pdf format - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

151
POGOVOR
Misao na vječnost stalno je bila nazočna u fra Rafinoj duši.
Svakodnevno je bio suočen s trpljenjem i smrću Kristovom.
Milošću prosvijetljen, uzdigao se je iznad zemaljskog života.
Prave odgovore na sva temeljna pitanja vjere našao je u svećeničkom
franjevačkom pozivu. Vođen milošću Božjom potpuno
se predao u ruke Božje. Za brata čovjeka pregorio je život i živ
u vatri izgorio. Od Boga je primio mučeničku krunu.
Ljubio je Euharistiju, izvor duhovne snage. Žarko ju je ljubio
i pobožno primao. O njoj razmišljao preko dana, a u večernjim
satima u kapeli, stojeći na nogama, Krist je uvijek bio pred
njegovim očima.
Bio je posebno milosrdan prema grješnicima. U ispovjedaonici
"ambulanti" prima brojne "pacijente". Znakom križa smiruje
ih. U dušu im vraća dio raja.
Bio je pun vjere u milosrđe Božje i iz ljubavi prema Bogu
prezreo je zemaljska dobra i prihvatio siromaštvo. Dokazuje u
ratu kad od svoje hrane, koja mu pripada, daje siromasima ili
odlazi k obiteljima da za njih traži pomoć. Prezreo je sebe radi
blaženstva i slave Božje. Svojom svećeničkom ovlašću ljude
grijehom uzdrmane smiruje. Omogućuje im milost da Boga
upoznaju, da mu ugode i prispiju u život vječni.
U njemu je žarila vedrina, nenametljivost i toplina. Nije se
primjećivala zabrinutost, strah, neraspoloženje, tjeskoba, očaj.
Bio je čovjek molitve. Trajno je bio uronjen u nazočnost Božju
i s Bogom sjedinjen. Bog je neprekidno bio u njegovoj svijesti i
stalno s njim razgovarao.
U duhovnoj sabranosti bio je s Bogom, stalno je živio s njime,
zanesen za njim.