mladi autori da će onda biti sve po starom... Međutim, što bi rekli košarkaši: “greška u koracima”. MKSJ je osnovan rezolucijom Saveta bezbednosti 25. maja 1993. godine sa ciljem da se sprovedu istrage i da se ljudi koji su krivično odgovorni za genocid, zločine protiv čovečnosti, kršenje zakona i običaja rata, teške povrede Ženevskih konvencija, privedu pravdi i snose odgovarajuće sankcije. Sudi se, dakle, ljudima, jer su počinili razna krivična dela: ubistva, silovanja, mučenje, deportaciju, pljačkanje, otimanje imovine i sl. Ako mi kao narod stanemo iza takvih ljudi, ako ih čuvamo ovde u Srbiji, ako donesemo Zakon o pomoći haškim optuženicima, to znači da stajemo na stranu zločina, da ne želimo da se suočimo sa istinom, i da se još više zatvaramo, umesto da budemo bliži Evropi. Drugi važan segment jeste oporavljanje, učvršćivanje i reformisanje određenih sistema kao što su pravosuđe, mediji, zdravstvo, privreda, obrazovanje. Samo pravno jaka i demokratski uređena država je i ekonomski jaka država. Odnosno, ako sud, tužilaštvo i policija rade svoj posao, ako se mafijaši, lopovi i kriminalci privedu pravdi i pri tom u državi ne postoji sila koja je jača od zakona i od prava, u tom slučaju možemo reći da živimo u pravnoj državi. Što se medija tiče, potrebno je obezbediti uslove za bolje informisanje na jezicima manjina i licima sa posebnim potrebama, potom neophodna je depolitizacija medija – da mediji počivaju na principu profesionalnosti i odgovornosti, da novinari i televizijske kuće imaju potpunu slobodu u informisanju građana, da postanu njihov servis i da budu potpuno nezavisni od politike i stranaka. Obrazovanje je jako bitan faktor u državi, jer ono ima presudnu ulogu u formiranju vrednosti mladih generacija, koje će sutra imati liderske pozicije u društvu. Ono što je potrebno izmeniti su te konzervativne, diskriminatorske i rasističke ideje koje negiraju savremene tendencije koje postoje u društvu. Reforma obrazovanja se mora odnositi i na nastavni kadar koji se ne trudi da te stereotipe i primere netolerancije, ksenofobije, netrpeljivosti itd., izbaci iz gradiva, već upravo na njima insistira. U obrazovanju se ne govori (ili se spominje, ali površno) o osnovnim ljudskim načelima, OEBS, UNHCR, Savetu bezbednosti ili Evropskoj uniji. I naravno, uslov svih uslova jeste ravnopravnost svih ljudi u zemlji, bili oni Bošnjaci, Albanci, Mađari, Slovaci, Romi... pripadali ovoj ili onoj političkoj partiji, bili bogati ili siromašni, svi treba da imaju ista prava kao i većinski srpski narod. Nažalost, prava manjina u Srbiji nisu jednaka sa pravima 46
odabrani eseji (1) većinskog naroda, i stalno su pripadnici manjinskih naroda ugroženi u nekoj oblasti. Svedoci smo da se Mađarima, Albancima, Bošnjacima... na primer, poručuje: “Marš iz Srbije”, ili da se kulturno-istorijski spomenici skrnave i ruše. Naš elementarni problem je to, što smo mi narod koji je umislio, i koji je “siguran” da je “ceo svet protiv nas”, da je naše ono što je dobro, a sve što dolazi iz vana je “prljavo i bolesno”. Nadamo se da će se sve ovo jednog dana srediti, i da ćemo živeti kao sav “normalan svet”. Neko je davno rekao da je osnovna razlika između Srba i Bugara ta, što Bugari znaju da su mali narod. 47