16.02.2014 Views

Od nedelje zimsko računanje vremena - Bečejski mozaik

Od nedelje zimsko računanje vremena - Bečejski mozaik

Od nedelje zimsko računanje vremena - Bečejski mozaik

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

2<br />

između dva broja<br />

broj 527. 29. oktobar 2010.<br />

Zidna ogledala<br />

Pre ne mnogo <strong>vremena</strong>, kao što su Bečejci mogli primetiti<br />

(barem oni kojima se univerzum ne završava na kapiji avlije),<br />

na nekoliko punktova u centru grada osvanuli su nesvakidašnji<br />

grafiti (u aprilu smo u kolumni tematizovali upravo banalnost<br />

„grafiti ponude” u našem gradu). Radi se o crtežima glava, pojedinačnih<br />

i u grupi, grotesknih fizionomija – upravo sjajnom,<br />

umetničkom! (ako se neko pita za estetski status ovog delceta)<br />

odgovoru na aktuelni društveni trenutak u našem gradu. Te<br />

glave (njuške, labrnje) – u jedinstvenom, ekspresionističkom<br />

ključu osmišljene – pune su očaja, depresivnosti, ali i nečeg<br />

otvoreno manijačkog, demoničnog. U čitavom ovom pandemonijumu,<br />

međutim, najviše zapanjuje jedna paradoksalna<br />

pojedinost – gotovo na svakoj od ovih grotesknih glava usta su<br />

razjapljena. Ipak, oblačići u kojima su, manirom stripa, ispisane<br />

reči – naborani su (stripovska konvencija za neizgovorene<br />

misli), dok je samo jedna glava – upravo ona sa roščićima (dijaboličnim<br />

ili volovskim?) – popraćena zaobljenim oblačićem.<br />

Jedino, dakle, vrag ili tupan (oba tumačenja, uostalom, „piju<br />

vodu”) govore ovde naglas! Ljudi, i pored sveg očaja, ne podižu<br />

glas – u najboljem slučaju uspeju zamrmljati sebi u bradu,<br />

ili prišapnuti kome ponešto (u naboranim oblačićima stoji „Svi<br />

bi želeli”, „Niko nema”).<br />

Da li, ipak, anonimni umetnik anticipira, čak priziva skora<br />

„društvena gibanja”? Premda su lica koja nas iskolačeno<br />

posmatraju sa tih zidova (nisu li ti zidovi zapravo ogledala?!),<br />

unekoliko zbunjena i nemoćna, ipak su te glave zbijene, uskovitlane,<br />

sumanute – možda upravo na ulici, na nekom protestu!<br />

Indikativno je i da je grafitirano na uglu zgrade Opštine gde<br />

je izlog-galerija Turističke organizacije (tu su, uzgred rečeno,<br />

ponovo izložene slike koje su pre nekoliko meseci već bile<br />

izlagane – budući da u Bečeju, kako izgleda, ima tek 3-4 valjana<br />

slikara). Da li je autor grafita ozlojeđen jer nema „ausvajs”<br />

kao oficijelni pejzažisti, fabrikanti stotina i stotina platana „dobrog<br />

ukusa” sa motivima Bečeja i njegove okoline? – Ukoliko<br />

jeste, za to nema nikakve potrebe. Ovaj, kako rekosmo, grafiti-pandemonijum<br />

mora biti autsajderski, anoniman, ilegalan<br />

– da bi bio to što jeste, i tako efektan (da bi se podrivajuće<br />

delovalo ne sme se „uspeti”)! On, na taj način, pretenduje da<br />

bude spontani izraz ili, bolje, oteklina i čir na fizionomiji našeg<br />

grada – upravo kao podsvesni, anonimni i, svakako, „nečisti”<br />

plod grada samog (nas samih). Grafiti-autor ne bi trebao da<br />

Anketa<br />

Kako se živi u Bečeju?<br />

Do pre nekoliko godina bilo<br />

je nezamislivo da u gradu imamo<br />

zalagaonice. Upravo zalagaonice<br />

svedoče o životnom<br />

standardu u Bečeju, o tome da<br />

ljudi ne mogu da žive od plate,<br />

i svoje dragocenosti, svoje uspomene<br />

poveravaju strancima.<br />

Sasvim je nevažno da li građani<br />

idu u zalagaonice pre ili nakon<br />

uzimanja kredita.<br />

Pitali smo građane Bečeja<br />

kako žive, da li je plata, ako<br />

je imaju, dovoljna za preživljavanje,<br />

ili pozajmljuju, uzimaju<br />

kredite, nose vredne stvari u<br />

zalagaonice.<br />

Darko Mitić: Samo ću<br />

ovako reći, Bečej je bio šesta<br />

ekonomska regija u Evropi. Živeo<br />

sam u Zadru i znam da se<br />

u Zadru prodavalo dosta toga<br />

iz Bečeja, pogotovo poljoprivredni<br />

proizvodi. Da jedan takav<br />

grad dođe do toga da ljudi<br />

nemaju hleba da jedu, to je<br />

nešto što je za Ginisovu knjigu<br />

rekorda. Nisam iz Bečeja, ali<br />

sam tu dvadeset godina, deo<br />

sam ovog grada i gradim ovaj<br />

grad, stolar sam - ovo je užas<br />

kako se živi. Pogotovo je predsednik<br />

Knezi katastrofa, što je<br />

sada stavio Miškovića usred<br />

grada napravio je za Bečej nešto<br />

zbog čega će ga ljudi pamtiti<br />

po najvećem zlu koje je ikad<br />

iko napravio ovom gradu. Užas<br />

šta je čovek napravio, to smatra<br />

čitav grad, ali ovde su ljudi<br />

pasivni, niko ništa neće, ljudi<br />

Darko Mitić<br />

FOTO: LJ.M.<br />

Imala sam priliku da vidim ljude<br />

koji dolaze u narodnu kuhinju.<br />

Tuga je videti ih, ali šta<br />

Vera Ćurčić<br />

Željko Lukić<br />

nisu zaposlena i jedva preživljavamo.<br />

Prinuđeni smo da<br />

koristimo dozvoljeni minus u<br />

banci, plata traje dva dana, to<br />

se zna kada se ode u prodavnicu,<br />

1.000 dinara nije ništa.<br />

Svi smo u sličnoj situaciji i moji<br />

poznanici i prijatelji, od plate se<br />

ne može živeti.<br />

Dragan Ajdinović: Došao<br />

sam iz Nemačke, ovde<br />

sam već petu godinu i mogu<br />

vam reći da se ovde živi jadno<br />

i očajno. <strong>Od</strong> svojih primanja<br />

mogu da živim kako hoću, ali<br />

je Bečej postao zadnja rupa u<br />

Dragan Ajdinović<br />

Vojvodini. Sve druge opštine<br />

su se trgle, i manje i veće, ali<br />

Bečej baš i nije. U mom okruženju<br />

ima onih koji su prinuđeni<br />

i da pozajmljuju novac i da<br />

založe neke vrednosti da bi<br />

preživeli, prinuđeni su i da prodaju<br />

ispod cene, kupovna moć<br />

je na nuli.<br />

Ištvan Šileš: Kad 70-75<br />

posto ljudi ne radi, onda je jasno<br />

kako se živi. Ja sam uzeo<br />

otpremninu i sada ne radim,<br />

uspevamo nekako da preživimo,<br />

kod kuće malo raduckamo<br />

poželi prijem u tu sladunjavu galerijsku selekciju jer bi time izgubio<br />

ključni, upravo subverzivni kvalitet („udarnost pesnice”)<br />

– o prirodi grafita počesto govori i mesto gde je realizovan. Naposletku,<br />

izložbeni prostor „lica grada” daleko je reprezentativniji<br />

od bilo kog drugog – njegovi su posetitelji svi (prolaznici),<br />

a ne samo „ljudi od ukusa”, „konzumenti umetnosti”, te oni koji<br />

smatraju da se „kulturno uzdižu”.<br />

Ovim, razume se, ne nameravamo ohrabriti sve potencijalne<br />

„grafitere” da navale na „gradske zidine” – ali ipak želimo<br />

načiniti jednu primedbu. Uništavanje i naruživanje tuđe svojine<br />

kao pravna kategorija (delikt) – a to se imputira grafiti-autorima<br />

– gubi svaki smisao ako se pokuša interpretirati i kao estetički<br />

problem. Naruživanje tu nije ništa drugo do uništavanje,<br />

na drugi način izrečeno, jer je tu jedino bitno – i protivzakonito<br />

– to da se volja posednika zida ne poštuje. Kada bi na zaparloženoj<br />

fasadi nekadašnjeg „Turista” i sam Pikaso stao „malati”<br />

(jedan lokalni moler odvažio se da prihvati isto ime – a, što<br />

je još komičnije, i mušterije ga tako oslovljavaju!), načinio bi<br />

prekršaj jer i najuspelije slikanje, u tom smislu, predstavlja uništavanje<br />

tuđe svojine. Lepe slike, murali, grafiti ne mogu naruživati<br />

zidove, a naročito ne one sasvim devastirane – iako to,<br />

dakako, jeste uništavanje tuđe svojine (u smislu nepoštovanja<br />

posednikove volje, kao i propisa o izgledu javnih fasada).<br />

A da bismo zadovoljili eventualnu umetnikovu slavoljubivost,<br />

ovom prilikom svečano Vas pozivamo da posetite izložbu<br />

anonimnog grafiti-autora. Lokacija: zid dijagonalno od ćoška<br />

Gimnazije, fasade robne kuće i Turističke organizacije (ugao<br />

zgrade Opštine). Vreme: dok moleri (Pikaso i, možda, neki<br />

novi Klimt) ne dođu.<br />

leže i misle da će im revolucija<br />

doći u krevet. To tako ne ide.<br />

Što se preživljavanja tiče, ko<br />

više da uzme kredit, kada ljudi<br />

rade radi tih kredita, a ne mogu<br />

da ih isplate, a država banditska,<br />

samo traži pare. Kaže se,<br />

učini ti nešto za državu, a ja se<br />

pitam šta je ikada država učinila<br />

za nas? Hajde, neka mi se<br />

jedan takav javi, osim onih koji<br />

su je pokrali, koji vladaju, to je<br />

očito.<br />

Vera Ćurčić: Ljudi žive<br />

grozno, verovatno većina ne<br />

može da živi od svoje plate.<br />

će? Ja ne radim, nemam penziju,<br />

živim od danas do sutra,<br />

a tako živi većina, jer nam privreda<br />

stoji, ne radi niko ništa,<br />

niti se iko trudi da bilo šta oživi.<br />

Uspevam da preživim tako što<br />

prodajem nešto iz svog dvorišta,<br />

iz svoje bašte, leti radim<br />

sezonske poslove na njivi, tu<br />

susrećem ljude koji bukvalno<br />

preživljavaju, a takvih je jako<br />

mnogo. Verovatno ima onih<br />

koji su prinuđeni i da založe<br />

nešto vredno da bi preživeli,<br />

ali ja sam protiv toga. Druga<br />

je stvar ako neko ima tri kuće,<br />

tada, naravno, može da proda<br />

dve da bi živeo u jednoj,<br />

mada nema kome da se proda<br />

ni kuća, nekretnine nemaju<br />

vrednost, a ni zlato ne možete<br />

prodati a da vam se isplati…<br />

Moram da se žalim i na opštinu,<br />

pijaca je grozna, uložene<br />

su pare a nije urađeno kako<br />

treba, nisu napravljene lepe<br />

tezge, a ovakvo čudo od krova<br />

je apsolutno nepotrebno, za taj<br />

novac mogli su da pokriju celu<br />

pijacu, tu je pokradeno para ko<br />

zna koliko. Javne službe ne<br />

rade ništa, ulice su nam štrokave,<br />

prljave, nemam da vam<br />

kažem nijednu lepu stvar.<br />

Slobodan Trajković: Zaposlen<br />

sam, imam svoju firmu,<br />

ali teško se živi. Vremena<br />

su veoma teška i sigurno da<br />

mnogi moraju ili da pozajmljuju<br />

ili da založe stvari da bi preživeli.<br />

Kod mene u komšiluku<br />

pola ulice je ostalo bez struje,<br />

jer nemaju ljudi odakle da plate<br />

račune i isečena im je struja.<br />

Izašao sam iz PIK-a da bih pokrenuo<br />

sopstveni posao, ribar<br />

sam po struci, a radim veleprodaju<br />

i maloprodaju, snalazim<br />

se nekako, ali, vidite i sami,<br />

riba je najjeftinija, a ne ide. Sto<br />

dinara se traži za kilogram ribe,<br />

a narod ni to ne može da kupi.<br />

Katica Ajdanov: Penzionerka<br />

sam i ne mogu da živim<br />

od penzije. Imam taman toliko<br />

da poplaćam račune, a na<br />

pijaci prodajem polovnu robu<br />

da zaradim koji dinar, ali sve<br />

je to slabo. Posle trideset godina<br />

sam prinuđena da sredim<br />

kupatilo jer su pločice počele<br />

da otpadaju i cevi su popucale,<br />

tako da sam morala da<br />

podignem kredit. Uzela sam<br />

i dozvoljeni minus, sve sam<br />

maksimalno iskoristila. Ćerka<br />

jedino radi, zet ne radi, sin ne<br />

radi, imam dva velika unuka i<br />

šta da vam kažem, teško se<br />

živi. Svi kukamo i pokušavamo<br />

da se snađemo kako umemo.<br />

Trebalo bi malo da vode računa<br />

o nama penzionerima, sve<br />

su zamrzli, a vidite cene - cene<br />

su odmrznute.<br />

Željko Lukić: Ne živi se nikako.<br />

<strong>Od</strong> plate ne mogu da živim,<br />

nema kredita, nema ništa,<br />

ali, hvala bogu, za sada ništa<br />

nisam morao da dam u zalagaonicu.<br />

Žena i ja nismo zaposleni<br />

i prinuđeni smo da radimo<br />

na crno, malo na njivi, snalazimo<br />

se nekako. <strong>Od</strong> prijatelja i<br />

poznanika malo njih radi, neki<br />

dižu kredite, a neki se muče<br />

kao i ja. Radio sam u Fadipu<br />

osam godina, a sada, kada je<br />

firma pukla, kome trebam sa<br />

35 godina? Ne trebam nikom.<br />

Valerija Tripolski: Teško<br />

se živi. Imam veliku decu koja<br />

Mladi iz evropskih zemalja u Bečeju<br />

„Foto-poruka“ o siromaštvu<br />

Slobodan Trajković<br />

Dvadesetoro mladih ljudi<br />

iz Italije, Rusije, Albanije, Severne<br />

Irske, Nemačke, Turske,<br />

Mađarske, Poljske, Crne Gore,<br />

Bosne i Hercegovine i Srbije<br />

(Niš i Aleksinac) od 24. oktobra<br />

do 1. novembra borave u<br />

Bečeju na seminaru „Foto-poruka“<br />

- upotreba fotografije u<br />

omladinskom radu - koji je podržan<br />

od evropskog programa<br />

„Mladi u akciji“, a realizuje ga<br />

Omladinska nevladina organizacija<br />

(ONO) iz Novog Sada.<br />

Učesnici seminara se u<br />

svojim zemljama bave omladinskim<br />

radom ili su aktivisti<br />

u nevladinim organizacijama,<br />

neki od njih su profesionalni<br />

fotografi, a ostali se amaterski<br />

bave fotografijom.<br />

Ksenija Milić, predstavnica<br />

Omladinske nevladine organizacije,<br />

rekla je da će učesnici<br />

seminara naučiti kako da koriste<br />

fotografiju u radu sa mladima<br />

kako bi ih podstakli da se<br />

bave važnim temama: „Tema<br />

Kako upotrebiti fotografiju u omladinskom radu<br />

kojom se mi ovde bavimo je<br />

siromaštvo, a pošto su svi<br />

FOTO: LJ.M.<br />

Ištvan Šileš<br />

i pokrivamo se nekako, ali ništa<br />

nije dobro. Dosta mojih prijatelja,<br />

kao i komšiluk, loše žive, ne<br />

mogu ni kredite da uzimaju, jer<br />

nemaju odakle da ih vraćaju.<br />

LJ.M.<br />

učesnici iz evropskih zemalja,<br />

istražujemo i sa kojim vrstama<br />

siromaštva se susreću u svojim<br />

zemljama, kako to utiče na<br />

mlade ljude i da li je istina da<br />

mladi ljudi, koji su smanjenih<br />

finansijskih mogućnosti, nemaju<br />

priliku za kvalitetan život<br />

i budućnost. Imaćemo razne<br />

kreativne aktivnosti koje pored<br />

fotografije uključuju crtanje, pisanje<br />

i neke druge vrste izražavanja.<br />

Učesnici seminara će<br />

u Bečeju i po okolnim mestima<br />

fotografisati sve što vide oko<br />

sebe“.<br />

Milić je rekla da je Bečej<br />

odabran po preporuci, između<br />

ostalog i zbog toga što je multikulturalan<br />

grad.<br />

Seminar će biti završen<br />

izložbom fotografija u Kreativnom<br />

centru Gradskog pozorišta<br />

31. oktobra, s početkom u<br />

17 časova.<br />

LJ.M.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!