Novi predsednik SO je Dobrivoj RaÅ¡kov Dolgozik ... - BeÄejski mozaik
Novi predsednik SO je Dobrivoj RaÅ¡kov Dolgozik ... - BeÄejski mozaik
Novi predsednik SO je Dobrivoj RaÅ¡kov Dolgozik ... - BeÄejski mozaik
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
12<br />
KALEIDOSKOP<br />
broj 483. 4. decembar 2009.<br />
LISTANJE STARIH NOVINA<br />
Novo vreme<br />
Tifus u Starom Bečeju još<br />
neprestano hara te se svakodnevno<br />
pojavljuju novi sluča<strong>je</strong>vi obol<strong>je</strong>nja.<br />
Do sad ima preko 40 sluča<strong>je</strong>va<br />
tifusa. Interesantno <strong>je</strong>, da<br />
se bolest pojavila i u onom delu<br />
mesta gde rani<strong>je</strong> ni<strong>je</strong> bio ni <strong>je</strong>dan<br />
slučaj obol<strong>je</strong>nja. Prvi sluča<strong>je</strong>vi su<br />
se javili u severnom delu mesta<br />
tako zvanoj „Lapurdi“. Sanitetske<br />
vlasti su uzele probu pijaće vode<br />
sa sumnjivih bunara i poslali <strong>je</strong> u<br />
<strong>Novi</strong> Sad Higi<strong>je</strong>nskom zavodu na<br />
bakteriološko ispitivan<strong>je</strong><br />
(Novo vreme, 16. oktobar<br />
1932. godine, rubrika: Vesti str. 3)<br />
Kako da se sačuvamo od tifusa.<br />
Pošto u mestu vlada zaraza<br />
od tifusa, važno <strong>je</strong> za građanstvo<br />
da se upozna sa merama kako će<br />
se od zaraze sačuvati.<br />
I. Izbegavaj bolesnika od tifusa<br />
i ne dotiči se n<strong>je</strong>govih stvari. Naročito<br />
se čuvaj bolesničkih izmetina<br />
i prljavog rublja, <strong>je</strong>r <strong>je</strong> sve to puno<br />
zaraznih klica.<br />
Ne ulazi u kuću gde ima bolesnika<br />
od vrućice, niti se sastaji<br />
sa n<strong>je</strong>govim ukućanima; iz bolesničkih<br />
kuća ne primaj nikakve<br />
stvari, ni na poklon, ni na uslugu.<br />
Ako ipak slučajno dođeš u<br />
dodir sa bolesnikom od tifusa i<br />
n<strong>je</strong>govim stvarima, naročito ako<br />
se zagadiš sa bolesničkim izmetima,<br />
očisti brižljivo i promeni odelo,<br />
a ruke operi u rastvoru od sublimata<br />
ili krezola.<br />
II. Ne <strong>je</strong>di nikad ništa presno<br />
i nekuvano; naročito leti i u <strong>je</strong>sen<br />
čuvaj se presnog povrća, neopranog<br />
i neoljuštenog voća i nekuvanog<br />
mleka.<br />
Jela i životne namirnice pokrivaj<br />
i čuvaj da ih muve ne upljuju.<br />
Pre <strong>je</strong>la operi uvek ruke vodom<br />
i sapunom, a u kući gde ima<br />
bolesnika od tifusa nemoj uopšte<br />
ništa <strong>je</strong>sti ni piti.<br />
III. U svojoj kući troši samo čistu<br />
i zdravu vodu. Vodu iz reka,<br />
potoka, bara, otvorenih bunara i<br />
bunara koji su blizu nužnika i đubrišta<br />
ne uzimaj nikada ni za piće<br />
ni za kuvan<strong>je</strong>. Ako nema druge,<br />
a ti <strong>je</strong> prvo dobro iskuvaj, pa tek<br />
onda, ohlađenu, troši.<br />
Bunar u kući kopaj daleko<br />
od nužnika i đubrišta, zidove mu<br />
dobro izidaj a gornji otvor ogradi i<br />
pokri da se ozgo ne može da zagadi<br />
prljavom kišnjicom ili drugim<br />
kakvim gadom.<br />
Dr. Bogdan Bogdanović,<br />
sreski san. referent.<br />
(Novo vreme, 23. oktobar<br />
1932. godine, rubrika: Vesti str. 3)<br />
Kad muž za ljubav krevetnih<br />
haljina ostavlja ženu na cedilu.<br />
Antun Šrajber stanovnik velikobečkerečki<br />
živio <strong>je</strong> četiri godine u<br />
divl<strong>je</strong>m braku sa Anom Ma<strong>je</strong>r ondašnjom<br />
udovicom. U posledn<strong>je</strong><br />
vreme ni<strong>je</strong> im išlo najbol<strong>je</strong>, te <strong>je</strong><br />
muž nagovorio ženu, da se presele<br />
u <strong>Novi</strong> Vrbas i da tamo oprobaju<br />
sreću. Posle dužeg nagovaranja,<br />
žena <strong>je</strong> pristala da se otsele<br />
iz Bečkereka. I tako su se krenuli<br />
na put za Vrbas. U Starom Bečeju<br />
Šrajber <strong>je</strong> predložio ženi da zavežljaj<br />
krevetskih stvari predadu na<br />
žel<strong>je</strong>znicu, kao putnički prtljag, na<br />
što <strong>je</strong> žena pristala. Zatim <strong>je</strong> Šrajber<br />
ženi izvadio žel<strong>je</strong>zničku kartu<br />
do Vrbasa, a on <strong>je</strong> pak otišao da<br />
prtljag preda. Posle nekoliko minuta<br />
voz <strong>je</strong> krenuo i žena <strong>je</strong> uzbuđena<br />
čekala muža, bo<strong>je</strong>ći se da<br />
ne ostane iza voza. Kada <strong>je</strong> stigla<br />
u Vrbas tražila <strong>je</strong> svoga muža na<br />
sve strane ali uzalud. Šrajbera<br />
ni<strong>je</strong> bilo nigde. Sirota žena izišla<br />
<strong>je</strong> i pred sledeći voz, misleći da će<br />
sa istim doći, no on ni<strong>je</strong> došao ni<br />
sa ovim vozom. Ni<strong>je</strong> došao uopšte.<br />
Sirota žena koju <strong>je</strong> muž ostavio<br />
bez novca i krevetskih haljina,<br />
uzalud <strong>je</strong> čekala na Šrajbera, te <strong>je</strong><br />
na posletku protiv n<strong>je</strong>ga kod redarstva<br />
učinila prijavu. Redarstvo<br />
energično traga za besrčnim supružnikom,<br />
koji posle četiri godine<br />
supružnog života našao da <strong>je</strong> bol<strong>je</strong><br />
ostati veran krevetskim haljinama<br />
- nego vlasnici haljina.<br />
(Novo vreme,<br />
24. septembar 1933. godine,<br />
rubrika: Vesti str. 3)<br />
Fotomonografija Beèeja<br />
III izmen<strong>je</strong>no izdan<strong>je</strong><br />
fotomonografi<strong>je</strong> Bečeja<br />
(srpski, mađarski i<br />
engleski <strong>je</strong>zik)<br />
možete kupiti<br />
u prostorijama<br />
Bečejskog <strong>mozaik</strong>a<br />
u ul. Mati<strong>je</strong> Gupca 43<br />
po ceni od<br />
3.300 dinara.<br />
Informaci<strong>je</strong> na<br />
telefon: 021/6910-114<br />
Fotograf Blago<strong>je</strong><br />
Sretenović<br />
NASTANAK FOTOGRAFIJE vezu<strong>je</strong><br />
se za francuskog slikara Luja<br />
Žaka Dagera (1787-1851), koji <strong>je</strong><br />
1839. godine na posrebrenoj bakarnoj<br />
ploči, pomoću živine pare,<br />
napravio prvi snimak – dagerotip.<br />
U Srbiji, zabeleženo <strong>je</strong>, prvi fotograf<br />
bio <strong>je</strong> akvarelist, litograf i<br />
crtač Anastas Jovanović (1817-<br />
1899). Pošto <strong>je</strong> XIX vek, a naročito<br />
n<strong>je</strong>gova druga polovina, bio,<br />
uopšteno, vek naučne i tehničke<br />
ekspanzi<strong>je</strong>, to se desilo i sa razvitkom<br />
fotografi<strong>je</strong>, pa <strong>je</strong> ona postajala<br />
zanat sve većeg broja ljudi.<br />
Tako su se, pomoću fotografi<strong>je</strong>,<br />
ljudi borili protiv zaborava, najvećeg<br />
„tamanitelja“ uspomena, čuvajući<br />
prošlost, a doživljavajući u<br />
sadašnjosti prohujala vremena.<br />
Tim putem krenuo <strong>je</strong> i Blago<strong>je</strong><br />
Sretenović, fotograf ovdašnji, koji<br />
<strong>je</strong> više od trideset godina ovekovečavao<br />
Bečej i Bečejce.<br />
Rođen <strong>je</strong> 7. februara 1929. godine,<br />
u dragačevskom selu Negrišori,<br />
opština Lučani. Otac Milo<strong>je</strong><br />
i majka Nadežda, zemljoradnici,<br />
pored n<strong>je</strong>ga imali su sinove Miroslava<br />
i Dojčila i kćerku Branku.<br />
Posle završene osnovne škole,<br />
shvativši da sredina ne obećava<br />
neku perspektivu, Blago<strong>je</strong> <strong>je</strong>,<br />
uoči Drugog svetskog rata, otišao<br />
na izučavan<strong>je</strong> fotografskog zanata<br />
u Kikindu, kod strica Vasilija.<br />
Po okončanju rata, završio <strong>je</strong> zanat<br />
i položio majstorski ispit.<br />
Pun energi<strong>je</strong> i poleta, odlučio<br />
<strong>je</strong> da stvori sebi ime, ali to u Kikindi,<br />
zbog konkurenci<strong>je</strong>, ni<strong>je</strong> mogao,<br />
pa <strong>je</strong> svo<strong>je</strong> namere realizovao u<br />
Mokrinu. N<strong>je</strong>gove „mokrinske godine“,<br />
formirale su ga, doduše,<br />
kao fotografa, ali nisu zadovoljile<br />
ambici<strong>je</strong> mladog zanatli<strong>je</strong>. Tragajući<br />
za urbanijom sredinom u kojoj<br />
će se potpuno afirmisati, sredinom<br />
pedesetih godina prošlog<br />
veka obilazio <strong>je</strong> varošice i gradove<br />
u Srbiji, u nameri da nađe dobru<br />
lokaciju i malu konkurenciju.<br />
I, kao što <strong>je</strong> to davno zapisao Miloš<br />
Crnjanski, „slučaj komedijant“<br />
uticao <strong>je</strong> na budući život Blagoja<br />
Sretenovića.<br />
Naime, vraćajući se, neobavl<strong>je</strong>nog<br />
posla, u Mokrin, svratio <strong>je</strong> u<br />
Bečej, da poseti druga iz vojske.<br />
Saznavši iz priče za čim Blago<strong>je</strong><br />
traga, n<strong>je</strong>gov drug mu <strong>je</strong> preporučio<br />
lokal u Novosadskoj ulici (bivša<br />
Moše Pijade). Te, 1957. godine,<br />
fotograf Sretenović <strong>je</strong> okačio,<br />
iz Mokrina tek pristiglu, staklenu<br />
tablu s nazivom firme (za divno<br />
čudo, ni<strong>je</strong> se razbila tokom transporta!)<br />
i odmah počeo da radi.<br />
U početku <strong>je</strong> snimao engleskim<br />
fotoaparatom, onim s drvenim<br />
kućištem, kojim se fotografisalo<br />
na staklene ploče. Zatim<br />
uvodi fotografisan<strong>je</strong> s reflektorima,<br />
a kra<strong>je</strong>m šezdesetih godina<br />
proteklog veka kupu<strong>je</strong> „Linof“<br />
aparat, koji <strong>je</strong> radio „plan film“ i<br />
„rol film“. Cena tog aparata bila <strong>je</strong><br />
<strong>je</strong>dnaka ceni tada vrlo popularnog<br />
„fiće“! Idući u korak sa razvo<strong>je</strong>m<br />
fotografske tehnike, sedamdesetih<br />
godina kupu<strong>je</strong> aparat marke<br />
„Mamija“, na principu rol-filma.<br />
Njime počin<strong>je</strong> da pravi studijske<br />
fotografi<strong>je</strong> za kataloge i prospekte<br />
raznih preduzeća i ustanova.<br />
Vremenom <strong>je</strong>, „Foto-studio Sretenović“<br />
počeo da stiče reputaciju,<br />
pored već afirmisanih fotografa<br />
Nače, Ćirića, Guelmino. U prilog<br />
tome svedoči i podatak da su<br />
brojni budući fotografi izučavali<br />
zanat baš u n<strong>je</strong>govom studiju, a<br />
među njima i budući vlasnik fotostudija<br />
„Balint“.<br />
Kao ličnost, bio <strong>je</strong> miran, tih,<br />
staložen i odmeren. Blago<strong>je</strong> Sretenović<br />
<strong>je</strong> voleo svoj posao, a<br />
obavljao <strong>je</strong> u skladu sa svojom<br />
ličnošću, polako i studiozno.<br />
Blago<strong>je</strong> Sretenović<br />
Kao fotograf, naginjao <strong>je</strong> studijskoj<br />
fotografiji, a posebnu naklonost<br />
<strong>je</strong> imao prema portretima.<br />
Napred <strong>je</strong> pomenuto da se<br />
godinama bavio industrijskom<br />
fotografijom, izrađujući naručene<br />
fotose za kataloge i prospekte raznih<br />
firmi. Ali, n<strong>je</strong>govi pravi dometi<br />
iskazivali su se u saradnji sa muzejima<br />
i galerijama u Bečeju i Novom<br />
Sadu, a naročito se ponosio<br />
saradnjom sa Maticom srpskom.<br />
S posebnom pažnjom <strong>je</strong> pratio<br />
zbivanja u svojoj struci, a koja<br />
<strong>je</strong>, opet, zahtevala stalno usavršavan<strong>je</strong>.<br />
Zato <strong>je</strong> Blago<strong>je</strong> Sretenović<br />
postao član tadašn<strong>je</strong>g jugoslovenskog<br />
Udruženja samostalnih<br />
umetničkih fotografa (USUF).<br />
To mu <strong>je</strong> omogućilo postavke na<br />
izložbama u niškom Domu JNA,<br />
Beogradskom sajmu, u Sava centru,<br />
a u Zagrebu, u Društvu filmskih<br />
radnika Hrvatske... Izlažući<br />
svo<strong>je</strong> fotografi<strong>je</strong> širom bivše države,<br />
stekao <strong>je</strong> zvan<strong>je</strong> „Majstora<br />
fotografi<strong>je</strong>“, kao <strong>je</strong>dan od devetorice<br />
fotografa u Vojvodini s tim<br />
zvan<strong>je</strong>m. Pored učešća na različitim<br />
izložbama, USUF <strong>je</strong> svojim<br />
članovima omogućavao i organizovao<br />
usavršavan<strong>je</strong> u Nemačkoj,<br />
obično u Kelnu. Blago<strong>je</strong> <strong>je</strong> to<br />
21.<br />
koristio da izloži svo<strong>je</strong> fotografi<strong>je</strong><br />
na Evropskom sajmu fotografija,<br />
upravo u Kelnu.<br />
Naravno, bio <strong>je</strong> i član lokalnog<br />
„Udruženja zanatlija“, a izvesno<br />
vreme i n<strong>je</strong>gov <strong>predsednik</strong>.<br />
Za celokupni doprinos umetničkoj<br />
fotografiji i za svoj rad<br />
uopšte, nagrađen <strong>je</strong> „Zlatnom<br />
značkom Anastas Jovanović“, a<br />
povodom obeležavanja 150 godina<br />
fotografi<strong>je</strong> u svetu.<br />
Van posla, Blago<strong>je</strong> Sretenović<br />
<strong>je</strong> bio poznat kao druželjubiv<br />
čovek, koji <strong>je</strong> voleo kafanu, ali i<br />
uljudno ponašan<strong>je</strong>. Iz kuće nikada<br />
ni<strong>je</strong> izlazio bez kravate, a imao<br />
<strong>je</strong> zavidnu kolekciju kravata, svih<br />
boja i različitog dizajna. Komunikativan<br />
po prirodi, imao <strong>je</strong> veliki<br />
broj prijatelja i u Bečeju, i daleko<br />
van n<strong>je</strong>ga. Redovno <strong>je</strong> održavao<br />
kontakte i razmenjivao iskustva<br />
sa svojim rođacima Sretenovićima,<br />
takođe poznatim fotografima<br />
u Kikindi, Vrbasu, Srbobranu<br />
i Rumi.<br />
Penzionisao se 1989. godine,<br />
posle trideset i dve godine provedene<br />
iza ob<strong>je</strong>ktiva fotoaparata.<br />
Radnju <strong>je</strong> prepustio svom nasledniku,<br />
sinu Nenadu, a „Foto studio<br />
Sretenović“ <strong>je</strong>, posle četiri deceni<strong>je</strong><br />
na istoj lokaciji, presel<strong>je</strong>n na<br />
novu, u Zelenu ulicu (bivša Borisa<br />
Kidriča).<br />
Blago<strong>je</strong> Sretenović <strong>je</strong> umro<br />
početkom januara 2009. godine,<br />
uoči svog osamdesetog rođendana.<br />
Sa suprugom Nadom imao <strong>je</strong><br />
sina <strong>je</strong>dinca, Nenada.<br />
Ovaj tekst i fotografija uz n<strong>je</strong>ga,<br />
skroman su prilog sećanju na<br />
<strong>je</strong>dnog vrsnog fotografa i dobrog<br />
čoveka.<br />
Dušan Opinćal