pdf format - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

58
ću učiniti? Zvala sam ga ka dragog Boga. I dandanas ga zovem.
To čine i moje sestre. Uvik nalazim snage u sebi kad se obraćam
dragom stricu za pomoć..." 105
106. "A moj ćaća oko moje, a moj dide,
uvo moje."
"Strica fra Rafu veselilo je kad bi Manda kao dijete naricala
za svojim didom ili babom. Možda je to fra Rafi godilo. Molio
ju je uz nagradu da nariče. To naricanje bilo je 1937. kad je did
Mate umro. Tada su ženske iz kuće, i druga rodbina, oplakivali
dida Matu natječući se koja će biti glasnija. Čule su se riječi:
- A moj ćaća, oko moje, a moj dide, srce moje - itd. Priča
Manda da se je ona kao dijete čudila kako nitko ne plače: - A
moj dide, uvo moje. Fra Rafi se u trenutku žalosti na licu opazio
smijeh i dobacio joj je: Ajme, noge moje!
Kad je fra Jozo Meštrović došao u kuću da blagoslovi mrtvo
tijelo pokojnog Mate, Manda je iz sveg glasa zažalila: - A
moj, dide, uvo moje. Mnogima je izmamila smijeh, a župnika
je malo omelo u izgovaranju posmrtnih molitava. Fra Rafo je u
tuzi ispratio oca u grob." 106
107. "Pijati po kredenci."
"U središtu Sinja, gotovo, svaku noć bila je uzbuna. Tučnjava,
lupatanja s kućnim posuđem, razbijanje tanjura... Odvijalo
se kod nekog mlađeg bračnog para. Nitko se nije usuđivao ništa
poduzimati. Smatrali su tajnom. Događalo se u jednoj obitelji.
Nakon sedam godina složnog braka u obitelj se uvukao, moglo
bi se reći, "vrag" koji je uspostavio svoje kraljevstvo. Svađa i
tučnjava bili su danju i noću. Bilo je gotovo nesnosljivo. U sa-
105. Kata Kalinić (fra Rafina nećakinja), nav. dj., 21.
106. Manda Kalinić (fra Rafina nećakinja), RK, Sjećanja, Split 1993., 21.