16.02.2014 Views

Novi predsednik SO je Dobrivoj Raškov Dolgozik ... - Bečejski mozaik

Novi predsednik SO je Dobrivoj Raškov Dolgozik ... - Bečejski mozaik

Novi predsednik SO je Dobrivoj Raškov Dolgozik ... - Bečejski mozaik

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

6<br />

broj 483. 4. decembar 2009.<br />

KULTURNI MOZAIK<br />

Naše pravoslavno<br />

„v<strong>je</strong>ruju”<br />

U Novom Sadu, pozadi Srpskog narodnog pozorišta, nalazi se Uspenska<br />

crkva. Na levom zidu priprate (predvorja crkve) okačena <strong>je</strong> slika<br />

- poster slepl<strong>je</strong>n na drvenu dasku - pod parolom „<strong>Novi</strong> Irod”. Jevanđelsko<br />

predan<strong>je</strong> judejskog kralja Iroda prikazu<strong>je</strong> kao krvoloka koji <strong>je</strong><br />

naredio pokolj dece kako bi sprečio tek rođenog Isusa da postane kralj<br />

i sveopšti spasitelj. U novosadskoj Uspenskoj crkvi „savremeni Irod”<br />

<strong>je</strong> ginekolog koji vrši abortus! Vitlajući mačem ispred hrpe okrvavl<strong>je</strong>nih<br />

dečijih udova, on iščeku<strong>je</strong> nove kli<strong>je</strong>ntkin<strong>je</strong> (odreda prostitutke) da<br />

mu pristupe. Ovakva eksplicitnost - za prosečnog pravoslavnog vernika<br />

gotovo nesnosna i neverovatna - nažalost, krajn<strong>je</strong> <strong>je</strong> retka u mislećoj<br />

praksi Srpske pravoslavne crkve. Vernicima se prećutku<strong>je</strong> - a zar ni<strong>je</strong><br />

bitno, štaviše smrtno ozbiljno, da li se pokraj njih (u ginekološkim ordinacijama)<br />

svakodnevno vrše pokolji, sistematska uništavanja ljudi?<br />

Vernik nastoji da ne prekrši božanski zakon (Jehovin svedok, držeći da<br />

<strong>je</strong> u krvi sedište duše, ne prihvata transfuziju).<br />

Ukoliko se duša obrazu<strong>je</strong> u trenutku združivanja spermatozoida<br />

i jajne ćeli<strong>je</strong> (o preciznim okolnostima nastajanja duše teolozi i dal<strong>je</strong><br />

diskutuju), tada abortus nesumnjivo predstavlja ubistvo. Ova <strong>je</strong> pretpostavka,<br />

međutim, sasvim sumnjiva, da ne kažem budalasta - čak i<br />

većini današnjih vernika - te crkva radi<strong>je</strong> izbegava otvorene kolizi<strong>je</strong> (sukobe)<br />

sa mišl<strong>je</strong>n<strong>je</strong>m ko<strong>je</strong> preovladava umesto da ga pokuša izmeniti.<br />

Obratimo pažnju na reči patrijarha Pavla „budimo ljudi” (možemo<br />

očekivati da će sasvim uskoro prigodne „knjige bisera” patrijarha Pavla<br />

preplaviti tezge uz značajan „komercijalni uspeh”). Naime, one, same<br />

za sebe, ne govore mnogo - deluju prazno. Šta znači biti čovek i, što <strong>je</strong><br />

teže odgovoriti, kako primeniti to određen<strong>je</strong> na po<strong>je</strong>dinačne praktične<br />

sluča<strong>je</strong>ve i primere? Uput „budimo ljudi” <strong>je</strong>ste upozoren<strong>je</strong> da se preispitamo<br />

- da taj pojam ne prihvatimo samorazumljivim, niti da ga od<br />

drugih preuzmemo (upravo <strong>je</strong> 90-tih umnogome važilo da biti Srbin već<br />

znači biti čovek). Zapravo, ove reči dobijaju „na težini” <strong>je</strong>dino s obzirom<br />

na gotovo herojski egzistencijalni modus njihovog autora - pokojni patrijarh,<br />

na kraju kra<strong>je</strong>va, i ni<strong>je</strong> bio „interesantan” svojim teološkim (čak i<br />

religioznim) dostignućima, već svojim načinom postojanja - današn<strong>je</strong>m<br />

čoveku (pa i verniku) nepojamnim.<br />

Način n<strong>je</strong>govog životnog držanja shvaćen <strong>je</strong> kao nedostižan - proglašavamo<br />

ga svecem ne želeći da prihvatimo odgovornost (svest da smo<br />

slobodni i sami napraviti od života svo<strong>je</strong>vrsno čudo). N<strong>je</strong>gova smrt bila<br />

<strong>je</strong> prilika da nam pred očima (i dušom) na trenutak promine <strong>je</strong>dan egzistencijalni<br />

modus.<br />

Ljudi su<br />

se postideli na<br />

trenutak sebe<br />

samih. I ništa.<br />

Tren <strong>je</strong> prošao.<br />

Patrijarh Pavle<br />

<strong>je</strong> sahran<strong>je</strong>n i<br />

mi se više ne<br />

stidimo.<br />

On <strong>je</strong> bio i<br />

ostao marginalac<br />

- u pastvi<br />

čak i više nego<br />

u samoj crkvi<br />

(kako se obično<br />

drži). N<strong>je</strong>govim će primerom malo ko poći. Štaviše, sa stajališta aktuelnih<br />

vrednosti našega (divl<strong>je</strong> kapitalističkog) društva on <strong>je</strong>, naime, bio<br />

budala! Kusati suvog hleba i kašu od koprive, a biti u prilici svakodnevno<br />

se puniti kavijarom i ćurećim medaljonima ili bauljati peške, a imati<br />

na raspolaganju skupoceni vozni park - stvar <strong>je</strong> anahronizma, nesporazuma,<br />

čudaštva. Namesto da ščepa ono što ima ovde i sada, čovek se<br />

zamlaću<strong>je</strong> nečim onostranim (neočevidnim).<br />

Stiče se utisak (a to <strong>je</strong> možda i najveće priznan<strong>je</strong> čoveku koji život<br />

posveti bogu) da <strong>je</strong> Gojko Stojčević, kako <strong>je</strong> patrijarhu svetovno ime,<br />

ostvario pravu ispun<strong>je</strong>nu egzistenciju makar nikakav bog „ne sedeo na<br />

oblaku”.<br />

Crkva ne tera vernika da misli, ne muči ga pitanjima (ona, doduše,<br />

„udara” na osećajnost ali <strong>je</strong> sa teološke ravni umnogome skliznula na<br />

političku gde <strong>je</strong>, na veliku žalost, po mišl<strong>je</strong>nju ovog naroda bila u moći<br />

ponuditi znatno plodnija i pri<strong>je</strong>mčivija rešenja i odgovore). Naprosto,<br />

ona ne želi nikoga da odbi<strong>je</strong> sa svog praga - ali ne zato što „nema<br />

srca”, već stoga što svoju snagu isključivo vidi u brojnosti stada.<br />

Crkva traži površnost od svog vernika. Lenj, zamašćen mozak, dakle<br />

(i nešto para). Govori li išta kada o nekome ču<strong>je</strong>mo da <strong>je</strong> vernik Srpske<br />

pravoslavne crkve? Ne mnogo, čini mi se. Okvir <strong>je</strong> preširok - tu sve<br />

prolazi, sve može. Crkva ni<strong>je</strong> imala petlju (a možda ni dovoljno snage)<br />

da jasno i razgovetno izloži vernicima svo<strong>je</strong> mišl<strong>je</strong>n<strong>je</strong> o po<strong>je</strong>dinim (svakodnevnim)<br />

životnim pitanjima - ma kako ono nepopularno bilo. I time<br />

<strong>je</strong> upravo verniku naštetila, i stanju n<strong>je</strong>gove vere. „Stvari vere” uzimaju<br />

se <strong>je</strong>dino uz uslov, neozbiljno, simbolično (naime tradicionalno!) - posvećeno<br />

vino ni<strong>je</strong> tek u simboličnom (bajkovitom) smislu krv Isusova<br />

već <strong>je</strong> ono to zaista (putem transsupstancijaci<strong>je</strong> - suština se promenila<br />

ali ne i pojavnost).<br />

Uspenska crkva, stoga, zaslužu<strong>je</strong> (i pored brutalnosti i primitivnosti<br />

svo<strong>je</strong> poruke) priznan<strong>je</strong> zbog doslednosti i spremnosti da otvoreno izlaže<br />

svoja uverenja.<br />

IZLOŽBA U GALERIJI „KRUG“<br />

Tisa - reka koja spaja<br />

PROSTORIJA Galeri<strong>je</strong> „Krug“ bila<br />

<strong>je</strong> mala da primi ljubitel<strong>je</strong> likovne<br />

umetnosti koji su želeli da 26.<br />

novembra prisustvuju otvaranju<br />

izložbe slika „Tisa - reka koja spaja“,<br />

nastalih na prvoj međunarodnoj<br />

likovnoj koloniji u septembru u<br />

Bečeju.<br />

Na izložbi <strong>je</strong> predstavl<strong>je</strong>no<br />

dvadeset umetničkih dela šesnaest<br />

slikara iz Zrenjanina, Novog<br />

Bečeja, Čuruga, Sente, Kanjiže,<br />

Čongrada i Bečeja, na kojima su<br />

prikazani motivi sa Tise.<br />

Otvaranju izložbe prisustvovali<br />

su Peter Knezi, <strong>predsednik</strong><br />

opštine, koji se posetiocima obratio<br />

na mađarskom <strong>je</strong>ziku, i Dušan<br />

Jovanović, <strong>predsednik</strong> Skupštine<br />

opštine Bečej, koji <strong>je</strong> prisutne pozdravio<br />

na srpskom <strong>je</strong>ziku.<br />

„Jedna dobra ideja gospodina<br />

Bore Jakšića, koja <strong>je</strong> prepoznata<br />

od Agenci<strong>je</strong> ’Stajić’ i Turističke<br />

organizaci<strong>je</strong> opštine Bečej, a podržana<br />

od lokalne samouprave,<br />

finalizovana <strong>je</strong> ovom izložbom, a<br />

rezultati kroz umetnička dela nalaze<br />

se večeras pred nama. Naša<br />

želja <strong>je</strong> bila da reka Tisa bude i<br />

kulturna misao koja spaja ljude<br />

koji žive na n<strong>je</strong>nim obalama, da<br />

kroz umetničko stvaralaštvo iskažemo<br />

našu pripadnost reci Tisi,<br />

Bečejce interesu<strong>je</strong> umetnost<br />

n<strong>je</strong>noj lepoti i svemu onome što<br />

ona može da pruži. U tome su<br />

GRUPA „<strong>SO</strong>L<strong>SO</strong>NIC“ <strong>je</strong> kra<strong>je</strong>m<br />

novembra prvi put nastupila u pozorišnom<br />

klubu u Bečeju. Iako u<br />

ovom sastavu i pod ovim imenom<br />

postoji svega tri-četiri meseca,<br />

grupa „Solsonic“ okuplja iskusne<br />

muzičare iz Zrenjanina, Kikinde,<br />

Novog Sada, Novog Bečeja i Bečeja.<br />

Saksofonista Bela Farkaš,<br />

klavijaturista Tabor Burai, bubnjar<br />

Miodrag Milovanov, basista<br />

Vladimir Vukša i gitarista Zvonko<br />

Stojkov su se bečejskoj publici<br />

predstavili raznovrsnim repertoarom<br />

- od soula do džeza - koji su<br />

izuzetno dobrim, zvonkim i jakim<br />

vokalima upotpunile Snežana Đokić<br />

i Marina Krulj. Koncert <strong>je</strong> trajao<br />

više od dva sata, a dobar zvuk <strong>je</strong><br />

privukao pažnju publike koja <strong>je</strong> napunila<br />

prostor pozorišnog kluba.<br />

LJ.M.<br />

FOTO: LJ.M.<br />

nam svakako pomogli umetnici.<br />

Ove godine likovna kolonija trajala<br />

<strong>je</strong> <strong>je</strong>dan dan, a sigurno <strong>je</strong> da će<br />

Otvaran<strong>je</strong> izložbe<br />

naredne godine trajati duže i da<br />

će postati tradicionalna, čime će<br />

Bečej dobiti još <strong>je</strong>dnu umetničku,<br />

turističku manifestaciju. Zahvalju<strong>je</strong>m<br />

se umetnicima koji su darovali<br />

gradu Bečeju i n<strong>je</strong>govim građanima<br />

ova vredna umetnička dela, sa<br />

željom da se sledeće godine okupimo<br />

u što većem broju i da rezultat<br />

rada na koloniji ponovo bude<br />

prikazan na izložbi u Bečeju“, rekao<br />

Jovanović.<br />

Izložbu <strong>je</strong> otvorio slikar Borislav<br />

Jakšić, koji <strong>je</strong> <strong>predsednik</strong>u<br />

opštine Bečej predao spisak slika<br />

ko<strong>je</strong> su sada vlasništvo lokalne<br />

samouprave. Slike će verovatno<br />

biti izložene u prostorijama uslužnog<br />

centra opštine.<br />

Na otvaranju izložbe nastupio<br />

<strong>je</strong> i tamburaški orkestar Muzičke<br />

škole „Petar Konjović“.<br />

Izložba „Tisa - reka koja spaja“<br />

će biti otvorena dve nedel<strong>je</strong>.<br />

LJ.M.<br />

Izložba<br />

keramičkih<br />

radova<br />

U prostorijama Agenci<strong>je</strong><br />

„Stajić“ će 17. decembra u 19<br />

časova biti otvorena izložba keramičkih<br />

radova „Keramike<br />

Ras“, umetničke porodice iz<br />

Sremskih Karlovaca.<br />

GRADSKO POZORIŠTE<br />

Prvi nastup „Solsonica“<br />

FOTO: LJ.M.<br />

Nastup grupe „Solsonic“

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!