pdf format - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

16
života. Bio je svetac u ljudskom tijelu. Izvan dnevnog reda bio
je zatvoren u sobi i na razne načine se žrtvovao." 16
17. "Oče, pobisnila mi..."
"Još prije Zdravo Marije, ujutro, žena iz Glavica iz samostanskog
dvorišta zove: Dajte mi fra Rafu, dajte mi odma! Fra
Luiđi Šimić otvorio joj samostanska vrata i rekao joj neka počeka.
Nakon što je fra Rafo došao zapita je što želi. Ona odmah:
Oče moj, kćer mi bisni stalno, ima tri mjeseca, ne mogu kraju
s njom. Spasi, oče! Pošli su u sakristiju i fra Rafo je izmolio
obredne molitve za zdravlje. Nakon toga oboje su pošli u crkvu
pred oltar Gospe Sinjske. Jedno i drugo obećali su pred Gospinom
slikom da će svaki dan kroz mjesec dana moliti Gospinu
krunicu za zdravlje njezine kćeri. Nakon mjesec dana eto opet
nje i traži fra Rafu. Kaže: Oče, spasili ste mi kćer. Bog je s njom
ka i prije. Zahvalna sam Vam do smrti. U novinama zamotana
oko dva kg grožđa, kaže: Oče, to je za vas da se okusite." 17
18. Uvijek se čuvao grijeha.
"Poslije prve sv. mise u Prugovu 29. srpnja 1934. na oltaru
je bilo ljubljenje fra Rafinih ruku. Kad bi mu došle ženske
da poljube ruke, on bi malo k sebi povukao ruke, a na licu bi
mu se pokazala neugodnost. Borio se u sebi da bude potpuno
Božji." 18
19. Fra Rafo se brine za sirotinju.
"Fra Rafo kao mlad svećenik počeo se brinuti za siromašne
ljude. Uglavnom je novčanu pomoć tražio u svećenika s kojima
16. Šipić, n. dj., 21.; Fra Ivan Bezina, Usmena izjava, Prugovo, 1946.
17. Fra Paulin Vuković, Usmena izjava, Sinj, 1944.
18. Fra Petar Bezina, RK, Kako sam ja fra Rafu doživio?, Split 2006., 25.