na tržištu i kompetentne izvođače, ali 

iskustva iz prve razvojne faze pokazuju 

da na takve postupke, kao i na poštivanje 

hrvatskih propisa o javnoj nabavi, 

odlazi dosta vremena. 


Osim širenja plinske mreže po Hrvatskoj 

Plinacro planira izgraditi i spojeve 

s plinskim sustavima Mađarske, Srbije 

i BiH, a razmatra se i spajanje na novi 

jadransko-jonski plinovod, koji bi se 

preko Albanije trebao graditi prema Italiji, 

najavio je Branko Vukelić, ministar 

gospodarstva, rada i poduzetništva. 

Plinacro je lani već potpisao Memorandum 

o razumijevanju s BH-Gasom. Tim 

se Memorandumom stvaraju preduvjeti 

za međusobno povezivanje transportnih 

sustava i provedbu razvojnih planova, 

što su podržala resorna ministarstva 

Hrvatske i Bosne i Hercegovine. 

Radi nalaženja novih dobavnih pravaca 

čelnici Plinacroa razgovarali su s 

predstavnicima MOL Gas transsmisiona 

o povezivanju s mađarskim sustavom 

te s predstavnicima Srbijagasa i Yugorosgaza 

o dobavi plina preko Srbije, 

priključivanjem na Blue Stream projekt 

i alternativni pravac preko Rumunjske 

(Copechim). 

S predstavnicima resornih ministarstava 

Crne Gore i Albanije te švicarske 

tvrtke EGL razgovarano je o mogućnosti 

spajanja na tzv. TAP projekt, odnosno 

o realizaciji jadansko-jonskog transportnog 

pravca. Razgovori su vođeni 

i s predstavnicima ruske tvrtke Roseneftgazstroy 

radi rješavanja klirinškog 

duga Ruske Federacije prema Republici 

Hrvatskoj. Razmatrana je mogućnost 

isporuke cijevi i opreme za izgradnju 

budućih plinovoda za dobavu plina preko 

Mađarske, kažu u Plinacrou. (Ž.B.) 

sklopu akcije Hrvatskog muzejskog 

U društva nazvane “Noć muzeja” i održane 

26. siječnja ove godine, organizirana 

je u muzeju grada Zagreba izložba 

“Poštujte naše tragove”, na kojoj su prikazani 

rezultati dosadašnjih arheoloških 

istraživanja na trasi autoceste Zagreb 

– Sisak, na lokalitetu Šepkovčica. Izložbom 

se htjelo široj i stručnoj javnosti 

predstaviti dosadašnje rezultate arheoloških 

istraživanja i ukazati na značenje 

nalaza otkrivenih u nepunih dva mjeseca 

istraživačkog rada. Izlošci su bili samo 

dijelom rekonstruirani i restaurirani, 

u mjeri koja omogućava sagledavanje 

njihove estetske, povijesne i muzejske 

vrijednosti. 

Na trasi autoceste Zagreb-Sisak, na dionici 

Zagreb-Velika Gorica (jug), sakupljeno 

je 9.221 predmeta koje svjedoče o 

ljudskom djelovanju kroz povijest, od kojih 

je 1.921 predmet bio arheološki relevantan, 

što znači da se mogao svrstati u 

razdoblje prapovijesti, antike ili srednjeg 

vijeka. Od brojnih lokaliteta na prostoru 

Turopolja izdvajamo lokalitet Šepkovčica, 

između naselja Gradići i Donja Lomnica, 

gdje je evidentiran znatan broj predmeta 

antičkog i srednjovjekovnog razdoblja. 

Arheološka istraživanja u studenom 

2006. godine, u samo 25 dana i na samo 

četvrtini površine lokaliteta, potvrdila su 

da je riječ o bogatom arheološkom nalazištu 

upravo na pozicijama određenim 

prethodnim istraživanjima. Zbog izrazite 

koncentracije keramičkih i građevinskih 

ostataka (crijep, opeka, kamen, žbuka) 

Prilikom izgradnje autocesta u 

krškom dijelu Hrvatske u posljednjih 

petnaestak godina otkriveno je 

i detaljno istraženo više od 810 

nabušenih kaverni, tj. speleoloških 

objekata bez prirodnog ulaza 

na ovom su lokalitetu obavljena i geofizička 

istraživanja s primjenom magnetske, 

georadarske, elektromagnetske i metode 

geoelektričnog otpora. Jedan od najzanimljivijih, 

a ujedno i najatraktivniji, 

jest nalaz groblja. Riječ je o grobovima 

koje se, pri sadašnjoj fazi istraživanja,

Poštujte naše tragove 

U Hrvatskoj se posljednjih godina intenzivno grade autoceste a na njihovim 

se trasama nalazi velik broj arheoloških nalazišta, koja se istražuju i uređuju. U 

Hrvatskim autocestama, koje upravljaju s gotovo 1.020 km autocesta i najviše 

grade novih autocesta, ističu da se utjecaj izgradnje i korištenja autocesta na 

kulturna dobra uvažava već od samog početka izrade dokumentacije 

može datirati u razdoblje od druge polovice 

prvog do četvrtog stoljeća. Unutar 

grobnih cjelina, najčešće uz pokojnika, 

nađeni su predmeti iz njegova svakodnevnog 

života, većinom osobni predmeti 

karakteristični za razdoblje u kojem je 

pokojnik živio, te predmeti za koje se 

može pretpostaviti da su predstavljali 

luksuznije obrtničke proizvode. 

U Hrvatskoj se posljednjih godina intenzivno 

grade autoceste i na njihovim 

se trasama nalazi velik broj arheoloških 

nalazišta, više pravilo nego iznimka. Ta 

se nalazišta istražuju i uređuju. U Hrvatskim 

autocestama, koje upravljaju s 

najviše od ukupno 1.020 km autocesta 

i najviše grade novih autocesta, ističu 

da se utjecaj izgradnje i korištenja autocesta 

na kulturna dobra, pa tako i na 

lokacije arheoloških nalazišta, uvažava 

već od samog početka izrade studijske 

i projektne dokumentacije, postupkom 

procjene utjecaja na okoliš koji je definiran 

odredbama Zakona o zaštiti okoliša. 

Postupak procjene utjecaja na okoliš 

provodi se u okviru pripreme namjeravanog 

zahvata, odnosno prije izdavanja 

lokacijske dozvole, a njime se sagledavaju 

mogući nepovoljni utjecaji na sve 

sastavnice okoliša pa tako i na kulturna 

dobra. Studijom utjecaja na okoliš 

obrađuju se podaci s aspekta zaštite i 

očuvanja nepokretnih kulturnih dobara 

i to na temelju postojeće dokumentacije 

Ministarstva kulture i mjerodavnih muzeja 

te arhivskog i terenskog istraživanja 

stručnih ekipa sastavljenih od arheologa, 

povjesničara umjetnosti i povjesničara. 

Temeljem analiza utjecaja na ugroženost 

kulturnih dobara (sakralna i profana kulturna 

dobra, pojedinačna kulturna dobra 

graditeljske baštine i naselja, arheološka 

nalazišta) utvrđuje se sustav mjera 

zaštite u pripremi, u vrijeme gradnje 

autoceste i njenom korištenju. Sustav 

mjera zaštite u pripremi građenja obuhvaća 

ispitivanje terena te probna arheološka 

istraživanja, dokumentiranje i 

konzerviranje nalaza i nalazišta. Prilikom 

građenja obavlja se arheološki nadzor, a 

ukoliko zaštitna arheološka istraživanja 

na značajnije nalaze koje treba konzer- 

virati i predstaviti postoji i mogućnost 

promjene trase autoceste, pristupnih 

cesta ili drugih planiranih građevina na 

pozicijama takvih nalazišta. 

Na trasi autoceste Beli Manastir-Osijek- 

Svilaj, na dionici Ðakovo-Sredanci koja 

bi trebala biti puštena u promet ove 

godine, Ministarstvo kulture provelo je 

arheološka istraživanja na 12 lokaliteta 

u suradnji s Institutom za arheologiju iz 

Zagreba, Hrvatskom akademijom znanosti 

i umjetnosti, Hrvatskim restauratorskim 


zavodom, Arheološkim muzejom iz Zagreba, 

Muzejom Ðakovštine, Zavičajnim 

muzejom Stjepana Grubera iz Županje i 

drugi institucijama. Na lokalitetu Ivandvor, 

na 3,5 km zapadno od Ðakova uz 

obilaznicu grada, dosadašnja istraživanja 

otkrila su, među ostalim, antičke predmete 

svakodnevne uporabe kao što su 

keramičke posude, ulomci nošnje, nakita 

i novac, a istočno od Ðakovačkih Selaca 

na lokalitetu Pajtenica nađeno je naselje 

koje se može pripisati nositeljima lasinjske 

kulture, iz razdoblju ranog bakrenog 

doba – eneolitika. Na lokalitetu Kaznica- 

Rutak zabilježen je veliki broj prapovijesnih 

stambenih objekata – zemunica, a 

na lokalitetu Debela Šuma najstariji nalazi 

pripadaju starčevačkoj kulturi, veliki 

broj nalaza pripada sopotskoj kulturi, a 

nađene su i jame koje pripadaju lasinjskoj 

kulturi. Na ovom se mjestu nalazi 

srednjovjekovno selište koje je nastalo 

najkasnije do devetog stoljeća. Veliko 

Čere je lokalitet površine od oko 37.000 

četvornih metara na kojem je utvrđeno 

postojanje tri naselja iz različitih razdoblja, 

a na lokalitetu Krnjice – Jelanje kod 

Donjih Andrijevaca dosadašnja arheološka 

istraživanja pokazala su postojanje 

sezonskog staništa. Nađen je velik broj 

bunara ispunjenih keramikom iz brončanog 

doba, a osim keramičkih nalaza pronađen 

je i manji broj uporabnih predmeta 

izrađenih od bronce, koji se također 

mogu datirati u brončano doba. 

Izdvojili smo samo neka od posljednjih 

istraživanja uz autoceste koje se grade, 

ali pored povijesnih, interesantni su i 

prirodni fenomeni otkriveni i istraženi 

tijekom izgradnje autocesta. Prilikom 

izgradnje autocesta u krškom dijelu Hrvatske 

u posljednjih petnaestak godina 

otkriveno je i detaljno istraženo više od 

810 nabušenih kaverni, tj. speleoloških 

objekata bez prirodnog ulaza. Riječ je 

o autocesti Zagreb-Rijeka, autocesti Zagreb-Split, 

brzoj cesti Istarskog ipsilona, 

autocesti Rijeka-Rupa te obilaznici 

grada Rijeke. Najduža spilja je kaverna u 

tunelu Sveti Rok, gdje je speleogeološki 

istraženo i geodetski snimljeno 1.137 

metara kanala, s visinskom razlikom od 

147 metara. (D.J.) 


51

ENERGIJA 

Sigurno ste se nekad zapitali postoji 

li neki način da smanjite izdatke 

za vaše kućne režije, osim npr. možda 

da se preselite u manji stan. Jedan od 

načina kako znatno možete uštedjeti na 

vašim kućnim režijama, a ujedno pridonijeti 

i zaštiti Zemlje, jest da smanjite 

ispuštanje CO u atmosferu. Uštedu na 

2 

troškovima grijanja i hlađenja prostora 

postići ćete poboljšanjem izolacije vašeg 

životnog prostora. Ako ste nekada 

u svom domu osjetili hladan zid zimi ili 

vrući strop ljeti ili pak cirkulaciju zraka 

ispod prozora i vrata, ili držite da vaš 

životni prostor nije kvalitetno izoliran, 

jer se pojavljuje vlaga na zidovima ili 

stropu, onda sigurno možete znatno poraditi 

na snižavanju troškova grijanja ili 

hlađenja. 

Moguće pojave neželjene cirkulacije zraka 

mogu se pojaviti iz otvora u prostoru, 

zidova, stropova i poda, pa se svakom 

od tih dijelova mora posvetiti posebna 

pozornost. Svejedno radi li se o novogradnji 

ili sanaciji postojeće građevine, po- 


Uštedite na računima 

za grijanje i hlađenje! 

trebno je obratiti posebnu skrb izolaciji 

životnog prostora. Neophodno je da taj 

proces prati država raznim poticajima, te 

banke povoljnijim uvjetima kreditiranja. 

Potrebno je koristiti iskustva drugih zemalja 

koje su u tome otišle jako daleko, 

pogotovo u osvješćivanju građana. 

Prilikom projektiranja novogradnje potrebno 

je u proces uključiti i stručnjake 

za izolaciju prostora koji će dati najbolji 

mogući prijedlog, a i nova zakonska 

regulativa mora se poštovati prilikom 

izgradnje. Kod postojećih građevina uz 

konzultiranje s nekim stručnjakom za 

izolacije potrebno je najprije napraviti 

proračun što će se dobiti dodatnim 

ulaganjem u izolaciju i onda zatražiti 

ponude od tvrtki specijaliziranih za te 

radove. Neophodno je da poslije izvedenih 

radova neovisna tvrtka provjeri jesu 

li postignuti željeni uvjeti. Znači, ako se 

izoliranjem nekog zida, računi grijanja 

smanje za 1.000 kuna godišnje, a investicija 

izolacije tog zida je bila 500 kuna, 

onda investitoru ne treba objašnjavati 

da se sa tim postupkom uštedjelo 100 

kg godišnje CO 2 koji bi se morao dobiti 

da bi se zagrijao prostor bez izvedene 

izolacije. Da bi se utjecalo na svijest ljudi 

potrebno je uložiti dosta truda kako 

bi im se predočio globalni problem zagrijavanja, 

a za uštede u novčaniku ne 

treba tako mnogo dokaza. Isti primjer se 

može iskoristiti i nabavom novih prozora 

s dvostrukim staklom ili sprječavanje 

toplinskih mostova preko instalacija koje 

prolaze kroz negrijane prostore. 

Osim rečenog snižavanja vaših računa 

poboljšavanjem izolacije životnog prostora, 

vaše račune možete smanjiti, ali i 

poboljšati kvalitetu vašeg življenja, i na 

neki od sljedećih načina: 

1. Zamijenite stare električne uređaje 

novim koji imaju manju potrošnju 

električne energije (A energetska 

klasa) 

2. Dodatno izolirajte vrata i prozore trakama 

za sprječavanje prodora vanjskog 

zraka u prostor. Nemojte zabo- 

raviti na prodor zraka kroz električne 

prekidače i utičnice. 

3. Dodatno izolirajte tavan i potkrovlje. 

Na taj način možete uštedjeti i do 

30% na grijanju prostora zimi. 

4. Ako već niste, zovnite stručnjaka za 

izolacije i konzultirajte se s njim trebate 

li dodatno izolirati vaš prostor. 

5. Posebno izolirajte sve toplinske vodove 

koji prolaze kroz negrijane prostore 

da izbjegnete toplinske gubitke. 

Posebnu pozornost treba obratiti 

na spremnik tople potrošne vode. 

6. Maknite pokućstvo od vanjskih zidova, 

jer su oni najčešće najhladniji 

zidovi u kući. 

7. Čistite redovito vaše prozore. Prljavi 

prozori ne dopuštaju da u vaš prostor 

uđe odgovarajuća količina sunčeve 

toplote. 

8. Koristite stropne ventilatore, jer oni 

prisiljavaju topli zrak da se spusti. 

9. Ako u prostoru imate otvoreni dimnjak 

(kamin i sl.) zatvorite zaklopku 

dimnjaka kada dimnjak ne koristite, 

da vanjski zrak ne bi ušao kroz 

dimnjak. 

10. Postavite iza radijatora aluminijsku 

foliju, tako će radijatori biti djelotvorniji. 

11. Sva ogrjevna i rashladna tijela potrebno 

je držati čista i nepokrivena kako 

bi mogla dati maksimalni djelovanje 

za uloženu energiju. 

12. Grijte se sa nižom temperaturom medija. 

Zdravije je i jeftinije. (55°C u 

ogrjevnim cijevima je optimum) 

13. Nabavite programibilni termostat i 

podesite ga na automatsko snižavanje 

temperature noću. 

14. Ako je moguće ugradite dvostruke 

prozore i vrata. 

15. Koristite štedne žarulje… 

Napokon, potrebno je uvijek iznova isticati 

da smo svi pozvani kao žitelji Zemlje 

dati svoj doprinos zaštiti i očuvanju od 

daljnjeg uništavanja i pretjeranog iskorištavanja 

Zemlje. Krenimo odmah! 

Ana Marija Kovačević

Najmlađe razdoblje geološke prošlosti, 

tijekom kojeg je Zemljina površina 

poprimila današnji izgled, naziva se 

kvartar. Uobičajeno se kvartar dijeli na 

pleistocen koji je započeo prije približno 

2 milijuna godina i holocen - razdoblje 

od posljednjeg ledenog doba do danas 

koje traje zadnjih 10.000 godina. Za pleistocen 

je bila karakteristična izmjena 

glacijala - ledenih doba i interglacijala 

- razdoblja povoljnijih klimatskih prilika, 

te pojava čovjeka. Već na početku pleistocena 

živio je čitav niz različitih hominida, 

a u paleolitiku - starijem kamenom 

dobu javlja se Homo sapiens neanderthalensis. 

Sredinom pleistocena došlo je 

do naseljavanja neandertalaca na područje 

današnjeg Hrvatskog zagorja. Među 

njihovim obitavalištima najpoznatija 

je krapinska polušpilja koju je detaljno 

istražio naš najveći geolog, paleontolog 

i paleoantropolog, prof. Dragutin Gorjanović 

Kramberger. Zanimljivo je da se 

prof. Gorjanović Kramberger rodio 25. 

listopada 1856. godine u Zagrebu, iste 

godine kada je otkriven prvi pračovjek u 

dolini Neandertal u Njemačkoj. 


Paleontološki spomenik prirode 

HUŠNJAKOVO 

Dedek Kajbumščak 

Središte Krapinsko-zagorske županije, 

grad Krapina ponosi se najvećim nalazištem 

neandertalaca na svijetu. Tu su 

krajem 19. stoljeća, davne 1899. godine 

u miocenskim pješčenjačkim naslagama 

na uzvisini Hušnjakovo pronađene fosilne 

kosti slične ljudskima. Istraživanje 

nalazišta preuzeo je poznati hrvatski 

geolog, paleontolog i paleoantropolog 

prof. Dragutin Gorjanović Kramberger sa 

svojim stručnim timom. Daljnjim sustavnim 

iskopavanjem i šestogodišnjim ge- 

ološkim i paleontološkim istraživanjem 

otkrivena je u naslagama debljim od 8 

metara polušpilja s brojnim ostacima 

ljudskih i životinjskih kostiju. Tako je 

lokalitet Hušnjakovo, zbog bogatstva 

fosilnih ostataka ljudi (876 kostiju), 

proglašen najvećim svjetskim nalazištem 

pračovjeka – Homo sapiensa neanderthalensisa, 

kojeg Krapinčani popularno i od 

milja danas zovu “dedek Kajbumščak”. 

Profesor Gorjanović Kramberger svojim 

je višegodišnjim istraživanjem dao 

značajan doprinos europskoj i svjetskoj 

znanosti o evoluciji i podrijetlu čovjeka. 

Uz ostatke kostiju neandertalca na Hušnjakovom 

brdu pronađene su i brojne 

kosti izumrlih pleistocenskih životinja 

– špiljskog medevjeda, vuka, losa, golemog 

jelena, toplodobnog nosoroga i 

drugih. Osim životinjskih ostataka pronađeni 

su i tragovi ognjišta te više od 

1.000 komada kamenog oruđa iz doba 

paleolitika (starije kameno doba) a cijela 

zbirka procjenjuje se na 3.000 paleontoloških 

ostataka. Posebno je dragocjena 

zbi su li naši izravni preci ili ne još i 

danas traju. Dio znanstvenika podupi- 


53


re teoriju zasnovanu na DNK analizama 

ostataka kostiju da neandertalac nije 

bio naš direktni predak, već se razvio iz 

zajedničkog pretka i predstavlja izumrlu 

usporednu granu ljudskoga roda (Homo 

neanderthalensis) jer zbog klimatskih 

promjena i širenja Homo sapiensa sapiensa 

(današnjeg čovjeka) prije 40.000 

godina nije mogao opstati. Ipak, mnogi 

znanstvenici smatraju da krapinski neandertalac 

predstavlja progresivni slijed u 

razvoju čovjeka te da je nestao jer je u 

stvari evoluirao u današnjeg čovjeka, a 

otkriće mogućih međuvrsta između neandertalca 

i današnjeg čovjeka (Homo sapiens 

fossilis – kromanjonca i grimaldijca) 

potvrđuje da se ni ta teorija ne može u 

potpunosti odbaciti. 

Ostaci na brdu Hušnjakovo iznimno su 

vrijedna znanstvena građa, zahvalna za 

proučavanje, jer potvrđuju nalazište s 

više desetaka individua – muških, ženskih 

i djece u dobi od 2 do čak 40 godina 

starosti. Prosječno trajanje života u 

to doba, pretpostavlja se da je bilo 30 

godina. Rekonstrukcija kostiju lubanje, 

lica i tijela otkriva da je spiljski čovjek 

iz Krapine bio malenog rasta, prosječne 

visine 160 cm, niska čela, debelih 

nadočnih kostiju, jakog zubala. Bio je 

snažniji i mišićaviji od današnjeg čovjeka 

s otprilike 30% više mišićne mase, 

premda najnovija istraživanja pokazuju 

da razlike u anatomskoj građi između 

neandertalca i današnjeg čovjeka nisu 

tako velike kao što se smatralo u sedamdesetim 

godinama prošlog stoljeća. 

Neandertalac je robusnom građom bio 

prilagođen načinu života i klimatskim 

uvjetima svog vremena. Ispitivanje kostiju 

metodom izotopa ugljika 13C i dušika 

15N dokazuju da je bio mesožder 

na vrhu hranidbenog lanca. Ostali nalazi 

svjedoče o razvijenoj materijalnoj kulturi 

krapinskog pračovjeka. Poznavao je 

izradu primitivnog oružja i oruđa (najčešće 

kamena strugala i nožići), živio je 

od lova, palio vatru, a jedna od nađenih 

kostiju ruke bila je liječena nakon prijeloma 

što ukazuje na brigu za bolesne i 

na mogući oblik socijalnog ponašanja. 

Za stanište je izabrao uzvisinu povrh rijeke 

u šumi sa špiljom kao zaklonom. 

Ostaci nadalje pokazuju da se selio u 

manjim grupama u potrazi za hranom i 

lovinom, a špilju je koristio kao povremeno 

stanište ili za ritualna pokapanja 

mrtvih.

Novi muzej evolucije 

Današnji Muzej evolucije u Krapini čuva 

geološku, paleontološku i arheološku 

građu iz tih pradavnih vremena paleolitika 

te prezentira razvoj života na Zemlji 

i evoluciju čovjeka. Muzej je smješten u 

zgradi bivšeg Kneippova lječilišta tzv. Zagorskim 

mrzlicama. U muzejskom postavu 

pažnju posebno privlači golemi kostur 

špiljskog medvjeda, bogata zbirka stijena 

i fosila Hrvatskog zagorja, rekonstrukcija 

iz života pračovjeka, a kosti neandertalca 

prikazane su u replikama dok se originali 

čuvaju u posebnim uvjetima na Geološko-paleontološkom 

odjelu Hrvatskog 

prirodoslovnog muzeja u Zagrebu. Muzej 

evolucije godišnje primi približno 35.000 

posjetitelja. Gđa Vlasta Krklec dipl. ing. 

geologije i voditeljica današnjeg Muzeja 

evolucije i njen suradnik, muzejski tehničar 

Siniša Laginja, predanim i napornim 

radom te velikim entuzijazmom uspijevaju 

brinuti o vrijednom fundusu, voditi 

grupe, nabavljati sredstva za održavanje i 

unaprjeđivanje Muzeja, promidžbu… Već 

sedam godina za redom u zadnjem tjednu 

kolovoza organiziraju i Ljetnu geološku 

školu namijenjenu djeci predškolske dobi 

i osnovnoškolcima. Program se sastoji od 

upoznavanja zbirke i tematike u muzeju, 

likovne radionice, posjeta nalazištu i rada 

na terenu gdje se uči koristiti geološki 

alat i oprema. U okviru terenske nastave 

djeca posjećuju izdanke uz obližnje jezero 

Dolac, a na kraju se priprema kostimirana 

zabava u parku te podjela diploma. 

Gđa Krklec provela nas je muzejom, nalazištem 

na lokalitetu Hušnjakovo uz rekonstrukcije 

pračovjeka, njegove obitelji 

i nekih životinja iz onog doba. Ponosno 

pričajući o velikom projektu koji će cijelo 

područje pretvoriti u jedinstvenu muzejsku 

cjelinu, odvela nas je dalje stazom 

kroz šumu do novog Muzeja evolucije u 

izgradnji. Fascinantno moderno zdanje 

na 1200 m², ukopano u zemlju, osmislio 

je arhitekt Željko Kovačić. Zgrada novog 

muzeja gradi se od prvoga dana 2003. 

godine, a završetak je predviđen u 2008. 

godini. Tada će se dio zbirke iz starog 

muzeja preseliti u novi, a stara Kneippova 

zgrada koristiti za dodatne sadržaje; 

tu se predviđa infopunkt, suvenirnica, radionica 

za djecu, mali znanstveni centar 

i obvezna gastroponuda. U novom muzeju, 

uz obilje multimedijalnih prezentacija 

posjetitelji će moći razgledati 17 vjernih 

rekonstrukcija iz života krapinskog neandertalca 

i doživjeti putovanje u najdalju 

prošlost Zemlje i čovjeka. 

Zajedno s drugim nalazištima u Europi 

(Neandertal u Njemačkoj, Spy u Belgiji, 

Le Moustier i La Chapelle-aux-Saints u 

Francuskoj,….) paleontološki spomenik 

prirode Hušnjakovo svjedoči o evoluciji 

prapovijesnih ljudi, temelj je znanstve- 

nih istraživanja o geološkoj prošlosti i 

podrijetlu ljudske vrste. Nadamo se da će 

otvaranjem novog, modernog muzeja ovo 

nalazište svjetske važnosti, osim znanstvenicima, 

postati zanimljivo i brojnim 

turistima ne samo iz Hrvatske već iz cijeloga 

svijeta. 

Podsjetnik 

Geologija - znanost o postanku, sastavu, 

građi, dinamici i razvitku Zemljine kore. 

Paleontologija - znanost koja se bavi 

proučavanjem izumrlih biljaka i životinja 

na temelju njihovih fosilnih ostataka. 

Paleoantropologija - znanost koja proučava 

rase i biološke tipove čovjeka u 

pretpovijesti. 

Edita Gregurić Cvenić 

Snimke: Goran Saletto 


55


Zamislite seosko imanje na kojem je 

kuća u jednoj, a staja i sjenik u drugoj 

državi. Ovako nešto se može vidjeti 

u Žumberku – parku prirode na granici 

između Hrvatske i Slovenije. Lokalni poduzetnici 

s vizijom nadaju se postizanju 

zadovoljavajuće razine održivog razvoja 

uzdajući se u promicanje tradicionalnog 

vinarstva, voćarstva, stočarstva i organske 

poljoprivrede – sve što bi moglo potaknuti 

razvoj ruralnog turizma. Ali na 

Žumberku, kao ni u većem djelu Hrvatskoj 

više nema pašnjaka. Zašto? Zato jer 

nema stoke, a nema stoke jer na ogromnim 

prostranstvima između velikih gradova 

nema aktivnog stanovništva, samo 

nešto staračkih domaćinstava. Kako u 

tim uvjetima možemo djelatno štititi 

prirodnu i kulturnu baštinu? Preduvjet 

je aktivna zaštita prirode uz pomoć filozofije 

održivog razvoja, smatra Davorin 

Marković, ravnatelj Državnog zavoda za 

zaštitu prirode. 

Park prirode Žumberak-Samoborsko gorje 

proglašen je 1999. godine sa svrhom zaštite 

i promicanja prirodnog i kulturnog 

56 


ŽUMBERAK - PARK PRIRODE 

nasljeđa ovog pitoresknog kutka jugoistočne 

Europe. Žumberak je podijeljen 

između Zagrebačke i Karlovačke županije. 

Pokriva 333 četvorna kilometra i omeđen 

je Savom, Kupom i Krkom. Iako je njegov 

krajolik dijelom krški, nije zaštićen 

programom Očuvanje krških ekoloških 

sustava (Karst Ecosystems Conservation; 

KEC), inicijative Global Environment 

Fund, koji pomaže u zaštiti sličnih krajolika 

drugdje u Hrvatskoj. Ovo područje 

ima dobar potencijal za ekonomski razvoj, 

jer su u blizini Slovenija, Zagreb, 

Karlovac i Samobor. No dosad je područje 

oko Parka ostalo uglavnom nenaseljeno 

zbog nepostojanja industrije. Ostalo je 

neprivlačnim zbog nezadovoljavajuće 

prometne i transportne infrastrukture, 

rijetkih državnih subvencija u poljoprivredi 

i nepotpunog provođenja raznih 

prijedloga za podizanje ruralnog turizma. 

S vrlo oskudnim znanjem o ikakvom razvoju, 

mještani “jedva mogu pojmiti održivi 

razvoj”, rekao je Krešimir Vrbanac, 

stručni savjetnik u administraciji Parka. 

Biserka Vranić kao gradonačelnica Ozlja 

koji dijelom leži unutar granica Parka 

drži da Žumberak zaslužuje i može mnogo 

više, a osnovna je ideja da se održivi 

razvoj tog područja temelji na prirodnim 

resursima i narodnoj baštini. Započela je 

projekte u domeni turizma i promidžbe 

u suradnji sa susjednim zajednicama u 

Sloveniji. Smatra da je glavni dobitak 

od ovih prekograničnih poteza podizanje 

osviještenosti javnosti o vrijednosti 

tog parka. “Nažalost, lokalni političari 

često očekuju izravne subvencije i ubrzo 

potom se razočaraju kad shvate da je 

glavna svrha ovih programa i radionica 

podizanje svijesti i promjena gledišta,” 

rekla je Biserka Vranić. “Ali to je jedini 

način na koji možemo riješiti probleme 

u najkraćem vremenu – ne za EU, nego 

za vlastito dobro.” 

Prije godinu dana sastavljen je plan lokalnog 

razvoja mikro-regije Žumberak kao 

dio projekta lokalnog razvoja u Hrvatskoj 

koji je plod obostrane talijansko-hrvatske 

suradnje. Taj plan uključuje razne 

čimbenike, uključujući hrvatska ministarstva 

turizma i europskih integraci-

ja, nacionalni fond za regionalni razvoj, 

lokalne vlade i talijansko Ministarstvo 

ekonomije. Partner s talijanske strane je 

regija Abruzzo. Nakon što se uskladi sa 

standardima EU, plan bi mogao poslužiti 

kao temelj za provođenje strategija održivog 

razvoja u tom području, na kojem 

živi oko 70 tisuća ljudi. Kao dio jednog 

drugog projekta financiranog s talijanske 

strane, petero administratora iz Parka 

prirode Žumberak-Samoborsko gorje nedavno 

je posjetilo talijanski Nacionalni 

park Abruzzo kako bi se uzvježbalo za 

angažiranje volontera u Parku. Italija 

ima iskustva u osmišljavanju programa 

za uključivanje lokalnih volontera u 

upravljanje zaštićenim područjima, kao 

u Abruzzu. 

Po riječima Vrbanca, koji je također sudjelovao 

u izobrazbi, Žumberak-Samoborsko 

gorje otprije koristi pomoć volontera, 

uključujući pojedince iz civilne službe 

kojima je to zamjena za vojnu obvezu. 

Ali izobrazba u Abruzzu pružila je upraviteljima 

hrvatskih parkova opsežnije iskustvo 

za rad s drugim grupama volontera 

– nezaposlenima, studentima i ljudima 

s manjim hendikepom. Tečaj su organizirale 

REC i L’Umana Dimora Onlus kao 

dio projekta jačanja kapaciteta osoblja 

zaštićenih područja u primjeni programa 

volonterskog rada u parkovima Srednje 

i Istočne Europe. Projekt je obuhvaćao 

Srbiju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, 

Crnu Goru i Tursku i provodio se u 2005. 

i 2006. godini. Talijanski Trust Fund je 

sponzorirao aktivnosti s 192 tisuće eura 

uz pomoć talijanskog Ministarstva okoliša, 

zemlje i mora. Vrbanac drži da su 

“iskustva iz Abruzza dokazala da bismo 

se ozbiljno trebali zamisliti nad budućnošću 

Parka.” Naglasio je da je glavni 

izazov ukloniti nepovjerenje ljudi prema 

dobrovoljnom radu. “Dok ljudi budu na 

neplaćeni rad gledali kao na sramotu i 

gubitak vremena, sav naš trud će biti 

uzaludan”, smatra Vrbanac. 

Davorin Marković u ime Državnog zavoda 

za zaštitu prirode ne gleda na razvojne 

projekte kao na bilo koji oblik volonterstva, 

jer to nije dovoljno da bi se ljudi 

naselili u prazan prostor ili da se vrate 

na svoja napuštena imanja. Njegova filozofija 

aktivne zaštite prirode podrazumijeva 

autohtoni hrvatski proizvod, uz poticaje 

države i Europske unije. Marković 

ukazuje na činjenicu da Hrvatska previše 

novca troši na uvoz hrane i kaže: “Imamo 

situaciju da je ruralno stanovništvo odselilo 

u gradove, tamo ostalo bez posla i 

sada je logičan povratak. Ali što da radi, 

čime da se bavi? Proizvedene poljoprivredne 

proizvode nema gdje plasirati, jer je 

uvoz prekomjeran. Održivi razvoj u Parku 

prirode podrazumijeva baš to da mu 

kupac dođe u ljepote Parka prirode. Sve 

aktivnosti bit će maksimalno u suglasju 

s prirodom. To nije utopija, jer postoji 

tržište za seoski turizam, za ekološke 

proizvode, za ´povratak prirodi´, pa i za 

razne oblike poučnih staza i slično. Entuzijasti 

i promućurni proizvođači moći 

će računati na poticaje države i EU za 

proizvodnju svih vrsta robe proizvedene 

na tradicionalan način. To ne znači drveni 

plug, nego karakteristični proizvod, 

sir, med, voće bez pesticida, domaći alkoholni 

proizvod, a sve pod kontrolom 

institucija za zaštitu prirode”. 

Tekst i snimke: Mladen Volarić 

EKO REVIJA 57 

eco review



Rastoke 

blizini Slunja, stotinjak kilometara 

U od Zagreba, rastaču se Rastoke. To 

je živopisno mjestašce gdje rijeka Slunjčica 

svojim tokom stvara mnoštvo jezeraca, 

slapova i brzaka, a preko sedrenih 

stijena ulijeva se u rijeku Koranu. Zbog 

svoje vodene ljepote i blizine nacionalnog 

parka Plitvička jezera (oko 30 km), dobile 

su nadimak “Male Plitvice, kao uvertira u 

Plitvičku raspodiju”. 

Rastoke nam govore o simbiozi čovjeka 

i prirode, prirode i ljudskih dostignuća 

starih nekoliko stoljeća. Radi se o takozvanim 

mlinicama. Primitivne strojeve ne 

pokreće ljudska ruka ili životinjska snaga, 

nego snaga vode. Prva mlinica datira još 

iz 17.stoljeća, a pretpostavlja se i prije. 

Građene su tako da se u njima koristi nekoliko 

mlinskih kamenova za različite vrste 

meljave. Uz njih nalazimo i takozvane 

koševe koji su služili za ispiranje vunenih 

predmeta i pranje rublja. Najveći broj nastambi 

sagrađen je krajem 19. i početkom 

20. stoljeća i to od drveta i sedre. Spoj

tradicionalnog graditeljstva i prirode, 

izvanredan je prikaz mogućeg suživota 

čovjeka i prirode. 

Mnogi slapovi su dobili imena po vlasnicima 

mlinica. Još 1860. godine jezikoslovac 

i putopisac Adolf Veber Tkalčević Rastoke 

opisuje kao “neopisivu milinu prizora” i 

poziva putnike namjernike da dođu, vide 

i da se dive. Najpoznatiji rastočki slapovi 

su Vilina kosa, Konjski rep, Buk i Hrvoje. 

Zbog rijetkog sklada graditeljske, povijesne 

i etnografske baštine Rastoke su 1969. 

godine uvrštene u Registar nepokretnih 

spomenika kulture u Regionalnom zavodu 

za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu. 

Turistička aktivnost Rastoka danas je oživljena 

tako da nalazimo mogućnost posjeta 

mlinicama, smještaja, ugostiteljsku ponudu, 

likovnu koloniju u lipnju, auto-kamp. 

Tko još istinski može uživati u oazi zelenila, 

žubora vode, mirisu netom ulovljene 

pastrve uz sam tok pitke Slunjčice, u slasti 

domaćeg beskvasnog kruha stvorenog od 

više vrsta žitarica mljevenih u rastočkim 

vodenim mlinicama, dok tri rijeke svojim 

tokom okružuju i veličaju prirodne ljepote 

(Korana, Slunjčica i Mrežnica)?! 

Možda je pitanje preuzentno, ali mislim da 

u svijetu ima vrlo malo ovakvih ljepota, 

bogatstava i užitaka. 

Tekst i snimke: Nikolina Jurković 


59


60 

Ravna gora kod Varaždina — 


Na inicijativu Varaždinske županije 

počela je izrada Stručne podloge za 

proglašenje novog, regionalnog parka 

prirode, koji bi uz masiv Ravne gore obuhvatio 

dio Maceljskog gorja i Ivančice. 

Da ne bi bilo zabune, uz varaždinsku Ravnu 

goru, najsjeverniju hrvatsku planinu, 

imamo još Ravnu goru kod Pakraca u zapadnoj 

Slavoniji, kod Ličkog Lešća u Lici 

i istoimeno naselje u Gorskome kotaru. 

Uz Medvednicu, ovo bi bio drugi Park na 

području sjeverozapadne Hrvatske, graničnog 

područja između velikih geotekton- 

skih cjelina: Alpa, Dinarida i Panonskog 

bazena s ostacima orijentalnog kopna. 

Iako ne imponira visinom (Tri kralja, 686 

m), Ravna gora je po našem čuvenom 

geologu i paleontologu Dragutinu Gorjanoviću 

Krambergeru posljednji ogranak 

jugoistočnih Alpi. Ima brojna krška obilježja: 

kanjoni (Velika i Mala Sutinska), 

strme grede i litice, škrape, duboke lijevkaste 

ponikve, špilje, jame, ponore i 

više krških izvora. Najpoznatije su Špilja 

Vindija kod Donje Voče i Velika špilja kod 

Goranca, lokaliteti iznimnog arheološkog

novi park prirode? 

i paleontološkog značaja, u kojima je 

pronađeno oko 170 vrsta pleistocenskih 

i holocenskih kralješnjaka. Najvažniji su 

skeletni ostaci neandertalca i njegovi 

artefakti, stari oko 40 000 godina. Iako 

nisu znatnijih dimenzija, obje su špilje 

zaštićene kao paleontološko-geomorfološki 

spomenici prirode Varaždinske županije. 

Flora, a posebno fauna Ravne gore slabije 

su istražene. Ističu se reliktne sastojine 

panonske bukve i jele, te tise i lipe, koje 

još rastu jedino na dijelu Medvednice i 

Ivančice. Već su požutjeli zapisi o nalazima 

tetrijeba gluhana i divokoza. Kroz 

projekt Izrada speleološkog i biospeleološkog 

katastra Ravne gore kojeg od 

2006. provodi Hrvatsko biospeleološko 

društvo, utvrđena je bogata špiljska fauna 

s alpskim i subalpskim faunističkim 

elementima, što ide u prilog Gorjanovićevoj 

teoriji. U sljedećem ćemo broju Eko 

revije čitateljima opširnije predstaviti 

ovu našu manje poznatu planinu i njene 

vrijednosti. 

Tekst i snimke: Roman Ozimec 

EKO REVIJA 61 

eco review


Manifestacija Maslina 2007. 

Jasni znakovi procvata maslinarstva 

Stablo masline stari su Grci smatrali 

darom bogova, jer je zahtijevalo malo 

truda, davalo je izdašne plodove, a od 

prodaje plodova i ulja moglo se dobro 

zaraditi i prehraniti mnogobrojne obitelji. 

Narodno vjerovanje o ljekovitosti 

maslinova ulja tom je stablu dalo još 

veću važnost i u našim krajevima o čijemu 

uzgoju i u pradavna vremena svjedoči 

i stablo staro više od 1.500 godina u 

Kaštel Starome, najstarije na ovom dijelu 

Sredozemlja, koje je vjerojatno jedini sačuvani 

primjerak puno veće plantaže nekadašnjih 

Salonitanaca, a i ostatak puno 

starijih nasada za koje se pretpostavlja 

da su ih zasadili grčki kolonisti. 

Maslina je, čini se, danas opet IN, jer 

samo je u posljednjih nekoliko godina 


podignuto ili obnovljeno više od 4 tisuće 

hektara nasada toga korisnog stabla. 

Nakon višegodišnje devastacije, maslinarstvo 

ponovno doživljava procvat i 

nasada je iz dana u dan sve više. O tome 

svjedoči i 3. međunarodna manifestacija 

maslinara Mediterana “Maslina 2007.”, 

najveći skup takve vrste u svijetu na 

kojoj je ove godine, potkraj veljače u 

splitskom hotelu Marjan, sudjelovalo 

više od tisuću maslinara iz Hrvatske i 

susjednih, ali i prekomorskih zemalja, 

u organizaciji Saveza maslinara i uljara 

Splitsko-dalmatinske županije. “Maslinu 

2007.” otvorio je, supokrovitelj uz ministra 

poljoprivrede Petra Čobankovića, 

hrvatski predsjednik Stjepan Mesić koji 

su zbog svojih zasluga u razvoju masli- 

narstva proglašeni “knezovima hrvatskog 

maslinarstva”. 

Vlada, čulo se na skupu, iz godine u 

godinu poljoprivredi, pa tako i maslinarstvu, 

daje sve veće poticaje. Tako je 

1999. godine za poticaje poljoprivredi 

izdvojila 980 milijuna kuna, 2003. milijardu 

i 546 milijuna kuna, lani 2 milijarde 

i 400 milijuna kuna, dok se ove 

godine očekuje 2 milijarde i 700 milijuna 

kuna. U prilog razvoju maslinarstva, što 

je posebno važno i zbog ulaska Hrvatske 

u punopravno članstvo Europske unije sa 

što više stabala i nasada, ide i inicijativa 

župana splitsko-dalmatinskog Ante 

Sanadera za donošenje zakona kojim bi 

se zapušteno šumsko zemljište, odnosno 

makija i krš, u vlasništvu Hrvatskih

šuma, prenijelo na gradove i općine koji 

bi onda raspolagali tim zemljištem i dali 

ga na korištenje u poljoprivredne svrhe. 

Maslinari, koji najbolje znaju što bi to 

značilo za procvat ove, ali i drugih grana 

poljoprivrede, poduprli su prijedlog 

i zatražili njegovo žurno pretakanje u 

zakonske okvire. 

Sve to, ali vjerojatno i okretanje poljoprivredi 

kao sigurnom izvoru prihoda, 

posebno maslini, dovelo je do procvata 

maslinarstva u nas. Stoga ne čudi što je 

na ovogodišnjem ocjenjivanju kvalitete 

maslinova ulja bilo prijavljeno točno 1.0- 

12 uzoraka ulja i to iz čak devet europskih 

i tri prekomorske zemlje od kojih je 

čak 320 bilo u konkurenciji za šampiona. 

Kako to svi ne mogu biti, unatoč oštroj 

konkurenciji, organoleptičko povjerenstvo 

je nakon što je kušalo sve uzorke, 

“šampionom maslinarstva” proglasilo 

Milu Vrsaljka Božinog iz Nadina, inače 

vatrogasca u tom mjestu blizu Zadra. O 

oštrini konkurencije govori i proglašenje 

pet vicešampiona: Emanuel Grubić 

iz Bala, Andrijana Rudin iz Jelse, Vanja 

Dujc iz Kopra u Sloveniji, Nikola Bratić iz 

Šibenika i Pero Skorić iz Skradina. 

Ove je godine, čulo se na skupu, nakon 

dugo vremena, zabilježen višak maslinova 

ulja. Ne samo da neće biti potrebno 

uvoziti ga, već to pred proizvođače i prerađivače 

stavlja dodatne zahtjeve glede 

otkupa. Država će sa svoje strane dati 

povoljne zajmove otkupljivačima kako bi 

kupljeno odmah mogli i platiti, a ne da 

proizvođači čekaju novac i po nekoliko 

godina, što je dodatni poticaj većoj proizvodnji 

i sadnji. S druge strane očekuje 

se da otkupljivači podignu i suvremena 

skladišta za čuvanje viška ulja i pripremu 

ne samo za domaće tržište već i za 

izvoz, jer naše je ulje sve cjenjenije i 

izvan naših granica, čemu je potvrda 

golemi broj nagrađenih zlatnim medaljama 

za kvalitetu – više od 400 među 

tisuću uzoraka u konkurenciji. Očekuje 

se i stvaranje zakonskih okvira koji će u 

potpuno regulirati proizvodnju i prodaju 

maslinova ulja, uz punu zaštitu kvalitete, 

deklaraciju i nadzor, u interesu i proizvođača 

i kupaca koji će znati što plaćaju 

i po kojoj cijeni. Prošlo je vrijeme pakiranja 

ulja u plastične boce “coca cole” i 

prodaje po konobama i garažama, složili 

su se maslinari te da tako i stvarno misle 

pokazali na izložbi svojih proizvoda, 

među kojima i neka maštovita rješenja 

za pakiranje, ali i nove proizvode, poput 

rakije od masline, ulja obogaćenog začinima, 

sir u ulju... 

Uz izložbu strojeva i opreme, održano je 

nekoliko stručnih rasprava “za okruglim 

stolom”, a posjetitelji su se degustacijom 

maslinova ulja mogli i sami uvjeriti 

u njihovu kvalitetu. 

“Šampion maslinarstva” Mile Vrsaljko - 

Božin kazao je kako uspjeh dijele on i 

supruga koja zajedno s njim svaki slobodni 

trenutak provodi u obiteljskom 

masliniku od desetak hektara. Maslina 

zahtijeva puno truda, što je suprotno 

mišljenju starih Grka o daru bogova, i 

ljubavi, kaže ponosni Vrsaljko koji se maslinarstvom 

počeo intenzivno baviti prije 

nekoliko godina, najprije kao hobijem, 

da bi mu to preraslo u gotovo glavni posao. 

“Ja sam vam zaljubljenik u masline, 

one meni puno znače u životu i kao što 

ne bih mogao bez moje životne družice 

tako ne bih mogao ni bez maslina”, poručuje 

Vrsaljko ističući kako je najsretniji 

čovjek na svijetu onaj koji voli ono što 

radi. Kada dođe vrijeme berbe, kaže, u 

maslinik, do tada samo pod nadzorom 

njega i supruge, ulaze svi njegovi prijatelji, 

susjedi, jer dobro došla je svaka 

ruka, kao i njegova u njihovim maslinicima, 

jer maslinari se međusobno uvijek 

moraju potpomagati. A široke je ruke i 

on kada dođe vrijeme berbe plodova njihova 

truda, pa ulja ima za svih više nego 

dovoljno. U maslinarstvu nema tajni, pa 

tako ni u njegovu uspjehu, kaže. Stvar 

je najprije samoga ploda, a onda načina 

kako se i kada bere i čuva. Vrsaljko ih 

bere kad je na stablu jedna trećina crnih, 

trećina šarenih i trećina zelenih, obično 

sredinom listopada. Sve što u jednom 

danu uberemo odmah uvečer preradimo 

u ulje i to je najbolji način da se dobije 

kvalitetno ulje, skromno će šampion. 

Ulje se potom čuva u velikim staklenim 

posudama u tamnom i hladnom podrumu, 

a nakon dvadesetak dana pažljivo 

se prelije u manje posude, pazeći da se 

talog ne pomiješa s uljem i opet sprema 

na isto mjesto. Zadovoljan je državnim 

poticajima i vjeruje kako će se daljnjim 

mjerama maslinarstvo i uljarstvo uzdići 

na visoke grane. 

Tekst i snimke: Dominik Strize 


63


64 


Irise često zbog njihove ljepote, boje 

i osebujnog oblika cvijeta nazivaju i 

“orhidejama sjevera”. Hrvatski naziv “perunika” 

dolazi od Peruna, staroslavenskog 

boga groma, a naziv “iris” od starogrčke 

božice duge (iris=duga). Prema 

mitologiji, iris raste na mjestu gdje je 

munja Peruna doticala tlo, te na mjestu 

gdje duga ljubi zemlju. Proučavanjem 

znanstvene i kulturne pozadine hrvatskih 

perunika, HAZU je proglasila peruniku 

hrvatskim nacionalnim cvijetom. Predstavljanje 

je održano u Japanu, zemlji 

koja iznimno cijeni ovu biljku. Naime, u 

Japanu ona simbolizira pobjedu, junaštvo 

i plavu krv. 

Perunike su višegodišnje biljke. Stabljika 

im je okrugla, uspravna, a može biti 

visine manje od 10 cm kod patuljastih 

ili čak preko jednog metra kod visokih 

perunika. Listovi su prizemni, uspravni, 

plosnati, ravnih rubova i sabljastog ili 

srpastog oblika. Cvjetovi su veliki, raznih 

boja, na stapkama ili gotovo sjedeći. 

Ocvjeće sačinjavaju tri lista perigona 

(“latice”) raspoređenih u vanjskom i tri 

u unutarnjem krugu. Tri vanjske “latice” 

su svinute prema van dok su unutarnje 

“latice” kraće, uspravne i na vrhu savijene 

prema unutrašnjosti cvijeta. U nekih 

vrsta perunika, po sredini vanjskih “latica” 

proteže se uzdužna pruga dlačica 

zvana “bradom”. Tučak je podijeljen na 

tri režnja svaki s dvokrpastom njuškom 

tučka koja tvori džepić unutar kojeg, 

nakon oprašivanja, polenova zrna kliju 

prema plodnici, a ispod tučka skrivena su 

tri prašnika pričvršćena na dno “latica”. 

Brojne vrste od kojih neke čak i endemične, 

rastu u Hrvatskoj samoniklo, ali se i 

uzgajaju u našim vrtovima od davnina. 

Iris adriatica-patuljasta jadranska 

perunika 

Endemična patuljasta vrsta izrazito niske 

stabljike, visine do 5 cm koja raste na 

mediteranskom i submediteranskom tipu 

kamenjarskih livada. Nosi samo jedan 

cvijet koji mogu biti žute ili ljubičaste 

boje. Listovi su nježni i šiljasti. Vanjski 

listovi ocvjeća imaju žutu bradu.

Iris croatica-hrvatska perunika 

Raste u svijetlim šumama hrasta medunca 

i crnog graba sjeverne Hrvatske, na vapnenačkim 

i dolomitnim stijenama. Prema 

Crvenoj knjizi biljnih vrsta Hrvatske, 

hrvatska perunika se nalazi u kategoriji 

osjetljivih svojti. Uspravne je stabljike, 

visine do 50 cm koja nosi nekoliko cvjetova 

modroljubičaste boje s žutonarančastom 

bradom pri dnu, a prema vrhu 

svjetlomodrom ili bijelom. Listovi su joj 

sivozelene boje i malo srpasto savijeni. 

Iris germanica-germanska perunika 

Iris florentina-firentinska perunika 

Unutar vrste Iris germanica uključena je 

i vrsta Iris florentina, bijela forma germanske 

perunike, česta u našem južnom 

primorju. Iris germanica ima stabljiku 

visine do 1 metra. Listovi su zeleni, srpasto 

savijeni, vrlo široki. Cvjetovi su 

krupni i ljubičaste boje. Na vanjskim listovima 

ocvjeća je brada koja može biti 

žute il blijedožute boje. Rasprostranjena 

je po cijeloj Hrvatskoj. 

Iris graminea-uskolisna perunika 

Rasprostranjena je na šumskim staništima, 

u središnjoj Hrvatskoj, Primorju, 

Gorskom kotaru i na Velebitu. Na stabljici 

visine do 30 cm nalaze se jedan ili dva 

cvijeta modroljubičaste boje. Listovi su 

ravni, široki do 1 cm, a dugi do 70 cm. 

Vanjski listovi ocvjeća nemaju bradu. 

Iris illyrica-ilirska perunika 

Endemična vrsta koja raste na stjenovitom 

području od Istre, preko Velebita i 

Zagore do Splita. Uspravne je stabljike 

visine do 50 cm koja nosi 2-5 cvjetova 

svjetlije ili tamnije ljubičasto-modre 

boje, a vanjski listovi ocvjeća imaju žutu 

bradu. Listovi su šiljasti, široki nešto 

više od 1-2 cm. 

Iris pallida-blijeda perunika 

Kultivirana vrsta, raste u središnjoj Hrvatskoj. 

Pod njenim imenom često se 

navodila endemična vrsta Iris pseudopallida. 

To je biljka uspravne stabljike, 

visine i preko 1 metra koja nosi krupne 

cvjetove vrlo blijedo ljubičaste boje. Listovi 

su sabljasti i modrozeleni, široki i 

preko 3 cm. 

Iris pseudacorus-žuta perunika 

Rasprostranjena je po cijeloj Hrvatskoj 

na vlažnim i močvarnim staništima. Ima 

vrlo visoku stabljiku, do čak 1,5 m koja 

nosi žute cvjetove s tamnim žilicama. 

Listovi su tanki i vrlo dugački te nisu 

uspravljeni, već se pri vrhu svijaju. Vanjski 

listovi ocvjeća nemaju bradu. 

Iris pseudopallida-jadranska perunika 

Endemična vrsta, raste na krškom, stjenovitom 

području srednje i južne Dalmacije. 

Uspravne je stabljike, visine čak 

preko 1 metra koja nosi 3-5 krupnih 

cvjetova blijedoljubičaste boje, a vanjski 

listovi ocvjeća imaju žutu bradu. Listovi 

su zakrivljeni i široki do 3 cm. 

Iris rotschildii-Rotshildova perunika 

Prirodni križanac ilirske perunike (Iris 

illyrica) i šarene perunike (Iris variegata) 

raste na srednjem Velebitu. Ima 

uspravnu stabljiku visine do 40 cm koja 

nosi nekoliko šarenih cvjetova. Listovi su 

srpasto savijeni, široki 1-3 cm. Vanjski 

listovi ocvjeća su ljubičasti pri vrhu, a 

žuti pri dnu dok su unutrarnji listovi žuti 

ili svijetle ljubičaste boje. 

Iris sibirica-sibirska perunika 

Iris sibirica subsp. erirrhiza 

(podvrsta)-kojnička perunika 

Tipična sibirska perunika raste u nizinskim 

dijelovima sjeverne Hrvatske te 

Slavonije. Prema Crvenoj knjizi biljnih 

vrsta Hrvatske sibirska perunika nalazi 

se u kategoriji osjetljivih svojti. Kojnička 

perunika raste na planinama Gorskog 

kotara. Stabljika joj je visoka do 1 m i 

nosi modre ili ljubičaste cvjetove. Listovi 

su široki 2-5 cm. Vanjski listovi perigona 

su pri dnu žućkasti, a prema vrhu djelomično 

bijeli. 

Iris variegata-šarena perunika 

Raste u brdskom području Gorskog kotara 

i Velebita i zapadne Slavonije te na nizinama 

oko Vukovara. Ima uspravnu stabljiku 

visine do 40 cm. Listovi su široki 

do 4 cm, srpasto savijeni. Vanjski listovi 

ocvjeća su žućkastobijeli sa smeđim ili 

purpurnim žilicama i žutom bradom, a 

unutarnji zlatnožuti. 

Tekst i snimke: Dora Belamarić 

EKO REVIJA 65 

eco review


DALMATINSKI PAS 

Čuvar i branitelj Dalmacije 

Podrijetlo dalmatinskog psa seže duboko 

u korijene civilizacije. Prvi podaci o 

sličnim faraonskim psima datiraju u razdoblje 

staroegipatskih dinastija, oko 

4000 godina pr. Kr., a Louvre u Francuskoj 

posjeduje egipatski reljef s bijelim 

točkastim psom iz razdoblja oko 2000 

godina pr. Kr. Za vrijeme uspona grčke 

mikenske kulture nastali su brojni kipovi 

sličnog psa, a da bi još teže bilo odrediti 

njegovo podrijetlo čuveni grčki filozof 

Aristotel opisuje ga pod imenom indijski 

pas i tvrdi da je nastao u Indiji križanjem 

psa i tigra! Pretpostavlja se da potječe 

iz Egipta, odakle se preko Grčke proši- 


rio u Dalmaciju, gdje današnja pasmina 

nastaje križanjem s domaćim psima. Na 

padini Kozjaka iznad Kaštel Sućurca postoji 

reljef iz 2. stoljeća po Kr. s prikazom 

boga šuma Silvana i dalmatinskog 

psa, rad nepoznatog ilirskog umjetnika. 

U 13. stoljeću holandski putopisci po 

Dalmaciji ističu ljupke točkaste pse. Već 

u 14. stoljeću organizirano se uzgaja u 

Hrvatskoj, a Ðakovačka biskupija ima 

početkom 16. stoljeća uzgajalište s 420 

dalmatinskih pasa. U velikoj bitci protiv 

Turaka na Mohačkom polju 1526. izginuli 

su svi konjanici đakovačkog banderija 

koje je predvodio biskup Juraj Paližna, a 

na bojištu zauvijek ostaju i njihovi dal- 

matinski psi. Preživjele sakupljaju Turci, 

a dio razmjenom završava u Češkoj i 

Engleskoj. Češki pisac Bartoš Pisar zato 

pogrešno pretpostavlja da su turski, a 

Engleska bilježi pojavu nove atraktivne 

pasmine. Ðakovački biskup Petar Bakić 

1719. godine u djelu De vita populi et de 

cultura armentorum et peccorum Diacove 

et eius Districtus (O životu ljudi te uzgoju 

goveda i ovaca u Ðakovu i okolici) opisuje 

dalmatinskog psa (Canis dalmaticus), 

kratke bijele dlake s crnim pjegama, visine 

4-5 pedlja (60-75 cm). Najviše ga 

drže plemići u Dalmaciji, za lov i osobnu 

obranu, no uzgaja ga i obični puk. Navodi 

da se pasmina ne razlikuje od opisa 

kojeg je još 1374. sastavio đakovački 

biskup Petar, te da se naveliko širi po 

europskim zemljama. Na području Makarskog 

primorja u franjevačkom samostanu 

u Zaostrogu, nalazi se slika Posljednja večera, 

rad nepoznatoga franjevca iz sredine 

18. stoljeća. Uz sudionike večere kraj 

stola se nalazi bijeli pjegavi pas. U 17. i 

18. stoljeću često se mijenjala nesigurna 

granica Mletačke Dalmacije i Turskog carstva, 

a venecijanski kroničari bilježe da 

dalmatinske pse drže Morlaci za zaštitu 

granice. Samo je u biokovskom zaleđu 

od Imotskog do Neretve bilo oko 300 

stražarnica s 4000 vojnika i dalmatinskim 

psima. Za ovu je namjenu pasmina 

odabrana zbog hrabrosti i oštrine, ali i 

zbog tipične pjegavosti, mimikrije u škrtoj 

dalmatinskoj vegetaciji. Izražena pjegavost 

vjerojatno nastaje i selekcijom, 

kako bi psi bolje stopljeni s okolinom 

spremno i iznenadno napali neprijatelja 

kad se pojavi. 

Od ratnika do vatrogasca 

Nekada je, vjerojatno veći i agresivniji 

nego danas, dalmatinski pas bio ratnik. 

Prati konjicu i hrabro navaljuje na protivničke 

konjanike, gdje izaziva metež 

grizući konje za noge. U razdoblju mira 

služi kao lovački pas koji može uhvatiti 

zeca u brzom trku, ali najviše kao gonič 

i ptičar, na što upućuje njegova građa. 

Zato se spominje i kao dubrovački gonič 

i dalmatinski ptičar, a zbog mogućeg 

istočnjačkog porijekla i egipatski ili grčki 

pas. Srednjovjekovni hrvatski velikaši, a

poslije i engleski aristokrati drže ga kao 

osobnoga čuvara i pratitelja kočija, a 

služi i kao glasnik za prijenos pošte i 

lakših tereta. U srednjem vijeku dalmatinski 

pas lutajućim Romima i putujućim 

kazališnim družinama svojim atraktivnim 

izgledom služi za privlačenje pažnje u 

krajevima kroz koje prolaze, pa se ističe 

važnost Roma za popularizaciju pasmine 

diljem svijeta. U SAD je poznat kao pas 

Sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca, jer 

služi kao pratilac vatrogasnih konjskih 

zaprega. Kada su zaprege zamijenjene 

motornim vozilima, mnoge ga vatrogasne 

postrojbe zadržavaju kao maskotu. 

Bio je korišten u američkoj vojsci, pa i u 

cirkusima. U svojoj domovini dalmatinski 

pas je oduvijek bio ratni, lovni i aristokratski 

pas, proširen uglavnom na graničnom, 

ratnom području. Njegova izvorna 

hrvatska populacija nestala je u mnogobrojnim 

ratnim pustošenjima i poslijeratnom 

siromaštvu, a jedan dio odvela je i 

tuđa vojska odlaskom iz Hrvatske. Ljepota 

pasmine očarava francuskog maršala 

Gaudagna koji službuje u Vojnoj krajini 

od 1738. do 1749., pa je dalmatinskog 

psa stavio na svoj grb. Isto je učinio i 

protomedik Dalmacije dr. Menis koji je 

živio u Dubrovniku, Splitu i Zadru, kao 

i engleska plemićka obitelj Heyden. Za 

Napoleonovih ratova dalmatinski pas se 

preko Francuske masovnije širi u Englesku. 

Već 1792. engleski kinolog Thomas 

Bewick objavljuje njegov opis i crtež, 

uz napomenu da potječe iz Dalmacije, 

jer ga već tada mnogi počinju svojatati. 

Engleski general Glyn 1862. piše da je taj 

pas čuvar dalmatinskih graničnih trupa, 

a 1901. uzgajivačica Hebe Bedwell ističe 

da njena obitelj od davnine uzgaja 

dalmatinske pse koje su nabavili s granice 

Dalmacije, gdje ih koristi vojska kao 

čuvare od turskih napada. U Engleskoj 

je iz izvorne populacije, pomnom selekcijom 

stvoren sadašnji oblik pasmine, 

standardiziran krajem 19. stoljeća. U 

Austro-Ugarskoj prvi je opis pasmine 

objavljen 1896. u bečkom Kinološkom 

godišnjaku. 

Pjegavi ljepotan 

Službeni svjetski standard (FCI 153) 

dalmatinski pas dobija 1955., a svjetsku 

slavu stječe 1961. crtanim klasikom W. 

Disneya 101 Dalmatian u kojem zla Cruella 

želi napraviti bundu od 99 štenaca 

Ponga i Perdite. Od tada dalmatinere redovito 

viđamo u brojnim filmovima. Koja 

je tajna njegove filmske atraktivnosti? 

Dalmatinski pas je skladan, vretenasta 

tijela i šiljata repa, elegantnih, dugih, 

ali čvrstih nogu. Prsni koš je dubok i 

snažan, a trbuh uzak, ali ne pretjerano. 

Glava je izražena i donekle izduljena, srednje 

veličine, s ovješenim, preklopljenim 

i priljubljenim ušima. Kratka, tvrda, čvrsta, 

gusta i sjajna dlaka bijele boje prošarana 

je prepoznatljivim okruglim crnim 

ili smeđim točkama. Promjer pjega je 2-3 

cm, dok sitnije nisu poželjne, osim na 

glavi, nogama i repu, gdje mogu biti 1-2 

cm. Tamnosmeđe okrugle oči kod smeđe 

pjegavih pasa mogu biti jantarne. Mužjak 

je u grebenu visok 56-61 cm i težak do 

30 kg, dok su ženke uz 54-59 cm visine 

rijetko teže od 25 kg. Dalmatinski pas je 

inteligentan i prilagodljiv, lako se njeguje 

i prijazan je s ljudima. Osjećajan je i 

privržen, ali vrlo temperamentan, snažan 

i uporan. Vesele je naravi, stalno u pokretu, 

voli trčanje i velike površine. Osim 

ljepotom, ističe se elegancijom, gracioznošću, 

te plemenitim ponašanjem. Zahvaljujući 

engleskim kinolozima koji su 

zabilježili i poštivali porijeklo pasmine, 

te zalaganjem naših kinologa, među kojima 

se ističe dugogodišnji predsjednik Hrvatskog 

kinološkog saveza Marko Medar, 

Međunarodna kinološka federacija (FCI) 

je 1994. priznala dalmatinskoga psa kao 

autohtonu hrvatsku pasminu, a od 1999. 

Hrvatska je matična država za selekciju. 

Donedavno je bio u IX. FCI grupi pasa 

za pratnju, a novijom podijelom pripada 

u VI. FCI grupu goniča i srodnih pasa. 

Danas se dalmatinski pas koristi najviše 

za osobnu pratnju, šetnju i rekreaciju. 

Još pokazuje izrazitu sklonost konjima, 

a ogromna energija omogućuje mu da 

ih prati i pri dugotrajnom galopu. Dalmatinski 

pas je pravi kinološki dragulj, 

sigurno najpoznatija hrvatska i jedna 

od najpopularnijih svjetskih pasmina. 

U svijetu se organiziraju posebne izložbe 

dalmatinskih pasa, a 2003. u hotelu 

Intercontinental u Zagrebu Hrvatska turistička 

zajednica organizirala je Le Bal 

des Dalmatiens, Bal dalmatinera. Konačno, 

2001. na izložbi održanoj u Belgiji, 

pobijedio je pas Lacrima Christi Coppola, 

ljubimac obitelji Radić iz Siska. Krug je 

zatvoren i najljepši primjerci izvorne hrvatske 

pasmine ponovo su u domovini. 



67


ŠPAROGA - RIZNICA ZDRAVLJA 

Šparoga (Asparagus) je biljka iz porodice 

ljiljana koja raste samoniklo, ali 

se i kultivira te se u mnogim zemljama 

koristi kao delikatesno povrće, a pripisuje 

mu se i ljekovita svojstva. U staroj 

je Kini još 3.000 godina pr.Kr. jedna vrsta 

šparoga bila izuzetno cijenjena kao 

lijek za otekline, čireve i suhi kašalj. 

U Francuskoj su joj pripisivali izvrsno 

diuretičko svojstvo pa da čak rastvara 

bubrežne kamence. U poznatom Jeffersonovom 

Montticellu šparoga je zauzimala 

posebno mjesto zbog svojih dokazanih 

svojstava. 

Šparoge imaju malu energetsku, a veliku 

nutritivnu vrijednost s obzirom na bogatstvo 

mineralnim tvarima i vitaminima. 

Najbogatije su kalijem, zatim fosforom, 

sumporom, kalcijem i magnezijem. Sadrže 

i prilično mikroelemenata, kao što su 


željezo, bakar, cink, fluor i jod. Odličan 

su izvor folata i vitamina C. Dobar su 

izvor tiamina i vitamina B6. Snažan su 

antioksidans. Šparoge su jedan od najbogatijih 

izvora rutina, flavonoida koji 

reducira kolesterol, snižava krvni tlak i 

ojačava oslabljene kapilare. Sadrže i glutation, 

jedan od najsnažnijih antikarcinogena 

i antioksidansa. Šparoga ujedno 

djeluje stimulirajuće kod dugotrajnog i 

napornog umnog rada. 

Sezona šparoga počinje u proljeće u 

vrijeme kad se naš organizam budi iz 

“zimskog sna” i oporavlja od jednolične 

zimske hrane. U težnji poboljšanja 

općeg stanja organizma, gubitka kilograma 

nakupljenih tijekom zimskih mjeseci 

upravo je šparoga idealna prehrambena 

namirnica, jer potiče funkcije bubrega, 

probave te popravlja krvnu sliku. 

Za sve one koji imaju sreće živjeti u 

priobalju ili na otocima, divlje šparoge 

su izvrstan pokretački motiv proljetnih 

šetnji. Ti tamnozeleni izdanci najčešće 

rastu na slabo dostupnim mjestima, u 

kamenjaru obraslom rijetkim grmljem. U 

prvom pokušaju sigurno nećete biti jako 

uspješni jer treba određena vještina da 

ih se brzo uoči. Sezona divljih šparoga 

počinje s prvim danima proljeća i završava 

početkom ljeta, tj. traje samo 6-7 

tjedana. U tom kratkom razdoblju mnogi 

žele uživati u njihovoj bogatoj aromi, 

te stoga sunčana popodneva provode 

u potrazi za tamnozelenim i zelenoljubičastim 

izdancima koji su, misli se s 

pravom, najukusniji onda kad ih uberete 

sami. 

Tekst i snimka: Ana Marija Kovačević

Poseban ornitološki rezervat Bara Dvorina 

Raj za ptice 

Hrvatska spada u red najbogatijih zemlja 

Europe po očuvanosti močvarnih 

područja koja su prava oaza biološke 

raznolikosti. Posebnu važnost na vlažnim 

staništima ima ornito-fauna koja je vrlo 

često i biološki je pokazatelj onečišćenosti 

okoliša. Kao takvu vrijednost treba 

izdvojiti močvarna staništa ptica, pa je 

do danas u Hrvatskoj zaštićen 21 

ornitološki rezervat. U Brodskoposavskoj 

županiji se nalaze dva, 

a jedan od njih je Poseban ornitološki 

rezervat Bara Dvorina. 

Istočno od Slavonskog Broda 

na udaljenosti od dvadesetak 

kilometara nalazi se poplavno 

područje uz samo korito rijeke 

Save na površini od 1.500 ha. 

Podijeljeno je u tri prirodne cjeline: 

Poseban ornitološki rezervat 

Bara Dvorina, Zaštićeni krajolik 

Gajna i Bara Komoračno. Bara 

Dvorina se prostire na površini 

od 726,20 ha i nalazi se između 

mjesta Klakar i Donja Bebrina, te je sa 

južne strane ograničena rijekom Savom. 

Pri vodostajima većim od 500 cm u ovo 

područje se izlijeva rijeka Sava, a prilikom 

povlačenja u depresijama ostaju 

velike količine vode koje tvore gotovo 

cijelu godinu močvarna staništa važna 

zbog gniježđenja, selidbe i zimovanja 

ptica, te pogodna za razvoj životinjskog 

i biljnog svijeta. Bara Dvorina je sigurno 

jedna od najvećih prirodnih vrijednosti 

Brodsko-posavske županije koje u svojoj 

sastavnici ima gotovo sve primjere 

bioloških sistema Parka prirode Lonjsko 

polje. Sastoji se od desetak depresija 

ispunjenih vodom tijekom cijele godine, 

šumskog dijela nazvanog Posjeke i 

livadsko-pašnjačkog dijela. Ovo područje 

je u povijesti imalo veliki ekonomskopoljoprivredni 

značaj kao pašnjak za 

stanovnike okolnih sela. 

Intenzivnom urbanizacijom i uvođenjem 

novih tehnologija u poljoprivredu ovaj 

značaj slabi i površine doživljavaju prirodnu 

degradaciju. Pogotovo je to vidljivo 

u smanjenju stočnog fonda koje 

je svojom aktivnošću održavalo površi- 

ne u izvornom obliku. Uz to prirodnoj 

degradaciji doprinosi invazivna biljka 

amorfa (Amorpha fruticosa L.) koja nezaustavljivo 

osvaja pašnjačke površine 

i uvelike smanjuje biološku raznolikost. 

Veliku važnost ovom području daje šumski 

predio Posjeke koji zauzima oko 20% 

ukupne površine.Šumskom sastojinom 

dominiraju autohtone biljne vrste, hrast 

lužnjak, poljski jasen, joha, vrba, topola 

i mnoštvo grmastog bilja. Ova sastojina 

je prepoznatljiva zbog karakterističnog 

načina eksploatiranja drvne mase koju 

obavlja domicilno stanovništvo. Takozvanim 

“kresanjem u glavu” nastaju 

karakteristični oblici krošnji poznati u 

Slavonskoj Posavini. Interesantno za 

Posjeke jest da se na ovaj način iskorištava 

ne samo vrba nego i hrast, jasen i 

topola. Područje broji preko 500 stabala 

hrasta lužnjaka obrađenog “u glavu” u 

opsegu većem od 4 m . Prava rijetkost u 

Hrvatskoj su orijaške autohtone topole u 


prsnom opsegu veće od 6 m. Biološka je 

raznolikost ove šume i čitavog rezervata 

velika i vrlo važna, ali nažalost nikada 

nisu rađena nikakva znanstvena istraživanja 

niti inventarizacije i kartiranja. U 

šumi postoji pet bara koje tijekom cijele 

godine tvore vlažno stanište za razvoj 

živog svijeta i neizmjerljivi su biseri 

ovog prekrasnog područja. Šuma 

je prepuna ptica koji na ovakvim 

staništima pronalaze velike količine 

hrane i mjesta za gniježđenje. 

Posjeke su okružene vlažnim livadama 

koje tvore poseban krajolik 

toliko specifičan i karakterističan 

za Slavonsku Posavinu. Iz cijelog 

područja vode izlaze u Savu sustavom 

ocjeđivanja, a ispuštaju 

se tzv. šlajzevima. Posebno je interesantan 

Stari šlajz napravljen 

u 19. stoljeću koji i danas može 

obavljati svoju funkciju. 

Najveći značaj ovoga područje 

je ornitološki. Veliki broj bara u 

kojima se zadržava voda tijekom cijele 

godine tvori posebno mjesto za prehranu 

ptica močvarica. Topla plitka voda je pogodno 

mjesto za razmnožavanje mnoštva 

insekata, puževa, žaba, riba, a ovi organizmi 

su itekako važna hrana pticama. 

Trenutno stanje Posebnog ornitološkog 

rezervata Bara Dvorina omogućava kvalitetan 

prostor za gniježđenje mnogih 

domicilnih i migratornih vrsta ptica. 

Društvena briga za ovaj prostor je mala 

iako od ove godine u Brodsko-posavskoj 

županiji djeluje Ustanova za gospodarenje 

zaštićenim dijelovima prirode. Za 

sada je briga o prostoru Posebnog ornitološkog 

rezervata samo deklarativna 

tako da unutar Posebnog ornitološkog 

rezervata postoji nekoliko manjih divljih 

deponija komunalnog otpada. Brodska 

ekološka udruga Zemlja u suradnji sa 

Općinom Klakar koja spada u područja od 

posebne državne skrbi izradila je nekoliko 

projekata kako bi unaprijedili značaj 

područja i pridonijeli boljem znanstveno-biološkom 

poznavanju močvarnih 

područja. 

Tekst i snimke: Tomislav Lukić 


69


Pri samoj pomisli na to ogromno 

biće prođu me trnci, osjetim 

“Morski psi megalodon”. Prva stvar 

koja me zadivila su njihova dugačka 

strah. Taj strah je potpuno neopra- tijela, jedna od najsavršenijih među 

vdan, jer se tom čudesnom stvorenju ribama. Već 350 milijuna godina ta 

nikada nisam ni približila. Prve aso- se skladna tijela kreću morima. Rep 

cijacije su mi još iz djetinjstva ostale koji se izravno drži za kralježnicu nji- 

kao urezane u misli. Dva su straha hov je snažan pokretač. Zakrivljenog 

koja pamtim. Prvi je mrak, a drugi je oblika i morski psi ga koriste za 

su morski psi. Kada se samo sjetim hvatanje plijena tako da veću količi- 

koliko sam se puta nećkala zaplivati nu ribe zbije u gustu gomilu. Morski 

malo dalje od obale. Razlog tome je psi su rasprostranjeni po svim mo- 

i klasično zastrašivanje zabrinutih rima Zemljine kugle. Saznavši da su 

roditelja i baka. Sada kada o tome najmnogobrojniji u ekvatorskim vo- 

razmišljam, sve mi se čini blesavim dama, odahnula sam. Barem na kra- 

i smiješnim, no tko zna? Možda ću tko. Sve dok nisam svome strahu po- 

i ja tu metodu upotrijebiti za svoje gledala u oči. Zapravo zube. Njegove 

dijete. Možda mogu zahvaliti i Spi- ralje, s donje strane zašiljene gubielbergovom 

filmu “Ralje” ili zadnjem ce, u obliku polumjeseca, pregibaju 

Harlinovom filmu “Deep blue” koji su se unazad. Unutar ralja je nekoliko 

moj strah pretvorili u sliku. redova zuba za hvatanje, trganje, 

U želji da prije svega potražim opra- rezanje i drobljenje hrane. Zubi morvdanje 

za svoj strah uputila sam se skog psa mogu ponovo izrasti kako bi 

u Prirodoslovni muzej na izložbu zamijenili istrgnute, istrošene ili one 

70 


Pripadaju carstvu životinja 

koljenu svitkovaca 

potkoljenu kralježnjaka 

nadrazredu riba 

razredu hrskavičnjača 

podrazredu prečnoustih 

nadredu Euselachii 

otpale starenjem. Oči morskog psa 

široko su rastavljene na postranim 

dijelovima glave. Neki morski psi iza 

očiju imaju još i male škrgne otvore, 

takozvana brizgala. Sa svakoga boka 

otvara se od pet do sedam škrgnih 

pukotina sa stražnje strane glave. 

Vrlo važna osobina morskih pasa je 

spiralni ventil u crijevima koji povećava 

njihovu usisnu površinu. Morski 

psi nemaju plivajući mjehur, pa taj 

nedostatak neki svladavaju gutajući 

zrak u želudac. Kod sitnih morskih 

pasa koji žive na velikim dubinama 

u jetrima se nalazi mast, koja im, 

budući da je lakša od vode, omogućava 

boravak na potrebnoj dubini. 

Osjetilo koje morskim psima služi kao 

vodilja je njuh. Središte mirisa čini 

poprilično velik dio prednjega mozga 

morskoga psa. Vid i sluh su slabije 

razvijeni. Sluh im uglavnom služi kao 

organ ravnoteže. Njegovi polukružni 

kanali omogućuju ribi odrediti promjenu 

smjera, ubrzanje ili usporenje 

i omogućuju im da budu u vodi u 

potrebnom položaju. 

Proces razmnožavanja veoma je 

specifičan u morskih pasa. Mužjaci 

i ženke se sparuju, a jajna stanica 

se oplođuje unutar tijela ženke. Kod 

mnogih vrsta morski psići se rađaju 

potpuno oblikovani. Kao organ 

oplodnje mužjaku služi par izduženih 

bodlja, oblikovanih od unutarnjih 

dijelova trbušnih peraja. Za vrijeme 

sparivanja izbacuju se naprijed, ukru-

ćuju se i ulaze u tijelo ženke, pritom se gledam američke filmove. Trebala bih 

brazde na njihovim unutarnjim strana- se ugledati na neku drugu civilizaciju. 

ma prekrivaju i stvaraju cjevčicu kroz Primjerice stanovnici otoka u Južnom 

koju protječe sperma. Većina morskih Pacifiku morske pse u svojim religijama 

pasa razmnožava se svake godine, no i mitologiji doživljavaju kao božanstva 

neki veliki morski psi donose potom- i duhove zaštitnike. Na Solomonskim 

stvo samo jedanput u dvije godine. otocima i danas postoji vjerovanje 

Morski psi su podijeljeni u čak osam da morski psi žive u svetim špiljama 

skupina. Svi su mesožderi, no oni naj- ispunjenim posvećenim oltarima. U Viveći, 

divovski morski pas i kitopsina, jetnamu pokraj napuštenih topovskih 

hrane se zooplanktonima. Ta me činje- gnijezda i uništenih tenkova uz morske 

nica učinila najsretnijom osobom na obale stoje i kameni hramovi posveće- 

svijetu. Barem sam sigurna da me neće ni najvećoj živućoj ribi- kitopsini, Ca 

pojesti onaj najveći. Kada sam proči- Ong, jer se vjeruje da ta vrsta morskog 

tala da se od oko 370 vrsta morskih psa štiti ljude i čuva obalu. Na Hava- 

pasa danas poznatih samo nekoliko jima je ubijanje morskih pasa zabra- 

može svrstati u stereotip “Ralja” i da njeno, jer se vjeruje da su ta bića u 

je većina morskih pasa daleko od takve stvari reinkarnirani preci stanovnika 

slike, te da su to uglavnom bezopasna tih otoka. Rođeni Havajci vjeruju da 

morska bića različitih oblika, načina Kama-Hoa-Lii, kralj morskih pasa, živi 

života i hranidbenih navika, pognu- u vodama Honolulu luke, dok kraljica 

la sam glavu. To je tako kada previše morskih pasa, Oahu, živi uz dno istog 

područja. Afrička plemena, kao i Indijanci 

sjeverozapadnog Pacifika, i danas 

u svojim svetkovinama koriste obredne 

maske s oblicima morskih pasa. Narodi 

i kulture koje su za pojmove svijeta u 

kojem živim primitivne, na koncu uvijek 

ispadnu pametnije. 

100 milijuna morskih pasa u oceanima 

nastrada zbog lova na njihove peraje 

koje se koriste za pripremu specijaliteta 

širom svijeta. Pitanje je tko se 

na kraju koga boji i zašto. Tko je za to 

kriv? Priče s koljena na koljeno, pre- 

komjerna ubijanja tih velikih plavih 

bića, krivolovi, njihova ugroženost i 

prijetnja da ćemo ih dokrajčiti?! Ono 

što nas “primitivne civilizacije” mogu 

naučiti jest življenje s prirodom kao 

njenim dijelom, a ne kao njenim gospodarom. 

Tekst i snimke: Ivana Belić Šojat 

EKO REVIJA 71 

eco review


Divokoze na Velebitu 

Uz surog orla, divokoza je jedan od 

simbola planina širom svijeta. Strme 

i krševite litice za nju su savršeno 

stanište i u Hrvatskoj. Velebit im nudi 

mnoštvo područja gotovo idealnih za 

njih. No, divokoze su s Velebita nestale 

početkom 20. stoljeća. U najvećoj mjeri 

za to je zaslužan čovjek. Tada je u planini 

bilo puno ljudi, pogotovo ljeti kada 

su vodili stoku na ispašu u više dijelove. 

Ubijalo ih se bez ikakve kontrole, te su 

one potpuno iščezle s Velebita. Djelova- 


njem čovjeka divokoze su nestale ali se 

i vratile se na Velebit. Nakon dva neuspjela 

pokušaja reintrodukcije na nekim 

velebitskim lokalitetima, divokoze su 

uspješno vraćene tamo gdje im je i mjesto 

1974. godine. Tada je u dva navrata 

krajem godine na području sjevernog Velebita 

pušteno ukupno deset divokoza. 

Godine 1978. je pušteno još pet jedinki. 

Uspjele su preživjeti duge i oštre velebitske 

zime, pobjeći predatorima i sakriti 

se krivolovcima. I ne samo to, već im 

se broj uspio i povećati, te se danas s 

optimizmom može gledati u budućnost 

kada je opstanak divokoza na sjevernom 

Velebitu u pitanju. 

Divokoze žive u mješovitim krdima u kojim 

nema odraslih divojaraca, koji žive 

samotnjačkim životom. To se mijenja 

jedino u vrijeme parenja kada se priključuju 

krdima. Nakon jarenja na skrovitom 

i teško dostupnom mjestu, ženke se 

ostatku stada priključuju kada mladunci 

narastu dovoljno da ih mogu pratiti. Za

azliku od većine drugih velikih sisavaca 

na Velebitu, divokoze su pretežno dnevne 

životinje. Dnevne aktivnosti ljeti počinju 

u rano jutro kada pasu nekoliko sati. Nakon 

toga dan provode uglavnom ležeći 

i odmarajući, te povremeno hraneći se. 

Predvečer opet postaju aktivnije i pasu 

kao i ujutro. Zimi se divokoze najviše 

hrane sredinom dana kada je najtoplije. 

Vrlo su izbirljive životinje na vrstu 

prehrane. Glavninu hrane im čine trava, 

grančice, kora drveća i grmlja, lišajevi i 

mahovina. Divokoza brsti drveće i grmlje 

do visine koju može dohvatiti kad se podigne 

na stražnje noge. 

Građa tijela, snažni mišići i tetive, posebna 

građa papaka koji se obnavljaju zbog 

trošenja, omogućuju divokozi kretanje i 

po najzahtjevnijim terenima. Te im osobine 

posebno koriste pri bijegu od predatora. 

Odrasle ženke imaju masu između 

30 i 35 kg, dok mužjaci dosegnu masu i 

preko 40 kg. Izuzetnim fizičkim sposobnostima 

nadopunjuje se i mogućnost 

skoka od gotovo 7 metara u daljinu, te 

nekoliko metara u dubinu. 

U slučaju opasnosti divokoza daje znak 

za uzbunu otegnutim zviždukom. Nakon 

bijega krdo se obično zaustavlja kako bi 

provjerilo odakle dolazi opasnost. Tijekom 

bijega krdo vodi vodeća koza, dok 

su jednogodišnjaci otraga. Osim od lova, 

divokoze na Velebitu najviše ugrožavaju 

vukovi, risovi i suri orlovi. Od vukova i 

risova su najranjivije kada se spuste sa 

stijena na livade kako bi pasle. No, tada 

su i najopreznije. Vid im je nešto slabiji, 

no imaju dobro razvijena osjetila njuha 

i sluha, te je u krdu uvijek jedna divokoza 

na oprezu dok ostale pasu. Velika 

im opasnost prijeti i iz zraka. Suri orao 

je jedna od najmoćnijih ptica na Planetu, 

te im nije problem odnijeti mlado 

jare kada se udalji od majke. Ponekad 

se događa i da pokušaju srušiti odraslu 

jedinku sa stijene u provaliju, no to je 

ipak rjeđe. Do 60% mladunaca strada u 

prvoj godini života. 

Parenje divokoza u našim krajevima počinje 

u studenom, a pogoduju mu vedriji 

i hladniji dani. I mužjak i ženka spolno 

su zreli s navršenom trećom godinom života. 

Tjeranje (estrus) u koza najčešće 

traje dva do tri dana. Ako za to vrijeme 

ne dođe do parenja i oplođenja, koza će 

se ponovo tjerati za 2–3 tjedna i tako 

do prvih dana siječnja. U vrijeme parenja 

događaju se siloviti okršaji između 

jaraca. Oni brane svoj izabrani prostor i 

svoje divokoze u krdu. Odrastao divojarac 

može do smrti raniti mlađeg koji se 

usudio približiti ženki iz njegova krda. 

Tijekom parenja odrasli mužjaci se mogu 

toliko iscrpiti da u zimu uđu nedovoljno 

tjelesno spremni i pothranjeni, bez 

zaliha masnog tkiva potrebnih za dugu 

zimu. Takvi mužjaci mogu postati lak 

plijen predatora ili žrtva vremenskih nepogoda. 

Nakon 21–22 tjedna bređosti, sklonivši 

se među teško dostupne stijene ili šumski 

pojas u zavjetrini, divokoza ojari većinom 

jedno ili rjeđe dva jareta. Mladunče 

slijedi majku već nakon nekoliko sati 

od dolaska na svijet. Povezanost koze i 

jareta od prvog dana je vrlo prisna. Kad 

danju leže i odmaraju, redovito su pripijeni 

jedno uz drugo. Pri kretanju ili bije- 

gu jare blizu slijedi majku, a u opasnosti 

nađe zaštitu između majčinih nogu. 

Danas se može sa sigurnošću reći da je 

povratak divokoza na području sjevernog 

Velebita uspio. Broj ime se po nekim procjenama 

povećao na oko 200 jedinki. U 

taj broj spadaju i jedinke koje žive u 

širokom priobalnom dijelu Velebita. Za 

razliku od vršnog dijela planine u kojemu 

nema lova i krivolova u primorskom 

dijelu ih se lovi, a veliki je problem i 

krivolov. Ponekad krivolovci zalaze i u 

granice Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. 

U tijeku je izrada Akcijskog plana 

gospodarenja divokozom kojim bi se njena 

zaštita mogla dovesti na višu razinu. 

To nam je izuzetno važno, jer planina 

bez divokoze gubi onaj sjaj koji joj daju 

ta prekrasna stvorenja. 

Tekst i snimke: Krunoslav Rac 


73

74 


Zmije otrovnice se dijele u dvije porodice. 

To su guje (lat. Elapidae) i 

ljutice i jamičarke (lat. Viperidae). Europu 

nastanjuje devet vrsta otrovnica i 

sve su iz porodice ljutica. Zmijske otrove 

dijelimo na hemotoksične i neurotoksične. 

Hemotoksini djeluju na krv tako 

da ubrzavaju ili sprječavaju grušanje 

krvi, a mogu i izravno razarati određena 

tkiva. Neurotoksini djeluju na živčani 

sustav, zaustavljaju disanje, sprječavaju 

gutanje i kucanje srca. Obično zmije 

otrovnice imaju kombinaciju obje vrste 

otrova, s time da jedna vrsta prevladava. 

Kod guja prevladavaju neurotoksini, 

dok kod ljutica pretežu hemotoksini. 

EKO REVIJA 

eco review 

Među stanovništvom u Hrvatskoj većinom 

vlada uvjerenje da kod nas žive 

dvije vrste zmija otrovnica. To su opće 

poznate vrste, poskok (Vipera ammodytes) 

i obična riđovka (Vipera berus). 

Međutim, malo ljudi zna da na našim 

područjima žive planinski žutokrug (Vipera 

ursini macrops) i bosanska riđovka 

(Vipera berus bosniensis). Sve su iz porodice 

ljutica (Viperidae). 

Planinski žutokrug je najrjeđa, a ujedno 

i naša najmanja otrovnica. Područje rasprostranjenosti 

joj nije jedinstveno, 

nego rascjepkano. Živi na području od 

središnje Europe sve do središnje Azije. 

U Europi, pa tako i kod nas živi na ma- 

Planinski 

žutokrug 

njim, ograničenim i odvojenim lokalitetima. 

Može narasti do oko 50 cm duljine. 

Ženke su nešto duže od mužjaka, 

a prosječna duljina im je 30-50 cm. Još 

je poznata kao stepska ljutica, planinska 

riđovka i oštroglavi žutokrug. 

Budući da je najmanja od otrovnica vjerojatno 

zbog toga živi na većim visinama 

koje ostale vrste ne vole. Stanište 

joj se proteže od 1500 do 2500 metara 

nadmorske visine. Planinski žutokrug 

izlazi iz hibernacije kada se proljetne 

temperature podignu na 10 do 12ºC. 

Najaktivnije su na temperaturama od 

22 do 23ºC što je manja temperatura u 

usporedbi ostalim otrovnicama. Pari se

obično od travnja do lipnja, a žive mlade 

rađa u srpnju, kolovozu ili početkom 

rujna. Na većim nadmorskim visinama 

je u pravilu hladnije, pa joj je potrebno 

dosta sunca za održavanje tjelesne 

temperature. Za planinskog žutokruga 

je karakteristično da za vrijeme sunčanja 

na kamenu opusti mišiće i raširi 

tijelo kako bi imao što veću površinu 

za apsorpciju sunčeve topline. Zbog 

potrebe za sunčevom energijom ova je 

vrsta aktivna uglavnom danju. 

Otrov mu je vrlo blag i u slučaju ugriza 

kod čovjeka bi izazvao lagano oticanje 

ugrizenog mjesta, lokalnu bol i možda 

malo povišenu temperaturu. Međutim, 

poznat je kao najmanje agresivna naša 

otrovnica tako da su ugrizi izuzetno rijetki, 

a budući da živi na područjima 

koje uglavnom ne nastanjuju ljudi ne 

dolazi često u kontakt s čovjekom. Ugrizom 

se brani jedino kad je ulovljena. 

Planinskom žutokrugu vrstu hrane određuje 

njegova veličina. Normalna hrana 

bi mu bili manji glodavci, no kako je 

premalen smatra se da vrlo rijetko, ili 

nikada, ne jede odrasle miševe. Najčešća 

hrana su mu skakavci, cvrčci i 

gušteri dok se rjeđe hrani mladim miševima. 

Idealno stanište žutokrugu je kamenjar 

s puno travnatih dijelova i ni- 

skog raslinja. Kod nas živi na nekim 

planinama južne Hrvatske. Zbog svoje 

rijetkosti planinski žutokrug je postao 

vrlo vrijedan trofej kolekcionarima 

zmija iz zapadne Europe. Sreća je što 

je većina njegovih staništa minirana, 

pa populacija još nije jače ugrožena. 

Naša najljepša zmija crvenkrpica i najmanja 

otrovnica planinski žutokrug su 

ujedno i najugroženije zmijske vrste u 

Hrvatskoj, stoga se moramo potruditi 

osigurati im stanište i primjerenu zaštitu 

kako nam se ne bi dogodilo da 

ostanemo bez njih. 

Tekst i snimke: Krunoslav Rac 

EKO REVIJA 

eco review 

75


Koralji, graditelji života 

nekoliko proteklih brojeva Eko revije 

U bavili smo se razarajućom moći prirode 

i mogli smo uvidjeti da je čovjek u 

svoj svojoj moći samo maleni dio zemlje. 

No, Zemlja nije samo razarajuća moć već 

je i jedini nama poznati izvor života u 

Svemiru. U nastavku, približit ćemo različite 

ekološke sustave na planetu od 

koraljnih grebena, pustinja do tropskih 

šuma i polarnog kruga. 

Sav život koji je nastao na ovom planetu 

potječe iz mora, a jedan od primarnih 

oblika života iz kojeg je nastala ova raznolikost 

je koralj. Koralj je sićušni polip 

u rodu sa meduzama a svaki ima usta 

okružena vijencem pokretljivih lovaka. 

Koraljnih polipa ima oko 350 različitih 

vrsta. Milijuni tih sićušnih životinja kada 

uvuku kalcijev karbonat iz mora pretvaraju 

ga u vapnenastu koru koja tada polako 

prerasta u koraljni greben. Koraljni 

greben je dakle stanište polipa, a oni ga 

dijele sa sićušnim biljkama zoowanthallama 

koje uz pomoć svjetlosti pretvaraju 

ugljični dioksid i vodu u ugljikohidrate 

i kisik. Polipi apsorbiraju te spojeve a 

za uzvrat biljkama daju nitrate i druge 

otpadne tvari korisne za njihov razvoj. 

Kako biljke mogu živjeti samo u području 

dopiranja sunčeva svjetla i u bistroj 

vodi koja nije puna hranjivih tvari kao 

u sjevernim morima, koraljni grebeni su 

rasprostranjeni u toplim i bistrim morima 

na 30 stupnjeva zemljopisne širine od 

ekvatora a rastu do 40 metara dubine. 


Postoje tri tipa koraljnih grebena. Obrubni 

greben je pričvršćen direktno na 

obalu kao u nacionalnom parku Kornati. 

Barijerni greben se proteže paralelno s 

obalom a od nje je odvojen lagunom. 

Laguna je zaštićena od valova s oceana 

grebenom te je more unutar nje vrlo mirno 

a služi kao mrijestilište za mnoge riblje 

vrste. Najveći barijerni greben nalazi 

se uz istočnu obalu Australije a dugačak 

je 3.000 km širok 300 km a visok je 200 

metara. Atoli su skupine koraljnih otoka 

nastalih poslije propadanja vulkanskog 

otoka u more. Koralji se počinju stvarati 

na rubovima otoka koji postupno tone u 

more te postaje barijerni greben, a kada 

otok potpuno potone u more unutar njega 

nastaje laguna i samim time i atol. 

Najljepši primjeri atolnih otoka mogu se 

naći na Maldivima. 

Koraljni greben i koralji pružaju sliku vrlo 

spokojnog i nepromjenjivog života, ali 

to u stvarnosti nije nimalo tako. Koralji 

kao i svi drugi oblici života nastoje na 

različite načine izgurati svoje suparnike 

tako da neki koralji rastu brže od drugih 

te im na taj način kradu svjetlost, neki 

u sebi imaju kemijske spojeve s kojima 

konkurentni koralj potisnu s mjesta na 

grebenu dok neki otrovnim lovkama ubijaju 

druge koralje. 

Koralja ima u raznim veličinima i oblicima 

tako da neki izgledaju poput rogova, 

drugi poput bičeva ili lepeza; neki su 

dovoljno čvrsti da mogu podnijeti udaranje 

valova, a drugi tako krhki da mogu

živjeti samo u posve mirinim vodama. 

Koralji se hrane isključivo noću kada 

milijuni tih sićušnih životinja ispuštaju 

svoje lovke kojima love planktone. 

Naravno i sam koralj je lovina za ribe 

koje imaju dovoljno jaki kljun da otrgnu 

dio grebena. Pimjerice, riba papigača 

koja kada provari koralj izbacuje 

vapnenac kao pijesak na morsko dno. 

Drugi lovci na koralje su morske zvjezdače 

i morske kornjače. 

Koralji se razmnožavaju na spektakularan 

način - cijela koraljna populacija 

grebena izbacuje jajašca i spermije u 

more. Ribe i druge životinje koje nastanjuju 

koraljni greben tada dobiju 

velike količine lako hvatljive hrane. 

Raznolikost života na koraljnom grebenu 

je uistinu usporediva jedino 

s raznolikošću života u Amazonskoj 

prašumi. Na koraljnom grebenu svoj 

dom nalaze plovke riba, murine, hobotnice, 

vlasulje školjke, zvjezdače a 

takva raznolikost privlači i morske pse, 

raže, kitove i skoro sav živi svijet u 

oceanima. Sve životinje na koraljnom 

grebenu nalaze ili hranu ili se čiste od 

nametnika pomoću drugih riba ili cijeli 

svoj vijek provedu u zaštiti koraljnog 

grebena. Koraljni greben neprestano 

raste te kada probije površinu mora na 

njemu se pojavi kapa bijelog pijeska na 

kojem se odmah stvara novi život, ali 

ovaj put van mora. Na koraljnim otocima 

tako sve vrvi od biljaka i životinja, 

ponajprije ptica i gmazova koje upotpunjuju 

ovaj jedinstveni ekosustav. 

No, koraljni otoci su vrlo krhki eko-sustav 

koji otapanjem leda i porastom razine 

mora i djelovanjem čovjeka može 

biti vrlo brzo narušen i uništen. Kako 

je većina koraljnih otoka u nerazvijenim 

zemljama očuvanje nažalost nije 

primarno, nego iskorištavanje njihovih 

blagodati do krajnjeg uništenja, tako 

da su mnogi koraljni grebeni zauvjek 

nestali djelovanjem čovjeka. El niňo je 

također uništio velike količine koraljnih 

grebena zbog porasta temperature 

mora, a i druge opasnosti prijete kao 

npr. tsunamiji. 

Ipak mi smo u Hrvatskoj sretni da na 

samo par sati vožnje od Zadra ili Šibenika 

imamo Kornate pa zaista bi bilo 

šteta da ne iskoristimo ovu mogućnost 

i ne posjetimo jedan jedinstveni ekološki 

raj. 

Ivan Goran Šojat 

Autocesta otkriva prirodne ljepote 

Most “Cetina” 

Velike gromade stijena koje su pale 

u Cetinu tijekom miniranja na probijanju 

trase autoceste A1 od Splita 

do Ploča, dionice Bisko-Šestanovac, 

radnici “Konstruktora” izvadit će čim 

završe radove na mostu “Cetina”. Tvrdi 

to Veljko Nižetić, 

glavni inženjer 

HAC-a na mostu 

“Cetina” koji se o 

svemu dogovorio 

s predstavnicima 

Hrvatskih voda i 

Javne ustanove 

za upravljanje zaštićenimdijelovima 

prirode Splitsko-dalmatinske 

županije. 

Čak i predstavnici 

ekoloških udruga 

te športskih društava 

potvrđuju 

kako je stanje i 

ranije na tom dijelu 

kanjona bilo 

vrlo loše. Stijenske 

su mase vrlo 

trošne pa su se 

oduvijek kamene 

gromade obrušavale 

u Cetinu 

i predstavljale 

opasnost avanturistima 

u kanjonu. 

Miniranje na trasi 200-injak metara dalje 

protreslo je stijene i jedan se dio sručio 

u rijeku, točno ispod mosta u izgradnji. 

“Kamenje pada stalno. Zato smo namjerno 

srušili stijene. Dogovorili smo se s Hrvatskim 

vodama i gromade koje su mogle 

i same pasti, bacili u Cetinu. Tako sve 

ovo što visi neće više predstavljati opasnost 

za raftingaše”, kaže Nižetić. 

Na dijelu vodotoka iznad mosta “Cetina”, 

na kojem cestograditelji obavljaju završne 

radove, nije bilo moguće proći čamcima, 

pa su ih športaši morali prenositi 

na rukama, a ovu dionicu prelaziti pješice. 

Nakon završetka tog dijela autoceste, 


graditelji obećavaju kako će Cetina ispod 

mosta biti prohodna. 

“Ove manje komade odnijet će voda. Što 

se tiče većih gromada, jedan dio ćemo 

ukloniti iz kanjona, čak i ove stare koji 

su već dugo tu”, obećava Nižetić. 

Ivan Gabelica, 

ravnatelj Javne 

ustanove za upravljanje 

zaštićenim 

dijelovima prirode 

Splitsko-dalmatinske 

županije 

ka ž e ka ko ć e, 

osim uklanjanja 

najvećih gromada, 

nastojati što 

manje intervenirati 

u kanjon. 

“Ne možemo vratiti 

stanje kakvo 

je bilo prije, ali 

zato ćemo nastojati 

da bude 

manje opasno, a 

da izgled kanjona 

ne bude narušen. 

HAC je radio geofizičkaistraživanja 

radi statike 

mosta, imaju podatke 

u podlozi i 

trošnosti stijenskog 

materijala. 

Dogovorili smo 

da sruše najopasnije stijene i onda ih 

uklone ili ih što vjernije ukope u okoliš”, 

pojašnjava Gabelica. Dodaje kako to nije 

posao od nekoliko dana, pa će za kompletnu 

sanaciju trebati čekati izgradnju 

odmorišta s vidikovcem u blizini, koje je 

također planirano. 

Autocesta Split-Zagreb, koja prolazi kroz 

nekoliko nacionalnih parkova (Plitvička 

jezera, Paklenica, Krka, Kornati), u svom 

nastavku prema Pločama dobiva još jednu 

atrakciju. Iako pogled nije kao na 

ušće Krke kod Skradina i hirovita Cetina 

će sigurno znati privući pozornost putnika. 

Tekst i snimke: Dominik Strize 


77


Jadera - Zara - Zadar 

Zadar je grad na moru, središte je Zadarske 

županije i šireg područja sjeverne 

Dalmacije. 

Danas je grad sa 73 tisuće stanovnika, 

peti po veličini u Hrvatskoj. To je grad 

prepun znamenitosti. Zadar ima dugu 

povijest koja seže do antičkih vremena. 

Razdoblje od 11. do 14. stoljeća bilo je 

zlatno doba Zadra. Vještom politikom 

i trgovinom te sposobnim pomorcima, 

Zadar je imao ključnu ulogu među gradovima 

na istočnoj obali Jadrana. Takva 

uloga odrazila se na njegov izgled i 

kulturu. Sjaj i moć tadašnjeg Zadra je i 

danas vidljiv. Sagrađene su brojne crkve, 

raskošne palače uglednih građana. Već u 

14. stoljeću u Zadru je osnovano učilište 

(dominikanci) na hrvatskom jeziku, 

g. 1956. prva visokoškolska ustanova - 

Filozofski fakultet - izvan Zagrebačkog 

sveučilišta. U Zadru je 1569. godine nastao 

prvi hrvatski roman – Planine Petra 

Zoranića, a 1806. godine pokrenute su 

prve novine tiskane na hrvatskom jeziku 

– “Kralj dalmatin”, dok 1862. godine 

počinju izlaziti “Narodne listine” – danas 

najstarije živuće novine u Hrvatskoj. U 

gradu djeluju brojni hrvatski pisci kao 

što su Vladimir Nazor, Ivo Vojnović, Milan 

Begović, Katalinić Jeretov. Prvi javni 

perivoj “Perivoj kraljice Jelene Madijevke” 

izgrađen je 1829. godine za vrijeme 

austrijske vlasti. Uz ovaj perivoj u Zadru 


su i Perivoj Vladimira Nazora, Vrulje, Riva 

i Perivoj Gospe od zdravlja. 

Godine 1838. Zadar dobiva prvi gradski 

vodovod i prirodoslovni muzej. Zadar je 

obasjan elektrikom 1894. godine i to je 

prva sustavno izgrađena električna mreža. 

Iz 12. stoljeća potječe Zadarski pečat 

koji je najstariji gradski pečat u Hrvatskoj. 

Povijesni arhiv osnovan je 1625. 

godine koji raspolaže građom svjetske 

vrijednosti, 1783. godine izgrađeno je 

Plemićko kazalište-Teatro Nobile, a 1855 

godine Znanstvena knjižnica. 

Zadarski liker “Maraschino” izvozio se još 

u 18. stoljeću u sve europske zemlje. Pili 

su ga i guštali Napoleon Bonaparte, ruski 

car Nikolaj I. i engleski kralj George IV. 

Graditeljska baština Zadra je jedinstvena. 

Stilska i umjetnička razdoblja očituju 

se u sakralnim i profanim građevinama. 

Simbol grada Zadra je i zadrana je monumentalna 

građevina iz ranog srednjeg 

vijeka – crkva Sv. Donata. Sagrađena je 

početkom 9. stoljeća na tradicijama ranobizantske 

arhitekture. Kružnog je oblika. 

Središnja kružna jezgra joj je vidljiva, 

jer joj nedostaje južna prigradnja. Posjeduje 

izvanredne akustičke karakteristike 

te se danas koristi za glazbene programe 

“Glazbene večeri u Sv. Donatu”. Ispod temelja 

Svetog Donata i biskupijske palače 

proteže se pločnik glavnog trga iz rimskog 

doba, I. st. pr. K., Forum. 

Mjesto koje daje život gradu je svakako 

Široka ulica - Kalelarga, najpoznatija 

ulica u Zadru, koja se proteže od Narodnog 

trga do Foruma. Veliki ugled i 

popularnost zadarskih žitelja uživa crkva 

Gospe od zdravlja. Barokna je to građevina 

podignuta u 18. st. kao mauzolej 

nadbiskupa Zmajevića. Zaštitnici grada 

Zadra predstavljeni su na oltaru crkve Sv. 

Krševana u obliku četiri kipa izrađena od 

bijelog mramora 1717. godine, a djelo 

su mletačkog kipara Alavise Tagliapiete. 

Crkva i franjevački samostan Sv. Frane

najstarija je dalmatinska gotička crkva. 

U svetištu se nalaze korska sjedala ukrašena 

rezbarijama u stilu cvjetne gotike 

iz 1394. godine. Povijesni događaj značajan 

za hrvatsku povijest dogodio se u 

sakristiji ove crkve kada je 1358. godine 

sklopljen Zadarski mir između Mletačke 

Republike i hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika 

Anžuvinca, kojim su se Mlečani 

odrekli pretenzija na Dalmaciju. 

Katedrala Sv. Stošije iznimno je interesantna 

zbog svoje unutrašnjosti koja je 

monumentalna – glavna lađa je tri puta 

šira od sporednih. Portali imaju karakterističan 

romanički oblik, dok pročelje 

ukrašava gotička ruža. Zvonik katedrale 

dominira Zadrom. Započet je u kasnom 

srednjem vijeku, da bi 1892. godine bio 

dovršen, a dovršio ga je engleski arhitekt 

Thomas Graham Jackson. 

Osim crkava nezaobilazne su gradske zidine 

– Muraj. Ostatci su to iz rimskog 

doba iz srednjeg vijeka, a najviše iz 16. 

stoljeća. Uz bedeme je i srednjovjekovna 

“Kapetanova kula”. 

Na južnom dijelu nalaze se Kopnena 

vrata iz 1543. godine i to je ujedno i 

najslikovitiji dio. 

Tradicija, a može se reći i zaštitni znak 

Zadra su zasigurno zadarski barkarijoli. 

Po svim vremenskim uvjetima već 800 

godina malim čamcima na vesla povezuju 

dva kraja gradske luke. Atrakcija je velika 

pa se barkarijola uspjela održati unatoč 

modernim vremenima. 

Za vrijeme mletačke uprave u 18. stoljeću 

izgrađen je Arsenal, skladište za 

vojnu flotu. Arsenal je spomenik kulture 

nulte kategorije. Danas je to mediteranski 

gradski trg u zatvorenom prostoru, 

jedno je od središta javnog, kulturnog i 

zabavnog gradskog života. 

Vrlo interesantan i vrijedan je zadarski 

glavni trg Narodni trg. Tu je crkva Sv. 

Lovre iz 11. stoljeća, zgrada Gradske 

straže iz 1562. godine i toranj sa sa- 

tom iz 18. stoljeća, a nasuprot Gradska 

loža koja datira iz 13. stoljeća. Predmeti 

iz rimskog doba, prapovijesni arheološki 

materijal iz paleolitika, neolitika i 

metalnih doba, arheološki ostaci od 7. 

do 12. stoljeća nalaze se u Arheološkom 

muzeju Zadra, osnovanom 1832. godine. 

Jedna od najvrijednijih izložbi u Hrvatskoj 

zasigurno je “Zlato i srebro Zadra” 

u građevnom sklopu crkve Sv. Marije, a 

samostanski arhiv čuva vrijednu zbirku 

povelja u kojima se spominju hrvatski 

kraljevi iz 11. stoljeća. 

Obala zadarskog poluotoka odlikuje se 

iznimnom ljepotom, gdje se ljudi okupljaju 

i susreću s morem, a more s obalom 

i ljudima. Mjesto je to za opuštanje, 

odmor i šetnju, gdje se sluša i osjeća 

energija mora iz njegovih valova. Zadar 

je 15. travnja 2005. godine dobio još 

jednu ikonu - Morske orgulje. Prve su to 

morske orgulje na svijetu, izvedene po 

projektu arhitekta Nikole Bašića. Ispod 

stepenica, okomito na obalu ugrađeno 

je 35 cijevi različitih dužina. Na cijevima 

nalaze se labiumi - zviždaljke koje sviraju 

sedam akorda od pet tonova. Priroda 

je kompozitor i orkestar. Koncert je neponovljiv 

i svaki put drukčija priča koju 

stvaraju vjetrovi, valovi, plima i oseka. 

Uz predivan pogled na otoke i na žarki 

crveni zalazak sunca, priroda dirigira i 

izvodi vlastitu glazbu. 

Tekst i snimke: Nikolina Jurković 


79


UNEP je pokrenuo Kampanju za milijardu 

stabala kojom poziva ljude, lokalne 

zajednice, organizacije, gospodarstvenike 

i industriju, civilno društvo kao 

i vlade država da sade drveće, a akcije 

sadnje registriraju na web sjedištu www. 

unep.org/billiontreecampaign/planted. 

Gubitak šuma širom svijeta više doprinosi 

porastu globalnih emisija stakleničkih 

plinova nego što to čini promet. Obuzdavanje 

rušenja šuma je najisplativiji 

i najučinkovitiji put za smanjenje emisija, 

a tek druge mogućnosti su povećanje 

energetske učinkovitosti, smanjenje 

potrošnje energije, bolji transport i korištenje 

zelene energije. Ovom kampanjom 

podupire se sadnja ugroženih i autohtonih 

vrsta drveća, a na web stranici nude 

i savjete o tome. U Hrvatskoj svako svoje 

zasađeno drvce možete registrirati na 

akcije@alertonline.org, a ako pošaljete i 

fotografiju sadnje možete biti još bolji 

poticaj drugima. Lipu s kojom je UNEPova 

akcija započela u Hrvatskoj Karlovcu 

je uručila glasnogovornica Ministarstva 

zaštite okoliša prostornog planiranja i 

graditeljstva Kata Gojević. 

Lipa kao stablo prijateljstva 

Spomenuta lipa izravni je potomak Gupčeve 

lipe u Hrvatskom zagorju. Koliko 


Sadnja lipe 

Sadnjom lipe koja je izravan potomak Gupčeve lipe u Gornjoj Stubici internetske 

novine www.aleronline.org započele su u ožujku provoditi u Hrvatskoj UN-ovu 

kampanju “Milijardom stabala protiv klimatskih promjena” 

je točno stara nije poznato, ali se točno 

zna da je 1573. godine bila svjedok pobune 

puntara predvođenih Matijom Gupcem. 

Prve sadnice Gupčeve lipe uzgojili 

su članovi Ekološkog društva “Eko” 

Oroslavlje 2002. godine u školskom vrtu 

te ih kasnije poklonili prijateljskom Ekološkom 

društvu “Eko-Omblići” u Dubrovačkoj 

Rijeci, koji su ih posadili u svoj 

eko-park. 

Predsjednica udruge Eko Oroslavlje Dunja 

Horvatin kaže da u mitologiji mnogih 

naroda nailazimo na stablo, kao predmet 

ljubavi i poštovanja. Grci primjerice obožavaju 

maslinu, Arapi palmu, Nijemci 

hrast, a gotovo svi slavenski narodi lipu. 

Kao miroljubiv narod koji se od davnina 

bavio pčelarstvom, Slaveni su sadili lipe. 

U vrijeme velike seobe naroda slavenska 

plemena su iza sebe kud god su se kretali 

ostavljali zasađene cijele šume lipa, 

a brojna su mjesta po njoj dobila ime 

(Lipik, Lipovljani, Lipovec…). 

Drvo lipe uključeno je u mnoge bajke i 

priče, a i u povijest, pa je od prastarih 

vremena važilo kao drvo naklonjeno čovjeku. 

Lipa je u ranijim vremenima vrijedila 

kao drvo sudbine, pa je po običaju 

sađena na dan rođenja djeteta i kao stablo 

koje pod krov kućedomaćina donosi 

sreću. 

Lipa u ulozi ozdravljivanja ozonskog 

omotača 

Lipa je dugovječno stablo, visine i preko 

30 metara, bujne širom razgranate 

krošnje, otporna na bolesti i onečišćenja 

zraka. Njezino lišće ima funkciju 

biološkog filtera zraka: ono preuzima iz 

atmosfere ozon, fluoride, okside dušika, 

sumporni dioksid, i što je najvažnije, a 

najštetnije djeluje na razaranje ozonskog 

omotača Zemlje – ugljični dioksid. 

Jedno odraslo stablo, primjerice jedna 

lipa, bujne, zdrave krošnje, s otprilike 

200.000 listova, ispušta u zrak preko 

250 prostornih metara kisika godišnje. 

To je dovoljno za dva čovjeka – i više 

nego dovoljno za procjenu vrijednosti i 

važnosti svakog pojedinog stabla! 

Nekad su naši stari živjeli ekološki, iako 

za tu riječ nikad ni čuli nisu. Živjeli 

su s ciklusima prirode, poštujući njena 

pravila, koristeći prednosti. Znali su da 

biljke utječu na klimu određene sredine, 

smanjujući pregrijanost zemlje i zraka u 

toplim ljetima, štiteći od hladnih strujanja 

za dugih zima. 

Vesna Horvat 

Najbolje vrijeme 

da posadiš stablo, 

bilo je prije 20 godina. 

Sljedeće najbolje vrijeme je sad! 

(Kineska izreka)

GAJETA KURNATARICA 

Na ovogodišnjem međunarodnom sajmu 

Sport i nautika, koji se na prostoru 

Zagrebačkoga velesajma održao od 21. 

do 25. veljače, betinski brodograditelj 

Ljubomir Ante Fržop i udruga Latinsko 

idro, demonstrirali su izgradnju tradicionalne 

gajete, malog ribarskog čamca na 

jedro, zaobljena trupa i šiljata pramca 

i krme. Ovaj tip čamca opskrbljen je i 

veslima (četiri do šest vesala), a vesla se 

stojećki. Na hrvatskome priobalju koristi 

se od 18. stoljeća u raznim izvedbama, 

a dužina mu varira između šest i dvanaest 

metara. Tako se betinski tip gajete 

razlikuje od komiškoga, koji se naziva 

falkušom. Specifičnost betinske gajete 

je ravno dno, što olakšava plovidbu po 

vjetru, ali i veslanje, ukoliko nema vjetra 

pa se jedro ne može koristiti. Osim 

za potrebe ribarenja, gajete su se koristile 

i kao manji teretni brodovi, za 

prijevoz maslina ili grožđa. Gajeta čiju 

su izgradnju zainteresirano pratili posjetitelji 

Velesajma, zvat će se Kurnatarica, 

a služit će kao školski brod za potrebe 


udruge Latinsko idro i Osnovne škole 

Murterski škoji. Glavna namjena mu je 

obrazovna: naučiti mlade kako se vesla i 

jedri na takvom tradicionalnom plovilu. 

Brodić je dug 6,6 metara, a širina mu 

po pravilu iznosi jednu trećinu dužine. 

Gaz mu je malo više od pola metra. Vrijednost 

ovog projekta je u tome što se 

gajeta gradi na tradicionalan način, od 

drveta slavonskoga hrasta i brijesta te 

hrasta crnike, jasena, smreke. Budući da 

je betinska gajeta “zaštitni znak i simbol 

betinske brodogradnje koja traje više od 

260 godina” (kao što je to napisano u 

turističkom prospektu što ga je izdala 

turistička zajednica mjesta Betina), velesajamski 

pothvat vrijednih Betinjana 

ide u prilog očuvanju hrvatske brodograditeljske 

baštine. 

Tekst: Ružica Cindori 

Snimke: Željko Vrhovski 


81


KOPRIVNICA 

Došlo je toplo vrijeme koje nam daje idealnu priliku da izvezemo bicikle iz 

spremišta, koristimo ih kao prijevozna sredstva do posla i škole, uživamo u 

prirodi koja nas okružuje i na taj način poboljšamo svoje zdravlje, doprinesemo 

zaštiti okoliša i udišemo čišći zrak. 


Koprivnica je središnja prometna točka 

Podravine i sjedište Koprivničko-križevačke 

županije.Dobila je ime po rječici 

Koprivnici koja se spominje u listinama 

hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. Arpadovića 

iz 1207.,1209. i 1217.godine. 

Grad zelenila 

Bogata kultura,ekološka osviještenost 

stanovništva, ali i snažno gospodarstvo 

utječu na oblikovanje životnog prostora i 

čine život u gradu zanimljivijim i ugodnijim.Gradom 

dominiraju velike zelene površine 

na kojima se sezonski izmjenjuje 

raznobojno cvijeće.Najstarija i površinom 

najveće zelena ploha je gradski park koji 

je smješten uz glavni gradski trg. Počeci 

ovog parka sežu do davne 1863. godine 

kada je zasađen drvored javora. G. 1896. 

u središnjem dijelu parka postavljen je 

drveni paviljon domaćeg majstora drvodjelca 

Antuna Rogine. Služio je za razne 

koncertne priredbe, a 1990. godine bio je 

izložen na milenijskoj izložbi u Budimpešti. 

Povezanost parka s glavnim gradskim

trgom daje osnovnu značajku gradu i uz 

ostale, površinom manje parkove, čini 

Koprivnicu jednim od naših najzelenijih 

gradova. Nešto manje zelenila nalazi se 

samo u nekoliko nekad perifernih gradskih 

ulica dok je u svim novosagrađenim 

dijelovima grada predviđen široki zeleni 

pojas na uličnim površinama, pješačke i 

biciklističke staze. Stanovnici koji žive u 

samom centru grada ne moraju ići izvan 

grada da bi bili u dodiru s prirodom, jer 

ona je stalno oko njih. 

Koprivnička biciklistička staza 

Osim zelenih površina koje su pluća 

grada, Koprivnica se može pohvaliti i s 

otprilike 50 km pješačko-biciklističkih 

staza, čime na tisuću stanovnika ima gotovo 

najviše izgrađenih staza u Europi. 

Biciklistička staza koristi postojeću prometnu 

infrastrukturu asfaltiranih cesta, 

šljunčanih šumskih i poljskih puteva. 

Koprivnica je danas jedini grad u Hrvatskoj 

koji je pokrenuo akciju “besplatni 

gradski bicikli“ i na taj način omogućio 

građanima da se u svakom trenutku 

koriste biciklima koji su postavljeni na 

određenim lokacijama u gradu i vidljivo 

su obilježeni. Cilj ove akcije je razviti 

ekološku svijest građana, potaknuti na 

korištenje bicikla u svakodnevnom životu, 

a time poboljšati kvalitetu života i 

čuvanje zdravlja. Zaljubljenici u ovo ekološko 

prometno sredstvo okupljaju se u 

klubovima i tako obogaćuju preko 100 

godina staru biciklističku kulturu Podravine. 

Da je Koprivnica jedan od najbiciklističkijih 

gradova potvrđuje i činjenica 

da je u samom središtu grada postavljen 

“Spomenik Biciklu” djelo akademskog 

kipara Alema Korkuta. 

Biciklistička staza Koprivničkokriževačke 

županije – Drava route 

Dravska staza u dužini od 84 km proteže 

se od ušća rijeke Mure u Dravu kod Legrada 

te uz Dravu do Pitomače. Staza je 

obilježena, lagana za orijentaciju i vožnju 

te idealna za turizam i rekreaciju. 

Da bi se izbjegla monotonija, staza ne 

prolazi samo glavnom ulicom naselja već 

skreće u polja, šume i zaseoke, prolazi 

uz jezero Šoderica, kroz svjetski poznate 

Hlebine, bogata lovišta a na nekim mjestima 

i pored rijeke Drave. 

Kratka povijest pojave bicikla u 

našim krajevima 

G. 1865. pojavio se u Hrvatskoj prvi 

bicikl izrađen od drveta, tzv. derezina 

nazvana prema izumitelju Karlu Draisu. 

G. 1878. pojavili su se prvi bicikli s 

prednjim visokim kotačem (velosiped). 

Naši prvi korisnici bicikla doživljavali su 

velike neugodnosti prilikom vožnje, jer 

su ih se ljudi bojali i nerijetko ih napadali 

kamenjem i psovkama. Iako su se 

1887.godine počeli izrađivati bicikli sa 

dva jednaka kotača (dvokolice) još su 

se desetak godina upotrebljavali bicikli 

s visokim prednjim kotačem bez zračnica 

(velosipedi) koji su bili jako neudobni ali 

ipak korišteni za daleka putovanja. 

Jedan od najvećih avanturista bio je Zagrepčanin 

Ferdinand Budicki koji je 1897. 

godine biciklom proputovao 17.000 kilometara 

za osam mjeseci vozeći se Europom 

i Sjevernom Afrikom. 

Tekst i snimke: Vanja Vitelj 


83


U Hrvatskoj dugovječnost? 

Srčanoj poliklinici u Odjelu za epide- 

U miologiju i informatiku, na čelu sa 

dr. sc. Inge Heim 1999. god. provedeno 

je istraživanje dugovječnosti u Hrvatskoj 

(stariji od 80 godina). 

Ustanovljeno je da su najdugovječniji 

stanovnici Hrvatske stanovnici otoka, a 

najmanje stanovnici Osijeka, Slavonskog 

broda i Vinkovaca. Razlozi tome su način 

života i ishrana; jede se puno mesa i 

masti, nedovoljno voća i povrća, a ribe 

u neznatnim količinama. 


Centar za gerontologiju Zavoda za javno 

zdravstvo grada Zagreba i socijalne skrbi 

zaštite zdravlja starijih osoba ukazuje da 

je 2001. godine sveukupno živjelo 1.455 

ljudi starijih od 95 godina. Osamdeset 

četiri osobe imale su između 100 i 108 

godina. Najviše stogodišnjaka (16) živjelo 

je u Splitsko-dalmatinskoj županiji, 

potom u Ličko-senjskoj i Istarskoj županiji. 

S ovakvom starosnom dobi niti 

jedan slučaj nije zabilježen u Krapinskozagorskoj 

županiji, kao ni u Karlovačkoj 

ili u Požeško-slavonskoj županiji. Na 

području Grada Zagreba zabilježene su 

282. osobe starije od 95 godina. Razlog 

tomu useljavanje je starijih osoba u grad 

s juga Hrvatske da bi bili bliže obitelji 

koja skrbi o njima. 

Građani treće životne dobi su populacija 

koja najbrže raste. Očekuje se porast na 

27,4% ukupnog stanovništva. Očekivana 

životna dob prema procjeni stručnjaka 

iz 2004. godine u Hrvatskoj iznosi 79 

godina života za žene i 72 godine za 

muškarce. Stručnjaci kažu, a ispitivanja 

pokazuju da je dugovječnost u Hrvatskoj 

regionalna, uvjetovana je podnebljem, 

genetikom, prehranom i načinom života. 

Posebno veliki broj dugovječnih ljudi je 

na otocima, gdje se jelo i jede skromno, 

isključivo mediteranska hrana, uglavnom 

povrće i voće, puno ribe i plodova mora, 

te vrlo malo mesa. Infrastruktura je nedostupna, 

a izoliranost, težak rad a jak 

je motiv za životom (otok Vis). Stalno se 

razmišlja (npr. kako doći do vinograda?), 

planira i stanovništvo ima pozitivno stajalište 

prema starenju. Na otocima se živi 

sporijim ritmom života, u miru i tišini, 

parkovi se ne pretvaraju u parkirališta, 

smjenjuju se vjetrovi bure i juga, diše 

se punim plućima udišući mirise makije 

i mediteranskog bilja. 

Stogodišnjaci su ostvarili sklad čovjeka 

i prirode, žive, oni su spoznali kakve ljepote 

leže u 

Jednostavnosti kruha, jednostavnosti 

vina, jednostavnosti vode, jednostavnosti 

vune, jednostavnosti mlijeka, jednostavnosti 

sukna, jednostavnosti srca, 

jednostavnosti dobrote, jednostavnosti 

pameti, slobodi kretanja, bistrini uma, 

vedrini duha, pravim vidu očiju. 

Tin Ujević 

Možemo biti ponosni na naše dugovječne 

sugrađane i oponašati ih makar samo na 

tren, zaustaviti se od “čuda” civilizacijskog 

napretka i ne dopustiti da nestanu 

prirodne ljepote sadržane u elementima 

i moru. Moramo biti oprezni da nam se 

ne dogodi - našom krivnjom - da koralji 

zauvijek izgube boju koju su dugovječni 

čuvali i ostavili nama u naslijeđe. 

Stanislava Opsenica

Prepoznatljiv suvenir kontinentalnog turizma 

Tradicijski šokački jastuk 

Poznavati gospođu Šteficu Kojić veliko 

je bogatstvo, a biti prijatelj njezine 

obitelji čini to bogatstvo još vrjednijim 

ako ste zaljubljenik u tradicijsku kulturu 

kojoj je ova obitelj posvetila puno ljubavi 

i svoga života. Doći u Vinkovce a 

ne posjetiti našu Šteficu nemoguće je. 

Naše prijateljstvo povezano je velikom 

zajedničkom ljubavlju, svetkovinom hrvatske 

tradicijske kulture “Vinkovačkim 

jesenima”, jer upravo su se na Jesenima 

isprepleli naši puti. Kad god nam je 

trebao savjet ili pomoć glede običaja 

Šokadije, Štefica se našla prva pri ruci. 

Njezino poznavanje običajne građe bilo 

je od velike pomoći nama, televizijskim 

djelatnicima da što vjernije gledateljima 

predstavimo bogatstvo folklorne baštine. 

Svoju kćerku Martinu Štefica je od malih 

nogu odijevala u živopisnu šokačku nošnju, 

te na taj način i njoj usadila ljubav 

prema tradicijskom ruhu. Martina je 

svake godine sudjelovala na svečanosti 

otvaranja “Vinkovačkih jeseni” a upravo 

bi Štefica u spremanje svoje kćeri svaki 

puta ugradila svu svoju ljubav, znanje 

i vještinu kako bi uvijek zasjala punim 

sjajem, rekao je Branko Uvodić prigodom 

zagrebačkog predstavljanja tradicijskog 

šokačkog jastuka, prepoznatljivog suvenira 

kontinentalnog turizma autorice Šte- 

fice Kojić. Zahvaljujući njoj, šokački jastuk 

registriran je kao prvi suvenir takve 

vrste s područja Vinkovaca i okolice. 

“Dugo sam razmišljala što bi to moglo 

predstaviti bogatu tradiciju Vinkovaca i 

okolice. Svakako ima puno toga, a ja sam 

se odlučila za nešto što je tradicijsko, 

uporabno i ne previše veliko – jastuk koji 

je ukrašavao nagizdani šokački krevet”, 

pojašnjava autorica Štefica Kojić. 

Šokački jastuk je potpuno hrvatski proizvod 

od gusijeg perja, ukrašen po uzoru 


na stare uzorke s motivima žira, ruža i 

grožđa, šlingan ili rađen tehnikom necanja. 

Dakle, popuno se oslanja na izvorno 

hrvatske običaje i kvalitetu hrvatskog 

suvenira i što je važno od zaborava “spašava” 

i stare narodne običaje u Slavoniji, 

kao što je čijalo koje je u životu slavonskog 

sela nekada bilo pravi društveni 

događaj. Ljudi okupljeni oko zajedničkog 

posla – čijanja perja za jastuke, razgovarali 

su, veselili se i zapjevali, a domaćin 

bi se pobrinuo za slastan zalogaj i dobru 


85


kapljicu. Perje se čijalo tijekom dugih 

zimskih večeri. Žene i djevojke okupljale 

bi se u jednoj kući te uz pjesmu 

i vesele razgovore čijale perje koje bi 

domaćica pripremila. Za meke jastuke 

valjalo je odvojiti perje od rožnatog dijela 

pera. Velik je to posao – za jedan 

jastuk treba kilogram i pol do dva kilograma 

perja. Muškarci su za to vrijeme 

razgovarali, dogovarali poslove, kartali 

se i zbijali šale sa ženama. Po završetku 

posla vreća s perjem istresla bi se 

na glavu momku koji će vjerojatno biti 

zet dotične kuće. Raspoloženo društvo 

često puta posjećivali bi i tamburaši 

pa se nakon obavljenog posla veselo 

druženje nastavljalo do kasno u noć. 

A povratak kući u “sitne sate” momci 

su znali iskoristiti za zadirkivanje djevojaka. 

Sakupili bi peruške i zataknuli 

ih u djevojačke prozore ili na kapiju, a 

nerijetko je razbacanog perja bilo posvuda 

ispred kuće pa je “mat’ imala šta 

vidit’ ujutro kad se digne”. Djevojka je 

morala pokazati kako je marljiva i pomesti 

perje prije nego što “selo vidi”. 

I napokon, dika svake prave šokačke 

sobe - narediti krevet. Ispod su perine 

i jorgani, gore šlingane i necane ponjave 

i ponjavac pa jastuci od metera. 

Jastuci su, uz ruho, pokućstvo i dukate 

bili sastavni dio djevojačke otpremnine. 

Prema tradicijskim, nepisanim pravilima 

trebalo ih je biti šest. Prilikom mladenkine 

selidbe u novi dom ponosno su 

pokazivani cijelom selu - “odjeveni” u 

šlingane ili necane jastučnice. Šokački 

jastuk priča izvornu hrvatsku priču. Sobom 

nosi ljepotu naših običaja koji se 

polako zaboravljaju. Svojom kvalitetom, 

ruralnošću, ali i postavom ekskluzivnog 

suvenira koji će nas zasigurno dostojanstveno 

prezentirati u EU, jer već sada 

osvaja nagrade. Za najbolji suvenir na 

Eko-etno sajmu 2006. na Zagrebačkom 

velesajmu, na sajmu hrvatskih suvenira 

u Osijeku, i dalje gdje god ga vide, ljudi 

ga zapamte i prisjete se nekih lijepih 

narodnih običaja slavonskog sela. 

Šokački jastuk prati eksluzivno pakiranje 

uz koji je promidžbeni DVD i letak preveden 

na pet svjetskih jezika kako bi se 

ljepota slavonskog ruha pronijela izvan 

granica domovine. Sa željom da Hrvati 

imaju svoj autentični hrvatski dar koji će 

strancu predočiti ljepotu šokačkog ruha, 

boja, veza, šlinge, ljepotu Hrvatske. 

Tekst i snimke: Ivana Rora 


Rapska torta 

Smatra se da je rapska torta prvi put 

poslužena 1177. godine i to papi 

Aleksandru III. prilikom blagoslova 

rapske katedrale Uznesenja Marijina, 

ali sigurno je da se radila kao specijalitet 

za vrijeme vladavine Venecije prije 

više od tristo godina u kućama bogatih 

rapskih patricija. Prije stotinjak godina 

ovu jedinstvenu rapsku slasticu radile 

su časne sestre u samostanu sv. Antuna 

Padovanskog, a nešto kasnije i benediktinke 

iz samostana sv. Andrije i to 

po narudžbi. Originalni, tajni recept sa 

svim detaljima koje je potrebno znati 

za izradu ovog vrhunskog slastičarskog 

specijaliteta, znale su stare Rabljanke i 

škrto ga prenosile dalje, pa je on danas 

poznat tek nekolicini onih koje ga izrađuju 

u rijetkim i svečanim prilikama. 

Nekada rezervirana samo za uglednike 

i bogate građane, rapska torta danas 

je postala najoriginalniji suvenir otoka 

Raba i tako prenjela dašak rapske tradi- 

cije i povijesti u mnoge krajeve svijeta. 

Klasičan recept u gramima ne postoji, a 

za dobru rapsku tortu najvažnije je iskustvo 

u izradi. Osim jaja i šećera u smjesu 

dodajemo nešto mljevenih pinjola i 

gorkih badema, limun, naranču te začinimo 

maraskinom kojim aromatiziramo 

i tijesto. Za vrhunsku izradu potrebno 

je i mnogo više, a ponajprije iskustvo i 

strpljenje, jer cjelokupni postupak izrade 

traje nekoliko dana. Mnogi se začude 

kada vide rapsku tortu koja uopće nije 

nalik klasičnim tortama, a tradicionalno 

se i od davnina radi u obliku puža i u 

obliku “štangica”. Iako se rapska torta 

izrađuje već stoljećima, tek u posljednje 

vrijeme uz pomoć turističkih zajednica 

i Grada Raba, ona zauzima mjesto 

prvoklasnog, autentičnog i originalnog 

suvenira tog otoka. Ona je danas nezaobilazan 

dio prilikom predstavljanja Raba 

na turističkim sajmovima. 

Tekst i snimka: Dora Belamarić

Povijest fotografije u Hrvatskoj ispisivale 

su podjednako žene kao i muškarci. 

Branka Hlevnjak u katalogu izložbe 

Žene fotografi naziva to stvaranjem 

vizualne memorije vremena. Ova izložba 

mogla se u Cro Art Photo klubu pogledati 

od 8. do 29. ožujka 2007. Udjel žena 

u stvaranju povijesti hrvatske fotografije 

jest “manji, ali ne zato minorniji”, 

naglašava B. Hlevnjak, autorica knjige 

Prilozi povijesti hrvatske fotografije 

– Fotografkinje 1870. – 2000., koja je 

ujedno i povod ovoj izložbi. Nevelik prostor 

Kluba uvjetovao je broj prezentiranih 

autorica i njihovih djela pa je stoga 

riječ tek o malom isječku bujnog stvaralaštva. 

Kratka šetnja kroz fotografsko 

stvaralaštvo žena ukazuje na širok raspon 

odnosa spram fotografskog medija, ali i 

različite poetike autorica. Izbor koji je 

Branka Hlevnjak učinila za ovu izložbu 

uvjetovan je praktičnim razlozima, jer 

nisu svi fotografski opusi bili dostupni. 

Od prve hrvatske uspješne profesionalke 

Tonke Vajde Kulčar do Mare Bratoš 

i Ivane Žiljak, Branka Hlevnjak uspjela 

je napraviti sažet, ali reprezentativan 


ŽENE FOTOGRAFI 

presjek kroz stvaraštvo hrvatskih fotografkinja 

dvadesetoga stoljeća. Među 

najzanimljivijim osobnostima svakako 

su Andriana Škunca, koja svoj vrhunski 

pjesnički senzibilitet uspješno iskazuje i 

u mediju fotografije, Marija Braut, Zlata 

Vucelić, Slavica Subotić, Mare Milin, Iva 

Babaja…Zapravo je riječ tek o natuknicama 

koje upozoravaju da fotografkinje 

zaslužuju puno više pozornosti no što im 

je ova izložba mogla pružiti. 

Ružica Cindori 


87


Branding Hrvatske – jesmo li 

svjesni svojih ljepota? 

Što je to branding? 

Brand je prema svojoj definiciji ime, 

izraz, dizajn, simbol ili bilo koje drugo 

svojstvo nekog proizvoda koje razlikuje 

naš proizvod ili uslugu od nečijeg proizvoda 

ili usluge. Brand identificira naš 

proizvod i štiti potrošača od pokušaja 

konkurencije da svoj proizvod prikažu 

kao jednak našemu. Brand treba stvoriti, 

a nakon toga i održavati njegove stečene 

vrijednosti, te ih konstantno poboljšavati. 

Možemo reći da brand uključuje cijeli 

88 


niz očekivanja koji se dovodi u vezu s 

određenim proizvodom ili uslugom, a 

koji se javlja u mislima ljudi. 

Branding geografskih područja (gradova, 

regija, država…) je proces u kojem države 

(regije, gradovi) aktivno za sebe stvaraju 

jedinstveni i konkurentni identitet 

radi što kvalitetnijeg pozicioniranja na 

tržištu kao poželjnih odredišta za turizam, 

trgovinu, investicije… Branding je 

izuzetno važan u stvaranju slike neke dr- 

žave, a naročito kad se radi o tako maloj 

i mladoj zemlji kao što je Hrvatska. 

Branding Hrvatske 

Branding Hrvatske u početnoj je fazi 

razvoja, ali je potreba za njim sve istaknutija 

u našoj zemlji i tim pitanjem se 

zadnjih godina počelo ozbiljno baviti. 

Temelj svake ozbiljne studije, a tako i 

u ovom pogledu je istraživanje tržišta. 

U novije se vrijeme, kako branding sve 

više jača, sve više razvijaju i nove istraživačke 

metode, kojima se mjere snage 

i slabosti brandova, utvrđuje njihova 

pozicija na tržištu i pronalaze metode 

za povećanje lojalnosti potrošača koja 

u konačnici vodi do stvaranja snažnog 

branda. Istražiti mišljenje potrošača, potencijalnih 

potrošača ili pak konkurenata 

iznimno je važno, jer ono što mi mislimo 

o sebi samima, nije najčešće jednako 

onome kako nas drugi doživljavaju. 

Rezultati istraživanja koje je agencija 

Media net provela 2002. godine među 

stranim diplomatskim predstavnicima u 

Hrvatskoj, na temu slike Hrvatske, pokazali 

su da se nas u svijetu i 16 godina 

od osamostaljena, najviše prepoznaje po 

ratu. Nakon toga su slijedile prirodne 

ljepote, sportski uspjesi naših sportaša, 

političko djelovanje, kulturna baština i 

povijest... 

Iz rečenog je jasno da je naš primarni 

cilj skinuti sa sebe hipoteku nesigurne 

zemlje u kojoj se vodio (ili se za neke 

još vodi) rat, i kreirati identitet suverene, 

moderne države koja sigurnim putem 

kroči k svojim europskim ciljevima, pridržavajući 

se svih standarda koje nalaže 

Europska unija. 

Ljepota hrvatske obale poznata je diljem 

svijeta. No, mnogo je država u 

svijetu koji imaju prekrasnu obalu. Kako 

se razlikovati? Koje su to naše poredbene 

prednosti? Ovo su pitanja kojim se 

ozbiljno treba pozabaviti, jer sunce i 

more, već dugo znamo, sve zahtjevnijem 

turistu više nije dovoljno. Još jedno 

važno pitanje - koji je naš primarni cilj u

određivanju identiteta? Profilirati se kao 

turistička zemlja? Ili kao zemlja idealna 

za strane investicije? Pogrešno bi bilo 

identitet graditi isključivo na turizmu, 

jer Hrvatska ima za ponuditi još mnogo 

toga. Ključ uspjeha u svakom poslu pa 

tako i u brandingu je biti jedinstven i 

kvalitetan, razlikovati se od drugih te 

pravovremeno i objektivno shvatiti svoje 

osnovne kvalitete i prednosti i na temelju 

toga stvarati kvalitetan brand. Bogata 

kulturna baština, tradicija, ljepota okoliša, 

očuvana priroda, hrvatski velikani, 

bogata gastronomska ponuda i raznolikost, 

vrhunski sport, gospodarstvo... tek 

su neke od kvaliteta na kojima Hrvatska 

mora graditi svoj imidž. 

Evo nekih od mnoštva hrvatskih 

konkurentskih prednosti 

na kojima se može ili mora 

temeljiti branding Hrvatske. 

Prirodne ljepote 

Razvedena obala s 1185 

otoka, hridi i grebena, svaka 

regija koja priča priču za 

sebe... Dalmacija, dio jadranske 

Hrvatske koji je od 

davnina zbog svojih prirodnih 

ljepota pobuđivala interes 

osvajača. Uz prekrasnu 

obalu i čisto more, Dalmacija 

plijeni i ljepotom svojih gradova 

– Split, Šibenik, Zadar, Dubrovnik 

jedni su od većih, a osim ljepote mogu 

se podičiti i arhitekturom te brojnim 

spomenicima kulture od kojih su mnogi 

pod zaštitom Uneska. Manja mjesta 

plijene svojom arhaičnom arhitekturom, 

kamenom i tradicijom te mirom i predstavljaju 

idealni odmak od stresne svakodnevnice. 

Ni unutrašnjost Dalmacije nije 

ništa manje interesantna s mnoštvom 

povijesnih građevina kojima odiše duh 

bogate prošlosti... 

Istra, najveći jadranski poluotok i biser 

turizma, čiji su glavni nositelji gradovi 

na obali – Opatija, Rovinj, Poreč, Umag 

a pozornost svakako zaslužuju i gradići 

u unutrašnjosti nastali na vrhovima brežuljaka, 

među kojima se ističe Hum, kao 

grad s najmanjim brojem stanovnika u 

svijetu (17, prema popisu stanovništva 

iz 2001. godine). 

Središnja Hrvatska područje je koje zavodi 

atraktivnim dvorcima, crkvama, 

klijetima i ostalim spomenicima kulture, 

te bogatom kulturnom baštinom. Od 

gradova posebno se ističe barokni grad 

Varaždin – “mali Beč”, koji privlači ljepotom 

svoje iznimne spomeničke i kulturne 

baštine. 

Očuvanost i autentičnost hrvatske prirode, 

kulture i arhitekture iz prošlih stoljeća 

velike su komparativne prednosti koje 

svakako valja istaknuti. 

Hrvatska je zemlja koja se zbog ljepote 

i očuvanosti prirode može pohvaliti sa 

čak 8 nacionalnih parkova i 10 parkova 

prirode. Uz prirodne ljepote nemoguće 

je ne spomenuti čistoću okoliša, te posebno 

vode. U većini europskih zemalja 

postalo je gotovo nezamislivo piti vodu 

iz slavine. Hrvatska je u tom pogledu je- 

dna od rijetkih zemalja u Europi i svijetu 

u kojoj je voda ekološki čista i pitka, te 

je ima u velikim zalihama. 

Kulturna baština 

Bogatstvo nošnji i plesova, raznolikost i 

ljepota narodne glazbe... Festivali dalmatinskih 

klapa, Sinjska alka, Ðakovački vezovi, 

Vinkovačke jeseni, Filmski festival 

u Puli... brojne su to manifestacije koje 

tvore snažni kulturni identitet Lijepe 

naše. No, pitanje je koliko ih dobro prezentiramo. 

U moru komercijalnih suvenira 

kao da smo posljednjih godina izgubili 

one izvorne, hrvatske poput paške čipke, 

dalmatinskog pršuta, slavonskog kulena, 

narodnih nošnji i vezova... 

Hrvatski proizvodi 

Iako je Hrvatska mlada zemlja, u kojoj 

još uvijek nisu sanirane sve posljedice 

rata, hrvatsko gospodarstvo i proizvodnja 

sve više jača, a to je rezultiralo i mnogim 

kvalitetnim domaćim proizvodima. No, ti 

proizvodi, prepoznati u domovini kao i u 

zemljama regije, tek moraju izboriti svoje 

mjesto na zahtjevnim konkurentnim 

svjetskim tržištima. A dobra slika zemlje 

podrijetla pomaže lakšem plasmanu na 

svjetska tržišta. Tako su rezultati istraživanja 

PGM – Product group manager 

agencije Prizma istraživanja, kojim se 

mjeri snaga robnih marki, provedenog 

krajem 2005. godine na uzorku od 1000 

ispitanika u dobi od 18 – 65 godina u 

Hrvatskoj, pokazala da hrvatski potrošači 

najkvalitetnijim proizvodima drže 

upravo hrvatske proizvode (48%), zatim 

proizvode iz Austrije (41%), Slovenije 

(18%), Italije (15%) te proizvode međunarodnih 

tvrtki (13%). 

Pričajući o hrvatskim proizvodima 

ne možemo a ne 

osvrnuti se na kravatu. Unikatni 

hrvatski proizvod koji 

koriste muškarci u cijelom 

svijetu, proizvod bez kojeg 

je nezamisliv današnji 

suvremeni muškarac i biznismen. 

Skromno, Hrvati 

su tu činjenicu dugo držali 

za sebe. Tek je posljednjih 

godina pokrenuta inicijativa 

brandiranja kravate kao 

originalnog hrvatskog proizvoda, 

s akcijama poput 

instalacije “Kravata oko 

Arene” koja je provedena 

u Puli 18. listopada 2003. godine. No 

inicijativa ne smije stati na jednoj akciji 

jer je kravata jedan od rijetkih hrvatskih 

izvornih brandova koja je polučila toliki 

uspjeh u svijetu. 

Ovo je tek jedan dio konkurentskih prednosti 

naše zemlje. Ono što je neophodno 

u stvaranju čvrstog imidža zemlje je 

definirati ciljeve i na tome graditi strategiju 

brandinga. Nije subjektivno tvrditi 

da Hrvatska ima mnogo toga ponuditi, 

samo treba kvalitetnom strategijom to 

prikazati svijetu i postati prepoznatljiv 

brand, odnosno idealna destinacija za 

turizam, investicije i za trgovinu... No, 

moramo biti svjesni kako je kreiranje 

branda a naročito branding zemlje dugotrajan 

proces koji zahtijeva kako ljudsko 

znanje i dobar menadžment tako i velika 

materijalna ulaganja, te strpljenje i praćenje 

trendova. Pred hrvatskim stručnjacima 

veliki je, ali i nadasve interesantan 

i ambiciozan projekt u kojem će, sigurni 

smo, uspjeti. 

Tekst i snimke: Nikola Bilandžija 

EKO REVIJA 89 

eco review


Rakovi na hrvatskim 

poštanskim markama 

Hrvatska je pošta 15. ožujka izdala 

novu seriju prigodnih poštanskih 

maraka “Hrvatska fauna”. Ovogodišnja 

fauna predstavljena je motivima jastoga, 

škampa i riječnog raka - dugorepih desetonožaca 

koji obitavaju u vodama Hrvatske. 

Za razliku od navedenih morskih 

vrsta koje se još uvijek slobodno love, 

riječni su rakovi u Hrvatskoj zaštićeni 

zakonom zbog degradacije staništa te 

drugih nepovoljnih utjecaja na njihovu 

populaciju. 

Riječni ili plemeniti rak (Astacus astacus) 

Riječni rak jedna je od četiri autohtone 

vrste slatkovodnih deseteronožnih rakova 

iz porodice Astacidae. Rasprostranjen 

je u čistim vodama rijeka i jezera 

te uz obalu među vodenom vegetacijom. 

U Hrvatskoj nastanjuje vode savskog i 

dravskog sliva, a unesen je i u pojedine 

rijeke jadranskog sliva. Riječni rak rijetko 

naraste veći od 15 cm dužine. Površina 

tijela mu je prekrivena čvrstim oklopom 

(egzoskeletom) tamnosmeđe ili maslinasto 

zelene boje. U toplije doba godine 

rak se “presvlači” – odbacuje stari oklop, 

raste u duljinu, pa ponovno izgrađuje 

novi čvrsti egzoskelet. Vrh glave mu je 

produljen u šiljak ili rostrum, a glava je 


srasla s prsima u, tzv. glavopršnjak, iza 

kojeg slijedi zadak. Na prsnom dijelu tijela 

ima pet pari nogu hodalica, od kojih 

prvi par čine velika i široka kliješta bradavičaste 

površine. Kliješta su u mužjaka 

uvijek veća nego u ženki. 

Riječni rakovi su noćne životinje, žive 

na ilovastom i šljunkovitom dnu, a mogu 

opstati samo u čistom okolišu. Danas je 

ova vrsta ugrožena velikim količinama 

otpadnih tvari u vodenim ekosustavima, 

regulacijom vodenih tokova i prekomjer- 

nim nekontroliranim izlovom. Dodatno 

ga ugrožavaju i strane (američke) vrste 

rakova unesene u Europu koje često 

sa sobom nose opasnu bolest – račju 

kugu, na koju su same otporne. Osim 

toga, američke su vrste agresivnije od 

autohtonih europskih, pa ih u borbi za 

prostor i hranu istiskuju iz njihovih staništa. 

U posljednjih petnaestak godina 

riječni je rak nestao iz mnogih hrvatskih 

rijeka, stoga je u Hrvatskoj strogo zaštićena 

vrsta (Narodne novine, broj 70/05 

i 7/06), što znači da ga je zabranjeno 

uznemiravati, loviti ili ubijati. Zaštićen 

je i na europskoj razini – zbog prorijeđenosti 

je proglašen rijetkom i ugroženom 

vrstom i uvršten u Crvenu knjigu IUCN-a 

(International Union for the Conservation 

of Nature and Natural Resources ili 

Međunarodna unija za očuvanje prirode 

i prirodnih izvora), kao i u Apendiks 

broj III Bernske konvencije, po kojem 

je njegovo iskorištavanje pod strogom 

nadzorom svake države. 

Jastog (Palinurus elephas) 

Jastog je vrsta dugorepog morskoga raka 

iz porodice Palinuridae. Rasprostranjen 

je u Atlantskom oceanu (od Norveške na 

Motivi: jastog 1,80 kn • riječni rak 2,80 kn • škamp 2,30 kn 

Autori: Ana Žaja-Petrak i Mario Petrak, dizajneri iz Zagreba; Naklada: 200 000 x 3 (od toga 10 000 karneta x 10) 

Datum izdanja: 15.3.2007.; Marke su izdane u arcima od 20 maraka i karnetima od 10 maraka. 

sjeveru do Azorskih otoka na jugu), u 

zapadnom Sredozemlju te Jadranskom 

i Egejskom moru. U Hrvatskoj se može 

naći duž cijelog obalnog dijela Jadrana, 

a najviše u bistrom, slanijem moru, na 

dubinama od 5 do 70 metara, iako su 

nađeni i na većim dubinama, čak do 160 

metara. 

Jastog je uz hlapa najveći jadranski rak; 

nalikuje hlapu, ali mu se prve grudne 

noge nisu razvile u jaka kliješta, a stražnja 

su mu ticala vrlo dugačka, duža od 

tijela. Tijelo odraslih jastoga prekriveno 

je debelim oklopom narančaste boje, koji 

povremeno “presvlači”. Odrasle jedinke 

obično su dugačke između 40 i 50 cm 

i teške 6 do 8 kg. Mužjaci su veći od

ženki. Jastog živi na obraslu stjenovitom 

dnu gdje se skriva po udubinama. Kreće 

se hodajući po morskom dnu, no može i 

plivati. Prehrana mu se uglavnom temelji 

na bodljikašima, mekušcima (puževima 

i školjkašima), ličinkama kozica, kolutićavcima, 

mahovnjacima i algama. Meso 

jastoga je gastronomska poslastica, vrlo 

cijenjeno i skupo. U Hrvatskoj je jastog 

još uvijek relativno česta vrsta, premda 

ugrožena sve većim izlovom. Brojnost 

populacije stalno se smanjuje što se vidi 

u smanjenom ulovu i prosječno manjoj 

duljini ulovljenih jastoga. Razlozi tomu 

su mnogobrojni: od prekomjernog izlova 

do promjene ekoloških uvjeta na njihovim 

staništima. 

Škamp (Nephrops norvegicus) 

Škampi su manji dugorepi rakovi iz porodice 

hlapova - Nephropidae. Žive na 

muljevitom dnu, glinovitog sastava, u 

Atlantskom oceanu (od Islanda na sjeveru 

do Portugala i Maroka na jugu), 

Sredozemnom i Jadranskom moru. U Jadranu 

su najgušće populacije zabilježene 

uz otok Jabuku, u Velebitskom kanalu, 

na Kvarneru i Kvarneriću. Najčešće žive 

na dubinama od 200 do 800 m, ali ih se 

može naći i u plićim dijelovima. Kopaju 

rupe u muljevitu dnu promjera 10 cm, 

duge oko jedan metar, a zadiru od 20 

do 30 cm u dno. Škampi u nastambama 

borave tijekom dana, a u sumrak izlaze u 

potragu za hranom. Na većim dubinama, 

s manje svjetlosti, aktivni su i danju. 

Po dnu se kreću hodajući, ali su i dobri 

plivači. Tijelo škampa je izduženo, 

narančasto-ružičaste boje. Glava i prsa 

su povezana u nesegmentirani glavopršnjak, 

dok se rep sastoji od dobro vidljivih 

kolutića, a završava lepezastim 

repom koji mu pomaže pri plivanju. Prva 

tri para nogu na prsima nose kliješta, a 

prvi par kliješta je uzak, vrlo dugačak i 

trnovit. Ženke škampa narastu do 17 cm, 

a mužjaci do 25 cm. 

Gustoća populacije ovisi o fizičkim osobinama 

dna (je li pogodno za kopanje 

rupa), o klimi (temperaturi vode i jačini 

valova), o izlovu na određenom području 

i sl. Osim što su predatori za životinje 

manje od sebe, sami su plijen mnogih 

riba. Meso škampa vrlo je cijenjeno, stoga 

mu je najveći neprijatelj čovjek. 

Edita Gregurić Cvenić 


Koliko vrsta mrava 

ima u Hrvatskoj? 

Mravi su jedna od najzanimljivijih 

skupina kukaca o kojima su filozofska 

djela pisali još grčki filozofi. Ljude 

je oduvijek privlačila savršena organizacija 

njihove zajednice, koju su detaljno 

proučavali i u mnogim je elementima 

željeli primijeniti u praktičnom životu. 

Iako sliče termitima, mravi pripadaju 

opnokrilcima i srodni su drugim zadružnim 

opnokrilcima, kao što su pčele i 

ose. Žive posvuda na Zemlji, gdje šire 

biljne sjemenke što zovemo mirmekohorija, 

čak i vrše oplodnju. Rjeđe se zna 

da u njihovim mravinjacima, koji mogu 

dosegnuti i 6 m, uz mrave obitava specijalizirana 

mirmekofilna fauna, posebno 

kornjaši i ravnokrilci. 

Znanstveno istraživanje mrava u Hrvatskoj 

počinje još polovicom 19. stoljeća 

kad prvi popis naših mrava objavljuje 

bečki mirmekolog Gustav Mayr 1855. 

godine u djelu Formicina austriaca, 

koje obuhvaća područje tadašnje Austro-Ugarske. 

Ipak, prva vrsta mrava iz 

Hrvatske opisana je još 1853. iz Zadra, 

pod imenom Acrocoelia mayri, a sakupio 

ju je ruski entomolog grof Alexander 

Manderstjerna. Od brojnih entomologa 

koji istražuju naše mrave moramo 

istaknuti domaće. S kraja 19. stoljeća: 

zagrebački profesor Antun Korlević, za- 

darski Mihajlo Katurić i splitski Rikardo 

Gasperini; te prve polovice 20. stoljeća: 

rođeni zadranin Joseph Müller i zagrebački 

profesor Vatroslav Vogrin. Danas, 

nažalost, nemamo u Hrvatskoj nijednog 

mirmekologa. 

Objedinjujući literaturne podatke i materijal 

iz dostupnih zbirki, slovenski 

entomolog Gregor Bračko napravio je 

pregled mrava u Hrvatskoj. Iako je naša 

zemlja u odnosu na većinu susjednih 

slabije istražena, utvrđeno je čak 140 

vrsta svrstanih u 6 potporodica i 36 rodova. 

To je znatno veći broj od susjedne 

Slovenije (118) i Mađarske (101), ali 

znatno manje od Italije (226), dok je u 

Europi do sada utvrđeno oko 800 svojti. 

Posebno je mravima bogata Dalmacija iz 

koje su opisane neke endemične vrste: 

Solenopsis wolfi s Hvara i Temnothorax 

pelagosanus s Palagruže. 

Daljnjim istraživanjima možemo očekivati 

nove vrste mrava za faunu Hrvatske, 

pa i svojte nove za znanost. Naši 

su mravi faunistički vrlo zanimljivi, ali 

i vrlo korisni, pa ako slučajno i zgazimo 

ponekoga, svakako čuvajmo i zaštitimo 

mravinjake. 



91


TSUNAMI – VALOVI UBOJICE 

Nema tome tako davno. U nedjelju, 

26. prosinca 2004. godine svijet je 

šokirala vijest o tragičnom događaju koji 

je zahvatio Južnu Aziju. Do kraja dana 

150.000 ljudi bilo je mrtvo ili je nestalo, 

dok su milijuni ostali bez domova 

diljem 11 zemalja, čineći to jednim od 

najdestruktivnijih tsunamija u povijesti 

čovječanstva. 

Tsunami je japanska riječ koja u doslovnom 

prijevodu znači “veliki lučki val”. 

Često se naziva i plimni val, kao rezultat 

podvodnog potresa. Tsunami su, naime, 

dugi valovi prouzročeni tektonskim pomicanjem 

ploča morskog dna. 

Najrazorniji poznati tsunami u 

povijesti bio je izazvan erupcijom 

vulkana Krakatau na Sundskim 

otocima 1883. godine. 

Za potres koji je prouzročio 

tsunami u Indijskom oceanu 

2004. godine procijenjeno je 

da je oslobodio energiju poput 

23.000 atomskih bombi na Hiroshimi 

(prema U.S. Geological 

Survey). 

Goleme snage koje su se tisućama 

godina budile u unutrašnjosti 

Zemlje oslobodile su se 

26. prosinca, silovito tresući 

zemlju i praveći serije valova 

ubojica koji su se brzinom zrakoplova 

širili po Indijskom oceanu. Epicentar 

od 9,0 veličine potresa nastao je ispod 

Indijskog oceana pokraj zapadne obale 

Indonezijskog otoka Sumatra, prema 

U.S. Geological Survey koji prati potrese 

širom svijeta. Nasilni pokreti Zemljine 

kore, poznati kao tektonsko pomicanje 

ploča, dislocirali su enormnu količinu 

vode, šaljući snažne goleme valove u 

sve smjerove. Potres je bio rezultat iskliznuća 

djelića Zemljine kore poznatijeg 

kao Indijska ploča ispod dijela nazvanog 

Burmina ploča. Taj proces se odvija već 

cijelo tisućljeće, jedna ploča gura drugu 

dok nešto ne popusti. Rezultat 26. prosinca 

bio je raspuknuće više od 1.000 

kilometara dugo, premještajući morsko 

dno preko tog prijeloma 10 metara horizontalno 

i nekoliko metara vertikalno. To 

i ne zvuči tako strašno, ali trilijuni tona 

kamenja i kamenih stijena koji su se po- 


makli uzduž stotina kilometara uzdrhtali 

su planet pod najsnažnijim potresom koji 

se dogodio u zadnjih 40 godina. Iznad 

poremećenoga morskog dna, ogromne 

količine oceana su se dislocirale uzduž 

linije raspuknuća, čineći jedan od najsmrtonosnijih 

prirodnih fenomena: tsunami. 

Satima su smrtonosni valovi izbijali 

iz zone epicentra i udarali u obalu 11 

zemalja Indijskog oceana, grabeći ljude 

u more, potapajući sve i demolirajući 

imanja od Afrike do Tajlanda. 

Tsunamiji su bili relativno rijetki u Indijskom 

oceanu, bar u sjećanju čovje- 

čanstva. Oni prevladavaju u Pacifiku. Ali 

svaki ocean je prouzročio pošast. Upravo 

zbog toga mnogo zemalja je u opasnosti. 

Tsunami u Indijskom oceanu prevalio je 

čak 5.000 km do Afrike, dovoljno snažan 

da ubije i uništi sve pred sobom. 

Tsunami može biti manji od 30 cm visine 

u odnosu na površinu otvorenog oceana, 

što je razlog zašto ih pomorci ne primjećuju. 

Ali snažni impulsi energije putuju 

kroz ocean stotine milja na sat. Jednom 

kad tsunami stigne do plitke vode blizu 

obale on uspori. Gornji dio vala kreće 

se brže od donjeg uzrokujući dramatičan 

porast mora tzv. valove ubojice. Tsunami 

u Indijskom oceanu je prema novinskim 

izvještajima izazvao valove visoke 15 

metara. Svjedoci su to brzo nadiranje 

oceana opisali kao snažnu rijeku ili poplavu. 

Tsunami može prodrijeti u kopno više od 

300 metara. Enormna snaga i količina 

vode briše sve pred sobom. Oni dolaze 

u serijama valova od kojih prvi ne mora 

biti i najopasniji. Razmak između valova 

može biti od 5 minuta do 1 sata. Čak 

1/3 ljudi stradalih u Indijskom oceanu 

bila su djeca od kojih mnoga nisu 

bila dovoljno snažna da se odupru snazi 

vode. Svjedoci kažu da je nadolaženje 

valova ubojica zvučalo kao buka teretnih 

vlakova ili mlažnjaka. Na nekoliko 

mjesta tsunami se pojavio kao ubrzano 

povlačenje oceana. Preživjeli su tvrdili 

da nikada nisu vidjeli da se more može 

toliko povući otkrivajući nikada prije 

viđeno morsko dno, nasukane 

ribe i brodove na pijesku. Takav 

prizor je potakao znatiželju 

u ljudima pa su mnogi istrčali 

na otkriveno morsko dno. Drugi 

pak, koji su znali što znači 

to povlačenje oceana, potrčali 

su na povišeno tlo, okupljajući 

obitelj i prijatelje, pokušavajući 

upozoriti ljude privučene takvim 

prizorom. Stručnjaci kažu 

da povlačenje oceana može 

pružiti 5- minutno upozorenje 

za bijeg i potragu za povišenim 

područjima. To je moglo 

biti dovoljno vremena da se 

spasi mnogo ljudi koje je ubio 

tsunami 2004. godine da su samo znali 

što im je činiti. Valovi ubojice su napali. 

Činilo se da su i životinje osjetile da se 

sprema velika katastrofa. Mnogi ljudi su 

izjavili kako su vidjeli životinje u potrazi 

za povišenim područjima. Vrlo malo tijela 

životinja je pronađeno. Dan strave je 

završio. Gdje se na početku dana odvijao 

normalan život na egzotičnim plažama, 

milijuni ljudi su se suočili sa okrutnom 

stvarnošću – smrću. 

Uskoro se širom svijeta pročulo za veliku 

katastrofu i patnju koje su izazvale 

potporu i pomoć za sve ljude stradale 

tog kobnog 26. prosinca. …..A duboko 

ispod oceana, na izvoru velikog potresa i 

tsunamija, zemljine tektonske ploče nastavile 

su svoje bezobzirno guranje koje 

će jednoga dana opet pretvoriti svoju 

energiju u novi tsunami. 

Srđana Piasevoli

ŠTO JE BIOPIRATSTVO? 

Vandana Shiva: Biopiratstvo: krađa 

prirode i znanja. Orig. Biopiracy. 

Preveo Igor Grbić. Zagreb 2006. 

Prvi patent na živi organizam odobren 

je 1971. godine zaposleniku tvrtke 

General Electric Anandu Mohanu Chakravartyju 

na bakteriju pseudomonas, 

nastalu presađivanjem gena iz tri vrste 

bakterija. Ova odluka bila je presedan 

koji je omogućio patentiranje biljaka i 

životinja, živih organizama kojima su 

svojstva promijenjena genetskim inženjeringom. 

Jedan od primjera je bik 

Herman “proizveden” u laboratorijima 

tvrtke Gen Pharm. Ovaj bik ima ljudski 

gen za stvaranje mlijeka s ljudskom bjelančevinom. 

Pravne institucije su se pobrinule 

da patentiranje bude legalno prihvatljivo, 

no što je s etičkim načelima? 

Vandana Shiva dosljedna je i radikalna u 

kritici ne samo ovakvih postupaka i biotehnologije 

u cjelini, već samog ustroja 

svjetske ekonomije i trgovine, odnosno 

globalizacije. Ona je jedna od vodećih 

svjetskih ekoloških aktivistica, voditeljica 

Međunarodnog foruma o globalizaciji, 

ravnateljica Istraživačke zaklade za znanost, 

tehnologiju i upravljanje prirodnim 

resursima, dobitnica alternativne Nobelove 

nagrade za mir. Rođena je u Sjevernoj 

Indiji 1952. godine, a studirala je 

fiziku. Među ostalim, napisala je knjige 

Preživljavanje (1989.), Nasilje zelene revolucije 

(1992.), Monokulture uma: bioraznolikost, 

biotehnologija i poljoprivreda 

(1993.), Ukradena žetva: preotimanje 

svjetskih zaliha hrane (2000.), Zaštita 

ili krađa? Kako razumjeti intelektualno 

vlasništvo? (2001.), Ratovi za vodu: privatizacija, 

zagađivanje i profit (2002.). 

Iako je kod nas prevedena i objavljena 

tek prošle godine, knjiga Biopiratstvo 

datira iz 1997. Kratak predgovor za knjigu 

napisao je dr. Marijan Jošt. 

“Genetsko inženjerstvo i patenti na život 

krajnji su izraz procesa komercijalizacije 

znanosti i pretvaranja prirode u potro- 

šnu robu (…). Uspon redukcionističke 

znanosti omogućio je da se priroda proglasi 

mrtvom, inertnom i bezvrijednom. 

Stoga je omogućio i eksploataciju prirode 

i vlast nad njom, a da se uopće ne 

osvrne na društvene i ekološke posljedice.” 

A Vandana Shiva analizira upravo 

te razorne posljedice u zemljama Trećeg 

svijeta i svojoj domovini Indiji. Korijene 

zapadnjačkog ekspanzionizma autorica 

smješta u 1492. godinu, kad je Kristofor 

Kolumbo krenuo otkrivati i osvajati svijet. 

Godinu dana kasnije papa Aleksandar 

VI. jednim je ukazom (ili patentom, tj. 

darovnom bulom) sve otkriveno kopno i 

otoke dodijelio Izabeli Kastiljskoj i Ferdinandu 

Aragonskom. Vandana Shiva taj 

postupak smatra piratskim, jer su zanemareni 

svi narodi koji su na tom području 

živjeli, njihova se zemlja tretirala kao 

nenaseljena, a oni su smatrani divljacima 

bez ikakvih prava, koji su se kolonizirali 

i istrebljivali. Današnje industrijsko vlasništvo 

temeljeno na patentima potječe 

iz francuskog Zakona o patentima koji je 

stupio na snagu 1791. godine. Riječ je o 

subjektivnim pravima na intelektualnim 

(duhovnim) tvorevinama. Zašto današnju 

praksu patentiranja i na njoj zasnovana 

prava na intelektualno vlasništvo smatra 

suvremenim piratstvom, Vandana Shiva 

objašnjava na primjerima iz svoje domo- 


vine, basmati riži i stablu nima (Azadirachta 

indica). Kao što je to objasnila u 

razgovoru za Motion Magazine, patente 

smatra novim kolonijalizmom, krađom 

tradicionalnih znanja. Basmati rižu su 

indijski seljaci uzgajali stoljećima prije 

no što ju je kao novi izum patentirala 

kompanija RiceTec, prisvojivši tako ono 

što je bilo kolektivna stečevina jednog 

naroda. Slično se dogodilo i sa stablom 

nima, koje se koristi kao biopesticid i 

lijek. U Indiji se nim u te svrhe upotrebljavao 

više od dvije tisuće godina, 

prije no što su američke i japanske 

tvrtke prijavile petnaestak patenata za 

proizvode na bazi nima. Na taj se način 

potpuno omalovažavaju kreativnost prirode 

i tradicionalne zajednice kao izvor 

znanja o određenim svojstvima biljnih 

vrsta. Vandana Shiva ogorčena je na 

takvu praksu koju štite Trgovačka prava 

na intelektualno vlasništvo (TRIP) pod 

okriljem Općeg sporazuma o carinama 

i trgovini (GATT) i naziva ju biopiratstvom. 

Pojam slobodne trgovine često 

je krinka za nametanje monopola i genetski 

dobivenih proizvoda. Kad je riječ 

o poljoprivredi, biotehnološke kompanije 

prodaju seljacima patentirano hibridno 

sjeme koje nema sposobnost reprodukcije, 

a osim toga pohranjivanje sjemenja 

poljoprivrednicima brani i zakon. Sjeme 

poljoprivrednih kultura sve se više 

pretvara u patentiranu robu zaštićenu 

vlasničkim pravima. Takva praksa ima za 

poljoprivrednike Trećeg svijeta ozbiljne 

političke i ekonomske posljedice. S druge 

strane, Vandana Shiva citira riječi jednog 

bivšeg dužnosnika Međunarodnog društva 

uzgajivača biljaka za zaštitu biljnih 

sorti, koji je najozbiljnije predložio da 

se poljoprivrednicima zabrani pohranjivanje 

sjemena vlastitih kultura, jer “nije 

pravedno da se seljaci služe tim sjemenjem 

i bave komercijalnim uzgojem bez 

plaćanja stanovite provizije”. Ta bi se 

provizija, po njegovom mišljenju, morala 

plaćati industriji sjemenja. Pri tome se 

zaboravljaju tisućljetni napori generacija 

poljodjeljaca da stvore kvalitetno sjeme. 

“Sva ta mahnita vika koja se digla radi 

zaštite patenata u poljoprivredi zapravo 

je smicalica da se stekne nadzor nad bi- 


93

MLADI I OKOLIŠ 

ološkim resursima u poljoprivredi”, kaže 

Shiva. Patentima se zapravo štite interesi 

agrokompanija koje ubiru profit. 

U isto vrijeme, monokulturna poljoprivreda, 

poznata pod sintagmom “zelena 

revolucija”, uništava bioraznolikost. Ona 

provocira izumiranje biljnih i životinjskih 

vrsta, povećava kemijsko zagađenje zbog 

povećane uporabe pesticida i herbicida, 

omogućava biološko zagađenje jer se u 

okoliš oslobađaju genetski modificirani 

organizmi i ujedno odriče bilo kakvu vrijednost 

svim vrstama koje ne generiraju 

neposrednu dobit. Bioraznolikost se 

uglavnom održala u zemljama Trećeg svijeta 

pa su ta prirodna bogatstva na meti 

farmaceutskih i biotehnoloških industrija 

koji u vrijednim genskim i biokekemijskim 

resursima vide novu zlatnu žilu. 

Shiva se bori za pravo lokalnih zajednica 

kojima monopoli u obliku patentiranog 

intelektualnog vlasništva otimaju njihovo 

tradicionalno znanje i osporavaju 

EDUKATIVNA EKO-IGRA 

e dvoji - odvoji” edukativna igra 

“Nkartama, autora Tomislava Lerotića, 

ušla je u finale Index: Avard 2007, najprestižnije 

svjetske nagrade za dizajn koja se 

svake druge godine podjeljuje u Kopenhagenu. 

Lerotićeva edukativna igra čiji je 

cilj promicanje razvrstavanja i odvojenog 

sakupljanja otpada, ušla je među 112 

najboljih koji zadovoljavaju visoke standarde 

Indexa. Opće teme su zdravstvena i 

ekološka održivost, pa se Lerotićeve karte 

uzorito uklopile u propozicije i visoke 

standarde. 

“Ne dvoji – odvoji” je igra kojom se želi 

pokazati da otpad sadrži vrijedne (s)tvari, 

posvijestiti činjenicu da se mnoge od njih 

mogu ponovno upotrijebiti ili reciklirati, 

potaknuti izbjegavanje stvaranja otpada, 

učiti razlikovati vrste otpada, motivirati 

za odvojeno prikupljanje otpada, učiti 

prepoznati opasni otpad i važnost njegovog 

odvojenog prikupljanja te upoznati 

pojedine zakonske odredbe o zbrinjavanju 

otpada koje su otisnute na poleđini karata 

za igru. 

“Nažalost, mnogi sugrađani nemaju priliku 

odvojeno prikupljati, tj. prisiljeni su 

sav otpad odlagati u jednu posudu. Njima 

preporučamo da dopisnicu pošalju odgo- 


prvenstvo u korištenju bioraznolikosti. 

Ona to vidi kao sukob različitih kultura i 

ekonomija, jedne zasnovane na različitosti, 

decentralizaciji i održivosti, a druge 

zasnovane na monokulturama, monopolima 

i neodrživosti. 

Gubi li raznolikost rat protiv globalizacije, 

koju Shiva definira kao “nametanje 

određene kulture svima ostalima”? Ona 

razlučuje tri vala globalizacije. Prvi val 

bila je kolonizacija, koja je obuhvaćala i 

prirodu; tijekom industrijske i znanstvene 

revolucije priroda se počela shvaćati 

kao mrtva tvar kojom se može manipulirati. 

Drugi val globalizacije dogodio se u 

postkolonijalnoj eri, kad se zapadnjački 

pojam “razvoja” počeo nametati svim 

drugim kulturama i društvima. Riječ je o 

netolerantnom svjetonazoru koji ne podržava 

raznolikost, već stvara homogenost 

i jednoobraznost. Kao primjer razvojne 

paradigme Vandana Shiva navodi zelenu 

revoluciju koja je uništila različite poljo- 

vornim osobama u svom gradu kako bi se 

postavili spremnici za odvojeno prikupljanje 

otpada. Odvojenim prikupljanjem smanjujemo 

volumen otpada na odlagalištima, 

štedimo sirovine, energiju, novac te poštujemo 

zakonske odredbe!” ističe Lerotić. 

Svoju igru Lerotić je testirao krajem 2004. 

godine u autobusu za austrijski Liezen, na 

studijskom putovanju kojeg je organizirala 

Splitsko-dalamtinska županija kako bi se 

upoznali sa svjetskim tehnologijama zbrinjavanja 

otpada. Prvi koji je imao priliku 

pokazati svoje znanje je Mario Radevenjić, 

županijski savjetnik za ekologiju. 

“S njim sam testirao prototip i moram priznati 

da mu je teorija više nego poznata. 

Šteta što je nije spreman preslikati i u 

praksu”, kaže Lerotić koji ne propušta priliku 

izraziti nezadovoljstvo planiranim rješenjem 

za zbrinjavanje otpada u Lećevici. 

Osim Lerotićeve igre u užem izboru našao 

se još jedan dizajnerski rad iz Hrvatske 

- vjetrogenerator Ines Vlahović i Mladena 

Orešića. Najbolje dizajnerske radove u 

pet kategorija (tijelo, kuća, posao, igra i 

zajednica) izabrat će stručni žiri u kojem 

su vodeći europski, američki i azijski dizajneri. 

Dominik Strize 

privredne sustave prilagođene različitim 

ekosustavima našega planeta u korist 

monokultura riže, pšenice i kukuruza. To 

je stvorilo ekološke i nacionalne krize u 

zemljama Trećeg svijeta i dovelo do brojnih 

sukoba. Treća globalizacija upravo se 

zbiva pod lozinkom “slobodne trgovine”, 

ali ne one koja ide u korist slobode građana 

ili pojedinih zemalja, već slobode 

međunarodnih korporacija da unosno posluju 

širom svijeta, bez obveze da štite 

opstanak seljaka, poštuju prava radnika 

ili štite okoliš pojedinih zemalja. Ta bezobzirnost 

i beskrupuloznost očigledna 

je u brojnim ekološkim incidentima u 

nas i u svijetu, iako bi bilo nepopularno 

navoditi najsvježije primjere. “Društvena 

dobrobit više se ne priznaje”, gorko zaključuje 

Vandana Shiva, odlučna u borbi 

za očuvanje bioraznolikosti, koja podrazumijeva 

očuvanje kulturne raznolikosti 

i mnoštvenost tradicijskih znanja. 

Ružica Cindori 

Pravila igre: 

U igri sudjeluju najmanje dva, 

a najviše pet igrača. Karte se 

izmiješaju i slože jedna na drugu 

slikom prema gore. Svaki igrač 

dobije osam karata, a ostatak je 

u “kanti” na stolu. Igrači karte 

polože na stol slikom prema gore. 

Igru započima najmlađi igrač koji 

treba pažljivo pogledati svoje 

karte. Ako ima dvije koje pripadaju 

istoj vrsti otpada, uzima ih i 

kaže o kojem je otpadu riječ, npr. 

“odlažem plastiku”. Tada karte 

odloži na sredinu stola naličjem 

prema gore. Ako odloženi otpad 

zaista pripada istoj vrsti, naličje 

odloženih karata mora biti iste 

boje. Sljedeći suigrač u svom 

otpadu također bira dvije karte 

iste vrste i odlaže ih na opisani 

način. Ako igrač pogreškom 

odloži dvije različite vrste otpada 

(poleđine različitih boja!), mora 

iz “kante” uzeti još 2 karte. Ako 

igrač nema dvije vrste istog otpada, 

uzima jednu kartu iz “kante”. 

Igra je završena kad se “kanta” 

isprazni, a pobjednik je onaj tko 

prvi sav svoj otpad odloži odvojeno, 

tj. onaj kojemu je ostalo 

najmanje nerazvrstanog otpada.

Ljiljana Mintoš Svoboda and Lidija 

Tošić: One billionth used beverage 

container returned for recycling (page 3) 

In a little more than a year, citizens have 

returned one billion post-consumer beverage 

containers to collection points, which 

means that a total of 83 000 tons of waste 

packaging has been collected. Before 

the implementation of the new Waste 

Packaging Ordinance, it would take six to 

seven years to collect such a quantity of 

recyclable waste. To mark the Planet Earth 

Day, the Environmental Protection and 

Energy Efficiency Fund awarded Zagreb, 

Split and Vukovar for their efforts in waste 

management. The Head of the Fund Vinko 

Mladineo visited the Superkonzum store 

in Zagreb to award a 5000 kuna check to 

Jelena Čajić, who unsuspectingly came 

to return the billionth, “golden” bottle. On 

that occasion, Mr. Mladineo stressed the 

environmental and economic importance 

of the Ordinance, which contributed 

to the creation of new jobs in the waste 

collection, transport and recycling sectors. 

In the European Commission’s Progress 

Report on Croatia, the new waste management 

system is favorably described and 

the European Commission representatives 

dealing with the environment chapter 

were pleasantly surprised by its swift and 

efficient implementation. The Vukovar 

award ceremony was held at the Velepromet 

store, where young mother Marinela 

Huđik arrived with her 10 months old son 

Ivan to return PET packaging and went 

home with a 3000 kuna voucher. 

Lidija Tošić: HINA and HRT journalists 

win the Velebit Degenija Award (page 4) 

The article “Production of biodiesel launched 

that might be used for fuelling public 

transport” by Marina Bujan won the award 

for the best written report because the 

author has managed, despite the usual 

bleak and stark style of news agencies reports 

and the limitations of space, to cover 

that burning topic accurately and point to 

the fact that Croatia, as a candidate for EUmembership, 

has to cut the consumption 

of traditionally used fossil fuels by 20 % 

and replace it with bio-fuel. The use of renewable 

energy sources is championed 

by Snježana Babić in her TV-feature “Solar 

Energy in EU and Croatia”, televised in the 

HTV’s Eko-zona show. By listing data and 

facts and presenting the achievements of 

more developed countries, the reporter 

has succeeded in conveying the benefits 

to be gained from the use of solar energy. 

Reporter Dubravka Družinec-Ricijaš 

expediently informed the public of the 

environmental disaster that took place 

when a tank truck crashed into a house 

in the village of Palešnik, in the Bjelovar 

area. While reporting from the scene, she 

pointed to the fact that tank trucks pose 

a serious threat to human life and environment. 

Lidija Tošić: The Fund wins acclaim 

from automobile journalists (page 5) 

The Croatian Automobile Journalists Association 

(branch of the Croatian Journalists’ 

Association) held the 13th Car of the Year 

Election HR Auto 2007. This year, the Environmental 

Protection and Energy Efficiency 

Fund has received a special recognition 

for its contribution to the protection of the 

environment. The automobile journalists 

applauded the efficient implementation 

of the new scrap tire and end-of-life vehicle 

management system. HR auto is the 

oldest car-of-the-year election in Croatia, 

which gathers journalists focusing on the 

automobiles and the automotive industry 

from all major magazines, TV and radio 

shows, and on-line magazines. They award 

the Golden, Silver and Bronze Wheel and 

fourteen special awards in the categories 

of family cars, town-cars, best-price cars, 

convertibles, coupes, SUVs, safety, technical 

innovations, design, environmental 

standards, promotional campaigns… 

The Head of the Fund said how pleased 

he was that journalists had recognized the 

Fund’s efforts to promote environmental 

standards, especially their efforts in the 

field of management of specific waste types. 

So far, 16 500 tons of scrap tires have 

been collected and about 1600 end-of life 

vehicles. 

Lidija Tošić: Fund awards loans and 

grants to veterans associations in the 

Neretva River Valley (page 6) 

The Environmental Protection and Energy 

Efficiency Fund granted a 1,7 million 

kuna loan to the Croatian veterans’ co-op 

“Modro-zelena” for their environmental 

project “Organic production of autochthonous 

olive cultivars” and awarded a 

200 000 kuna grant to the Dubrovačkoneretvanska 

County Homeland War Veterans’ 

Association for the remediation of 

illegal landfills in the Neretva River Valley. 

The Modro-zelena Association drafted a 

project aimed at boosting the agricultural 

production and the development of that 

rural area through the preservation of 

autochthonous olive cultivars produced 

in line with organic standards. The olivegrowers’ 

co-op aims to produce olive oil 

and other related products that will earn 

the Croatian Creation Label and become 

a brand-name. The Dubrovačko-neretvanska 

County veterans’ association is to 

launch remediation of numerous illegal 

landfills marring the Neretva River and 

the surrounding countryside. The Fund 

supports other veterans association’s projects 

as well and has already earmarked 2, 

1 million kuna for that purpose. 

Vesna Cetin: Remediation of illegal 

municipal landfills (page 7) 

In the Republic of Croatia, approximately 

13,2 millions tons of waste are produced 

every year, out of which municipal waste 

accounts for about 1,2 million tons or 

9,1%. That means that every inhabitant 

produces an average of 270 kg of waste. 

A large portion of municipal waste ends 

up in landfills which have negative impact 

on the environment due to improper management 

and lack of infrastructure. 

Management of municipal landfills is a 

duty of local governments. Unfortunately, 

the inadequate monitoring of the disposal 

process results in numerous illegal landfills. 

Over the past two years, the Environmental 

Protection and Energy Efficiency 

Fund has financed projects aimed at remediation 

of illegal landfills with a total 

of 49 million kuna or 65% of the total investment 

value. Those funds will be used 

for the remediation of 540 landfills in 145 

local self-government units, in two national 

parks and two nature parks. By the end 

of March, the remediation of 253 illegal 

landfills has been completed in 77 local 

self-government units, two nature parks 

and one national park. A total of 76 000 

cubic meters of waste have been removed 

from the environment, including 62 tons 

of bulk waste and 2 tons of scrap tires. 

(Ž.B.): The success of the program to 

collect expired drugs (page 8) 

In course of the program to collect expired 

drugs, launched in Zagreb on December 

15, 2006, as many as eleven 700-litre containers 

of drugs were collected. Such success 

was the result of exceptional citizens’ 

response. The main aim of the program 

was to increase the awareness of citizens 

and encourage them to dispose unused 

or unwanted prescription medications in 

containers set up in every municipal drugstore. 

By participating in the program, citizens 

helped demonstrate which drugs 

are being prescribed needlessly or kept 

too long in medicine cabinets. By encouraging 

citizens not to keep expired drugs, 

but to dispose of them in a safe way, the 

program helped protect the environment 

from dangerous substances. The analysis 

of the collected drugs showed that 93,8% 

(12 488 packages) were prescription 

drugs, most of them prescribed for chronic 

diseases. 

Suada Mustajbegović: Composting 

- recycling inspired by nature (page 10) 

Households daily produce large quantities 

of biodegradable waste, which usually 

ends up in municipal waste stream and 

unnecessarily burdens landfills. Organic 

waste constitutes as much as one third of 

municipal waste stream. What every family 

and every individual can do is make 

a compost heap in his or her backyard. 

Compost is organic material that can be 

used as a soil amendment or as a medium 

to grow plants. Composting is the process 

of producing compost through aerobic 

decomposition of biodegradable organic 

matter. It completes the natural cycle by 

returning nutrients to the soil. The process 

enriches the soil and helps remediate con- 

taminated ground. Composting organic 

materials reduces the cost of waste management 

by reducing the waste stream 

and the volume of waste in landfills. All 

organic materials that haven’t lost their 

natural properties through processing 

can be composted. Yard trimmings and 

food residuals are most suitable for home 

composting. Weeds with seeds, diseased 

or insect-ridden plants, meat or fish bones 

and scraps must be avoided. Composting 

is controlled decomposition of organic 

materials, such as leaves, grass, and food 

scraps by microorganisms, which need 

specific temperature and moisture level 

to thrive. 

(D.L.): Croatia to ratify the Kyoto 

Protocol (page 11) 

Croatia will soon ratify the Kyoto Protocol, 

which commits the signatory countries to 

cut their greenhouse gas emission which 

causes global warming. The Ministry of 

Environmental Protection, Physical Planning 

and Construction is soon to complete 

the draft law on the ratification of the 

Kyoto Protocol under the United Nation’s 

Framework Convention on Climate Change. 

The draft law will be submitted to the 

Parliament in the next three months. The 

Kyoto Protocol specifies legally binding 

targets and timetables for reduction of 

greenhouse gases amounting to a nominal 

5% reduction of emissions relative 

to 1990 levels. Croatia had a specific 

problem, as its emissions in 1990 do not 

effectively reflect the actual state of economic 

activities, particularly in the energy 

sector. Namely, before the war, Croatia has 

financed the construction of several elec- 

SUMMARY 

tric power plants on the territory of other 

former Yugoslav Republics and in return 

received electricity, but now their emission 

levels are attributed to Bosnia and 

Herzegovina, Slovenia and Serbia. At the 

12. UNFCCC Conference held in Nairobi in 

late 2006, Croatia was allowed a certain 

degree of flexibility in determining its reference 

level of greenhouse gas emissions 

in relation to its historic level. That was a 

great success that enabled Croatia to finally 

ratify the Protocol and fulfill the strict 

emission reduction obligations. 

(Ž.B.): Croatia ranks fifth in Europe 

in terms of renewable water sources 

(page 14) 

“Coping with Water Scarcity” was the 

theme for World Water Day 2007, which 

is celebrated each year on 22 March. This 

year’s theme highlighted the increasing 

significance of water scarcity worldwide 

and the need for increased integration 

and cooperation to ensure sustainable, 

efficient and equitable management of 

scarce water resources, both at international 

and local levels. Croatia ranks fifth 

in Europe and 42nd in the world in terms 

of renewable water sources, said the Hrvatske 

vode adding that in many parts of 

the country, the inhabitants still drink tap 

water, which shows that the quality of 

water in the water-supply system is good. 

The safest water is drunk by sections of 

the population connected to large public 

systems due to stricter water control regimes 

(76% or about 3.35 million people). 

Private wells, which are difficult to control, 

are less safe. Over the past three years, a 

total of 303 million kuna was invested in 

water supply systems and sewerage on 

Croatian islands. About 40% of Croatian 

population has access to the public water 

system, but the aim is to increase that 

number to 605, or even 100% in urban 

areas. Some 11 billion kuna is earmarked 

for that goal and at least 12 billion is to be 

invested in the waste water management 

systems and purifying equipment over the 

15-year period (2005-2015). 

Sanja Kalambura: The first conference 

on food safety in Croatia (page 16) 

The first conference on food safety in Croatia, 

organized by the Croatian Chamber 

of Economy, took place in Opatija from 27 

to 28 of March 2007. The aim of the conference 

was to inform the participants and 

the general public of the new system of 

food safety control, which is to facilitate 

harmonization of Croatian legislation 

with the EU acquis. Over the course of 

two days, the participants were presented 

with the new Law on food and the Law on 

Veterinary Medicine. The Regulation called 

“the hygiene package” has also been 

presented. It has been implemented in 

the EU since the beginning of last year 

and requires that the food and feed business 

operators establish internal control 

systems. The Law envisages coordinated 

inspectoral control, greater role of the 

Croatian Food Agency whose task will be 

to assess risks and notify the public of its 

findings, while the risks are to be managed 

by the Ministry of Agriculture. The 

Law establishes control over every stage 

of food and feed production, processing 

and distribution. The Environmental Protection 

and Energy Efficiency Fund plans 

to invest 7 million kuna in projects aimed 

at the development of rural areas, in the 

period of 2007-2008. 

Marina Bujan: World Meteorological 

Day marked (page 17) 

The theme of the World Meteorological 

Day in 2007 is Polar meteorology: understanding 

global impacts, in recognition of 

the importance of, and as a contribution 

to, the International Polar Year (IPY) 2007- 

2008. The IPY project will cover the period 


95

etween March 2007 and March 2009. Its 

basic concept is an intensive expanding of 

internationally coordinated, interdisciplinary 

scientific research and observations 

focused on the Earth’s Artic and Antarctic 

regions and their far-reaching global 

effects on the climate. According to the 

State Hydrometeorological Institute, Polar 

Regions are warming faster then other 

parts of the globe. Every year, on 23 March, 

the World Meteorological Organization 

(WMO), its 187 Members and the worldwide 

meteorological community celebrate 

World Meteorological Day. This Day commemorates 

the entry into force, on that 

date in 1950, of the WMO Convention 

creating the Organization. Subsequently, 

in 1951, WMO was designated a specialized 

agency of the United Nations System. 

This year, on March 23, the Croatian State 

Hydrometeorological Institute marked the 

World Meteorological Day, the World Water 

Day and its 60 years in operation. 

(D.L.): 7000 liters of oil leaked because 

of theft (page 20) 

Several serious ecological incidents occurred 

recently because of theft or attempted 

theft of gasoline from INA’s pipelines. The 

situation is made worse by the fact that 

such incidents most often take place in 

unpopulated areas, so leaks are not detected 

promptly. Recently an unknown person 

damaged the tap, but did not succeed 

in stealing gasoline. Nevertheless, due to 

the damage, 7000 liters of gasoline leaked 

into the channel which is only two kilometers 

away from the Lonja River. Thanks 

to the anonymous caller, police squads, 

fire-department and the AEKS Company 

began remediation immediately and 

contained the oil spill, preventing it from 

spreading further down the channel. Nevertheless, 

the fire-squad was on guard 

all night, preventing unauthorized access 

and keeping an eye on any cigarette butt 

that might fly out of the passing train and 

cause fire. According to the INA officials, 

the environment will suffer no long-term 

damage. They also say that such thefts are 

not rare and that perpetrators, unfortunately, 

take into account neither the environmental 

disasters they might cause, nor the 

risk of explosions and fires which might 

cost them their lives. 

(Ž.B.): Low environmental awareness 

and feeling of responsibility (page 22) 

The tragic event that took place on February 

23 in the vicinity of the Karlovac 

Brewery (Karlovačka pivovara, member 

of the Heineken brewery group) is the 

best proof that the pollution is a serious 

threat to human life. An everyday walk 

with a dog down the Gabrica stream in 

the Karlovac district Dubovac ended tragically 

for Zdravko Martinović. His dog 

died on the spot and Martinović felt ill 

and fell into a deep coma from which he 

never awoke and died a month later. At 

first it was suspected that his death was 

caused by ammoniac released by the Brewery. 

Later tests showed the victim and 

his pet had both suffered from inhaling 

high concentrations of carbon dioxide, 

which was released into the local sewage 

system through and reached the local 

stream. Following the instructions of the 

Croatian Institute for Toxicology, the firesquad 

redirected carbon dioxide through 

the brewery’s chimneys and eliminated 

the risk for other passers-by. The Ministry 

of Environmental Protection states that 

some twenty days after the tragic event, 

the environmental inspectors closed the 

brewery’s fermentation facility and the 

production of beer was stopped. The 

facility will remain closed until the brewery 

installs the system for recuperation 

of carbon dioxide from gases released in 

the process of fermentation. 


(Ž.B.): To late to prevent the 

construction of the plant (page 26) 

The single largest greenfield investment 

in Croatia, the construction of a stone 

wool factory in the Istrian town of Pićan, 

caused commotion in the Labin area and 

divided the public. The Danish Rockwool 

company is to invest 75 million euro in the 

project. While the local environmental organizations 

claim that the factory poses 

a major threat to the environment, the 

investor’s representatives say they have 

obtained all necessary permits and met 

every legal requirement, stressing that 

there is no danger of pollution and that 

their emissions would meet strict environmental 

standards. They also add that there 

have been no objections on the public hearing 

on the environmental impact study 

and that they do not intend to withdraw. 

Their decision is backed by the Ministry of 

Environmental Protection, Physical Planning 

and Zoning and the Istrian County. 

“For thirteen months we have been patiently 

collecting the necessary documents 

and permits, we have launched the construction 

in August 2006 and made the 

Environmental Impact Study which was 

approved at the public hearing”, say the 

representatives of the Rockwool Adriatic 

adding that their operations are guided 

by strict ethical and business standards 

based on the notion of sustainable development. 

Kruno Kartus: Preservation of 

meadows and orchard meadows in 

the Žumberak Nature Park (page 29) 

The Žumberak-Samoborsko Gorje Nature 

Park has launched two important 

projects aimed at the preservation of 

biodiversity in that highland located southwest 

of Zagreb, whose highest peak is 

the Sveta Gera, 1178 above sea level. In 

January 2006, under the EU INTERREG III 

program, the project was launched aimed 

at the preservation of orchard meadows 

as an important part of biodiversity and 

beauty of the landscape. The objective of 

the joint project of Croatia and Slovenia is 

the preservation of orchards as reservoirs 

of biodiversity - of autochthonous and 

traditional fruits characteristic of the area. 

Orchard meadows are an essential part of 

the rural landscape and unique habitats of 

numerous animal species, which are tied 

by their way of life to the human-shaped 

landscape. Among them are several endangered 

bird species, which are rare not 

only in Croatia, but in the whole of Europe 

as well. As the traditional agriculture 

is rapidly giving way to modern lifestyles, 

meadows are becoming overgrown and 

orchards neglected. Meadows and pastures 

cover 20% of the total area of the Žumberak 

Nature Park and their protection is 

crucial for the sustainable development 

of that beautiful region, rich in plant and 

animal species. 

Nebojša Jerković: Salty soil in the 

Neretva River Delta (page 31) 

The water quality affects health of local 

inhabitants, biodiversity and economy, 

which ought to be based on sustainable 

development. The Neretva River Delta, 

which covers 24585 ha, is one of the last 

remaining marshland habitats in Europe 

and is famous for its fruit and vegetable 

production. Nevertheless, over the past 

few decades, it has undergone a drastic 

transformation. Due to land reclamation, 

marshes rich in water-loving vegetation, 

which used to be a home to numerous 

bird and fish species and where the traditional 

way of life was preserved (based 

on fishing, hunting and agriculture), gave 

way to sweeping economic changes. 

Nevertheless, it has remained a blue and 

green oasis of south Dalmatia. Salty groundwater 

and soil have always been a ma- 

jor problem in the valley. The closeness of 

the sea and low summer water level of the 

Neretva River allow salty water to reach 

the very heart of the valley. Local farmers 

have little choice, so they use salty water 

for watering plants which can halve their 

yield and even destroy the plants completely, 

turning the fertile valley into a salty 

desert. 

Nikolina Jurković: A dire warning - fish 

is disappearing (page 33) 

The Canadian scientist Boris Worm was 

the head of a research team that analyzed 

global fishing trends over the period of 

four years. They conducted experiments 

and analyzed fishing data collected over 

the past 15 years. The results of their research 

are catastrophic! The world’s stocks 

of seafood will have collapsed by 2050 at 

present rates of destruction by fishing. 

Worm predicts that by 2048 there will 

be no more fish in the sea! The catches 

of all seafoods have declined on average 

by 13%, we have lost 65% of the fish population 

and 29% of species are close to 

extinction. The population of our planet 

will have to face dead and empty seas and 

oceans. In the Adriatic Sea, the population 

of ray, sharks, marine otters and several 

fish species are diminishing due to overfishing 

and pollution of sea in the vicinity 

of urban and industrial centers. With every 

species that’s lost, the opportunity for recovery 

diminishes. 

Dražen Jambrović: A drive into the 

greener future (page 35) 

Shall we, in the coming years, when buying 

a car, enquire about its carbon dioxide 

emission? The average consumer of today 

is not environmentally aware and is still 

interested only in the car’s fuel consumption, 

price and design. The EU countries 

have launched a campaign to reduce 

the level of carbon dioxide emissions in 

new vehicles and to increase the quality 

of fuels in order to reduce greenhouse 

gas emissions as prescribed by the Kyoto 

Protocol. The European Commission proposed 

binding rules to force carmakers to 

cut carbon dioxide emissions from all new 

cars sold in the European Union, arguing 

the tough measure was needed to fight 

global warming. As Croatia is preparing 

for accession to the European Union, we 

must harmonize our legislation with the 

EU standards. In line with the latest EU 

campaign, Croatia should prohibit the 

import of used and new vehicles which 

do not meet environmental standards. 

The import of used vehicles has already 

been partially regulated in that respect 

and the import of vehicles produced before 

the year 2000 is prohibited, although 

there is still no control over the level of 

CO 2 emissions of imported cars. 

Nikola Bilandžija: Honda’s green 

approach to Formula 1 (page 36) 

The Japanese car manufacturer Honda, 

that won the World Green Car for its Honda 

Civic Hybrid model in 2006, has continued 

its environmental activities in 2007. 

The Honda Racing F1 Team’s new racing 

car carries no corporate colors or advertisements, 

but the picture of planet Earth. 

The Honda Team’s aim is to highlight burning 

global issues of climate change and 

pollution. Honda also set up a web-page 

www.myearthdream.com, where visitors 

can pledge to change their lifestyle and 

become more environmentally aware in 

order to save the planet. The names of 

those who pledge their environmental 

awareness on the net will appear as a part 

of the artwork on the racing car. 

Sanja Kalambura: Microorganisms 

clean the air (page 37) 

The by-product of processing biodegradable, 

organic material is a high concentration 

of odorous biogases like ammoniac 

and hydrogen sulphid. Those gases are 

traditionally expelled through ventilation 

systems. The problem is that they end 

up in the atmosphere. The best solution is 

biofiltration, which is a process effective 

in treating volatile organic compounds. 

It is a relatively new pollution control 

technology. It consists of the removal of 

compounds from contaminated air using 

microorganisms. Contaminants and odor 

causing agents are biodegraded by a biologically 

active media. Having recognized 

the importance and the need for the introduction 

of technologies that help reduce 

harmful gas emissions, the Environmental 

Protection and Energy Efficiency Fund issued 

a call for tender in 2006 and awarded 

a 1 700 000 kuna grant for the installation 

of a biofiltration system in the new Agroproteinka 

Plant, the facility specialized 

for thermal processing of high-risk animal 

waste. 

Marija Barić: Care for rare and 

endangered species (page 39) 

The Varaždin County, the only county in 

Croatia which systematically creates inventories 

of its endangered species, has 

launched the project of counting the remaining 

flowers of the species called the 

snake’s head, leper lily or checkered daffodil. 

It is endangered and protected under 

the Croatian law. The plant is commonly 

found growing in grasslands in damp soils 

and river meadows. The species is threatened 

by habitat loss due to excessive land 

reclamation, urbanization and the disappearance 

of pastures. The preservation of 

nature should not be the responsibility of 

institutions, but the responsibility of us 

all. Creating an inventory of endangered 

plant and animal species will contribute to 

the clearer picture of the state of Croatian 

biodiversity and maybe help us save the 

leper lily from extinction.

Mladen Volarić: BISE Forum and 

workshops for environmental 

journalists (page 41) 

In November 2006, the BISE (Better Integration 

for Sustainable Energy) Forum 

took place in Riga, the capital of Latvia. 

Financing Local Intelligent Energy Projects 

was the main topic discussed by the 

participants of the Forum which gathered 

key stakeholders of the public and private 

sector as well as European and local policy 

makers. At the same time, a four-day 

training for reporters covering sustainable 

energy took place in the same hotel (the 

Maritime Park Hotel) titled REEEP (The 

Renewable Energy and Energy Efficiency 

Partnership). The purpose of the training 

is to help journalists from 16 countries (including 

Croatia) increase their understanding 

of sustainable energy and improve 

their practical skills in covering stories of 

this kind. The new European Energy Policy 

set a clear goal: a reduction of energy consumption 

by 20% by 2020. It is seemingly 

a paradox to suppose that energy consumption 

can be cut without hindering 

economic development. But, the experts 

assure us that it is possible to avoid the 

construction of new nuclear power plants 

and, at the same time, boost economic 

growth. As the reserves of non-renewable 

fossil fuels are rapidly decreasing, it is 

necessary to begin the implementation of 

“intelligent energy projects”. Apart from 

the cut in the energy consumption, the 

new policy envisages the increase in the 

use of renewable energy sources and reduction 

of greenhouse emissions. 

Ljiljanka Mintoš-Svoboda: The Second 

Forum of Environmental Journalists 

Alert 07 (page 44) 

On March 18-20, the Second Forum of Environmental 

Journalists Alert 07 took place 

in Karlovac. Present at the Forum were 20 

journalists, 8 experts representing state 

institutions and 9 representatives of local 

self-government, industry and environmental 

organizations. The Forum was organized 

by the environmental NGO Presscentar 

za okoliš Hrvatske (Croatian Ecological 

PressCentre), which gathers journalists and 

environmental experts. It was held under 

the auspices of the Croatian Ministry of Environmental 

Protection, Physical Planning 

and Zoning, the Environmental Protection 

and Energy Efficiency Fund and the Holcimom 

Hrvatska Company. Lidija Tošić, 

the spokesperson for the Environmental 

Protection Fund stressed that the Fund 

had, over the past three years, invested 

2,7 billion kuna in 1127 environmental 

protection projects. The largest portion (1, 

5 billion) was granted to projects aimed at 

remediation of municipal landfills, out of 

which 43,6 million was used for remediation 

of 512 illegal landfills. By the end of 

2008, a total of 182 million kuna is to be 

invested in the construction of regional 

waste management centers and so far 718 

million kuna was spent on management 

of specific waste types. Journalists and other 

participants in the Forum concluded 

that systematic environmental reporting 

through the mainstream media is still at 

an early stage of development and that 

lot of work needs to be done if journalism 

is to become a major driving force in the 

promotion of environmental protection. 

In order to achieve that, journalists must 

strengthen their cooperation with the industry 

sector and state institutions. They 

must also educate environmental NGO 

which are becoming less and less objective 

and more self-centered. 

(D.L.): Contest for the location of the 

LNG terminal (page 46) 

While experts work on studies and assessments 

for the LNG terminal and 

its proposed location, it seems that an 

intense rivalry has developed between 

the Primorsko-goranska County and the 

Istrian County over the project which has 

until recently been so unpopular that no 

county would take it on. But, after the 

experience of foreign countries showed 

that the threat of catastrophic explosion 

of liquid gas or some other disaster is close 

to nil, the public attention shifted to the 

large profits and other benefits of such a 

terminal. The Primorsko-goranska County 

was first to request that the terminal be 

constructed in its territory, having in mind 

the 2% of the income to which it would be 

entitled. At the same time, the Eco Kvarner 

environmental organization expressed its 

opinion that the terminal ought to be constructed 

on the sea, near the Ina’s gas platform 

in the northern Adriatic. The Plomin 

Bay would be their second best choice. 

The final decision on the location will be 

announced by the end of June. 

(Ž.B.): Construction of the gas pipeline 

to Split (page 48) 

The construction of the natural gas pipeline 

connecting Pula, Karlovac, Zagreb and 

Slavonski Brod is complete. That pipeline 

functions as a backbone of the Croatian 

gas supply system. As part of the project 

to augment and modernize the Croatian 

gas pipeline infrastructure, the Baranja 

gas supply and delivery system was to 

be constructed in the second phase of 

the project (in the period of 2007-2011), 

but the Ministry of Economy, Labor and 

Entrepreneurship decided to include it in 

the first phase, covering the period 2002 

- 2006, and it is now nearing completion. 

The project included the construction of 

gas pipelines Belišće-Osijek and Bolman- 

Beli Manastir. The Pula-Karlovac Pipeline 

is the most important project of the first 

phase as it will ensure direct supply of natural 

gas from gas fields in the northern 

Croatian Adriatic to the continental part 

of the country. Before the completion of 

that pipeline, gas was transported through 

Italy and Slovenia. The Plinacro Gas 

Transport Company moved the deadline 

for the construction of the Bosiljevo-Split 

Pipeline from 2011 to 2010, respecting 

the Government’s wishes. The Plinacro 

also plans to connect the Croatian pipelines 

to Hungarian, Serbian and Bosnian 

gas transport systems and to the planned 

Adriatic-Ionian pipeline. 

Ana Marija Kovačević: Save on heating 

and cooling! (page 52) 

You have surely asked yourselves if there 

was another way to save on energy bills 

except moving to a smaller place. One of 

the ways to save on bills and, at the same 

time, help save the planet, is to reduce 

the emission of carbon dioxide. You will 

save on heating and cooling if you install 

better insulation. If you feel that one of 

your walls is cooler than the rest in winter 

and warmer in summer, if your windows 

or doors feel drafty, if your ceiling or walls 

are damp - your house is not insulated 

properly. By insulating one wall, you will 

save up to 1000 kuna in heating and cooling 

bills and it will cost you only 500 

kuna. At the same time, you will reduce 

the production of carbon dioxide because 

100 kg of that gas is released by heating 

a room which is not sealed. It is not easy 

to increase the people’s awareness of the 

environmental issues and it seems that 

the savings that can be made along the 

way are a better incentive. 

Dražen Jambrović: Exhibition Respect 

our traces (page 51) 

As a part of the Croatian Museum Association’s 

project “The Night at the Museum”, 

the Zagreb City Museum set up an exhibition 

titled “Respect our Traces” displaying 

the archeological finds discovered on the 

planned route for the Zagreb-Sisak highway, 

at the Šipkovica archeological site. 

The aim of the exhibition is to inform the 

professional and general audience of the 

importance of those findings (excavated 

in only two months) and to present the efforts 

of the dedicated archeological team. 

The exhibited finds were restored and reconstructed 

so that their esthetic and historical 

value could be better appreciated. 

On the route of the Zagreb-Sisak highway, 

between Zagreb and Velika Gorica, a total 

of 9 221 historical objects were found testifying 

to the activities of the inhabitants 

of that area, out of which as many as 1 921 

objects are of archeological interest, meaning 

that they date from the prehistory, 

ancient times or the Middle Ages. Over 

the past few years, miles and miles of new 

highways were constructed in Croatia and 

many of them are passing archeological 

sites. The preparations for the construction 

of a highway include archeological 

research, mapping and conservation of 

sites. In case that a particularly important 

site is endangered by a planned highway, 

its route can be changed. 

Edita Gregurić-Cvenić: The Hušnjak 

Hill (page 53) 

The center of the Krapinsko-zagorska County, 

the City of Krapina, is known far and 

wide for its archeological site Hušnjak, the 

world’s largest Neanderthal site. In the late 

19th century, in the sandy deposits of a 

cave on the Hušnjak Hill, fossilized human 

bones were discovered. The head of the 

team exploring the site was Dragutin Gorjanović-Kramberger, 

renowned Croatian 

geologist and paleontologist. The Neanderthal 

lived in Europe and Southeast Asia 

during the Pleistocene, in the interglacial 

period. It is estimated that its population 

totaled 100 000. Judging by the archeological 

finds, they lived as nomads, used 

caves for shelter, hunted, made primitive 

tools and weapons, made fire and buried 

their dead… but the question of whether 

they are our ancestors still remains. 

The Museum of Evolution in Krapina today 

houses the geological, paleonthological 

and archeological finds dating from the 

Paleolithic times. The exhibits present the 

evolution of life on Earth and the evolution 

of man. The construction of the new 

museum was launched on January 1, 2003 

and it is to be completed by 2008. The 

new museum will house multimedia installations 

and 17 lifelike reconstructions 

of the life of Neanderthal Men in Krapina. 

The visitors will be able to experience the 

journey to the dawn of mankind. 

Mladen Volarić: The Žumberak Nature 

Park (page 56) 

Imagine a farm where a house and its 

manger are divided by a state border. 

Something like that is possible in Žumberak 

- a nature park on the Croatian-Slovenian 

border. Local entrepreneurs hope 

to achieve sustainable development by 

promoting traditional wine-production, 

fruit-growing, cattle-breeding and organic 

agriculture - anything that might 

boost the development of rural tourism. 

The problem is - there are no pastures in 

Žumberak. How come? Because there is 

no cattle. How come there are no cattle? 

Because the population consists of several 

old men and women and there is no 

active population. How can we preserve 

our natural and cultural heritage under 

such circumstances? A year ago a local 

development plan for the Žumberak micro-region 

was drafted under the national 

regional development plan in cooperation 

with Italy. The plan envisages cooperation 

between various organizations - the Croatian 

Ministries of Tourism and European 

Integrations, national regional development 

fund, local self-governments and 

the Italian Ministry of Economy. The Italian 

partner would be the Abruzzo region. 

When the plan is harmonized with the EU 

legislation, it could serve as a basis for the 

implementation of sustainable development 

strategies in that region with the 

population of 70 000 inhabitants. 

Nikolina Jurković: Rastoke (page 58) 

Rastoke are a small, picturesque village 

not far from Slunja and about 100 km 

from Zagreb. The Slunjčica River there 

flows into the Korana River creating a series 

of little lakes, streams and waterfalls. 

Being close to the Plitvice Lakes (some 

30 km), they have earned the nickname 

“small Plitvice”. The village is famous for its 

corn mills which symbolize the symbiosis 

of man and nature, of natural elements 

and human ingenuity. The first mill dates 

back from the 17th century. Most of the 

houses were built in the late 19th and the 

early 20th century. They are made of wood 

and stone. Today, Rastoke are attracting 

more and more visitors with their traditional 

accommodation, simple and hearty 

cuisine, cultural heritage and exquisite nature. 

Their specialty is unleavened bread 

made of several types of grain milled in 

ancient mills. 

Roman Ozimec: Ravna Gora near 

Varaždin - a new nature park? (page 60) 

The Varaždin County launched the initiative 

to designate a new regional nature park, 

which would encompass the Ravna Gora 

massif, Maceljsko Gorje and Ivančica. That 

would be the second nature park (beside 

the Medvednica) in the north-west part 

of Croatia, positioned at the junction of 

three dynamic geological systems of Alps, 

Dinarides and the Pannonian basin. According 

to Dragutin Gorjanović-Kramberger, 

renowned Croatian geologist and paleontologist, 

the Ravna Gora is the easternmost 

spur of the Southeastern Alps. Its caves are 

valuable archeological sites, where fossil 

traces of Neanderthals were discovered. 

Although its height is not impressive (its 

highest point is the Tri Kralja Peak at 686 

meters above sea level), the Ravna Gora 

is rich in yet unexplored flora and fauna. 

The slopes of Medvednica and Ivančica are 

covered in rare Pannonian beech and fir, 

yew and linden forests. The pages of the 

latest reports of Western Capercaillie (large 

grouse) and chamois are so old that they 

have already gone yellow. 

Dominik Strize: Olive growing is 

clearly flourishing (page 62) 

Ancient Greeks believed the olive tree to be 

a gift from gods, because it is not demanding 

and bears a lot of fruit. By selling its 

fruit and oil, many families made their livelihood. 

The folk-belief in medicinal properties 

of the olive fruit additionally enhanced 


97

its reputation. The proof that olive growing 

has been developed in Croatia very early 

is a 1500 year old olive tree in Kaštel Stari, 

near Split. It is the oldest olive tree in the 

Mediterranean region and is believed to 

be the last surviving specimen of a large 

grove planted by the ancient inhabitants of 

the Roman town Salonae, the successor of 

a much older grove cultivated by the Greek 

settlers. It seems that today olives are 

in vogue again - more than 4000 hectares 

of olive groves have been planted over the 

past few years. Olive growing is flourishing 

again after years of neglect. The proof of its 

revival is the Third International Meeting of 

Mediterranean Olive Growers Maslina 2007. 

The largest event of its kind in the world, it 

took place in late February, in Split, and gathered 

more than one thousand olive growers 

from Croatia and abroad. More than 

a thousand olive oil specimens competed 

for the title of the champion, from nine European 

and three oversea countries. More 

than 400 gold medals were awarded to olive 

oils produced by Croatian growers. 

Dora Belamarić: The iris (page 64) 

Irises are sometimes called “orchids of 

the North” because of their beauty, color 

and characteristic shape. After studying 

the scientific and cultural background of 

the plant, the Croatian Academy of Arts 

and Sciences has decided to proclaim it 

the Croatian national flower. Their decision 

was declared in Japan, where irises 

are highly valued. In their tradition they 

symbolize victory, heroism and noble 

blood. The iris is a perennial plant with 

long, erect, flowering stem, which may be 

simple or branched, solid or hollow, and 

flattened or have a circular cross-section. 

The rhizomatous species usually have 3- 

10 basal, sword-shaped leaves. Their stem 

can be only 10 cm long (in case of dwarf 

irises), but some species reach the height 

of one meter. Their petals stand upright, 

partly behind the sepal bases. Several endemic 

species grow in Croatia. They are 

also grown as ornamental plants. 

Roman Ozimec: The Dalmatian dog 

(page 66) 

The standard description for the Dalmatian 

dog (FCI_153) was accepted by the Fédération 

Cynologique Internationale in 1955 and 

the breed became famous around world 

after the premiere of Walt Disney’s classic 

animated film 101 Dalmatians, in which 

Cruella de Ville attempts to turn 99 Dalmatian 

puppies into a fur coat. How come 

that dog-breed captured the imagination of 

viewers around the globe? The Dalmatian 

is a distinctively spotted, strong, muscular 

and active dog; symmetrical in outline, free 

from coarseness and lumber, capable of 

great endurance and a fair turn of speed. 

Its chest is deep and capacious, ears set on 

high, gradually tapering to rounded point 

and carried close to head. His coat is short, 

hard, dense, smooth and glossy with recognizable 

black spots. The Dalmatian dog is 

outgoing and friendly, intelligent and adaptable, 

strong and persistent. It is not a shy 

or hesitant dog, but free from nervousness, 

always active and well-tempered. Beside beauty, 

it is also known for its elegance, grace 

and noble behavior. It is one of the best 

known dog-breeds in Croatia and around 

the world. In 2003, the Zagreb Tourist Board 

even organized an event called Le Bal des 

Dalmatiens, the Ball of Dalmatians, at the 

Zagreb Intercontinental Hotel. 

Ana Marija Kovačević: The asparagus 

- a magic cure (page 68) 

The asparagus is a type of vegetable and 

it belongs to the lily family. It is known for 

its culinary and medicinal properties. It is 

cultivated, but also found in the wild. The 

asparagus has low energy content, but a 

high nutritional value as it is rich in mine- 


rals and vitamins. It is rich in phosphorus, 

sulfur, calcium and magnesium. It also 

contains trace elements like iron, copper, 

zinc and iodine. It is also a source of folate 

and vitamin C. It is a powerful antioxidant. 

It reduces cholesterol, blood pressure and 

strengthens weak capillaries. It also aids 

mental activities. They can be found in 

inaccessible places, on hillsides covered 

in boulders and shrubs. It takes some skill 

to spot them, so your first search may not 

be so fruitful. Nevertheless, it is said that 

the asparagus tastes best when you have 

picked it yourself. Their season is short. 

It begins in late spring and ends in early 

summer, lasting only 6-7 weeks. 

Tomislav Lukić: Paradise for birds (page 69) 

Croatia is rich in marshlands that are real 

oases of biodiversity. Nowhere in Europe 

can so many preserved marshland habitats 

be found. Birds are very important for those 

areas as they are the indicators of pollution 

and unexpected environmental problems. 

There are 21 ornithological reserves in Croatia, 

out of which two are located in the 

Brodsko-posavska County, including the 

Special Ornithological Reserve Bara Dvorina. 

Located some 20 km from Slavonski Brod, it 

covers the area of 1500 ha, in the Sava River 

Basin. Numerous ponds provide enough 

food for wading birds, as warm, shallow 

water is suitable for procreation of insects, 

snails, frogs, and fish. Many migratory and 

resident birds nest in the Reserve. Unfortunately, 

there are still no scientific studies of 

the area; there is no inventory of species or 

a map. In the forest there are five ponds that 

are a home to numerous species throughout 

the year and real pearls of biodiversity. 

Ivana Belić Šojat: Sharks (page 70) 

The very thought of those huge creatures 

has always given me the creeps. My fear is 

completely irrational as I have never come 

close to that fish. Nevertheless, its image is 

firmly imbedded in my mind. I remember 

two greatest childhood fears: fear of dark 

and fear of sharks. I remember how many 

times I was reluctant to swim away from 

the shore, afraid that a shark might eat me. 

Worried mothers and grandmothers install 

fear of sharks in their children’s minds 

to discourage them from swimming out 

of their sight. Spielberg’s film “The Jaws” 

and Harlin’s “Deep Blue” added vivid images 

to my irrational fears. So, when I went 

to the Natural History Museum to see the 

exhibition Megalodon Sharks, I expected 

to find justification for my fears. Nevertheless, 

I was impressed and awestruck. Their 

perfect, long bodies have been navigating 

the seas for 350 million years. Some 100 

million sharks are killed every year because 

their fins are prized as specialty. In the 

end, the real question is: who should be 

afraid of whom and why? 

Krunoslav Rac: Chamois on the Velebit 

Mountain (page 72) 

Beside the golden eagle, the chamois is recognized 

around the world as a mountain 

symbol. Croatian cliffs and crags are a perfect 

habitat for that alpine goat. Nevertheless, 

the chamois has almost disappeared 

from the Velebit in the beginning of the 

20th century, mostly due to the negative 

human impact on the environment. In 

those times, there were many people in the 

mountains, especially in summer when shepherds 

brought their herds up to graze. Just 

as the chamois has disappeared because of 

human influence, they have also returned 

thanks to human intervention. After two failed 

attempts at reintroduction of the species 

to its original habitat, the chamois has 

finally returned to Velebit, where it belongs, 

in 1974. Today it can be safely said the reintroduction 

has been successful. According 

to estimates their population has grown to 

some 200 animals - some inhabiting the 

North Velebit and some its coastal side. The 

preparation of the Chamois Management 

Action Plan is underway. The protection of 

that species is of great importance because 

without them, out mountains would lose a 

part of their glory. 

Krunoslav Rac: The meadow viper (page 74) 

It is a widespread belief that there are only 

two species of venomous snake in Croatia. 

Everyone has heard of the horned viper 

and the common european adder, but not 

many people know of the meadow viper 

and the Bosnian adder (Vipera berus bosniensis). 

They all belong to the family of 

Viperidae or venomous snakes commonly 

referred to as vipers. The meadow viper is 

the rarest and the smallest venomous snake 

in Croatia. Its poison is mild and an adult 

man would feel only a swelling around the 

bitten area, localized pain and maybe a rise 

in body temperature. The meadow viper 

is also known as the least aggressive viper 

that bites only when caught or directly 

threatened. Encounters are rare because 

it occupies uninhabited areas. 

Ivan Goran Šojat: Reef-building corals 

(page 76) 

All life on Earth has originated in the sea 

and corals are one the oldest living creatures. 

The polyp is the basic body form of a 

coral animal. There are 350 species of coral 

polyps. Zooxanthellae are unicellular algae 

which live symbiotically inside of the reefbuilding 

corals. It is the nutrients supplied 

by the zooxanthellae that make it possible 

for the corals to grow and reproduce quickly 

enough to create reefs. Zooxanthellae 

provide the corals with food in the form of 

photosynthetic products - they turn carbon 

dioxide and water into carbohydrates 

and oxygen. 

Dominik Strize: The Cetina Bridge (page 77) 

Some large boulders have fallen into the 

Cetina River during the mining operations 

accompanying the construction of the A1 

Highway from Split to Ploče. They will be 

taken out as soon as the construction of 

the Cetina Bridge is completed. Even the 

representatives of the environmental and 

sports associations admit that that part of 

the canyon was dangerous even before 

the beginning of the construction works. 

There has always been a danger of rockfall, 

posing a threat for the adventurers 

down in the canyon. The mining shook 

the rocks and one large boulder has fallen 

right under the bridge. The contractors 

say they have intentionally allowed weak 

boulders to crash into the river in order 

to eliminate the danger of rock-fall in the 

future. Temporarily, that part of Cetina 

is not navigable and the rafters have to 

carry their boats part of the way. The contractors 

promise that as soon as the construction 

of the bridge is completed, the 

river will be both safe and navigable. The 

Cetina River Canyon is just one in the series 

breathtaking views that the travelers 

driving down the Split-Zagreb Highway 

are able to enjoy before arriving to their 

final destination. 

Nikolina Jurković: Jadera - Zara 

- Zadar (page 78) 

Zadar is a coastal town, the center of the 

Zadar County. With a population of 73 000, 

it is the fifth largest town in Croatia. It is a 

town of long history, dating back to the 

ancient times. The period between the 

11th and the 14th centuries was its golden 

age. Good politics, diplomacy and capable 

seafarers ensured its supremacy over its 

trading rivals along the eastern Adriatic 

coast. The power and wealth of ancient 

Zadar were preserved in its numerous 

historical monuments: churches and luxurious 

palaces of its wealthy inhabitants. 

In the 14th century, the Dominican friars 

founded in Zadar the first school which 

taught in Croatian, while in 1956, the first 

Croatian university outside Zagreb was 

also established. In 1569, the first Croatian 

novel Planine was written in Zadar 

by Petar Zoranić and the first newspaper 

in Croatian was launched there in 1806. 

The coast of the Zadar peninsula is exceptionally 

beautiful - for sightseeing and 

recreational activities. On April 15 2005, 

Zadar got a new icon - the Sea organ. The 

architect Nikola Bašić created this unique 

musical instrument played by the sea, 

wind and waves. It is comprised of a series 

of steps with 35 tubes positioned on the 

shore which create music directed by nature 

and performed by natural elements. 

Vesna Horvat: Planting lime-trees 

(page 80) 

The United Nations Environment Program 

(UNEP) has launched a worldwide 

tree planting campaign titled Billion Tree 

Campaign. Individuals, communities, business 

and industry, civil society organizations 

and governments are encouraged to 

plant trees with the objective of planting 

at least one billion trees worldwide during 

2007. As deforestation causes more 

greenhouse gas emission that traffic, the 

most efficient way to cut those emissions 

is to prevent deforestation and plant new 

trees, followed by the implementation of 

energy efficiency programs, reduction 

of energy consumption and the use of 

renewable energy. The UNEP’s campaign 

encourages planting of rare and autochthonous 

trees and detailed instruction cam 

be found on their website. 

The lime-tree is a long-lived tree that can 

reach 30 meters in height. The large crown 

of a full-grown lime-tree may have up to 

200 000 leaves that act like a biological filter: 

they absorb ozone, fluoride, nitrogen 

oxides, sulfur dioxide and carbon dioxide 

(which is most harmful to the ozone layer). 

A grown tree releases as much as 250 cubic 

meters of oxygen a year, which covers 

oxygen needs of two people! 

Ružica Cindori: Traditional fishing 

boat (page 81) 

At the year’s Sports and Boats Fair, the shipbuilder 

from Betina Ljubomir Ante Fržop 

and the Latinsko Sidro organization demonstrated 

the traditional construction of 

the old Croatian fishing boat gajeta. Gajeta 

is a small boat, between 6 and 12 meters 

long, that was used along the Adriatic coast 

for fishing and transportation. The boat 

is marked by a rounded bow and stern, its 

high carrying capacity and good navigability. 

It is equipped with a sail and four to six 

pairs of oars. Navigators row in a standing 

position. Its flat bottom makes it suitable 

for navigating rough seas and oars enable 

it to sail even when there is no wind. Since 

the 18th century, numerous varieties have 

been built in Croatian shipyards and were 

used mostly for fishing, but also for transport 

of grapes and olives. The new gajeta 

was built from traditional wood - Slavoni-

an oak, elm, ash and spruce. As gajeta is 

a symbol of the 260 years of shipbuilding 

in Betina, this project is a significant contribution 

toward the preservation of the 

Croatian shipbuilding tradition. 

Vanja Vitelj: Koprivnica (page 82) 

Koprivnica is the Podravina traffic center 

and the center of the Koprivničko-križevačka 

County. Its rich culture, developed environmental 

awareness of its inhabitants 

and healthy economy make life in that 

town pleasant and fulfilling. The cityscape 

is dominated by green areas, where colorful 

flowers change with seasons. The oldest 

and largest green surface is the town park 

located by the main town square. The park 

originated in 1863, when the first row of 

maple trees was planted. Apart from the 

green surfaces which function as its lungs, 

the town of Koprivnica boasts some 50 km 

of biking trails, which means it has one of 

the most extensive bikeway systems in 

Europe (per capita). It includes both onroad 

facilities and trails. Koprivnica is the 

only town in Croatia that has launched 

the “free town bikes” project, which means 

that citizens can borrow a clearly marked 

town bike and leave it at designated 

locations after use. The aim of the project 

is to develop environmental awareness 

and encourage the use of bicycles as an 

environmentally sound mode of transport, 

which will improve the quality of life and 

health of the town’s inhabitants. 

Stanislava Opsenica: Longevity in 

Croatia (page 84) 

According to the research on longevity, conducted 

in 1999 by the Heart Clinic at the 

Department of Epidemiology and Informatics 

by Inge Heim, PhD, the inhabitants of 

the Croatian islands live longest, while the 

people in Osijek, Slavonski Brod and Vinkovci 

are short-lived. The reason for their short 

lifespan can be found in their lifestyle and 

diet: too much meat and fat, not enough 

fruit and vegetables, almost no seafood. According 

to the data collected by the Gerontology 

Center at the Zagreb Public Health 

Institute, in 2001 there lived 1455 people 

aged 95 and over. There were 84 people 

were aged 100 - 108. In 2004, life expectancy 

was estimated at 79 for women and 72 

for men. The longevity of the island population 

is attributed to their healthy Mediterranean 

diet based on fruit and vegetable, fish 

and seafood and very little meat. 

Ivana Rora: Traditional Slavonian 

pillows (page 85) 

“It took me a long time to decide on the 

best way to present the rich tradition of 

Vinkovci and the surrounding area. Finally, 

I have decided on a traditional, practical 

and moderate sized object - the pillow 

that used to adorn ornate Slavonian beds”, 

explains the author Štefica Kojić. The Slavonian 

(šokački) pillow is a product of 

Croatian origin filled with geese down and 

embellished with lace and embroidered 

motifs of roses, acorns and grapes. The 

pillow, steeped in Croatian folk-customs, 

is a perfect souvenir as it preserves and restores 

ancient Slavonian folk customs. Picking 

feathers was a social event in the old 

Slavonian village as people gathered to 

gossip, sing, tale tales and be merry, while 

the host would serve food and drink. So, 

the šokački pillow embodies the beauty of 

old crafts which are sinking into oblivion. 

Its value was recognized at the Eco-ethno 

Fair, held at the Zagreb Fair in 2006, where 

it won the Best Souvenir Award. 

Dora Belamarić: Rab cake (page 86) 

According to the legend, Rab cake was 

first served in 1177 to Pope Alexander III. 

when he came to consecrate the Church 

of Mary’s Ascension, but historical documents 

prove only that it was served three 

hundred years ago in homes of wealthy 

Rab noblemen. About a hundred years 

ago, nuns at the convent of St. Anthony 

of Padua and Benedictine nuns also baked 

that delicacy. The original recipe with all 

the details for the preparation of this unique 

cake has always been a secret known 

to several old women who transmitted it 

to chosen heirs. Even today, it is known to 

only few expert cooks who prepare it on 

special festive occasions. 

Ružica Cindori: Women 

photographers (page 87) 

The history of the Croatian photography has 

been written by women, as well as men. In 

the catalogue of the exhibition Women Photographers, 

Branka Hlevnjak says they have 

“created visual mementos of their time”. The 

women photographers’ contributions are by 

no means less valuable for being less numerous, 

stresses Branka Hlevnjak, the author of 

the book titled Contributions to the History 

of Croatian Photography - Women Photographers 

1870 - 2000. Because of special 

limitations, the exhibition included only 

a small selection of available material. Ms. 

Hlevnjak’s selection was further limited by 

the availability of photographic opuses and 

other practical considerations. Nevertheless, 

this small selection managed to convey the 

sense of wealth and versatility of Croatian 

women photographers’ styles and poetics. 

The selector created a representative overview 

of the women artists of the 20th century, 

starting with the first Croatian professional 

woman photographer Tonka Vajda Kulčar 

and including such authors as Mara Bratoš 

and Ivana Žiljak. 

Nikola Bilandžija: The branding 

process in Croatia - are we aware of 

our assets? (page 88) 

The process of branding in Croatia is still 

at the earliest stage, but the need for branding 

has become a prominent subject and 

the issue has been taken seriously over 

the past several years. The basis of every 

serious study is the market research. New 

research methods are being developed as 

the awareness of the benefits of having a 

brand name increases. Research consists 

of customer satisfaction surveys and customer 

loyalty surveys and their use in 

increasing response to marketing campaigns, 

including positioning and corporate 

branding strategies. It is crucial to find 

out the opinion of consumers, potential 

consumers and even competition, as our 

self-image may not be in line with how 

the others see us. The research conducted 

by the Media net in 2002 among the foreign 

diplomats in Croatia showed that 16 

years after we gained our independence, 

most of the world still associates us with 

war. Our natural heritage ranked second, 

followed by successes of our sportsmen, 

political moves, cultural heritage and then 

history… The survey made obvious that 

our primary goal is to create an image of 

a safe, modern, independent state in line 

with European Union standards. Croatia 

has a lot to offer, but has yet to create a 

long-term marketing strategy and become 

a recognizable brand as an ideal destination 

for travel, investment and trade. 

We must be aware that branding is a longterm 

process which requires human resources, 

effective management and financial 

investments. 

Edita Gregurić-Cvenić: Crabs on 

Croatian postage stamps (page 90) 

On March 15, the Croatian Post issued a 

new series of commemorative stamps titled 

“The Croatian fauna”. Stamps depict 

a lobster, a Norway lobster and a river 

crayfish - decapod crustaceans inhabiting 

Croatian waters. Although sea crab 

fishing is still allowed, freshwater crabs 

are protected under the Croatian law. The 

destruction of their habitats resulted in a 

significant decrease in their population. 

The river crayfish inhabits the Sava and 

Drava river basins. Over the past fifteen 

years, the crayfish has almost disappeared 

from Croatian rivers and is now protected, 

which means that disturbing, catching or 

killing of crayfish is punishable by law. 

Lobsters can be found in the clean and 

salty seas, at the depth of 5 - 70 meters, 

but they have also been sighted at greater 

depths of up to 160 meters. A Norway lobster 

inhabits greater depths of 200 - 800 

meters, but sometimes travels to shallower 

waters. Its meat is considered to be 

a delicacy, which makes men his greatest 

natural enemies. 

Roman Ozimec: Ant species in Croatia 

(page 91) 

Ants are one of the most interesting species 

of insects and have even inspired philosophical 

treatises of Greek thinkers. Since 

times immemorial, people have been 

fascinated by their perfectly organized 

colonies, which they studied in detail and 

attempted to mirror some of their principles 

in the human society. The Slovenian 

myrmecologist Gregor Bračko combined 

the extant literature on ants and the available 

lists to write an overview of Croatian 

ant species. Although Croatia is less 

thoroughly explored in that respect than 

the neighboring countries, it is estimated 

that it is a home to 140 species, divided 

in 6 subfamilies and 36 genera. That is a 

considerable number in view of the fact 

that Slovenia has 118 species and Hungary 

101. Italy, on example, is a home to 226 

species and it is estimated that a total of 

800 species lives in Europe. 

Srđana Piasevoli: Tsunamis - killer 

waves (page 92) 

Not so long ago, on Sunday December 26, 

2004, the world was shocked to hear of 

the tragic event that took place in South 

Asia. By the end of the day, some 150 000 

people were dead and millions were left 

homeless across eleven countries. Tsunami 

is a Japanese word that means “harbor 

wave”. It is sometimes erroneously called 

“a tidal wave”. Tsunamis are water waves 

generated by the disturbance associated 

with seismic activity or submarine landslides. 

One of the most destructive tsunamis 

in history was caused by the eruption of 

the volcano Krakatoa (in Indonesia) in 

August 1883. According to the U. S. Geological 

Survey, the 2004 tsunami released 

the energy of 23 000 atomic bombs and 

raced across the Indian ocean as fast as a 

jet airplane. On December 26, monstrous 

forces were released in the depths of the 

ocean - shaking the earth, sucking in the 

sea and wrecking havoc on the shore. 

Ružica Cindori: What is biopiracy? (page 93) 

A novel precedent was established in 1971 

by granting a patent for genetically engineered 

Pseudomonas bacteria to Anand Mohan 

Chakravarty, an employee of General 

Electric. This was the first time a patent had 

been granted on a life form. The precedent 

made possible for pharmaceutical companies 

to appropriate, by means of patent, 

bioengineered living organisms. One of 

the examples is Herman, the bull, bioengineered 

by the Gen Pharm’s laboratories. 

The bull was injected with a human gene 

so that he would produce milk with a human 

protein. Legal institutions made sure 

patenting organisms was legal, but what 

about ethics? Vandana Shiva is a physicist, 

ecologist, activist, editor and the initiator of 

the movement for biodiversity conservation 

in India, one of the leaders of the International 

Forum on Globalization, head of the 

Research Foundation for Science, Technology 

and Ecology. Among other awards, Shiva 

received the Right Livelihood Award (also 

known as the Alternative Nobel Prize). She 

is a systematic and radical critic of biotechnology 

and “patents on life”, but also of the 

global economic and trade structures and 

globalization in general. Is biodiversity losing 

a battle against globalization, defined 

by Shiva as “the imposition of a particular 

culture on all of the others”? She discerns 

three waves of globalization. first wave was 

the colonization of America, Africa, Asia, 

and Australia by European powers. When 

Europe first colonized the diverse lands and 

cultures of the world, it also colonized nature 

With the rise of industrialism and the colonialism, 

a shift in meaning took place. “Natural 

resources” became inputs for industrial 

commodity production and colonial trade. 

Nature was transformed into dead and manipulable 

matter. Its capacity to renew and 

grow had been denied. The second wave 

imposed a Western idea of “development” 

during the postcolonial era of the past five 

decades. The third wave of globalization, 

unleashed approximately five years ago, is 

known as the era of “free trade.” 

Dominik Strize: Educational eco-game 

(page 94) 

Out of designs nominated by the world’s 

leading design institutions, the jury of the 

Index: Award 2007 shortlisted 112 top nominated 

products and services that meet 

the INDEX: requirement of Design to Improve 

Life - among them the educational 

card game designed by Tomislav Lerotić. 

The aim of the game titled “Don’t Hesitate 

- Separate” is to increase the environmental 

awareness and promote separate waste 

collection and recycling: to show that 

waste contains valuable material, teach 

people to differentiate between different 

types of waste, motivate them to separate 

collected waste, teach people to recognize 

dangerous waste and to understand 

the importance that it be separated, informing 

them of the individual legal ordinances 

about the handling of waste 

(printed on the backs of the game cards) 

and finally -to pressure responsible officials 

to set up a system for the protection 

of dangerous waste and the separation of 

collected waste.

Strmi uspon 

do čistog okoliša!

eko revija - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?