Novi predsednik SO je Dobrivoj RaÅ¡kov Dolgozik ... - BeÄejski mozaik
Novi predsednik SO je Dobrivoj RaÅ¡kov Dolgozik ... - BeÄejski mozaik
Novi predsednik SO je Dobrivoj RaÅ¡kov Dolgozik ... - BeÄejski mozaik
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
6<br />
broj 483. 4. decembar 2009.<br />
KULTURNI MOZAIK<br />
Naše pravoslavno<br />
„v<strong>je</strong>ruju”<br />
U Novom Sadu, pozadi Srpskog narodnog pozorišta, nalazi se Uspenska<br />
crkva. Na levom zidu priprate (predvorja crkve) okačena <strong>je</strong> slika<br />
- poster slepl<strong>je</strong>n na drvenu dasku - pod parolom „<strong>Novi</strong> Irod”. Jevanđelsko<br />
predan<strong>je</strong> judejskog kralja Iroda prikazu<strong>je</strong> kao krvoloka koji <strong>je</strong><br />
naredio pokolj dece kako bi sprečio tek rođenog Isusa da postane kralj<br />
i sveopšti spasitelj. U novosadskoj Uspenskoj crkvi „savremeni Irod”<br />
<strong>je</strong> ginekolog koji vrši abortus! Vitlajući mačem ispred hrpe okrvavl<strong>je</strong>nih<br />
dečijih udova, on iščeku<strong>je</strong> nove kli<strong>je</strong>ntkin<strong>je</strong> (odreda prostitutke) da<br />
mu pristupe. Ovakva eksplicitnost - za prosečnog pravoslavnog vernika<br />
gotovo nesnosna i neverovatna - nažalost, krajn<strong>je</strong> <strong>je</strong> retka u mislećoj<br />
praksi Srpske pravoslavne crkve. Vernicima se prećutku<strong>je</strong> - a zar ni<strong>je</strong><br />
bitno, štaviše smrtno ozbiljno, da li se pokraj njih (u ginekološkim ordinacijama)<br />
svakodnevno vrše pokolji, sistematska uništavanja ljudi?<br />
Vernik nastoji da ne prekrši božanski zakon (Jehovin svedok, držeći da<br />
<strong>je</strong> u krvi sedište duše, ne prihvata transfuziju).<br />
Ukoliko se duša obrazu<strong>je</strong> u trenutku združivanja spermatozoida<br />
i jajne ćeli<strong>je</strong> (o preciznim okolnostima nastajanja duše teolozi i dal<strong>je</strong><br />
diskutuju), tada abortus nesumnjivo predstavlja ubistvo. Ova <strong>je</strong> pretpostavka,<br />
međutim, sasvim sumnjiva, da ne kažem budalasta - čak i<br />
većini današnjih vernika - te crkva radi<strong>je</strong> izbegava otvorene kolizi<strong>je</strong> (sukobe)<br />
sa mišl<strong>je</strong>n<strong>je</strong>m ko<strong>je</strong> preovladava umesto da ga pokuša izmeniti.<br />
Obratimo pažnju na reči patrijarha Pavla „budimo ljudi” (možemo<br />
očekivati da će sasvim uskoro prigodne „knjige bisera” patrijarha Pavla<br />
preplaviti tezge uz značajan „komercijalni uspeh”). Naime, one, same<br />
za sebe, ne govore mnogo - deluju prazno. Šta znači biti čovek i, što <strong>je</strong><br />
teže odgovoriti, kako primeniti to određen<strong>je</strong> na po<strong>je</strong>dinačne praktične<br />
sluča<strong>je</strong>ve i primere? Uput „budimo ljudi” <strong>je</strong>ste upozoren<strong>je</strong> da se preispitamo<br />
- da taj pojam ne prihvatimo samorazumljivim, niti da ga od<br />
drugih preuzmemo (upravo <strong>je</strong> 90-tih umnogome važilo da biti Srbin već<br />
znači biti čovek). Zapravo, ove reči dobijaju „na težini” <strong>je</strong>dino s obzirom<br />
na gotovo herojski egzistencijalni modus njihovog autora - pokojni patrijarh,<br />
na kraju kra<strong>je</strong>va, i ni<strong>je</strong> bio „interesantan” svojim teološkim (čak i<br />
religioznim) dostignućima, već svojim načinom postojanja - današn<strong>je</strong>m<br />
čoveku (pa i verniku) nepojamnim.<br />
Način n<strong>je</strong>govog životnog držanja shvaćen <strong>je</strong> kao nedostižan - proglašavamo<br />
ga svecem ne želeći da prihvatimo odgovornost (svest da smo<br />
slobodni i sami napraviti od života svo<strong>je</strong>vrsno čudo). N<strong>je</strong>gova smrt bila<br />
<strong>je</strong> prilika da nam pred očima (i dušom) na trenutak promine <strong>je</strong>dan egzistencijalni<br />
modus.<br />
Ljudi su<br />
se postideli na<br />
trenutak sebe<br />
samih. I ništa.<br />
Tren <strong>je</strong> prošao.<br />
Patrijarh Pavle<br />
<strong>je</strong> sahran<strong>je</strong>n i<br />
mi se više ne<br />
stidimo.<br />
On <strong>je</strong> bio i<br />
ostao marginalac<br />
- u pastvi<br />
čak i više nego<br />
u samoj crkvi<br />
(kako se obično<br />
drži). N<strong>je</strong>govim će primerom malo ko poći. Štaviše, sa stajališta aktuelnih<br />
vrednosti našega (divl<strong>je</strong> kapitalističkog) društva on <strong>je</strong>, naime, bio<br />
budala! Kusati suvog hleba i kašu od koprive, a biti u prilici svakodnevno<br />
se puniti kavijarom i ćurećim medaljonima ili bauljati peške, a imati<br />
na raspolaganju skupoceni vozni park - stvar <strong>je</strong> anahronizma, nesporazuma,<br />
čudaštva. Namesto da ščepa ono što ima ovde i sada, čovek se<br />
zamlaću<strong>je</strong> nečim onostranim (neočevidnim).<br />
Stiče se utisak (a to <strong>je</strong> možda i najveće priznan<strong>je</strong> čoveku koji život<br />
posveti bogu) da <strong>je</strong> Gojko Stojčević, kako <strong>je</strong> patrijarhu svetovno ime,<br />
ostvario pravu ispun<strong>je</strong>nu egzistenciju makar nikakav bog „ne sedeo na<br />
oblaku”.<br />
Crkva ne tera vernika da misli, ne muči ga pitanjima (ona, doduše,<br />
„udara” na osećajnost ali <strong>je</strong> sa teološke ravni umnogome skliznula na<br />
političku gde <strong>je</strong>, na veliku žalost, po mišl<strong>je</strong>nju ovog naroda bila u moći<br />
ponuditi znatno plodnija i pri<strong>je</strong>mčivija rešenja i odgovore). Naprosto,<br />
ona ne želi nikoga da odbi<strong>je</strong> sa svog praga - ali ne zato što „nema<br />
srca”, već stoga što svoju snagu isključivo vidi u brojnosti stada.<br />
Crkva traži površnost od svog vernika. Lenj, zamašćen mozak, dakle<br />
(i nešto para). Govori li išta kada o nekome ču<strong>je</strong>mo da <strong>je</strong> vernik Srpske<br />
pravoslavne crkve? Ne mnogo, čini mi se. Okvir <strong>je</strong> preširok - tu sve<br />
prolazi, sve može. Crkva ni<strong>je</strong> imala petlju (a možda ni dovoljno snage)<br />
da jasno i razgovetno izloži vernicima svo<strong>je</strong> mišl<strong>je</strong>n<strong>je</strong> o po<strong>je</strong>dinim (svakodnevnim)<br />
životnim pitanjima - ma kako ono nepopularno bilo. I time<br />
<strong>je</strong> upravo verniku naštetila, i stanju n<strong>je</strong>gove vere. „Stvari vere” uzimaju<br />
se <strong>je</strong>dino uz uslov, neozbiljno, simbolično (naime tradicionalno!) - posvećeno<br />
vino ni<strong>je</strong> tek u simboličnom (bajkovitom) smislu krv Isusova<br />
već <strong>je</strong> ono to zaista (putem transsupstancijaci<strong>je</strong> - suština se promenila<br />
ali ne i pojavnost).<br />
Uspenska crkva, stoga, zaslužu<strong>je</strong> (i pored brutalnosti i primitivnosti<br />
svo<strong>je</strong> poruke) priznan<strong>je</strong> zbog doslednosti i spremnosti da otvoreno izlaže<br />
svoja uverenja.<br />
IZLOŽBA U GALERIJI „KRUG“<br />
Tisa - reka koja spaja<br />
PROSTORIJA Galeri<strong>je</strong> „Krug“ bila<br />
<strong>je</strong> mala da primi ljubitel<strong>je</strong> likovne<br />
umetnosti koji su želeli da 26.<br />
novembra prisustvuju otvaranju<br />
izložbe slika „Tisa - reka koja spaja“,<br />
nastalih na prvoj međunarodnoj<br />
likovnoj koloniji u septembru u<br />
Bečeju.<br />
Na izložbi <strong>je</strong> predstavl<strong>je</strong>no<br />
dvadeset umetničkih dela šesnaest<br />
slikara iz Zrenjanina, Novog<br />
Bečeja, Čuruga, Sente, Kanjiže,<br />
Čongrada i Bečeja, na kojima su<br />
prikazani motivi sa Tise.<br />
Otvaranju izložbe prisustvovali<br />
su Peter Knezi, <strong>predsednik</strong><br />
opštine, koji se posetiocima obratio<br />
na mađarskom <strong>je</strong>ziku, i Dušan<br />
Jovanović, <strong>predsednik</strong> Skupštine<br />
opštine Bečej, koji <strong>je</strong> prisutne pozdravio<br />
na srpskom <strong>je</strong>ziku.<br />
„Jedna dobra ideja gospodina<br />
Bore Jakšića, koja <strong>je</strong> prepoznata<br />
od Agenci<strong>je</strong> ’Stajić’ i Turističke<br />
organizaci<strong>je</strong> opštine Bečej, a podržana<br />
od lokalne samouprave,<br />
finalizovana <strong>je</strong> ovom izložbom, a<br />
rezultati kroz umetnička dela nalaze<br />
se večeras pred nama. Naša<br />
želja <strong>je</strong> bila da reka Tisa bude i<br />
kulturna misao koja spaja ljude<br />
koji žive na n<strong>je</strong>nim obalama, da<br />
kroz umetničko stvaralaštvo iskažemo<br />
našu pripadnost reci Tisi,<br />
Bečejce interesu<strong>je</strong> umetnost<br />
n<strong>je</strong>noj lepoti i svemu onome što<br />
ona može da pruži. U tome su<br />
GRUPA „<strong>SO</strong>L<strong>SO</strong>NIC“ <strong>je</strong> kra<strong>je</strong>m<br />
novembra prvi put nastupila u pozorišnom<br />
klubu u Bečeju. Iako u<br />
ovom sastavu i pod ovim imenom<br />
postoji svega tri-četiri meseca,<br />
grupa „Solsonic“ okuplja iskusne<br />
muzičare iz Zrenjanina, Kikinde,<br />
Novog Sada, Novog Bečeja i Bečeja.<br />
Saksofonista Bela Farkaš,<br />
klavijaturista Tabor Burai, bubnjar<br />
Miodrag Milovanov, basista<br />
Vladimir Vukša i gitarista Zvonko<br />
Stojkov su se bečejskoj publici<br />
predstavili raznovrsnim repertoarom<br />
- od soula do džeza - koji su<br />
izuzetno dobrim, zvonkim i jakim<br />
vokalima upotpunile Snežana Đokić<br />
i Marina Krulj. Koncert <strong>je</strong> trajao<br />
više od dva sata, a dobar zvuk <strong>je</strong><br />
privukao pažnju publike koja <strong>je</strong> napunila<br />
prostor pozorišnog kluba.<br />
LJ.M.<br />
FOTO: LJ.M.<br />
nam svakako pomogli umetnici.<br />
Ove godine likovna kolonija trajala<br />
<strong>je</strong> <strong>je</strong>dan dan, a sigurno <strong>je</strong> da će<br />
Otvaran<strong>je</strong> izložbe<br />
naredne godine trajati duže i da<br />
će postati tradicionalna, čime će<br />
Bečej dobiti još <strong>je</strong>dnu umetničku,<br />
turističku manifestaciju. Zahvalju<strong>je</strong>m<br />
se umetnicima koji su darovali<br />
gradu Bečeju i n<strong>je</strong>govim građanima<br />
ova vredna umetnička dela, sa<br />
željom da se sledeće godine okupimo<br />
u što većem broju i da rezultat<br />
rada na koloniji ponovo bude<br />
prikazan na izložbi u Bečeju“, rekao<br />
Jovanović.<br />
Izložbu <strong>je</strong> otvorio slikar Borislav<br />
Jakšić, koji <strong>je</strong> <strong>predsednik</strong>u<br />
opštine Bečej predao spisak slika<br />
ko<strong>je</strong> su sada vlasništvo lokalne<br />
samouprave. Slike će verovatno<br />
biti izložene u prostorijama uslužnog<br />
centra opštine.<br />
Na otvaranju izložbe nastupio<br />
<strong>je</strong> i tamburaški orkestar Muzičke<br />
škole „Petar Konjović“.<br />
Izložba „Tisa - reka koja spaja“<br />
će biti otvorena dve nedel<strong>je</strong>.<br />
LJ.M.<br />
Izložba<br />
keramičkih<br />
radova<br />
U prostorijama Agenci<strong>je</strong><br />
„Stajić“ će 17. decembra u 19<br />
časova biti otvorena izložba keramičkih<br />
radova „Keramike<br />
Ras“, umetničke porodice iz<br />
Sremskih Karlovaca.<br />
GRADSKO POZORIŠTE<br />
Prvi nastup „Solsonica“<br />
FOTO: LJ.M.<br />
Nastup grupe „Solsonic“