RATNA ZARUČNICA

– Majko, odmah ćeš sve čuti. Zamolio sam oca za strpljenje dok ne uzmognem govoriti s
vama u troje. Rita je u Beču, zar ne?
– Da, lijepo su je primili u obitelji baruna Hohenegga, a čini se da je i vrlo maze.
– Rita je dražesna djevojka. To moram reći čak i kao brat. A potom je uputio i Rosi nekoliko
riječi. Ona se odmah povukla, izgovarajući se poslovima. Tankoćutna kao uvijek, zapazila je da
Hasso želi razgovarati s roditeljima. Pri tom ju je obuzeo čudan osjećaj, a srce joj je muklo i
teško kucalo, kao da predosjeća udarac koji joj je prijetio. Umorno, kao nakon teškog posla, sjela
je za pisaći stol. Poče proučavati popis darova koje je trebalo nabaviti posluzi za hožićnji poklon.
Tetka Helena joj je rekla da će idućih dana otputovati s njom u Berlin ja nekoliko dana.
– Kupit ćemo sve potrebno za Božić, pa ćeš se tom prilikom nekoliko dana zabavljati u
Berlinu. Hasso nas mora voditi uokolo. – Rose se radovala neizmjerno, jer se smjela nadati
susretu s Hassom. Nije joj bilo do zabave. Radovalo ju je možda jedino to da će posjetiti neka
kazališta. Ali to i nije bilo tako važno.
A sad je iznenada došao u Falkenried. Ranije ga je vidjela nego li se nadala. Ali otkad ga je
pozdravila, pričinjalo joj se da je njegov dolazak značio nevolju za nju.
Teško uzdahne i poče preko stola gledati u daljinu.
– Izgledao je tako kao da sreća kroči kraj njega – reče tihim glasom.
Osjećaj ljubavi upozoravao ju je na opasnost po njezin duševni mir. Neizmjerni strah stegne
joj srce. Nije mogla zaboraviti njegove oči sjajne od sreće. Što je Hasso želio reći roditeljima?
Zašto je došao na dva dana u Falkenried? Vrijeme do objeda proticalo je neizmjerno polagano.
Napokon joj je pogled na sat odao da je vrijeme sići.
Stala je pred zrcalo kako bi uredila odjeću. Izgledala je dražesno u svojoj skromnoj haljini.
Ali Rose nije bila zadovoljna svojom slikom u zrcalu. Nije bila oduševljena svojim izgledom.
Hasso je u Berlinu sretao mnogo lijepih žena, kraj kojih je skromna Rose Lossow djelovala
blijedo.
Hasso je u pratnji roditelja krenuo u sobu za dnevni boravak.
Tamo je dugo oklijevao prije nego li je rekao roditeljima što ga je dovelo ovamo u to neobično
vrijeme. Potom im je u najsjajnijim bojama prikazao djevojku koju je odabrao i koju je
namjeravao zaprositi odmah po povratku u Berlin.
Gospodin i gospođa Falkenried slušali su ga ne baš odveć oduševljeno. Bilo im je drago što se
Hasso namjeravao oženiti, ali to što je namjeravao dovesti u kuću Ruskinju, nije odgovaralo
njihovim željama.
– Naša se krv ne slaže s tuđom krvlju, sine upozoravao ga je otac.
Ali Hasso je uvijek naglašavao koliko ljubi Natašu i kako može samo s njom postati sretan. Da
bi privolio roditelje na taj brak, govorio je kako je Nataša bogata nasljednica, jer njezina majka
posjeduje ogromna imanja u Rusiji. Želio ju je prikazati u što sjajnijim bojama, moleći ih da mu
svojim sumnjama sve to ne otežaju. – Ne mogu biti sretan bez Nataše, a vi sigurno želite sreću
svog sina.
Sigurno je roditeljima bila njegova sreća važnija od njihovih sumnja. Očigledno se Nataši
Kowalsky nije moglo ništa prigovoriti. Osim što je bila Ruskinja.
– Nataša će vam se zacijelo sviđati. Nećete više misli|i na to da je strankinja, čim je ugledate.
Voli Njemačku, i govori savršeno naš jezik. Molim vas, dajte* mi svoj pristanak, i nemojte me
stavljati pred duševne muke. Ne mogu se odreći Nataše!
Morali su mu dati pristanak, iako to nije bilo laka srca.
Nakon tog razgovora Hasso je napustio roditelje, želeći se urediti za objed. Ubrzo nakon Rose
ušao je u blagovaonicu. Djevojka je stajala kraj kredenca i stavljala voće u zdjelu.
Hasso joj pristupi i radosna lica uhvati je za ruku.