16.02.2014 Views

Novi predsednik SO je Dobrivoj Raškov Dolgozik ... - Bečejski mozaik

Novi predsednik SO je Dobrivoj Raškov Dolgozik ... - Bečejski mozaik

Novi predsednik SO je Dobrivoj Raškov Dolgozik ... - Bečejski mozaik

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

12<br />

KALEIDOSKOP<br />

broj 483. 4. decembar 2009.<br />

LISTANJE STARIH NOVINA<br />

Novo vreme<br />

Tifus u Starom Bečeju još<br />

neprestano hara te se svakodnevno<br />

pojavljuju novi sluča<strong>je</strong>vi obol<strong>je</strong>nja.<br />

Do sad ima preko 40 sluča<strong>je</strong>va<br />

tifusa. Interesantno <strong>je</strong>, da<br />

se bolest pojavila i u onom delu<br />

mesta gde rani<strong>je</strong> ni<strong>je</strong> bio ni <strong>je</strong>dan<br />

slučaj obol<strong>je</strong>nja. Prvi sluča<strong>je</strong>vi su<br />

se javili u severnom delu mesta<br />

tako zvanoj „Lapurdi“. Sanitetske<br />

vlasti su uzele probu pijaće vode<br />

sa sumnjivih bunara i poslali <strong>je</strong> u<br />

<strong>Novi</strong> Sad Higi<strong>je</strong>nskom zavodu na<br />

bakteriološko ispitivan<strong>je</strong><br />

(Novo vreme, 16. oktobar<br />

1932. godine, rubrika: Vesti str. 3)<br />

Kako da se sačuvamo od tifusa.<br />

Pošto u mestu vlada zaraza<br />

od tifusa, važno <strong>je</strong> za građanstvo<br />

da se upozna sa merama kako će<br />

se od zaraze sačuvati.<br />

I. Izbegavaj bolesnika od tifusa<br />

i ne dotiči se n<strong>je</strong>govih stvari. Naročito<br />

se čuvaj bolesničkih izmetina<br />

i prljavog rublja, <strong>je</strong>r <strong>je</strong> sve to puno<br />

zaraznih klica.<br />

Ne ulazi u kuću gde ima bolesnika<br />

od vrućice, niti se sastaji<br />

sa n<strong>je</strong>govim ukućanima; iz bolesničkih<br />

kuća ne primaj nikakve<br />

stvari, ni na poklon, ni na uslugu.<br />

Ako ipak slučajno dođeš u<br />

dodir sa bolesnikom od tifusa i<br />

n<strong>je</strong>govim stvarima, naročito ako<br />

se zagadiš sa bolesničkim izmetima,<br />

očisti brižljivo i promeni odelo,<br />

a ruke operi u rastvoru od sublimata<br />

ili krezola.<br />

II. Ne <strong>je</strong>di nikad ništa presno<br />

i nekuvano; naročito leti i u <strong>je</strong>sen<br />

čuvaj se presnog povrća, neopranog<br />

i neoljuštenog voća i nekuvanog<br />

mleka.<br />

Jela i životne namirnice pokrivaj<br />

i čuvaj da ih muve ne upljuju.<br />

Pre <strong>je</strong>la operi uvek ruke vodom<br />

i sapunom, a u kući gde ima<br />

bolesnika od tifusa nemoj uopšte<br />

ništa <strong>je</strong>sti ni piti.<br />

III. U svojoj kući troši samo čistu<br />

i zdravu vodu. Vodu iz reka,<br />

potoka, bara, otvorenih bunara i<br />

bunara koji su blizu nužnika i đubrišta<br />

ne uzimaj nikada ni za piće<br />

ni za kuvan<strong>je</strong>. Ako nema druge,<br />

a ti <strong>je</strong> prvo dobro iskuvaj, pa tek<br />

onda, ohlađenu, troši.<br />

Bunar u kući kopaj daleko<br />

od nužnika i đubrišta, zidove mu<br />

dobro izidaj a gornji otvor ogradi i<br />

pokri da se ozgo ne može da zagadi<br />

prljavom kišnjicom ili drugim<br />

kakvim gadom.<br />

Dr. Bogdan Bogdanović,<br />

sreski san. referent.<br />

(Novo vreme, 23. oktobar<br />

1932. godine, rubrika: Vesti str. 3)<br />

Kad muž za ljubav krevetnih<br />

haljina ostavlja ženu na cedilu.<br />

Antun Šrajber stanovnik velikobečkerečki<br />

živio <strong>je</strong> četiri godine u<br />

divl<strong>je</strong>m braku sa Anom Ma<strong>je</strong>r ondašnjom<br />

udovicom. U posledn<strong>je</strong><br />

vreme ni<strong>je</strong> im išlo najbol<strong>je</strong>, te <strong>je</strong><br />

muž nagovorio ženu, da se presele<br />

u <strong>Novi</strong> Vrbas i da tamo oprobaju<br />

sreću. Posle dužeg nagovaranja,<br />

žena <strong>je</strong> pristala da se otsele<br />

iz Bečkereka. I tako su se krenuli<br />

na put za Vrbas. U Starom Bečeju<br />

Šrajber <strong>je</strong> predložio ženi da zavežljaj<br />

krevetskih stvari predadu na<br />

žel<strong>je</strong>znicu, kao putnički prtljag, na<br />

što <strong>je</strong> žena pristala. Zatim <strong>je</strong> Šrajber<br />

ženi izvadio žel<strong>je</strong>zničku kartu<br />

do Vrbasa, a on <strong>je</strong> pak otišao da<br />

prtljag preda. Posle nekoliko minuta<br />

voz <strong>je</strong> krenuo i žena <strong>je</strong> uzbuđena<br />

čekala muža, bo<strong>je</strong>ći se da<br />

ne ostane iza voza. Kada <strong>je</strong> stigla<br />

u Vrbas tražila <strong>je</strong> svoga muža na<br />

sve strane ali uzalud. Šrajbera<br />

ni<strong>je</strong> bilo nigde. Sirota žena izišla<br />

<strong>je</strong> i pred sledeći voz, misleći da će<br />

sa istim doći, no on ni<strong>je</strong> došao ni<br />

sa ovim vozom. Ni<strong>je</strong> došao uopšte.<br />

Sirota žena koju <strong>je</strong> muž ostavio<br />

bez novca i krevetskih haljina,<br />

uzalud <strong>je</strong> čekala na Šrajbera, te <strong>je</strong><br />

na posletku protiv n<strong>je</strong>ga kod redarstva<br />

učinila prijavu. Redarstvo<br />

energično traga za besrčnim supružnikom,<br />

koji posle četiri godine<br />

supružnog života našao da <strong>je</strong> bol<strong>je</strong><br />

ostati veran krevetskim haljinama<br />

- nego vlasnici haljina.<br />

(Novo vreme,<br />

24. septembar 1933. godine,<br />

rubrika: Vesti str. 3)<br />

Fotomonografija Beèeja<br />

III izmen<strong>je</strong>no izdan<strong>je</strong><br />

fotomonografi<strong>je</strong> Bečeja<br />

(srpski, mađarski i<br />

engleski <strong>je</strong>zik)<br />

možete kupiti<br />

u prostorijama<br />

Bečejskog <strong>mozaik</strong>a<br />

u ul. Mati<strong>je</strong> Gupca 43<br />

po ceni od<br />

3.300 dinara.<br />

Informaci<strong>je</strong> na<br />

telefon: 021/6910-114<br />

Fotograf Blago<strong>je</strong><br />

Sretenović<br />

NASTANAK FOTOGRAFIJE vezu<strong>je</strong><br />

se za francuskog slikara Luja<br />

Žaka Dagera (1787-1851), koji <strong>je</strong><br />

1839. godine na posrebrenoj bakarnoj<br />

ploči, pomoću živine pare,<br />

napravio prvi snimak – dagerotip.<br />

U Srbiji, zabeleženo <strong>je</strong>, prvi fotograf<br />

bio <strong>je</strong> akvarelist, litograf i<br />

crtač Anastas Jovanović (1817-<br />

1899). Pošto <strong>je</strong> XIX vek, a naročito<br />

n<strong>je</strong>gova druga polovina, bio,<br />

uopšteno, vek naučne i tehničke<br />

ekspanzi<strong>je</strong>, to se desilo i sa razvitkom<br />

fotografi<strong>je</strong>, pa <strong>je</strong> ona postajala<br />

zanat sve većeg broja ljudi.<br />

Tako su se, pomoću fotografi<strong>je</strong>,<br />

ljudi borili protiv zaborava, najvećeg<br />

„tamanitelja“ uspomena, čuvajući<br />

prošlost, a doživljavajući u<br />

sadašnjosti prohujala vremena.<br />

Tim putem krenuo <strong>je</strong> i Blago<strong>je</strong><br />

Sretenović, fotograf ovdašnji, koji<br />

<strong>je</strong> više od trideset godina ovekovečavao<br />

Bečej i Bečejce.<br />

Rođen <strong>je</strong> 7. februara 1929. godine,<br />

u dragačevskom selu Negrišori,<br />

opština Lučani. Otac Milo<strong>je</strong><br />

i majka Nadežda, zemljoradnici,<br />

pored n<strong>je</strong>ga imali su sinove Miroslava<br />

i Dojčila i kćerku Branku.<br />

Posle završene osnovne škole,<br />

shvativši da sredina ne obećava<br />

neku perspektivu, Blago<strong>je</strong> <strong>je</strong>,<br />

uoči Drugog svetskog rata, otišao<br />

na izučavan<strong>je</strong> fotografskog zanata<br />

u Kikindu, kod strica Vasilija.<br />

Po okončanju rata, završio <strong>je</strong> zanat<br />

i položio majstorski ispit.<br />

Pun energi<strong>je</strong> i poleta, odlučio<br />

<strong>je</strong> da stvori sebi ime, ali to u Kikindi,<br />

zbog konkurenci<strong>je</strong>, ni<strong>je</strong> mogao,<br />

pa <strong>je</strong> svo<strong>je</strong> namere realizovao u<br />

Mokrinu. N<strong>je</strong>gove „mokrinske godine“,<br />

formirale su ga, doduše,<br />

kao fotografa, ali nisu zadovoljile<br />

ambici<strong>je</strong> mladog zanatli<strong>je</strong>. Tragajući<br />

za urbanijom sredinom u kojoj<br />

će se potpuno afirmisati, sredinom<br />

pedesetih godina prošlog<br />

veka obilazio <strong>je</strong> varošice i gradove<br />

u Srbiji, u nameri da nađe dobru<br />

lokaciju i malu konkurenciju.<br />

I, kao što <strong>je</strong> to davno zapisao Miloš<br />

Crnjanski, „slučaj komedijant“<br />

uticao <strong>je</strong> na budući život Blagoja<br />

Sretenovića.<br />

Naime, vraćajući se, neobavl<strong>je</strong>nog<br />

posla, u Mokrin, svratio <strong>je</strong> u<br />

Bečej, da poseti druga iz vojske.<br />

Saznavši iz priče za čim Blago<strong>je</strong><br />

traga, n<strong>je</strong>gov drug mu <strong>je</strong> preporučio<br />

lokal u Novosadskoj ulici (bivša<br />

Moše Pijade). Te, 1957. godine,<br />

fotograf Sretenović <strong>je</strong> okačio,<br />

iz Mokrina tek pristiglu, staklenu<br />

tablu s nazivom firme (za divno<br />

čudo, ni<strong>je</strong> se razbila tokom transporta!)<br />

i odmah počeo da radi.<br />

U početku <strong>je</strong> snimao engleskim<br />

fotoaparatom, onim s drvenim<br />

kućištem, kojim se fotografisalo<br />

na staklene ploče. Zatim<br />

uvodi fotografisan<strong>je</strong> s reflektorima,<br />

a kra<strong>je</strong>m šezdesetih godina<br />

proteklog veka kupu<strong>je</strong> „Linof“<br />

aparat, koji <strong>je</strong> radio „plan film“ i<br />

„rol film“. Cena tog aparata bila <strong>je</strong><br />

<strong>je</strong>dnaka ceni tada vrlo popularnog<br />

„fiće“! Idući u korak sa razvo<strong>je</strong>m<br />

fotografske tehnike, sedamdesetih<br />

godina kupu<strong>je</strong> aparat marke<br />

„Mamija“, na principu rol-filma.<br />

Njime počin<strong>je</strong> da pravi studijske<br />

fotografi<strong>je</strong> za kataloge i prospekte<br />

raznih preduzeća i ustanova.<br />

Vremenom <strong>je</strong>, „Foto-studio Sretenović“<br />

počeo da stiče reputaciju,<br />

pored već afirmisanih fotografa<br />

Nače, Ćirića, Guelmino. U prilog<br />

tome svedoči i podatak da su<br />

brojni budući fotografi izučavali<br />

zanat baš u n<strong>je</strong>govom studiju, a<br />

među njima i budući vlasnik fotostudija<br />

„Balint“.<br />

Kao ličnost, bio <strong>je</strong> miran, tih,<br />

staložen i odmeren. Blago<strong>je</strong> Sretenović<br />

<strong>je</strong> voleo svoj posao, a<br />

obavljao <strong>je</strong> u skladu sa svojom<br />

ličnošću, polako i studiozno.<br />

Blago<strong>je</strong> Sretenović<br />

Kao fotograf, naginjao <strong>je</strong> studijskoj<br />

fotografiji, a posebnu naklonost<br />

<strong>je</strong> imao prema portretima.<br />

Napred <strong>je</strong> pomenuto da se<br />

godinama bavio industrijskom<br />

fotografijom, izrađujući naručene<br />

fotose za kataloge i prospekte raznih<br />

firmi. Ali, n<strong>je</strong>govi pravi dometi<br />

iskazivali su se u saradnji sa muzejima<br />

i galerijama u Bečeju i Novom<br />

Sadu, a naročito se ponosio<br />

saradnjom sa Maticom srpskom.<br />

S posebnom pažnjom <strong>je</strong> pratio<br />

zbivanja u svojoj struci, a koja<br />

<strong>je</strong>, opet, zahtevala stalno usavršavan<strong>je</strong>.<br />

Zato <strong>je</strong> Blago<strong>je</strong> Sretenović<br />

postao član tadašn<strong>je</strong>g jugoslovenskog<br />

Udruženja samostalnih<br />

umetničkih fotografa (USUF).<br />

To mu <strong>je</strong> omogućilo postavke na<br />

izložbama u niškom Domu JNA,<br />

Beogradskom sajmu, u Sava centru,<br />

a u Zagrebu, u Društvu filmskih<br />

radnika Hrvatske... Izlažući<br />

svo<strong>je</strong> fotografi<strong>je</strong> širom bivše države,<br />

stekao <strong>je</strong> zvan<strong>je</strong> „Majstora<br />

fotografi<strong>je</strong>“, kao <strong>je</strong>dan od devetorice<br />

fotografa u Vojvodini s tim<br />

zvan<strong>je</strong>m. Pored učešća na različitim<br />

izložbama, USUF <strong>je</strong> svojim<br />

članovima omogućavao i organizovao<br />

usavršavan<strong>je</strong> u Nemačkoj,<br />

obično u Kelnu. Blago<strong>je</strong> <strong>je</strong> to<br />

21.<br />

koristio da izloži svo<strong>je</strong> fotografi<strong>je</strong><br />

na Evropskom sajmu fotografija,<br />

upravo u Kelnu.<br />

Naravno, bio <strong>je</strong> i član lokalnog<br />

„Udruženja zanatlija“, a izvesno<br />

vreme i n<strong>je</strong>gov <strong>predsednik</strong>.<br />

Za celokupni doprinos umetničkoj<br />

fotografiji i za svoj rad<br />

uopšte, nagrađen <strong>je</strong> „Zlatnom<br />

značkom Anastas Jovanović“, a<br />

povodom obeležavanja 150 godina<br />

fotografi<strong>je</strong> u svetu.<br />

Van posla, Blago<strong>je</strong> Sretenović<br />

<strong>je</strong> bio poznat kao druželjubiv<br />

čovek, koji <strong>je</strong> voleo kafanu, ali i<br />

uljudno ponašan<strong>je</strong>. Iz kuće nikada<br />

ni<strong>je</strong> izlazio bez kravate, a imao<br />

<strong>je</strong> zavidnu kolekciju kravata, svih<br />

boja i različitog dizajna. Komunikativan<br />

po prirodi, imao <strong>je</strong> veliki<br />

broj prijatelja i u Bečeju, i daleko<br />

van n<strong>je</strong>ga. Redovno <strong>je</strong> održavao<br />

kontakte i razmenjivao iskustva<br />

sa svojim rođacima Sretenovićima,<br />

takođe poznatim fotografima<br />

u Kikindi, Vrbasu, Srbobranu<br />

i Rumi.<br />

Penzionisao se 1989. godine,<br />

posle trideset i dve godine provedene<br />

iza ob<strong>je</strong>ktiva fotoaparata.<br />

Radnju <strong>je</strong> prepustio svom nasledniku,<br />

sinu Nenadu, a „Foto studio<br />

Sretenović“ <strong>je</strong>, posle četiri deceni<strong>je</strong><br />

na istoj lokaciji, presel<strong>je</strong>n na<br />

novu, u Zelenu ulicu (bivša Borisa<br />

Kidriča).<br />

Blago<strong>je</strong> Sretenović <strong>je</strong> umro<br />

početkom januara 2009. godine,<br />

uoči svog osamdesetog rođendana.<br />

Sa suprugom Nadom imao <strong>je</strong><br />

sina <strong>je</strong>dinca, Nenada.<br />

Ovaj tekst i fotografija uz n<strong>je</strong>ga,<br />

skroman su prilog sećanju na<br />

<strong>je</strong>dnog vrsnog fotografa i dobrog<br />

čoveka.<br />

Dušan Opinćal

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!