RATNA ZARUČNICA

– Dakako, da smiješ. Ali imam molbu na tebe. Pokloni mi svoje prijateljstvo, Rose! Upoznao
sam te u posljednje vrijeme tako dobro da moram izreći tu molbu. Vrlo mnogo značiš za mene, i
ja sam sretan zbog toga. Ne branim se od toga da ti budem zahvalan. Htio bih te zadržati ovdje za
sva vremena, baš stoga što svoje snage moram posvetiti svom poslu više nego. Falkenriedu. Ti
možeš posredovati između mene i mojih roditelja, jer imaš toliko razumijevanja. Dakako, mogu
te zadržati ovdje samo tako dugo dok se jednog dana ne udaš.
– Budem li ti potrebna, drage volje zauvijek ću ostati u Falkenriedu. Nikada se neću udavati. –
Pa dobro! Rose, neka tako bude, osim tvojih posljednjih riječi. Mnoge su djevojke govorile: neću
se udavati. A to je često kratko trajalo. Ali dok jednog dana ne pokloniš svoje srce, bit ćemo
dobri prijatelji i drugovi, zar ne?
Da, Hasso, to ti mogu obećati!
Još istog dana je Hasso razgovarao s ocem. Sve je prošlo bolje nego se nadao. Zapazio je da je
Rosej/eć poduzela mnogo toga u njegovu korist. Otac se nekako lakše prihvatio njegovo zvanje.
Nakon Božića je Rita u društvu majke otputovala u Beč na Josephinu svadbu, a u isto vrijeme
se Hasso vratio u Berlin. Odmah drugog dana pošao je generalu Bogendorfu i saopćio mu, u
povjerenju, svoje planove da namjerava napustiti vojsku i time se baviti u buduće privatno na
imanju. Isprva general nije želio čuti za to, ali kad mu je Hasso mirno objasnio da će u
Falkenriedu moći nesmetano raditi, stari je gospodin neko vrijeme gledao zamišljeno pred sebe.
Pružio je iznenada Hassu ruku.
– Imate pravo, dragi Falkenried! Očekujem u budućnosti mnogo od vas! Nećete me razočarati.
Možda nije daleko vrijeme kad ćete morati pomagati domovini. Mnogo očiju zavidno promatra
našu zemlju. Znam da ću vas vidjeti u prvim redovima, zatreba li braniti domovinu.
– Ne moram vas uvjeravati u to. U ratu i u miru, sve svoje snage posvećujem domovini.
Mnogo prebrzo za Ritine roditelje, a prepolagano za zaručnika, približavao se dan njezina
vjenčanja.
Hasso je dva dana ranije, stigao zauvijek u Falkenried. Prihvatili su njegovu ostavku, a pri tom
su ga unaprijedili u čin kapetana.
Cijeli Falkenried bijaše svečano ukrašen. Gosti su stizali iz bliza i iz daleka, kako bi proslavili
vjenčanje onako sjajno kako to bijaše uobičajeno.
Dakako, da je osim prijatelja i rođaka zaručnice, bila pozvana i zaručnikova rodbina i rođaci.
Posvuda se čuo meki austrijski govor. Bijaše to vrlo svečani skup, a za stolom održane su mnoge
vesele, ali i ozbiljne zdravice.
Hasso Falkenried održao je također takvu zdravicu, okrenuvši se prema sestri.
– Ne odlaziš draga sestro, sa svojim mužem u neku stranu zemlju, već u bratsku u kojoj će s
tobom razgovarati na tvom jeziku. Draga mi je Austrija, kao i svi naši novi austrijski rođaci.
Neka veza koja nas povezuje ostane čvrsta. Podižem čašu, pa vas molim da je zajedno sa mnom
ispijete za savez među našim porodicama.
Oduševljeni uzvici slijedili su nakon njegova govora i začu se zveckanje čaša.
Kraj Rudija Hassbacha sjedila je njegova mlada žena. Ovo bijaše završetak njihova svadbena
putovanja, pa su se iz Falkenrieda namjeravali vratiti u Beč, gdje ih je čekala dražesna vila
uređena poput kutijice za dragulje. Ovim mladim ljudima sjala je sreća iz očiju. Ni kao mladi
bračni par nisu se navikli biti ozbiljni, pa su uživali veselo u svakom trenutku svog života.
Cijela je svečanost protekla vrlo skladno, i ništa je nije pomutilo. Kasno tog poslijepodneva,
Rita je sa svojim mužem krenula na svadbeno putovanje, ali gosti još nisu ni pomišljali na to da
prekinu svečanost.
Rose je pomagala kod priprema za svadbu. Gospođa Falkenried i Rita bijahu zaposlene
nabavkom opreme, pa su sve prepustile njoj. Rose je bila dorasla i tom zadatku. Za nju nisu