Ka prekogranicnom rezervatu biosfere Prirucnik ... - NVO Green Home

Supporting the proposed Trans-boundary Biosphere Reserve of 

Lake Skadar/Shkodra area through a participatory approach 

TRAINING MANUAL 

TOWARDS THE TRANSBOUNDARY BIOSPHERE 

RESERVE “SKADAR LAKE” 

October 2011 

IPA Cross Border Cooperation Program

U PRAVCU PREKOGRANIČNOG REZERVATA 

BIOSFERE „SKADARSKO JEZERO“ 

PRIRUČNIK ZA OBUKU 

Pripremio Dr Giorgio ANDRIAN 

Međunarodni konsultant 

S saradnji sa 

Institutom za zaštitu prirode iz Albanije i 

NVO Green Home iz Crne Gore 

U okviru projekta pod nazivom „Podrška predloženom prekograničnom rezervatu 

biosfere područja Skadarskog jezera kroz participativni pristup“ 

Oktobar 2011. godine 

Ovaj projekat finansira EU 

IPA Program za prekograničnu saradnju 

1

SADRŽAJ 

UVOD 

PREGLED OBUKE 

DIO I 

ŠTA, ZAŠTO I KAKO 

DIO II 

NAJBITNIJI ASPEKTI U PREKOGRANIČNIM REZERVATIMA BIOSFERE 

1. ŠTA, ZAŠTO I KAKO? 

2. PRIPREMA TERENA: institucionalni okvir 

3. PODJELA ODGOVORNOSTI: značaj učešća javnosti 

4. ZONIRANJE I UPRAVLJANJE: koje nauke i koja znanja 

5. FINANSIRANJE PREKOGRANIČNIH REZERVATA BIOSFERE: izazov zelene 

ekonomije 

6. UPOZNAVANJE SA PREKOGRANIČNIM REZERVATOM BIOSFERE: uključivanje 

šire javnosti 

7. ODRŽIVI TURIZAM: od zaštite životne sredine do održivog razvoja 

ANEKS 

KLJUČNA ZVANIČNA DOKUMENTA PROGRAMA „ČOVJEK I BIOSFERA“ 

2

Skraćenice i akronimi 

RB 

KBD 

CIDA 

OCD 

DANIDA 

EPOR 

PUŽS 

EuroMAB 

EURONATUR 

EUROPARC 

GEF 

ICC 

IUCN 

JICA 

MAB ili MaB 

MPE 

NVO 

NORAD 

ZP 

PRB 

SDC 

JIE 

SIDA 

UNESCO 

UNEP 

USAID 

SB 

SMRB 

Rezervat biosfere 

Konvencija o biološkom diverzitetu 

Kanadska agencija za međunarodni razvoj 

Organizacija civilnog društva 

Danska agencija za međunarodni razvoj 

Evropska povelja o održivom razvoju 

Procjena uticaja na životnu sredinu 

Mreža svih država članica Evrope i Sjeverne Amerike koje učestvuju u 

programu „Čovjek i biosfera“ (MAB) 

Neprofitna fondacija za zaštitu evropskog prirodnog nasljeđa 

Ekološka NVO koja zastupa mrežu zaštićenih područja Evrope 

Globalne ekološke olakšice 

Međunarodni koodinacioni savjet programa „Čovjek i biosfera“ 

Svjetska unija za zaštitu prirode (prethodno: Međunarodna unija za zaštitu 

prirode) 

Japanska agencija za međunarodnu saranju 

Program UNESCO-a „Čovjek i biosfera“ 

Milenijumska procjena ekosistema 

Nevladina organizacija 

Norveška agencija za međunarodnu saradnju 

Zaštićeno područje 

Prekogranični rezervat biosfere 

Švedska agencija za razvoj i saradnju 

Jugoistočna Evropa 

Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju 

Organizacija UN za obrazovanje, nauku i kulturu 

Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu 

Agencija SAD za međunarodni razvoj 

Svjetska banka 

Svjetska mreža rezervata biosfere 

3

UVOD 

„Četrdeseta godišnjica programa „Čovjek i biosfera“ pravi je momenat da se proslavi pionirski 

koncept rezervata biosfere“ izjavila je Irina Bokova, generalni direktor UNESCO-a, na uvodnom 

zasjedaju Konferencije povodom četrdesete godišnjice programa UNESCO-a pod nazivom „Čovjek 

i biosfera“, koja je održana u Drezdenu 27. i 28. juna 2011. godine. 

Prvobitni koncept rezervata biosfere ponovo je doživio renesansu uspostavljanjem svjetske mreže 

od 580 „oglednih lokaliteta“ u 114 država širom svijeta i, prije svega, uvećanjem zajednice 

eksperata, naučnika, upravljača i lokalnih zajednica koje se njima bave svakodnevno. 

U jugoistočnoj Evropi takozvana „prva generacija“ rezervata biosfere još uvijek dominira na karti, 

dok je samo nekoliko lokaliteta uneseno nakon konferencije u Sevilji (1995. godine). Uprkos tome 

što mnogi izvještaji i studije (UNESCO, UNEP, IUCN) imaju tendenciju da dokazuju da aktivnosti 

„zelene diplomatije“ treba smatrati ključnim za unapređenje očuvanja prirode i lokalni održivi 

razvoj, broj efikasno korišćenih rezervata biosfere u regionu još uvijek je veoma mali. 

Smatra se da projekat pod nazivom „Podrška predloženom prekograničnom rezervatu biosfere 

područja Skadarskog jezera kroz participativni pristup“ i njegov glavni cilj uspostavljanja 

prekograničnog rezervata biosfere za Skadarsko jezero ima ključni strateški značaj za dvije države – 

Albaniju i Crnu Goru – i njihovu prekograničnu saradnju, pod širim okvirom regionalne integracije. 

Ovaj priručnik ima praktičnu svrhu: da pruži smjernice za obuku za adekvatno upravljanje 

procesom koji će u krajnjoj liniji dovesti do uspostavljanja prekograničnog rezervata biosfere 

„Skadarsko jezero“. 

Priručnik je prvobitno osmišljen kao pripremni materijal za poseban niz obuka koje će se vršiti u 

okviru projekta „Podrška predloženom prekograničnom rezervatu biosfere područja Skadarskog 

jezera kroz participativni pristup“. Njegova struktura i stil su pogodni za korišćenje prema svrsi: 

upravljanje procesom uspostavljanja kroz njegovu ključnu fazu. Citati i upućivanja na sve zvanične 

izvore informacija i dokumente nalaze se u posebnim aneksima. 

Dio I ovog priručnika osmišljen je kako bi se u kratkim crtama izvršilo upoznavanje sa programom 

„Čovjek i biosfera“ i njegovim „razvojnim koracima“ koji su doveli do trenutne situacije. Nakon 

ovog izlaganja slijedi paragraf na temu „zašto“, koji je posvećen formulaciji preliminarnih pitanja 

koja se postavljaju na početku procesa koji dovodi do zvaničnog uspostavljanja. 

Dio II podjeljen je na šest različitih poglavlja, koja obrađuju ključna konceptualna i operativna 

pitanja kojima se treba baviti od trenutka kada počne process uspostavljanja. Nazivi tih poglavlja 

su: (1) Upoznavanje sa vizijom: važnost učešća javnosti; (2) Priprema terena: institucionalni okvir; 

(3) Povlačenje linije: faza zoniranja; (4) Finansiranje prekograničnog rezervata biosfere: izazov 

zelene ekonomije; (5) Upoznavanje sa prekograničnim rezervatom biosfere: uključivanje šire 

javnosti; (6) Dobre prakse iz ostalih prekograničnih rezervata biosfere. U svakom od njih, nakon 

početnog objašnjenja najnovijih dešavanja, date su preciznije indikacije u pogledu pristupa koji će 

se koristiti u cilju njihove efikasnije primjene. 

4

PREGLED OBUKE 

Ovaj program obuke pruža bazu znanja za razvoj lokalnih i regionalnih kapaciteta i stručnog znanja 

o uspostavljanju i upravljanju rezervatima biosfere (RB). Budući da je osmišljen za prekogranični 

kontekst, priručnik sadrži konkretne elemente saradnje graničnih država i sistema zajedničkog 

planiranja. 

Program obuke namijenjen je pojedincima koji predstavljaju različite kategorije interesnih strana 

(„stejkholdera“) koje su povezane sa razvojem RB, kao posebnim teritorijalnim okvirom, i koristi 

iskustva koja su stečena u kontekstima zaštićenih područja i dobijena od strane lica koja se bave 

RB. Program obuke prvenstveno je namijenjen zadovoljenju potreba za obukom Albanije i Crne 

Gore i ispunjenju njihove želje da se uspostavi prekogranični rezervat biosfere na području 

Skadarskog jezera. 

Ciljevi programa obuke Objectives for the Training Program 

Cilj programa obuke je da pruži pregled različitih aspekata upravljanja rezervatima biosfere i 

prekograničnim rezervatima biosfere i angažovanja ključnih interesnih strana, koji su prilagođeni 

potrebama obje države na čijim teritorijama se nalazi Skadarsko jezero. Takođe program obuke ima 

i dugoročni cilj koji je vezan za moguću upotrebu ovog priručnika u drugim državama i područjima 

u regionu. 

Logistika programa obuke 

Program obuke za prekogranični rezervat biosfere na Skadarskom jezeru je šestodnevni program 

koji se održava na dvije lokacije: Albaniji i Crnoj Gori. Dva zasjedanja planirana su za 26-28. 

oktobar (u Skadru) i 9-11. novembar (u Podgorici). Učesnici se mole da prisustvuju čitavom 

programu obuke kako bi stekli maksimalnu korist od programa. 

Učesnici obuke 

Ovo je intenzivan program namijenjen osoblju koje radi u zaštićenim područjima, glavnim 

činiocima i državnim službenicima, organizacijama civilnog društva i ekspertima, predviđen za 

maksimum 30 učesnika. Preduslov za učešće u obuci je dobro vladanje engleskim jezikom, dok će 

se priručnik prevesti na albanski i crnogorski jezik. 

Pozvani učesnici (navedeni prema glavnim kategorijama interesnih strana): 

CRNA GORA 

UNESCO ili predstavnici iz nacionalne komisije 

Ministarstvo održivog razvoja i turizma 

Predstavnik NVO 

Predstavnik zaštićene oblasti 

Predstavnici lokalne vlasti 

Naučnici i eksperti 

Međunarodni eksperti 

Mediji 

ALBANIJA 

UNESCO ili predstavnici iz nacionalne 

komisije 

Ministarstvo životne sredine, šumarstva i 

vodoprivrede 

Predstavnik NVO 

Predstavnik zaštićene oblasti 

Predstavnici lokalne vlasti 

Naučnici i eksperti 

Međunarodni eksperti 

Mediji 

5

Učesnici moraju popuniti prijavni formular, a traži se da podnesu i pismo preporuke njihovog 

nadređenog, u kojem se navodi da su oni odgovarajući kandidati koji predstavljaju svoje insitucije i 

interese. 

Struktura programa obuke 

Obuka je prvenstveno zamišljena da bude participativna, interaktivna i zahtijeva timski rad. 

Učesnici će učestvovati u razmjeni studija pojedinačnih slučajeva i naučenih lekcija, držati 

prezentacije, raditi na grupnim i individualnim projektima i vježbama rješavanja problema. 

Učesnici će uspostaviti odnos sa njihovim „timom“ od 4-5 drugih učesnika, na čijem se čelu nalazi 

vođa tima. Namjera je da se radni odnosi održe i nakon obuke kako bi se stvorio sistem podrške za 

implementiranje dogovora koji se postignu tokom obuke. 

Obuka će trajati ukupno šest dana koji su podjeljeni na dva trodnevna dijela koji se organizuju u 

dvije države pojedinačno. Svakog dana program će pokriti različite tematske oblasti i uključivati 

prezentacije i diskusije. Zahtijeva se prisustvo tokom cijele obuke i vjerovatno će se davati domaći 

rad. 

Tematske oblasti koje nudi program obuke obuhvataju: 

TEHNIČKA RADIONICA (održava se u Albaniji, 26-28. oktobar) 

DAN 1 DAN 2 DAN 3 

Institucionalni okvir Učešće javnosti Upravljanje 

Uvod o institucionalnom Uvod o metodologijama 

okviru programa „Čovjek uključivanja javnosti u PRB i 

i biosfera“ i diskusija o diskusija o najpogodnijim 

mehanizmima upravljanja oblicima učešća interesnih 

strana 

Glavne 

teme 

Aktivnosti 

Rasprava o potrebnom 

naučnom znanju za zoniranje 

i upravljanje PRB 

RADIONICA ZA RAZMJENU (održava se u Crnoj Gori, 9-11- novembra) 

DAN 1 DAN 2 DAN 3 

Finansiranje PRB Upoznavanje sa RB Održivi turizam 

Predstavljanje glavne Rasprava o načinima 

komponente biznis plana uključivanja medija i boljeg 

za PRB i mogućnosti upoznavanja sa PRB 

finansiranja 

Glavne 

teme 

Aktivnosti 

Predstavljanje Evropske 

povelje za održivi turizam u 

zaštićenim oblastima i 

diskusija o direktivi za 

privlačenje posjetilaca 

Ključne teme obuke odgovaraju poglavljima iz ovog priručnika. Svaki dan obuke sadržaće teoretski 

uvodni dio, nakon kojeg će uslijediti diskusija i radni sastanci tokom kojih će se od učesnika tražiti 

aktivno učešće. 

6

Očekivanja od obuke 

Unapređenje znanja o: 

• Aktivnostima UNESCO-a u vezi sa prirodnim i kulturnim nasljeđem, 

• Planiranju upravljanja i procesu lokalnog razvoja, 

• Ekosistemskim uslugama i adaptibilnom upravljanju, 

• Vještinama pregovaranja, 

• Interesantnim praksama i iskustvima iz drugih rezervata biosfere, 

• Identifikaciji i rangiranju vodećih principa, 

• Adekvatnom angažovanju manje bitnih interesnih strana u procesu planiranja, 

• Institucionalnom upravljanju, 

• Stvaranju efikasne mreže rezervata biosfere, 

• Pravnom i operativnom okviru za uspostavljanje i upravljanje prekograničnim 

rezervatima biosfere, 

• Alternativnim modalitetima lokalnog razvoja za lokalno stanovništvo, 

• Povezivanju Skadarskog jezera sa međunarodnim mrežama sličnih područja, 

• Unapređenju razmjene između državnih organa, 

• Upravljanju zaštićenim oblastima, imajući u vidu specifičnosti ekosistema slatkih voda, 

• Usaglašavanju zaštite sa drugim namjenama (npr. turizam), 

• Stimulansima i mogućnostima za finansiranje razvoja prekograničnog rezervata biosfere 

Skadarskog jezera, 

• Razmjeni iskustava, 

• Upoznavanju novih ljudi. 

7

DIO I 

1. ŠTA, ZAŠTO I KAKO 

1.1 ŠTA JE PROGRAM „ČOVJEK I BIOSFERA“ I SVJETSKA MREŽA REZERVATA 

BIOSFERE 

Program „Čovjek i biosfera“ u prirodnim i društvenim naukama ima osnovu za racionalno i 

održivo korišćenje i očuvanje resursa biosfere i unapređenje cjelokupnog odnosa između čovjeka i 

njegovog okruženja. On predviđa posljedice današnjih aktivnosti na budući svijet i time povećava 

sposobnost ljudi da efikasno upravljaju prirodnim resursima za dobrobit kako ljudske populacije 

tako i životne sredine. 

1.1.1 Program „Čovjek i biosfera“: kratak istorijski pregled 

Koristeći iskustva Međunarodnog biološkog programa, program „Čovjek i biosfera“ začet je na 

„Međudržavnoj Konferenciji eksperata o naučnom osnovu za racionalno korišćenje i očuvanje 

resursa biosfere“ (skraćeno: „Konferencija o biosferi“) septembra 1968. godine. Pokrenut na 

Generalnoj konferenciji UNESCO-a 1970. godine, ovaj program obuhvata čitav spektar kopnenih, 

slatkovodnih i obalnih ekosistema od polarnih do tropskih zona. Ne postoji unaprijed određeni 

datum završetka aktivnosti programa. 

Na prvoj sjednici održanoj novembra 1971. godine Savjet programa „Čovjek i biosfera“ definisao je 

opšti cilj programa, a to je: „razvoj osnove u okviru prirodnih i društvenih nauka za racionalno 

korišćenje i očuvanje resursa biosfere i unapređenje globalnog odnosa između čovjeka i životne 

sredine, kako bi se predvidjele posljedice današnjih aktivnosti na budući svijet i time povećala 

čovjekova sposobnost da efikasno upravlja prirodnim resursima biosfere“. 

U cilju ostvarenja ovog cilja, Savjet je osmislio trinaest (kasnije četrnaest) međunarodnih tema ili 

oblasti projekta: neke se bave interakcijom čovjeka sa različitim tipovima ekosistema (šumama, 

pašnjacima itd.) ili fiziografskim jedinicama (npr. planine, ostrva, gradovi), dok se druge bave 

procesima ili uticajima koji mogu nastati bilo gdje na svijetu (npr. ekološka percepcija, efekti 

biocida, veliki inženjerski radovi, zagađivači). 

Kako je program evoluirao sedamdesetih godina prošlog vijeka, aktivnosti su bile koncentrisane na: 

vlažne tropske, šušne i polu-sušne zone, planine, urbane sisteme, i očuvanje rezervata biosfere. 

Godine 1981., aktivnosti na ocjeni deset godina postojanja programa obuhvatile su organizovanje 

međunarodne konferencije „Ekologija u praksi“ i sa njom povezanu izložbu od 36 postera na temu 

„Ekologija na djelu“. 

Godine 1983. Prvi kongres o rezervatima biosfere u Minsku rezultirao je Akcionim planom za 

rezervate biosfere, koji je Savjet programa „Čovjek i biosfera“ usvojio 1984. godine. 

Godine 1985-86., Generalni naučni savjetodavni panel zabilježio je dostignuća, identifikovane 

nedostatke i preporučene buduće pravce za razvoj. Predložene su četiri nove istraživačke orjentacije 

koje je kasnije usvojio Savjet, a to su: funkcionisanje ekosistema pod različitim intenzitetima 

ljudskog uticaja; upravljanje i obnavljanje resursa pod uticajem čovjeka; ljudske investicije i 

korišćenje resursa; ljudski odgovor na ekološki stres. 

8

Tokom prvih godina postojanja programa, predloženi rezervati biosfere su u velikoj mjeri 

odgovarali već postojećim zaštićenim područjima, time predstavljajući početno tumačenje programa 

koji se prvenstveno fokusirao na očuvanje (uglavnom genetskih resursa i biološkog diverziteta). 

Savjetodavni komitet za rezervate biosfere osnovan je 1992. godine, a 1995. godine velika 

konferencija u Sevilji iznjedrila je Seviljsku Strategiju za rezervate biosfere i Zakonski okvir 

svjetske mreže rezervata biosfere. Ovaj značajni događaj razgraničio je takozvanu „prvu“ i „drugu“ 

generaciju rezervata biosfere. Godine 2000. u Pamploni je revidirana „Sevilja+5“, uz dodatno 

prečišćavanje, kroz Akcioni plan iz Madrida za rezervate biosfere (2008-2013). 

Tokom četrdeset godina trajanja, aktivnosti programa su se postepeno fokusirale na Svjetsku mrežu 

rezervata biosfere (koja trenutno broji 580 rezervata u 113 država), kao lokaliteta za očuvanje 

biološkog diverziteta, dugoročno istraživanje i monitoring, edukaciju i obuku, i testiranje pristupa 

za održivije korišćenje resursa i održivi razvoj. Rezervati biosfere su se sve više prepoznavali i 

koristili kao „ogledni lokaliteti“ u održivom razvoju. Trend u uspostavljanju (prekograničnih) 

rezervata biosfere bilježi konstantan rast, kako je prikazano na slici 1.1. 

Slika 1.1. Hronološki trend u uspostavljanju rezervata biosfere 

Kao rezultat, veća pažnja usmjerena je na druge dvije glavne funkcije rezervata biosfere: razvoj i 

logističku podršku. „Rezervati biosfere nisu samo zaštićena područja“ postao je slogan 

novopredloženih lokaliteta, implicirajući time da se ključne zone smatraju manje proširenim u 

poređenju sa tampon i prelaznim zonama 1 . Unapređenje ekonomskog i društvenog razvoja, koji 

mora biti društveno-kulturološki održiv, postalo je podjednako bitno kao i identifikovanje područja 

pod posebnom zaštitom. Funkcija „logistika“ odnosi se na pružanje podrške pokaznim projektima, 

ekološkom obrazovanju i obuci, istraživanima i monitoringu vezanom za pitanja od lokalne, 

regionalne, nacionalne i globalne važnosti. Konačno, u skorije vrijeme, rezervati biosfere označeni 

su kao „ogledne lokacije“, kako bi se naglasio značaj prvobitnog naučnog pristupa od kojeg se 

uvijek očekuje da podstiče usvajanje inovativnih postupaka upravljanja na ovim teritorijama. 

Istovremeno, ekosistemske i tematski specifične mreže i dalje omogućavaju značajan uvid u modele 

1 Ključne, tampon i prelazne zone su tri glavne komponente zoniranja RB, prema silaznom stepenu zaštite. 

9

održivog razvoja i ublažavanje klimatskih promjena i mogućnosti adaptacije. Oni uključuju mreže i 

istraživanja, izgradnju kapaciteta i naučnu saradnju na planinama, priobalnim područjima i 

ostrvima, tropskim šumama, suvim područjima, urbanim oblastima, savanama i agro-ekosistemima. 

Saradnja se takođe promoviše kroz različite regionalne i pod-regionalne mreže: prva referenca za 

jugoistočnu Evropu je evropski program „Čovjek i biosfera“ (EuroMAB) . Slika 1.2 prikazuje 

prednosti koje se promovišu putem EuroMAB-a. 

Slika 1.2 Prednosti mreže evropskog programa „Čovjek i biosfera“ (EuroMAB). 

1.1.2 Rezervati biosfere: glavne karakteristike 

Rezervati biosfere (RB) su lokaliteti uspostavljeni od strane država i priznati u skladu sa 

programom UNESCO-a „Čovjek i biosfera“ u cilju unapređenja održivog razvoja zasnovanog na 

naporima lokalne zajednice i provjerenoj nauci. 

Kao mjesta koja nastoje da pomire zaštitu biološkog i kulturnog diverziteta i ekonomski i društveni 

razvoj kroz partnerstva između čovjeka i prirode, oni su idealni za testiranje i demonstriranje 

inovativnih pristupa održivom razvoju od lokalnih do međunarodnih razmjera. 

Tako se rezervati biosfere na globalnom nivou smatraju: 

• Mjestima od izuzetnog značaja na kojima se testiraju i demonstriraju nove i optimalne prakse za 

upravljanje prirodom i ljudskim aktivnostima; 

• Instrumentima za pomoć državama u implementiranju rezultata Svjetskog samita o održivom 

razvoju i naročito Konvencije o biološkom diverzitetu i njenom ekosistemskom pristupu; 

• „Oglednim lokalitetima“ za Deceniju Ujedinjenih Nacija o obrazovanju o održivom razvoju. 

Nakon njihovog uspostavljanja, rezervati biosfere ostaju pod nacionalnom jurisdikcijom, ali svoja 

iskustva i ideje razmjenjuju na nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou u okviru Svjetske 

mreže rezervata biosfere. 

1.1.3 Regionalna i pod-regionalna saradnja 

10

Nadovezujući se na aktivnosti na nivou lokaliteta i nacionalnom nivou, podsticanje aktivnosti 

saradnje na bilateralnom, pod-regionalnom i regionalnom nivou predstavlja ključnu kariku u 

doprinošenju razvoja Svjetske mreže rezervata biosfere, kao i unapređenju razmjene informacija i 

iskustava između rezervata biosfere u različitim državama. 

Praktični primjeri ove saradnje su: 

• Uspostavljanje prekograničnih rezervata biosfere, 

• Twinning aranžmani između dvije lokacije u različitim državama, 

• Uspostavljanje pod-regionalnh, regionalnih i tematskih mreža i drugih vrsta partnerstava. 

1.1.4 Svjetska mreža rezervata biosfere 

Sa 580 lokaliteta u 114 država, Svjetska mreža rezervata biosfere programa „Čovjek i biosfera” 

unapređuje saradnju i predstavlja jedinstveni instrument za međunarodnu saradnju kroz razmjenu 

znanja, iskustava, izgradnju kapaciteta i promociju najboljih praksi. 

1.1.5 Vizija 

Svjetska mreža rezervata biosfere programa „Čovjek i biosfera” sastoji se od dinamičke i 

interaktivne mreže lokaliteta od izuzetnog značaja. Ona unapređuje harmoničnu integraciju čovjeka 

i prirode u cilju održivog razvoja kroz participativni dijalog, razmjenu znanja, suzbijanje siromaštva 

i unapređenje dobrobiti čovječanstva, poštovanje kulturnih vrijednosti i povećanje sposobnosti 

društva da se izbori sa promjenama, na taj način doprinoseći Ciljevima milenijumskog razvoja. 

Shodno tome, Svjetska mreža rezervata biosfere jedan je od glavnih međunarodnih instrumenata za 

razvoj i implementaciju pristupa održivog razvoja u širokom spektru različitih konteksta. 

1.1.6 Misija 

Obezbjeđivanje ekološke, ekonomske i društvene (uključujući kulturnu i duhovnu) održivosti kroz 

sljedeće aktivnosti: 

• razvoj i koordinacija svjetske mreže mjesta koja imaju funkciju pokaznih i oglednih 

lokaliteta u cilju održavanja i razvoja ekološkog i kulturnog diverziteta, i obezbjeđivanje 

ekosistemskih usluga za dobrobit čovjeka; 

• razvoj i integracija znanja, uključujući nauku, kako bi se unaprijedilo naše razumijevanje 

interakcija između ljudi i ostatka prirode; 

• izgradnja globalnih kapaciteta za upravljanje kompleksnim socio-ekološkim sistemima, 

naročito kroz: podsticanje boljeg dijaloga između nauke i politike, ekološko obrazovanje i 

multimedijalni pristup široj zajednici. 

U ispunjavanju svoje misije i ostvarivanju vizije, Svjetska mreža rezervata biosfere oslanja se na: 

• Individualne rezervate biosfere, 

• Regionalnu i pod-regionalnu saradnju, 

• Mreže programa „Čovjek i biosfera“, 

• Mehanizam klirinške kuće. 

Glavne karakteristike rezervata biosfere su: 

• Ostvarivanje tri međusobno povezane funkcije: očuvanje, razvoj i logistička podrška; 

• Prevazilaženje tradicionalnih ograničenih zona zaštite kroz odgovarajuće šeme zoniranja u 

kojima se kombinuju ključna zaštićena područja sa zonama u kojima održivi razvoj 

unapređuje lokalno stanovništvo i preduzeća sa često veoma inovativnim i participativnim 

sistemima upravljanja; 

11

• Fokusiranje na pristup prisustva višestrukih interesnih strana sa posebnim naglaskom na 

uključivanje lokalnih zajednica u upravljanje; 

• Unapređenje dijaloga u cilju rješavanja konflikata u korišćenju prirodnih resursa; 

• Integrisanje kulturnog i biološkog diverziteta, naročito uloge tradicionalnog znanja u 

upravljanju ekosistemom; 

• Predstavljanje provjerenih praksi i politika održivog razvoja zasnovanih na istraživanjima i 

monitoringu; 

• Svojstvo lokaliteta od izuzetnog značaja za edukaciju i obuku; 

• Učešće u Svjetskoj mreži. 

Kao što se vidi iz slike broj 1.3, „Svaki rezervat treba da ostvari tri funkcije: funkciju očuvanja - da 

očuva genetičke resurse, vrste, ekosisteme i pejzaže; funkciju razvoja - da unaprijedi održivi razvoj; 

i funkciju logističke podrške - da pruži podršku pokaznim projektima, ekološkom obrazovanju i 

obuci, i istraživanju i monitoringu koji se odnose na lokalna, nacionalna i globalna pitanja očuvanja 

i održivog razvoja” (UNESCO 1996). 

Slika 1.3. Glavne funkcije rezervata biosfere 

Od tri zone, samo je ključno područje zahtjevalo posebnu pravnu zaštitu. Individualni rezervati 

biosfere ostajali su pod jurisdikcijom država u kojima se nalaze. U određenim slučajevima, države 

su naročito donijele zakonske propise da bi uspostavile rezervate biosfere. Ustanovljen je formalni 

mehanizam za periodični osvrt na rezervate biosfere, koji stimuliše reviziju postojećih rezervata 

biosfere u nekoliko država. 

Potencijalna teritorijalna fleksibilnost prvobitnog modela rezervata biosfere, u kojem se očekivalo 

da će se proširenje tri zone konačno modifikovati, izgubila se u rigidnim procedurama planiranja 

putem kojih su određeni različiti rezervati biosfere. Zapravo, samo su u veoma malom broju 

slučajeva tampon i prelazne zone modifikovane nakon prvog uspostavljanja. 

Slika 1.4 pokazuje kako u skorije vrijeme ključne zone pokazuju tendenciju da predstavljaju samo 

ograničeni udio u ukupnoj teritoriji rezervata biosfere (11%), dok su tampon (32%) i prelazne 

(57%) zone značajno veće. Ovo su prosječne vrijednosti podataka iz svjetske baze podataka 

12

(UNESCO 2007), ali jasno pokazuju kako su rezervati biosfere sve veće i veće teritorije na kojima 

„ključne“ (zaštićene) oblasti predstavljaju samo mali dio, dok okolna područja igraju glavnu ulogu. 

Slika 1.4. Površina tri glavne zone rezervata biosfere u procentima 

Sljedeće urbano tumačenje rezervata biosfere dobilo je na značaju tokom sjednice EuroMAB 2002. 

godine posvećene „Urbanim ekosistemima i rezervatima biosfere“, na kojoj je istaknut potencijal 

prvobitnog koncepta rezervata biosfere u bavljenju kompleksnijom teritorijalnom dinamikom, 

daleko od udaljenih i netaknutih područja koje se prema stereotipu nazivaju „rezervatom“ i daleko 

od tradicionalnih diskursa o zaštićenim područjima. 

1.1.7 Prekogranični rezervati biosfere 

U početku su rezervati biosfere uspostavljani u okviru pojedinačnih država, ali je globalni trend u 

planiranju zaštićenih oblasti išao ka koherentnijim ekološkim jedinicama nezavisno od političkih 

granica, i doveo do uspostavljanja „prekograničnih“ rezervata biosfere (jesen 1999). Program 

„Čovjek i biosfera“ zvanično je usvojio ovaj trend 1993. godine, uspostavljajući prva dva takva 

rezervata na Tatra planinama između Poljske i Slovačke i Krkonoše planinama između tadašnje 

Čehoslovačke i Poljske, u skladu sa ciljevima I.2 (1) i IV.2 (5; 6; 16) Zakonskog okvira (UNESCO 

1996). 

Od 16 graničnih rezervata biosfere širom svijeta (UNESCO 2000), UNESCO je njih šest uspostavio 

kao „prekogranične“, uprkos odsustvu formalnih procedura za ocjenu standarda i dodjelu ovog 

statusa. Njih pet se nalazi u Evropi. To su: 

• Rezervat biosfere delte Dunava (Rumunija/Ukrajina) 

• Rezervat biosfere istočnih Karpata (Poljska/Slovačka/Ukrajina) 

• Rezervat biosfere Krkonoše (Češka / Poljska) 

• Rezervat biosfere Pfälzerwald/Vosges du Nord (Njemačka / Francuska) 

• Rezervat biosfere Tatra (Poljska / Slovačka) 

13

Vježba 

Upitnik br. 1.1 

Važnost uključenosti u program „Čovjek i biosfera“ i Svjestku mrežu rezervata biosfere 

Identifikovati i rangirati prema važnosti razloge za uključivanje Skadarskog jezera u svjetsku mrežu 

rezervata biosfere (15 minuta) 

Razlozi i stepen značaja Nizak Srednji Visok Veoma 

visok 

Vidljivost na međunarodnom 

planu 

Prekogranična saradnja 

Pristupanje EU 

Mogućnosti finansiranja 

Umrežavanje na međunarodnom 

planu 

Unapređenje zaštite prirode 

Unapređenje zaštite kulture 

Ispunjenje zahtjeva UNESCO-a 

Ostali međunarodni zahtjevi (npr. 

Ramsar) 

14

1.2 ZAŠTO REZERVAT BIOSFERE ? 

Preispitivanjem četrdesetogodišnjeg postojanja programa „Čovjek i biosfera“ može se otkriti niz 

razloga kako bi se opravdao prijedlog i konačno uspostavljanje rezervata biosfere. 

Na jednoj od plenarnih diskusija tokom Konferencije u Madridu 2003. godine, Peter Bridgewater, 

biviši direktor programa „Čovjek i biosfera“ čitav koncept ukratko je definisao na sljedeći način: 

„Rezervat biosfere je ideja i ideal“. U toj izjavi sažet je takozvani efekat „poziva za akciju“ koji sa 

sobom nosi proces uspostavljanja. U većini slučajeva, prije prelaska na bilo kakve tehničke 

pojedinosti, lokalno stanovništvo i njihova vlast traže da imaju viziju zajedničkog projekta velikih 

razmjera koji će voditi ka boljoj budućnosti čovjeka i njegove životne sredine. 

Drugi razlog koji pokreće ljude da ustanove rezervate biosfere odnosi se na međunarodnu vidljivost 

koja ide u korak sa cijelim procesom. Biti dio svjetske mreže smatra se nečim čime se treba ponositi 

i predstavlja priznanje od izuzetne vrijednosti, za koje se vjeruje da će napraviti značajnu razliku u 

vremenu koje dolazi. Ovaj argument u velikoj mjeri koriste političari i lokalni lideri koji u njemu 

vide „medalju“ koju treba osvojiti u njihovoj karijeri. Međutim, pokazalo se da ova legitimna 

aspiracija može biti preneglašena, te zbog toga postati kontraproduktivna u dugoročnoj perspektivi. 

Međunarodno uspostavljanje se u mnogim slučajevima vidi kao način da se ubrza dinamika na 

lokalnom nivou, uz pretpostavku da se „podizanjem“ nivoa planiranja mogu prevazići neka lokalna 

ograničenja i poteškoće. Ovo se naročito odnosi na mnoge prekogranične kontekste u kojima 

administrativne granice predstavljaju prepreku za zajedničko upravljanje resursima, a uspostavljanje 

međunarodnog okvira (kao PRB) smatra se najboljim načinom za prevazilaženje ovih ograničenja. 

Nakon početne faze, tokom koje su se (P)RB u velikoj mjeri smatrali instrumentom za zaštitu 

prirode, u skorijoj budućnosti njihovo uspostavljanje koristi da se zaokruže teritorijalni procesi 

velikih razmjera u kojima su zaštićene oblasti „samo“ jezgra, dok tampon i prelazne zone uključuju 

teritorije sa relativno velikim uticajem čovjeka. „Urbani RB“ u ovom smislu predstavlja krajnju 

konceptualnu i operativnu granicu procesa, pokazujući fleksibilnost prvobitnog koncepta i njegovu 

prilagodljivost širokom spektru situacija. 

Vježba 


Identifikovati razloge za uspostavljanje rezervata biosfere 

U sljedećoj tabeli identifikovati i rangirati razloge za uspostavljanje prekograničnog rezervata 

biosfere na području Skadarskog jezera (10 minuta) 

Razlozi i stepen značaja Nizak Srednji Visok Veoma visok 

Ekonomski 

Turistički 

Prirodni 

Estetski 

Kulturni 

15

1.3. KAKO? POSTEPENI PROCES 

1.3.1 Od Seviljske strategije do Madridskog akcionog plana 

Koncept rezervata biosfere osmislila je radna grupa programa UNESCO-a „Čovjek i biosfera“ 

1994. godine, nakon čega je uslijedilo pokretanje svjetske mreže rezervata biosfere (SMRB) 1976. 

godine. Godine 1995., na međunarodnoj konferenciji u Sevilji, Španija, otpočela je nova era za 

SMRB. Planovi doneseni na tom sastanku inkorporirani su u Strategiju iz Sevilje i Zakonski okvir 

svjetske mreže rezervata biosfere, koji su odobreni na Generalnoj konferenciji UNESCO-a 1995. 

godine. 

U Pamploni, Španija, 2000. godine je održan sastanak „Sevilja+5“ i donijete su odluke o raznim 

aktivnostima, nadovezujući se na strateške preporuke iz Sevilje. 

Godine 2008., Na trećem Svjetskom kongresu o rezervatima biosfere i od strane Međunarodnog 

savjeta za koordinaciju programom „Čovjek i biosfera“ dogovoren je i usvojen Akcioni plan iz 

Madrida. On se nadovezuje na Strategiju iz Sevilje sa ciljem da iskoristi strateške prednosti 

seviljskih instrumenata i podigne rezervate biosfere na nivo glavnih, međunarodno uspostavljenih 

područja posvećenih održivom razvoju u XXI vijeku. 

Akcioni plan iz Madrida prezentuje agendu za program „Čovjek i biosfera“ i svjetsku mrežu 

rezervata biosfere za period 2008-2013. godine, fokusirajući se na razvoj modela za globalnu, 

nacionalnu i lokalnu održivost i korišćenje rezervata biosfere kao oglednih lokaliteta za eksperte iz 

oblasti politike, donosioce odluka, istraživačke i naučne zajednice, upravljačke kadrove i zajednice 

interesnih strana, koji rade zajedno na prevođenju globalnih principa održivog razvoja u lokalno 

relevantnoj praksi. 

1.3.2 Formular predloga: konceptualna i operativna matrica 

Kada se donese odluka da se uspostavi rezervat biosfere, postoji samo jedan zvanični dokument koji 

treba da posluži kao konceptualna i operativna matrica. To je tzv. formular predloga. 

Ovaj formular strukturiran je tako da bude prijemčiv za korisnika i uključuje sve ključne aspekte 

koji su potrebni da bi se priznao rezervat biosfere. Prvi dio (tzv. „pregled“) sastoji se od 5 stavova 

koji sadrže podatke o nazivu i državi i bitne aspekte definicije (3) funkcije i (7) kriterijuma koje 

treba ispuniti. Ovaj dio završava se veoma važnim poglavljem zvanim „ovjera“, na koji se stavljaju 

potpisi i pečati različitih zvaničnih interesnih strana kako bi se čitav dokument učinio važećim. Ovi 

stejkolderi kreću se u opsegu od lokalnih organa (npr. predsjednici lokalnih zajednica) do 

predstavnika Nacionalnog komiteta programa „Čovjek i biosfera“. 

Drugi dio, pod nazivom „Opis“, ima za cilj da prikupi sve neophodne deskriptivne elemente koji su 

potrebni za dobar opis predložene teritorije. On obuhvata geo-fizičke karakteristike (npr. 

biogeografske regione, istoriju korišćenja zemljišta) i aspekte koji se odnose na čovjeka. Veliki dio 

posvećen je artikulaciji tri glavne funkcije na odgovarajućim teritorijama. Posljednji dio posvećen 

je institucionalnim aspektima i predloženom mehanizmu upravljanja kako bi se bolje upravljalo 

budućim rezervatima biosfere. 

1.3.3 Kalendar aktivnosti 

Prije pripremanja za popunjavanje formulara predloga, čvrsto se predlaže da se napravi vremenski 

rapored i okvir za neophodne aktivnosti. To podrazumijeva timski rad tokom kojeg se različiti 

stručnjaci pozivaju da daju doprinos svojim stručnim znanjem, ali treba imati na umu da konačna 

16

slika treba da predstavlja mozaik različitih pojedinačnih komponenata u kojima ne smije da 

preovladava ni jedan od aspekata, već krajnji cilj treba da bude harmonična cjelima. 

Različite sektorske komponente bolje se razvijaju paralelno kada je krajnji cilj jasan i svi idu u 

istom pravcu. Postoji potreba za interdisciplinarnom saradnjom koja će, u određenim vremenskim 

okvirima, spojiti različite komponente u istu matricu. 

Na osnovu nekoliko godina iskustva sa rezervatima biosfere u različitim državama, najvažnija 

polazišta odnose se na (a) zoniranje (gdje označiti linije) i (b) definisanje organa za upravljanje (ko 

odlučuje o kojim aspektima). Zato se predlaže da se u sastavljanju formulara predloga krene od ovih 

aspekata: čitav proces mora da bude što više participativan i uključi što veći broj interesnih strana u 

svaki ključni korak donošenja odluka. 

Vježba 


Vremenski raspored i okvir 

Identifikovati najbitnije setove aktivnosti koje treba izvršiti i hronološki redosljed prema kojem se 

one vrše (15 minuta) 

Setovi aktivnosti Važnost (od 1 do 6) Trajanje 

(broj mjeseci) 

Vizioniranje 

Zoniranje 

Planiranje upravljanja 

Finansijsko planiranje 

Uključenost interesnih strana 

Komunikacija sa javnošću 

Odgovorna 

interesna 

strana/strane 


Organizacija u procesu uspostavljanja područja 

Popuniti tabelu ispod sa glavnim informacijama o vašem području, stičući na taj način bolje 

razumijevanje o tome da li ste spremni da započnete proces koji ima za cilj uspostavljanje PRB. O 

spornim pitanjima će se diskutovati kako bi se utvrdilo da li su trenutni uslovi Skadarskog jezera 

pogodni za uspostavljanje PRB (25 minuta) 

1. Zbog čega je vaše područje 

uspostavljeno kao zaštićeno 

područje? (da li postoji navedena 

svrha i potreba) 

2. Postoje li kvaliteti (prirodni, 

kulturni, istorijski) koji čine ovaj 

lokalitet jedinstvenim? 

3. Šta predstavlja dodatu vrijednost 

uspostavljanja vašeg lokaliteta kao 

rezervata biosfere nasuprot 

17

nedostatku upravljanja područjem? 

4. Da li za vaše područje postoje 

ciljevi upravljanja (dugoročni i 

kratkoročni)? Ukoliko postoje, 

navesti ih. 

5. Koji je subjekat/nadležni organ 

uspostavio vaše zaštićeno područje? 

6. Kakva su ovlašćenja data tom 

subjektu/nadležnom organu u 

upravljanju područjem (npr. da li 

određene aktivnosti mogu zabraniti, 

stvoriti zone, primjenjivati zakone)? 

7. Da li taj subjekat/nadležni organ 

dijeli jurisdikcijska ovlašćenja sa 

drugim agencijama ili subjektima 

(npr. nacionalni parkovi, čuvari, 

ribolovačke agencije, agencije za 

sprovođenje zakona)? 

8. Ko će koristiti planiranje i u koje 

svrhe? Koji je vremenski okvir 

plana? 

9. Da li mislite da nadležni organi 

već imaju uspostavljen odnos sa 

interesnim stranama? Ukoliko 

mislite, objasniti. 

10. Ko će odobriti područje pod 

zaštićenim područjem? Da li 

zajednica razumije funkciju i značaj 

zaštićenog područja? Da li razumije 

značaj efikasnog planiranja? 

11.Kako će se zaštićeno područje 

finansirati u upravljanju? Koliko su 

sigurne finansije? Za koji period 

ćete imati obezbijeđene finansije? 

12. Da li rapolažete odgovarajućim 

podacima o prirodnim i kulturnim 

resursima područja i aktivnostima 

korišćenja od strane čovjeka? 

18

DIO II 

2. NAJVAŽNIJI ASPEKTI 

2.1 PRIPREMA TERENA: INSTITUCIONALNI OKVIR 

Rezervati biosfere sastavni su elementi programa „Čovjek i biosfera“ koji djeluje kroz 

međudržavnu platformu. To znači da postoji jasna institucionalna postavka koju treba pravilno 

iskoristiti u cilju konačnog uspostavljanja. Ne postoji drugi način da se uspostavi (P)RB osim 

formalnim putem. Prvo treba uzeti u obzir taj aspekat, dok će „priprema terena“ za proces konačno 

dovesti do finalnog uspostavljanja. 

Član 5 („Postupak uspostavljanja“) Zakonskog okvira svjetske mreže rezervata biosfere iz 1995. 

godine prilično jasno opisuje postupak uspostavljanja rezervata biosfere. Slika 2.1 prikazuje glavne 

formalne korake koje treba slijediti. 

Rezervati biosfere uspostavljeni su radi uključivanja u Svjetsku mrežu od strane Međunarodnog 

koodinacionog savjeta programa „Čovjek i biosfera“ u skladu sa procesom „od dna ka vrhu“ koji 

je potekao od nivoa država članica. 

Države kroz Nacionalne komitete programa „Čovjek i biosfera“ (MAB) ili ključne tačke prosljeđuju 

predloge zajedno sa pratećom dokumentacijom Sekretarijatu MAB programa nakon vršenja 

pregleda potencijalnih lokacija, uzimajući u obzir kriterijume definisane u Članu 4 Zakonskog 

okvira (koraci 1, 2 i 3). Sekretarijat MAB verifikuje sadržaj i prateću dokumentaciju: u slučaju 

nepotpunog prijedloga, on traži nedostajuće informacije od države koja daje prijedlog. 

19

Prijedloge razmatra Savjetodavna komisija za rezervate biosfere i preporučuje ih Međunarodnom 

koodinacionom savjetu (koraci 4 i 5). 

Konačno, Međunarodni koordinacioni savjet MAB programa donosi odluku o prijedlogu za 

uspostavljanje, a Generalni direktor UNESCO-a obavještava dotičnu državu o odluci 

Međunarodnog koordinacionog savjeta (korak 6). 

Države članice se podstiču da preispitaju i unaprijede adekvatnost svakog postojećeg rezervata 

biosfere i da po potrebi predlože proširenje kako bi se obezbijedilo potpuno funkcionisanje u okviru 

mreže. 

Prijedlozi za proširenje slijede istu proceduru koja se primjenjuje prilikom novog uspostavljanja. 

Rezervati biosfere koji su uspostavljeni prije usvajanja Zakonskog okvira (1995) smatraju se 

dijelom mreže. 

Deset godina nakon uspostavljanja, RB moraju proći kroz proces periodične revizije, koja 

podrazumijeva isti postupak koji važi za proceduru davanja prijedloga (pogledati sliku 2.2.) 

Slika 2.2 Institucionalni koraci u procesu periodičnog pregleda. 

Tek kada se svi pomenuti organi adekvatno aktiviraju, proces uspostavljanja (P)RB može da teče 

nesmetano. U suprotnom, odsustvo jednog od njih (npr. u nekim državama JIE postoje rezervati 

biosfere ali ne i Komiteti MAB programa) ili bilo koje loše funkcionisanje može dovesti do totalnog 

neuspjeha cjelokupnog procesa. 

Jasno je da je, bez obzira na teritorije o kojima se govori u kontekstu mogućnosti uspostavljanja, 

uvijek bitno obezbijediti da se na adekvatan način uključe sve institucionalne interesne strane od 

samog početka procesa. Veoma je moguće da je većina finansijskih i intelektualnih resursa 

potrebnih za proces uspostavljanja raspoloživa na lokalnom nivou. Međutim, bez uključivanja 

nacionalne dimenzije, postoji rizik da proces ne uspije. Zapravo, ukoliko su uključena sva tri nivoa 

(lokalni, nacionalni i međunarodni), ne može se zaobići ni jedan korak. 

20

Treba takođe aktivirati nacionalne komisije UNESCO-a i stalne delegacije (kada su prisutne) kao 

jedine zvanične kanale komunikacije, kako bi se adekvatno slijedili svi formalni koraci. 

2.1.2 Preporuke za uspostavljanje i funkcionisanje prekograničnih rezervata biosfere 

(pripremio Sekretarijat programa „Čovjek i biosfera“) 

Budući da su granice između država političke a ne ekološke, ekosistemi se često javljaju preko 

nacionalnih granica i mogu podlijegati različitim, čak i protivrječnim, praksama upravljanja i 

korišćenja zemljišta. Prekogranični rezervati biosfere obezbjeđuju instrument za zajedničko 

upravljanje. PRB predstavlja zvanično priznanje na međunarodnom nivou od strane institucije UN 

koja ima političku volju da sarađuje u zaštiti i održivom korišćenju zajedničkog ekosistema kroz 

zajedničko upravljanje. On takođe predstavlja opredijeljenost dvije ili više država da zajedno 

primjenjuju Strategiju iz Sevilje na rezervat biosfere i njegove ciljeve, i podudara se sa sve većim 

prepoznavanjem adekvatnosti ekosistemskog pristupa u očuvanju i održivom korišćenju biološkog 

diverziteta. 

Preporuke date u ovom priručniku odnose se na uspostavljanje PRB, mjere koje se mogu preduzeti 

kako bi se odgovorilo na principe programa „Čovjek i biosfera“ i, naročito, ciljeve Seviljske 

strategije i način kako obezbijediti da PRB bude zaista funkcionalan. Međutim, treba imati na umu 

da, iako rezervat biosfere daje opšti okvir za aktivnosti na prekograničnim lokalitetima, realne 

situacije mogu veoma varirati od slučaja do slučaja, a flesibilnost je potrebna više nego u 

nacionalnom kontekstu. 

Proces koji vodi ka zvaničnom uspostavljanju PRB može uključivati mnoge oblike saradnje i 

koordinacije među postojećim područjima na obje strane granice. Ti oblici služe kao osnov za 

formalizovanje prijedloga za PRB i treba ih podsticati. 

2.1.3 Postupak za uspostavljanje PRB 

Do sada su svi postojeći PRB uspostavljani kao zasebni rezervati biosfere u pojedinačnim državama 

prije nego su bili uspostavljeni kao PRB. Međutim, može se predvidjeti da će u budućnosti dotične 

države zajednički uspostavljati PRB u jednom koraku. U oba slučaja, krajnji cilj treba da bude 

postojanje jednog funkcionalnog rezervata biosfere. 

U oba ova različita scenarija preporučuju se sljedeći postupci: 

• uspostavljanje rezervata biosfere na obje strane granice ili, kada se PRB uspostavlja u 

jednom koraku, definisanje zoniranja područja u skladu sa opštim kriterijumima za 

upostavljanje rezervata biosfere, 

• identifikovanje lokalnih i nacionalnih partnera i formiranje radne grupe koja definiše 

osnov i identifikuje ključna pitanja za saradnje, 

• potpisivanje zvaničnog ugovora između državnih organa o PRB, 

• predlaganje različitih djelova od strane odnosnih državnih organa ili, kada se PRB 

uspostavlja u jednom koraku, zajedničko predlaganje čitavog područja od strane dotičnih 

državnih organa, 

• u oba scenarija, ukazivanje na glavne komponente budućeg plana saradnje, 

• zvanično uspostavljanje od strane Međunarodnog koodinacionog savjeta programa 

UNESCO-a „Čovjek i biosfera“. 

2.1.4 Funkcionisanje PRB 

21

Među mjerama koje se preporučuju da bi PRB funkcionisao efikasno, prioritet treba dati: 

• pripremi i usvajanju plana zoniranja za čitavo područje i implementaciji zoniranja uz strogu 

zaštitu ključnih područja, razgraničavanje tampon zona i koordinisane ciljeve za prelazne 

zone. To podrazumijeva da uključene države imaju zajedničko razumijevanje karakteristika 

svake zone i da se u svakoj zoni primjenjuju slične mjere upravljanja, 

• kada se definiše plan zoniranja, objavljivanju zajedničke karte zoniranja, 

• definisanju zajedničkih ciljeva i mjera, plana rada, vremenskog rasporeda i potrebnog 

budžeta. Ovaj proces treba da bude vođen tražnjom, na osnovu percipiranih potreba ili 

uslova upravljanja. Ovaj plan rada treba da uzme u obzir elemente navedene u ciljevima 

Strategije iz Sevilje, kako je sugerisano dalje u tekstu, 

• identifikovanju potencijalnih izvora finansiranja za plan rada i zajedničko ili istovremeno 

prijavljivanje za ova sredstva, 

• utvrđivanju sredstava komunikacije između koordinatora/upravljača različitih djelova PRB, 

uključujući i elektronsku poštu kada je to izvodljivo, 

• naporima ka usklađenim strukturama upravljanja na obje strane. 

2.1.5 Institucionalni mehanizmi 

PRB ne funkcioniše bez zajedničke strukture namijenjene njegovoj koordinaciji. Iako ova struktura 

može u velikoj mjeri varirati od jednog PRB do drugog, daju se sljedeće preporuke: 

• koordinacionu strukturu čine predstavnici različitih uprava i naučnih odbora, kao i organa 

zaduženih za zaštićena područja, predstavnici lokalnih zajednica, interesnih i pogođenih 

grupa, uključujući mlade i privatni sektor, 

• NVO sektor iz datog područja takođe je zastupljen u strukturi; ova struktura ima stalni 

sekretarijat a za njeno funkcionisanje opredijeljen je budžet, 

• po jedno lice imenovano je sa svake strane da djeluje kao centralna tačka u saradnji, 

• generalne i redovne sastanke koordinacione strukture upotpunjuju tematske grupe, na ad hoc 

osnovi, kako bi se stvorila platforma za diskusiju među različitim interesnim stranama iz 

dotičnih država, u cilju promovisanja mogućnosti za razmjenu gledišta i znanja, 

• za konkretne zadatke formiraju se timovi sastavljeni od zajedničkog osoblja, 

• osniva se udruženje sa konkretnim ciljem da promoviše PRB. 

2.1.6 Ogovor na ciljeve Strategije iz Sevilje 

Cilj I: Korišćenje rezervata biosfere za očuvanje prirodnog i kulturnog diverziteta 

Kako bi se razvila usmjerena strategija za očuvanje, preporučuje se sprovođenje sljedećih mjera: 

• Koordinacija regulatornih mjera za zaštitu i, u slučaju njihove nekompatibilnosti, njihovo 

usaglašavanje, 

• Zajedničke ili koordinisane politike za ugrožene i zaštićene vrste i ekosisteme, migracione 

vrste, kao i kontrolu invazivnih egzotičnih vrsta, 

• Zajedničke ili koordinirane politike za rehabilitaciju i obnavljanje degradiranih područja, 

• Koordinirana aktivnost protiv nelegalnih aktivnosti kao što je krivolov i bespravna sječa. 

Cilj II: Korišćenje rezervata biosfere kao modela upravljanja zemljištem i pristupa održivom 

razvoju 

22

Ljudska komponenta rezervata biosfere i njena uloga u promovisanju pristupa održivom razvoju 

može dovesti do raznih oblika saradnje: od korišćenja prirodnih resursa do zaštite kulturnog 

nasljeđa. Neke od mjera koje se preporučuju kod PRB su sljedeće: 

• Koordiniranje praksama upravljanja, npr. u šumarstvu, sječi, regeneraciji šuma, ili u oblasti 

kontrole zagađivanja, 

• Identifikovanje mogućeg nepoželjnog stimulansa i promocija izvodljivih održivih 

alternativa; 

• Razrađivanje i pružanje podrške implementaciji zajedničke turističke politike, 

• Promocija partnerstva među različitim grupama interesnih strana koje zastupaju iste interese, 

kako bi se projekat PRB učinio zajedničkim projektom, 

• Promocija učešća lokalnih zajednica u PRB, uključujući lokalne NVO, 

• Promocija zajedničkih kulturnih događaja i unapređenje saradnje u oblasti zaštite kulturnog i 

istorijskog nasljeđa, 

• Razvoj zajedničkih strategija za planiranje na osnovu istraživanja i monitoringa. 

Cilj III: Korišćenje rezervata biosfere za istraživanje, monitoring, edukaciju i obuku 

Zajedničkim aktivnostima u oblasti istraživanja i monitoringa treba da rukovode naučni odbori i 

planiraju se na zajedničkim sastancima. Ove aktivnosti mogu se vršiti u sljedećim pravcima: 

• Definisanje i implementacija zajedničkih istraživačkih programa, 

• Razvoj formata za zajedničko prikupljanje podataka, indikatora, metoda monitoringa i 

evaluacije, 

• Razmjena postojećih podataka, uključujući karte i geografske informacije, i olakšavanje 

pristupa rezultatima istraživanja, 

• Razmjena naučnih informacija kroz organizovanje radionica, konferencija itd., 

• Razmjena opreme, kada je to potrebno, 

• Zajedničko objavljivanje rezultata zajedničkih istraživanja, 

• Razvoj zajedničkog kartiranja i GIS-a (geografsko informacionog sistema). 

U oblasti edukacije i obuke preporučuju se mnoge zajedničke aktivnosti, kao što su: 

• Organizacija zajedničkih kurseva obuke i tehnički sastanci za upravljače i terensko osoblje, 

• Promocija razmjene kadrova, 

• Promocija razumijevanja kulture susjedne države, 

• Organizacija jezičke obuke, kada je to potrebno, 

• Razmjena naučnika između univerziteta i akademskih i istraživačkih institucija svake 

države, 

• Razmjena između škola, 

• Pokretanje participativnih programa obuke za različite grupe interesnih strana. 

Informisanost i svijest javnosti igraju ključnu ulogu u razvoju zajedničkog razumijevanja, izgradnji 

podrške i usvajanju ciljeva PRB od strane različitih interesnih strana. Otuda različitim ciljnim 

grupama (donosioci odluka, lokalno stanovništvo, posjetioci, škole, naučnici, upravljači itd.) treba 

približiti argument za PRB i ciljeve PRB različitim sredstvima. 

Neke od aktivnosti koje se preporučuju su sljedeće: 

• Razvoj zajedničke strategije za odnose sa javnošču (PR strategije) u cilju podizanja svijesti i 

promocije PRB, 

• Pravljenje informativnog matarijala, brošura, knjiga itd., 

• Organizovanje izložbi i događaja u vezi sa PRB, 

• Osmišljavanje zajedničkog loga za PRB kao i zajedničkog dizajna za materijal koji se 

objavljuje, 

23

• Implementiranje zajedničkih pokaznih projekata, 

• Otvaranje zajedničkog Internet sajta. 

Vježba 

Upitnik br. 2.1.1 

Identifikovati najpogodniju institucionalnu postavku 

Navesti najbolju ulogu za svaku navedenu institucionalnu interesnu stranu 

Institucionalna interesna strana i 

najpogodnija uloga 

Nacionalna komisija UNESCO-a 

Ministarstvo vanjskih poslova 

Ministarstvo zaštite životne sredine 

Ministarstvo kulture 

Ministarstvo poljoprivrede 

(šumarstva i vodoprivrede – kada ih 

ima) 

Nacionalni parkovi 

Opštine 

Međunarodne NVO 

Domaće NVO 

Međunarodne organizacije 

EU 

Univerziteti 

Profesionalna udruženja (npr. 

ribolovci) 

Tokom pripremne faze 

Tokom obične faze 


Organ za upravljanje PRB 

Navesti interesne strane koje treba uključiti u zajednički upravljački organ i njihove očekivane 

uloge 

Prisustvo institucionalne interesne 

strane i najpogodnija uloga 

Nacionalna komisija UNESCO-a 

Ministarstvo vanjskih poslova 

Ministarstvo zaštite životne sredine 

Ministarstvo kulture 

Ministarstvo poljoprivrede 

(šumarstva i vodoprivrede – kada ih 

ima) 

Prisustvo 

(da ili ne) 

Poželjna uloga 

24

Nacionalni parkovi 

Opštine 

Međunarodne NVO 

Domaće NVO 

Međunarodne organizacije 

EU 

Univerziteti 

Profesionalna udruženja (npr. 

ribolovci) 

2.2. PODJELA ODGOVORNOSTI: ZNAČAJ UČEŠĆA INTERESNIH STRANA 

Član 4 Zakonskog okvira svjetske mreže rezervata biosfere daje opšte kriterijume za područje koje 

se kvalifikuje za RB. Kriterijum 6 navodi: „Treba obezbijediti organizacione aranžmane za 

uključivanje i učešće odgovarajućeg dijapazona, između ostalog, državnih organa, lokalnih 

zajednica i privatnih interesa u osmišljavanju i sprovođenju funkcija RB“. 

To znači da vođenje dijaloga treba početi što prije, prije donošenja bilo koje odluke o uspostavljanju 

RB. Bitno je obezbijediti da su sve opcije otvorene kada dijalog počne, i da mogući scenariji za 

budućnost područja nisu utvrđeni unaprijed. 

Uspostavljanje dijaloga prije početka procesa obezbjeđuje maksimalan stepen uključenosti i 

uspostavlja povjerenje između različitih učesnika, istovremeno im omogućujući da dobiju puno 

razumijevanje predmeta dijaloga. 

Uspostavljanjem dijaloga prije uspostavljanja RB ostvaruju se dva cilja, i to: 

2.2.1 Legitimisanje cilja razvoja: održivi razvoj 

Cilj dijaloga nije da se dobije rezultat koji je unaprijed određen od strane onih koji su pokrenuli 

dijalog ili onih koji podržavaju projekat RB. Cilj je prvenstveno da se zajednički napravi projekat 

koji će biti važan za budućnost države. Prema Principu 1 ekosistemskog pristupa „ciljevi 

upravljanja kopnenim, vodenim i živim resursima predstavljaju pitanje izbora konkretnog društva“. 

Zajedničko gledište mora se formirati prije stvaranja RB, što predstavlja samo jedan aspekat 

održivog razvoja. 

2.2.2 Legitimisanje RB 

Kada sve interesne strane shvate značaj održivog razvoja i koristi koje mogu dobiti od takvog 

projekta za svoju državu i resurse, one moraju postaviti pitanje da li RB može ostvariti te ciljeve. 

Koje su prednosti stvaranja RB imajući u vidu zacrtane ciljeve? Na koji način RB predstavlja 

efikasan instrument za očuvanje biodiverziteta i održivi razvoj? Na koji se način on razlikuje i koju 

vrijednost dodaje postojećim zaštićenim područjima (nacionalni parkovi, prirodni rezervati, itd.)? 

Odgovori na ova pitanja moraju biti predmet zajedničkog rada. 

Ukoliko je uspješno, ovo dvostruko legitimisanje treba da pospješi intenzivno učešće 

zainteresovanih strana, koje će, kao prvo, zajednički razumjeti tijesnu vezu između zaštite životne 

sredine i ekonomski, socijalno i kulturno održivog razvoja i, kao drugo, činjenicu da RB predstavlja 

instrument koji omogućava da se ovi ciljevi postignu. 

Za ovaj pristup je potrebno vrijeme (ponekad i nekoliko godina), ali vrijeme uloženo u ovaj 

zajednički proces učenja i sticanje povjerenja svih interesnih strana predstavlja osnov za održivo 

upravljanje lokalitetom i primjenu kulture dijaloga među interesnim stranama. 

25

2.2.3 U pravcu primjene Strategije iz Sevilje 

Mnogi rezervati biosfere uspostavljeni prije strategije iz Sevilja (1995. godine) nisu imali uporište u 

uključivanju ili konsultaciji lokalnog stanovništva i izvornih zajednica. Veoma često to su bila 

zaštićena područja koja su uglavnom bila namijenjena konzervacionističkim ciljevima na 

područjima sa ograničenim pristupom zemljištu i resursima. U takvim slučajevima, podsticaji za 

uspostavljanje RB uglavnom su poticali od državnih institucija (pristup „od vrha prema dnu“) i 

osnova za vođenje dijaloga može biti izuzetno klimava zbog prethodnog odnosa između države i 

lokalnih stejkholdera. To je tzv. fenomen „istorijskih rezultata“. Kako bi se pokrenuo proces 

održivog upravljanja, izgradnja dijaloga mora biti orjentisana ka lokalnom legitimisanju RB. 

2.2.4 Poteškoća u identifikovanju stejkholdera u rezervatima biosfere 

„Svako lice čije aktivnosti utiču na rezervat biosfere, bilo kao korisnik resursa ili područja koje on 

pokriva, kao lice koje polaže pravo na određene resurse životne sredine koje on podržava, ili kao 

subjekat koji preduzima institucionalne aktivnosti, predstavlja stejkholdera u ovom rezervatu 

biosfere“. 2 

Ova definicija ukazuje na poteškoću nabrajanja stejkholdera određenog rezervata biosfere, lica koja 

će postati „partneri“ sistema zajedničkog i održivog upravljanja područjem i njegovim resursima. 

Tako vidimo da prilikom odabira stejkholdera postoje mnogi načini da se odredi ko može legitimno 

učestvovati i da se dodijeli težina i uloga u dijalogu i procesima donošenja odluka. Primjera radi, 

stejkholderi mogu biti zastupljeni prema njihovom stepenu uključenosti u upravljanju zemljištem i 

resursima: 3 

ko-upravljači: stejkholderi koji su aktivno uključeni u upravljanje lokalitetom, bilo zato što 

i sami rade na njemu (direktni upravljači) ili zbog toga što predstavljaju politički organ 

(izabrani predstavnik, lokalni načelnik, vjerski vođa itd.) ili zbog toga što predstavljaju 

ekonomsku vlast na tom području; 

„resursni“ stejkholderi: posjeduju znanje i sposobnost - bilo naučnu ili lokalnu; 

građani: stejkholderi koji su nosioci tražnje za proizvodima ili uslugama – ova tražnja 

može se odnositi na zaštitu resursa ili ekosistema, kao što je pristup zemljištu i njegovo 

korišćenje. 

Ove tri kategorije stejkholdera se međusobno ne isključuju. Poljoprivrednik je direktni upravljač 

svojim okruženjem usljed svoje aktivnosti, ali posjeduje i znanje o prirodnom okruženju (npr. 

kvalitetu zemljišta, mreži lokalnih voda), a može imati i određene tražnje koje se odnose na 

upravljanje zemljištem (npr. potrebu za putem koji bi koristio da ode i proda svoje proizvode, 

potrebu za zaštitom prirodnog područja u svrhe odmora i rekreacije). Ekološka NVO očigledno 

posjeduje tražnju za zaštitom životne sredine ali i dragocjeno znanje o funkcionisanju ekosistema, i 

uključuje se u aktivnosti očuvanja u partnerstvu sa lokalnim stanovništvom. 

Šta je prostorni okvir dijaloga? 

Prostorni aspekat dijaloga ključan je u rezervatu biosfere. Ovaj prostor, kojeg čine resursi, 

predstavlja i okvir i predmet dijaloga. Tako je neophodno odrediti granice prostornog okvira 

dijaloga, što nije uvijek očigledno u rezervatu biosfere. Iz tog razloga, koherentnost lokaliteta mora 

se ispitati iz više uglova. 

2 Beuret, J.-E. 2006a). Dijalog i konsultacije u u rezervatima biosfere: pitanja i izazovi. Bouamrane, M. (ed.) 2006. Biodiverzitet i učesnici: plan konsultacija, 

Rezervati biosfere – Tehničke napomene 1. UNESCO, Pariz. 

3 Prilagođeno od Evropske komisije. 2003. Zajednička strategija implementacije Strategija za Okvirnu direktivu o vodama. (200/60/EC). Smjernice za 

učestvovanje javnosti u vezi sa Okvirnom direktivom o vodama. Smjernice br.8. 

26

Rezervat biosfere je heterogeni klaster koherentnih socio-teritorijalnih jedinica 

Rezervat biosfere samo u rijetkim slučajevima čini jedna, društveno i kulturološki koherentna 

geografska jedinica. Bitno je identifikovati i opisati ove različite jedinice kako bi se uspostavio 

dijalog i implementirale rezultirajuće aktivnosti na najrelevantnijem nivou. 

2.2.5 Pitanje prelazne zone 

Granice prelazne zone nisu uvijek jasno definisane. To omogućava da se izmijene granice rezervata 

biosfere, a na taj način i okvir dijaloga, u zavisnosti od prirode pitanja o kojem se raspravlja. Pored 

toga, ovo područje rezervata biosfere može dobiti samo neformalno priznanje, tako da se 

zemljoposjednici ne bi uplašili, ili industrijski sektor, u pogledu ograničenja vezanih za pristup ili 

korišćenje resursa. 

2.2.6 Koje su primarne interesne strane 

ODLOMAK IZ STRATEGIJE IZ SEVILJE 

Cilj IV. 1.14: Obezbijediti učešće lokalne zajednice u planiranju i upravljanju rezervatima biosfere. 

Identifikacija legitimnih učesnika u procesu vođenja dijaloga usko je vezana za lokalni kontekst. 

Međutim, određene kategorije interesnih strana moraju se smatrati ključnim zainteresovanim 

stranama u zajedničkom upravljanju područjem: to su interesne strane koje su direktno pogođene 

stvaranjem rezervata biosfere ili one imaju ili će imati direktan uticaj na lokaciju kao ko-upravljači. 

Ove „primarne“ interesne strane moguće je identifikovati uz pomoć sljedećih kriterijuma: 

• Običajna ili zakonska prava na zemljište ili prirodni resurs, 

• Trajan odnos sa prirodnim okruženjem (npr. lica sa prebivalištem), 

• Direktna zavisnost od prirodnih resursa u pogledu opstanka, 

• Istorijske ili kulturne veze sa područjem i prirodnim resursima, 

• Jedinstveno znanje, kompetencije ili tradicija u vezi sa upravljanjem prirodnim resursima, 

• Socijalna ili ekonomska zavisnost od prirodnih resursa, 

• Gubitak ili šteta nastala usljed teritorijalnog upravljanja, 

• Pokazano interesovanje i napori u upravljanju lokalitetom. 

Na primjer, izvorne i lokalne zajednice (npr. nomadi) koje su tradicionalno posjedovale, zauzimale 

ili koristile zemljište i resurse koji postoje na lokalitetu. One održavaju trajan odnos sa okruženjem 

budući da direktno zavise od lokalnih resursa, izgradile su istorijske i kulturne veze sa svojim 

okruženjem, i posjeduju praktično znanje o održivom korišćenju resursa. Budući da one ispunjavaju 

većinu, ako ne i sve kriterijume, lokalne zajednice se logično mogu smatrati primarnim interesnim 

stranama. 

Strategija iz Sevilje naglašava uključivanje lokalnih populacija u upravljanje rezervatima biosfere. 

Doista, jedna od glavnih orjentacija koja čini osnov Strategije iz Sevilje naglašava činjenicu da se 

rezervat biosfere mora smatrati „paktom između lokalne zajednice i društva u cjelini“. 

Prema prethodno navedenim kriterijumima, ako se lokalne zajednice moraju smatrati ključnim 

interesnim stranama i zbog toga moraju aktivno učestvovati u dijalogu i procesu odlučivanja, bitno 

je stvoriti pravo partnerstvo između svih interesnih strana koje igraju određenu ulogu kako bi se 

integrisale različite potrebe, interesi, očekivanja, i postiglo održivo upravljanje prostorima i 

resursima. 

27

KULTUROLOŠKI ODGOVARAJUĆE OKRUŽENJE ZA UČENJE 

Svaka kultura ima zajednički set značenja i vjerovanja i razlikuje se od ostalih kultura u pristupu prema 

glavnim pitanjima interpersonalnih i intergrupnih odnosa, vremenu i prirodi. Kulture se mogu svrstati u 

različite grupe prema spektru vrijednosti. Na primjer: 

Interpersonalni odnosi 

• Univerzalizam versus Partikularizam – važnost pravila, kodeksa, zakona nasuprot izuzetaka, posebnih 

okolnosti i ličnih odnosa. 

• Individualizam versus Kolektivizam – važnost individualne i lične slobode nasuprot važnosti grupnih, 

kooperativnih i harmoničnih odnosa. 

• Neutralno versus Emocionalno – raspon izraženih osjećanja, da li su distancirana ili izražavaju emociju. 

• Specifično versus Difuzno – stepen lične uključenosti u transakcije između ljudi tj. ograničavanje na 

specifični aspekat transakcije ili zahtijevanje odnosa sa cijelim bićem. 

• Postignuće versus Pripisivanje – da li se status pripisuje onome što je neko lice postiglo ili onome što ta 

osoba jeste po rođenju i njenim porodičnim ili društvenim vezama. 

Stavovi o vremenu 

• Sekvencijalno ili Sinhrono – u kakvom su odnosu prošlost, sadašnjost i budućnost i koje od njih ima najveći 

značaj; da li se vrijeme smatra slijedom koji se odvija pravolinijski ili se kreće u vidu kruga. Standardi 

vremenske tačnosti mogu varirati od minuta do dana ili šire. 

Stavovi o prirodnom okruženju 

• Da li se svijet smatra moćnijim od pojedinca ili je pojedinac izvor poroka i vrline; da li se društvo smatra 

podređenim, u harmoniji sa ili nadređenim u odnosu na prirodu. 

Izvor: White, R. (2002) The importance of cultural competence to informal learning attractions. The 

Informal Learning. Review, Jan-Feb 2002, pp.18-20. 

2.2.7 Koje su uloge i ovlašćenja interesnih strana? 

Baš kao što postoje „primarne“ i „sekundarne“ interesne strane, zajednički proces upravljanja 

počiva na različitim ulogama i ovlašćenjima. Distribucija uloga i ovlašćenja među različitim 

interesnim grupama je veoma bitna budući da određuje raspored snaga među različitim partnerima 

u procesu dijaloga. 

Doista, imajući u vidu ciljeve (održivo i fer upravljanje resursima), sama mogućnost i efikasnost 

procesa dijaloga zavisi od rasporeda snaga. „Dijalog podrazumijeva ravnopravnost“ 4 (Edgar 

Morin). 

Sa druge strane, ukoliko snage nisu ravnomjerno raspoređene, dijalog može imati suprotan efekat 

(Blondi- aux, 2004), jačajući neravnopravnost i dovodeći čak i do isključivanja konkretne interesne 

strane: grupe koje su socijalno i kulturno jače u ovoj vrsti procesa mogu, u krajnjoj liniji, drugima 

nametati svoje privatne interese (Mormont, 2006). 

Da bi se obezbijedio uspjeh zajedničkih nastojanja, neophodno je ostvariti ravnomjeran raspored 

uloga i ovlašćenja u upravljanju lokalitetom i jačati kapacitet interesnih strana u uzimanju učešća. 

2.2.8 Savjetodavna uloga 

Brojni rezervati biosfere imaju savjetodavnu komisiju koja daje preporuke organima upravljanja. 

Nju generalno čine eksperti (naučnici, NVO, teritorijalna državna uprava), kao i predstavnici 

različitih interesnih grupa (lokalnih zajednica, industrija itd.). Ovaj organ može se sastajati redovno 

4 UNESCO. 2004. Dialogue entre les civilisations, Le nouveau Courrier, janvier 2004, Numéro spécial , p. 8. 

28

ili ad hoc zbog konkretnog pitanja koje potegne neka interesna strana. Ova uloga ograničena je na 

određeni broj učesnika. 

Savjetodavnu ulogu takođe može igrati veći panel interesnih strana zahvaljujući organizaciji 

savjetodavnih sastanaka. One se mogu sastajati redovno kako bi čuli mišljenja interesnih strana o 

trenutnim problemima upravljanja i dobili njihove preporuke za buduće postupanje u konkretnim 

predmetima. 

Važno pitanje koje se tiče konsultacija je integracija datih preporuka i mišljenja u proces donošenja 

odluka. Veza između konsultacije i odluke mora se jasno definisati i predočiti svim interesnim 

stranama. Nedostatak transparentnosti u ovom pogledu može dovesti do obeshrabrenja 

konsultovanih interesnih strana ukoliko vide da je njihov input beskoristan. 

2.2.9 Odgovornost i ovlašćenja u procesu donošenja odluka 

Donošenje odluka predstavlja ključnu fazu u procesu planiranja i upravljanja na datom lokalitetu. 

Moraju se postaviti dva glavna pitanja: 

1. Ko donosi odluku? 

To znači definisanje ljestvice donošenja odluka tj. na kojem se nivou upravljanja zemljištem 

(lokalni, nacionalni, regionalni) mora donijeti određena odluka. Princip subsidijarnosti – tj. 

činjenica da odgovornost za konkretnu odluku pada na najniži nivo koji posjeduje tu 

sposobnost odnosno koji je što bliži građanima – je stoga veoma bitan. „Upravljanje treba 

da bude decentralizovano do najnižeg mogućeg nivoa“ (ekosistemski pristup, princip br.2). 

Međutim, osnovni element tog principa je koordinacija među različitim nivoima 

stejkholdera. Ponekad se govori o aktivnoj subsidijarnosti kako bi se označila veza između 

pristupa „od dna ka vrhu“ i „od vrha ka dnu“. 

Dalje, potrebno je identifikovati stejkholdere koji će biti odgovorni u procesu donošenja 

odluka. To se može učiniti kroz detaljnu analizu stejkholdera. Oni subjekti koji imaju 

određena prava (vlasništvo, pristup, korišćenje) nad zemljištem takođe su ključni akteri 

budući da mogu blokirati ili, nasuprot tome, olakšati, ili čak promovisati donošenje odluke. 

2. Kako se donosi odluka? 

Važno je informisati sve stejkholdere o proceduri donošenja odluke. Da li odluku donosi 

jedan stejkholder (lokalni ili nacionalni organ), da li se odluka donosi putem konsenzusa ili 

glasanjem? 

Prelaz sa faze dijaloga na fazu dogovora mora biti transparentan, tako da lokalni 

stejkholderi ne steknu utisak da je njihova uključenost čisto simbolična i da služi da se 

potvrdi odluka koja je već unaprijed donesena (Blondiaux, op. cit.). 

Konačno, donosioci odluka moraju biti odgovorni prema drugim stejkholderima, kojima se 

može dati ovlašćenje da ospore odluku, za pokrenute aktivnosti. 

2.2.10 Kako odabrati predstavnike stejkholdera? 

Stvaranje guste mreže foruma lokalnog dijaloga treba da omogući direktno učešće svih aktera. 

Međutim, kao što je to slučaj naročito kod velikih rezervata biosfere, može biti neophodno da se 

radi posredstvom predstavnika. Dalje, predstavljanje interesne grupe takođe omogućava da se 

legitimiše postojanje ove grupe i njenih mišljenja prema ostalim stejkholderima. Predstavnici mogu 

govoriti u ime svoje grupe sa drugim stejkholderima ili na različitim nivoima ljestvice dijaloga. 

Primjera radi, predstavnik lokalne zajednice može biti portparol u odnosu sa državnim organom i 

zastupati mišljenja, preokupacije ili žalbe grupe stejkholdera. 

Ovaj primjer pokreće nekoliko pitanja: 

(i) Da li je stejkholder predstavnik grupe? Grupa koja se predstavlja na taj način mora biti 

29

homogena, imati zajedničku viziju i zajedničke principe. Dijelog omogućava izražavanje 

različitosti kultura, dok zastupanje stejkholdera rizikuje da ublaži ovu različitost. 

(ii) Da li predstavnik ima legitimitet u okviru grupe koju predstavlja? Ovo se odnosi na interni 

legitimitet portparola. 

(iii) Da li on ima legitimitet u odnosu na druge kategorije stejkholdera sa kojima sarađuje? Ovo 

se odnosi na eksterni legitimitet portparola. 

Ova tri pitanja treba da omoguće da se verifikuju načini predstavljanja stejkholdera. Primjera radi, 

nekada će neka NVO govoriti u ime zajednice. U ovom slučaju, legitimno je preispitati ovo 

predstavljanje (Borrini-Feyerabend et al, op. cit.). 

Pitanje veličine rezervata biosfere usko je povezano sa problemima predstavljanja. Doista, što je 

veći okvir dijaloga, sve je veća tendencija da se predstavnici odvoje od svojih grupa. Bitno je 

integrisati lokalne stejkholdere u predstavnička tijela koja funkcionišu na globalnom nivou, a ne da 

lokalne zajednice predstavljaju stejkholderi koji nisu iz zajednice, iako oni mogu posjedovati 

znanje o funkcionisanju institucija (Beuret, 2006 b). 

Dalje, predstavnik mora uvijek davati povratne informacije stejkholderima koje predstavlja u vezi 

sa napretkom u debatama koje se vode na višem nivou, kako bi grupa i njen predstavnik išli u 

korak. 

Konačno, postoje interesne grupe koje nisu organizovane i koje nemaju predstavnike. U ovom 

slučaju nužno je postarati se da se iz ovih grupa odaberu legitimni predstavnici kako bi se 

obezbijedilo da se čuju mišljenje i očekivanja grupe. 

2.2.11 Problem „odsustva treće strane“ 

Dijalog među stejkholderima omogućava legitimnost odluke, dizajna projekta. Ukoliko ključni 

stejkholderi ili lica koja imaju određena prava nisu prisutna u procesu, to može dovesti do rizika od 

legitimnosti neravnopravne situacije ili implementacije neefikasnog projekta u pogledu 

postavljenih ciljeva (zaštita biodiverziteta, prednosti za lokalno stanovništvo). O „odsustvu treće 

strane“ govori se u kontekstu predstavljanja budućih generacija, čak i neljudskih živih bića ili 

prirodnog okruženja. 

Odsutne treće strane su ključni stejkholderi koji ne učestvuju u procesu 

koncentracije bilo zbog toga što to ne žele, ili zato što su ih isključili drugi 

stejkholderi koji ne priznaju njihov legitimitet, ili zbog toga što im njihovi 

nadređeni u hijerarhiji nisu to dopustili... 

(Beuret 2006a, op. cit.) 

Vježba 


Identifikacija i uključivanje stejkholdera 

U sljedećoj tabeli (a) identifikovati stejkholdere; (b) navesti njihov udio; (c) navesti njihovu važnost 

u procesu planiranja; (d) identifikovati modalitet njihove uključenosti u procesu planiranja; (e) 

navesti njihov značaj u fazi implementacije. 

Spisak 

stejkholdera 

Udio u oblasti 

Važnost u 

procesu 

Identifikovati modalitet 

uključenosti u procesu 

Navesti značaj u fazi 

implementacije 

30

planiranja 

planiranja 


Analiza stejkholdera 

U tabeli ispod navesti stejkholdere koji će biti pozitivno i/ili negativno pogođeni predloženom 

aktivnosti na terenu. 

PREDLOŽENA AKTIVNOST: 

POZITIVNO POGOĐENI 

(+) 

NEGATIVNO POGOĐENI 

(-) 

DIREKTNO POGOĐENI 

INDIREKTNO POGOĐENI 

PREDLOŽENA AKTIVNOST: 

POZITIVNO POGOĐENI 

(+) 

NEGATIVNO POGOĐENI 

(-) 

DIREKTNO POGOĐENI 

INDIREKTNO POGOĐENI 

31

3. ZONIRANJE I UPRAVLJANJE: KOJE NAUKE I KOJA ZNANJA 

3.1. Upravljanje biodiverzitetom; koji pristupi? 

Na međunarodnoj konferenciji o biodiverzitetu: nauka i upravljanje, održanoj u Parizu januara 

2005. godine jasno je pokazano da se upravljanje biodiverzitetom iz perspektive održivog razvoja 

tiče svih: naučnika, političara, čuvara, upravljača zaštitom prirode, predstavnika industrije i 

građana. 

Važno je napomenuti da je ranih sedamdesetih godina program UNESCO-a „Čovjek i biosfera“ 

identifikovao strategiju za promovisanje i pokrenuo svjetsku mrežu rezervata biosfere koja je 

zamišljena kao „egzemplarna teritorija“ za vršenje eksperimenta sa svim stejkholderima pomenute 

teritorije iz perspektive onoga što se danas naziva održivim razvojem (pogledati strategiju iz 

Sevilje, UNESCO 1996). U kontekstu ovog velikog projekta i kolektivnog eksperimenta 

interesantno je još jednom naglasiti ono što je očigledno primarni uslov za uspješno suočavanje sa 

dvostrukim izazovom sa kojim se suočavamo (da bi obezbjedili održivi razvoj i očuvali dinamiku 

diverziteta živog svijeta): saradnja u cilju izgradnje operativnih partnerstava između svih 

uključenih stejkholdera, i posebno, u cilju pojednostavljivanja, između naučnika i upravljača 

zaštitom prirode. Iz ove perspektive potrebno je naglasiti dva zaključka: potrebno je promovisati 

prioritete istraživanja i izazove koje sa sobom nosi neophodni razvoj istinski interdisciplinarne 

kulture. 

Ideje o zaštiti prirode i upravljanju prirodnim resursima izmijenile su se od stvaranja prvih 

nacionalnih parkova krajem 19. vijeka. Catherine Larrere (1997), koja je proučavala filozofije 

životne sredine, nudi odlično gledište zasnovano na istoriji utilitarističkih i konzervacionističkih 

ideja u Sjedinjenim Američkim Državama. Kao dopunu stavovima ove filozofkinje, za trenutak 

možemo obratiti pažnju na predstavljanje biologije očuvanja koje iznosi Bertie. J. Weddell (2002) 

u svom priručniku „Očuvanje živih prirodnih resursa“. Naslovi koje ona koristi da definiše tonalitet 

tri dijela svoga rada su eksplicitni: 

• Prvi dio: Upravljanje u cilju maksimiziranja proizvodnje pojedinih vrsta – utilitaristički 

pristup zaštiti; 

• Drugi dio: Zaštita i obnavljanje populacija i staništa – prezervacionistički pristup zaštiti; 

• Treći dio: Upravljanje u cilju održavanja procesa i struktura – pristup održivog ekosistema 

zaštiti. 

Ova dvostruko konceptualna revolucija stvara nova područja svijesti koja dovode do 

prepoznavanja četiri komplementarne potrebe: 

• Prelazak sa pristupa koji su striktno zasnovani na populaciji na pristupe koji su više 

ekološki, ekosistemski i makroekološki; stavljanje sebe u kontekst planete na koju čovjek 

jako utiče direktno ili indirektno; 

• Pristup razmišljanju i aktivnostima iz perspektive održivog upravljanja; uspostavljanje 

razmjena i partnerstava među naučnicima, upravljača parkovima i drugim korisnicima 

prostora. 

Ovo je izazov sa kojim se danas moraju suočiti ekologija i stejkholderi, bilo da su profesionalci i 

amateri, naučnici, čuvari ili upravnici parkova. U ovom svijetlu ispostavlja se da su nedovoljna tri 

glavna pristupa koja su razvili konzervacioni biolozi. 

Zapravo, upravnici parkova se sve više bave zaštitom ekoloških interakcija i procesima prenosa: šta 

neko treba da uradi kada je odgovoran za rezervat srednje veličine? Kako se može predvidjeti način 

na koji će zaštićeno područje biti pogođeno prirodnim i antropogenim fenomenima koji se događaju 

32

ili će se dogoditi u većim razmjerama, bilo zbog odluka poljoprivredne politike ili klimatskih 

promjena? 

Mora se priznati da konzervacioni biolozi o ovome imaju malo toga da kažu. Nesumnjivo je da je 

došlo vrijeme da se pažnja obrati na šire ekosistemske pristupe u kontekstu pejzažne ekologije ili 

makro ekologije. U svijesti pomenutih upravljača parkova to logično dovodi da se sve više uzima u 

obzir antropogeni kontekst u kojem živimo i od kojeg pokušavamo da izolujemo zaštićene oblasti 

zajedno sa ljudima koji tamo žive i koji imaju drugačije interese van zaštite prirode. 

Ovaj poziv za uspostavljanje šireg okvira u geografskom i konceptualnom smislu (kada govorimo o 

jako antropogenoj planeti to implicira doprinos ostalih disciplina pored ekologije), koji je danas 

logično proširen pomenutom trećom potrebom, tj. dijelom perspektive održivog razvoja sa njene tri 

komponente (ekonomska efikasnost, socijalna pravednost i ekološka izvodljivost) očigledno 

zahtijeva interdisciplinarni pristup i izgradnju partnerstava. 

3.2. Konzervaciona biologija na djelu 

Neka od pitanja sa kojima se suočava upravljač zemljištem su sljedeća: koliko konzervacionih 

napora treba uložiti u ponovno sađenje, regulisanje populacije predatora, jačanje ugroženih 

populacija, suzbijanje invazivnih vrsta. U pogledu cjelokupnog geografskog područja kojim se 

upravlja, gdje treba fokusirati napore na zaštiti? Koja staništa na kojim lokalitetima treba obnoviti? 

Koji značaj treba dati zaštićenim područjima? 

Pored toga, da bi uspješno izvršili svoju misiju, ekolozi i konzervacioni biolozi moraju učiniti više 

od osmišljavanja integrativnih naučnih teorija i principa. Konkretno, oni moraju prestati da 

razmišljaju u terminima isključivo bioloških nauka tako da više uključe ekonomiju, nauku 

upravljanja i teoriju donošenja odluka, iako je jasno da ekologija zauzima centralno mjesto kao 

nauka integracije i način opažanja i razumijevanja kompleksnog svijeta kojim se mora upravljati. 

Zapravo, jedna od najbitnijih promjena koja se dogodila u okviru konzervacione biologije tokom 

posljednje dvije decenije je sve veća svijest o kompleksnosti interakcija koje sačinjavaju 

funkcionalni okvir biosfere i različitim prostornim i vremenskim aspektima i kontekstima u kojima 

funkcionišu. Danas se sve više pažnje pridaje kompleksnom fenomenu povratnih informacija na 

svakom organizacionom nivou bioloških sistema: između regiona koji su relativno udaljeni od 

kopna, između obradivog i nekultivisanog zemljišta, i između ljudi i drugih vrsta (na slici 3.1 

pogledati predloženo zoniranje za Skadarsko jezero koje je pripremio Euronatur). 

Intresantno je primjetiti kako ljudske aktivnosti mijenjaju biofizički svijet, naročito u pogledu 

glavnih opasnosti po biodiverzitet: uništavanje i fragmentaciju staništa, kao i u pogledu 

zagađivanja, koje je direktno i indirektno rezultat načina korišćenja zemljišta, uvođenja egzotičnih 

vrsta (čiji se uspjeh olakšava gorepomenutim), efekata klimatskih promjena. 

Sve ove teme tiču se i rezervata biosfere: 

a) Razvoj i implementacija metoda za procjenu biodiverziteta; 

b) Dugoročni monitoring za analizu fluktuacija i njihovih uzroka; 

c) Procjena i upravljanje interakcijama između društva i biodiverziteta; 

d) Jačanje mreže aktera koji su uključeni u strategije zaštite i održivog razvoja. 

Slika 3.1. Predlog zoniranja za Skadarsko jezero (EURONATUR) 

33

Da bi se usvojio operativniji okvir, definisan ciljevima održive zaštite i upravljanja biodiverzitetom, 

bitno je istaći da se odlučivanje ne može izvršiti samo iz perspektive ekologa, niti jedne kategorije 

istraživača, bez obzira na disciplinu kojom se bave. Problemi koji se javljaju potpadaju pod domen 

koji je jasno ekološki ali i humani tj. društveni i ekonomski. Ova oblast uključuje i druge 

stejkholdere, ne samo naučnike, kako je prikazano u ilustraciji na slici 3.2. Treba skrenuti pažnju da 

kategorija „upravljača“ obuhvata upravljače zaštićenim područjima kao i poljoprivrednike, šumare, 

lovce i ribolovce. 

Drugim riječima, ekološki sistemi o kojima treba postavljati pitanja vezana za dinamiku 

biodiverziteta prvenstveno su: zemljište nastanjeno ljudima, polja, šume i prerije, zaštićena 

područja ili urbane cjeline. Riječju, površine koje potpadaju pod uticaj upravljanja i planiranja 

korišćenja zemljišta. 

Slika 3.2 Odnosi između različitih kategorija stejkholdera 

34

Jačanje razmjena i partnerstava između istraživačke zajednice i subjekata zaduženih za upravljanje staništima i vrstama predstavlja imperativ koji 

mora biti prožet kroz cijelu strategiju koja se implementira. 

Odredbe koje se odnose na zaštićena područja moraju biti ključ održive strategije upravljanja 

biodiverzitetom i glavni izvor zaštite u pogledu istraživanja, edukacije, komunikacije, obuke i 

zaštite u strogom smislu te riječi. 

To podrazumjeva bar dva tipa razvoja koja su ili nedovoljna ili nedostaju: jačanje odnosa između 

istraživanja i upravljanja zemljištem, i implementacija i razvoj mehanizama za dugoročni 

monitoring u kombinaciji sa komparativnim i eksperimentalnim istraživačkim projektima. 

Vježba 


Značaj zaštite biodiverziteta 

Odrediti značaj različitih aspekata biodiverziteta i njihovu relevantnost za različite procese 

planiranja na području Skadarskog jezera. 

Aspekti i njihova relevantnost za procese 

planiranja 

Zaštita pojedinačnih vrsta (npr. pelikana) 

Zaštita grupe vrsta (npr. ptice) 

Zaštita staništa (npr. vodeno stanište) 

Zaštita ekosistema (npr. ekosistem močvare) 

Zaštita pejzaža (npr. područje cijelog jezera) 

Visoka Srednja Niska 


Kako zaštititi biodiverzitet 

35

Definisati kako bolje zaštititi navedene aspekte biodiverziteta područja Skadarskoj jezera 

Aspekti i njihova relevantnost za procese 

planiranja 

Zaštita pojedinačnih vrsta (npr. pelikana) 

Zaštita grupe vrsta (npr. ptice) 

Zaštita staništa (npr. vodeno stanište) 

Zaštita ekosistema (npr. ekosistem močvare) 

Zaštita pejzaža (npr. područje cijelog jezera) 

Koje je mehanizme najbolje implementirati 


Potencijalne zone i propisi 

Proces pravljenja plana upravljanja uključuje razmišljanja o potencijalnim zonama u cilju kontrole 

korišćenja i pristupa, i rješavanja konflikata između korisnika. Neka zaštićena područja su 

jednostavna i imaju samo jednu zonu, a mi ćemo u našem slučaju slijediti model rezervata biosfere i 

koristiti koncentrične krugove. Kada navodimo potencijalne zone i propise koristićemo kartu 

područja kao referencu. 

OPISATI AKTIVNOST KOJU 

TREBA OGRANIČITI ILI 

KONTROLISATI 

KOJI SE CILJEVI 

ISPUNJAVAJU TIME 

OPISATI PREDLOŽENU 

ZONU 

KAKO BI SE 

USPOSTAVILA TA ZONA 

3.3 Značaj monitoringa procesa 

Implemetiranje efikasnog, održivog sistema za monitoring biodiverziteta ili neke njegove 

komponente predstavlja kompleksan i težak zadatak, ali i stresan zadatak. Program UNESCO-a 

„Čovjek i biosfera“ preporučuje „adaptivni ekosistemski pristup“ u monitoringu, osmišljen kao 

podrška javnoj politici. Na osnovu dokumenata se često ispostavlja da je razvoj programa 

monitoringa istovjetan sa indikatorima proizvodnje, kao da postoji jasno definisan set mjerljivih 

činilaca. Nedostatak ovog tipa popisa je odvojenost od konteksta čovjeka i njegovih preokupacija i 

interesa. Mi se ovdje bavimo kompleksnim sistemima za koje nedostaju odgovarajući instrumenti: 

potrebni su novi pristupi koji inkorporiraju programe monitoringa i omogućavaju bavljenje 

pitanjima održivosti. 

36

Šta je obuhvaćeno monitoringom koji je osmišljen u svrhe upravljanja, direktno ili indirektno (tj. 

monitoring koji daje informacije o evoluciji staništa, zajednica ili populacije)? Monitoring mora 

biti osmišljen tako da ispuni ciljeve i odgovori na pitanja koja su definisana što jasnije, i napravljen 

u saradnji sa korisnicima informacija koje se traže. Na osnovu takvog usmjerenja i postojećeg 

znanja o strukturi i funkcionisanju sistema koji se proučava, prirodno područje, sa svojim osnovnim 

komponentama, smješteno u ekološki i socioekonomski kontekst, zahtijeva sljedeće: odlučivanje 

koje varijable treba pratiti i mjeriti, pokušaj definisanja relevantnih setova indikatora koji su što 

prostiji i zavisniji; određivanje strategije za uzorkovanje i mjerenje koja je pogodna za sve 

prostorne i vremenske dimenzije, i standardizovanje metoda mjerenja kako bi se umanjila 

individualna pristrasnost i povećala uporedivost dobijenih rezultata mjerenja. 

Ovo objašnjava zbog čega je neophodno stvarati trajne veze između istraživačke zajednice i 

upravnika parkova, veze koje podrazumjevaju šire interakcije budući da su uduženja i amaterske 

mreže ključne komponente takvih posmatranja. 

Konačno, treba uzeti u obzir dvije karakteristike u naučnom monitoringu osmišljenom radi 

upravljanja prirodnim područjima: preduzimanje mjera na nacionalnom i kontinentalnom nivou 

mora se uključiti u mreže, i napori se moraju rangirati prema redosljedu važnosti. 

U zaključku, kroz takav pristup mi smo, u duhu onoga što će logično ući u nacionalnu strategiju 

održivog razvoja, pozvani da radimo u koordinisanim mrežama naučnika, udruženja i menadžera 

koji su, i pored toga što neće uvijek djelovati zajedno, bar svjesni onoga što svako od njih radi i 

obavlja u primarnom interesu prirododno održive konverzacije. 

Vježba 


Aspekti čiji monitoring treba vršiti i subjekti zaduženi za monitoring 

Identifikovati bitne aspekte čiji monitoring treba vršiti i predloženi subjekat zadužen za monitoring. 

Aspekti Visok Srednji Nizak Subjekat 

Pojedinačne vrste 

Grupa vrsta 

Stanište 

Ekosistemi 

Pejzaž 

37

4. FINANSIRANJE PREKOGRANIČNIH REZERVATA BIOSFERE: IZAZOV 

ZELENE EKONOMIJE 

4.1. Ekosistemske usluge 

Milenijumska ocjena ekosistema definiše ekosistem kao „dinamičke komplekse zajednica biljaka, 

životinja i mikroorganizama i neživog okruženja, koji ostvaruju interakciju kao funkcionalne 

jedinice čiji je čovjek sastavni dio“. Ovo takođe obuhvata ekosisteme kojima se upravlja, kao što su 

poljoprivredni pejzaži pa čak i urbana područja. Svaki ekosistem obezbjeđuje niz korisnih roba i 

usluga koje unapređuju dobrobit čovječanstva i bez kojih bismo bili oštećeni na mnoge načine. 

Ekosistemske usluge koje uključuju na primjer: prečišćavanje vazduha i vode, regulisanje oticanja 

površinskih voda i sušu, sakupljanje i detoksikaciju otpada, stvaranje i održavanje zemljišta, 

kontrolu štetočina i bolesti, oprašivanje biljaka, zasijavanje i prihranjivanje, održavanje 

biodiverziteta za poljoprivredu, farmaceutska istraživanja i razvoj i ostali industrijski procesi, 

zaštita od štetnog ultraljubičastog zračenja, stabilizacija klime i ublažavanje temperaturnih 

ekstrema: vjetra i talasa, itd. Sve to je besplatni dar prirode i značajno doprinosi dobrobiti 

čovječanstva. 

Milenijumska ocjena ekosistema klasifikuje usluge koje pruža ekosistem na: opskrbljivanje hranom 

i vodom; usluge regulisanja – kao što je kontrola poplava i bolesti; kulturne usluge – kao što su 

duhovne, rekreativne i kulturne dobrobiti; i usluge podrške – kao što prihrana koja održava uslove 

za život na Zemlji. Ove kategorije ilustruju različite načine na koje ekosistemi doprinose dobrobiti 

čovječanstva. Iako prirodni ekosistemi pružaju usluge neophodne za dobrobit čovječanstva, oni su 

pod velikim pritiskom. Širom svijeta ekosistemi se suočavaju sa promjenama: šumski ekosistemi 

imaju druge svrhe, močvare se isušuju, koralni grebeni se uništavaju, resursi slatke vode se sve više 

modifikuju kroz zatvaranje, preusmjeravanje, ekstrakciju, promjenu namjene zemljišta koja utiče na 

punjenje, protok, i zagađivanje, poljoprivredna zemljišta i pašnjaci se degradiraju usljed 

prekomjerne upotrebe. Neki od ovih pritisaka su namjerni efekti ljudske aktivnosti, drugi su 

nenamjerni, ali da bi se u potpunosti razumio uticaj i posljedice koje ove aktivnosti izazivaju, treba 

izvršiti odgovarajuću ekonomsku procjenu prirodnih ekosistema i usluga koje oni pružaju. 

Vježba 


Ekosistemske usluge na području Skadarskog jezera 

Rangirati značaj različitih ekosistemskih usluga na području Skadarskog jezera 

Usluge i značaj Visok Srednji Nizak 

Prečišćavanje vode 

Prečišćavanje vazduha 

Regulisanje oticanja 

Regulisanje suše 

Sakupljanje i detoksikacija otpada 

Stvaranje i održavanje zemljišta 

Održavanje biodiverziteta za 

38

poljoprivedu 

Ublažavanje klime 

Pružanje estetskih ljepota 

Nuđenje duhovnih vrijednosti 

4.2. Svrha ekonomskih vrednovanja ekosistema 

Ekonomska analiza i vrednovanje usluga zaštićenog područja korisno je u sljedeće svrhe: 

a) Demonstriranje i kvantifikovanje vrijednosti ekosistemskih usluga zaštićenog područja u 

pogledu sirovina, zaštite prirodnih i ljudskih ekosistema i održavanja opcija za buduću 

ekonomsku proizvodnju i rast, kao i troškove vezane za gubitak ovih vrijednosti kroz 

degradaciju resursa; 

b) Integracija poslovnih i ekonomskih preokupacija u planiranje očuvanja i prakse; 

c) Identifikovanje i razvoj potencijalnih mehanizama finansiranja i ekonomskih podsticaja za 

upravljanje; 

d) Dobijanje finansija od osiguravajućih kuća za mjere ublažavanja ukoliko se resursi oštete usljed 

nezgode kao što je prosipanje nafte ili brodolom; 

e) Jačanje procjene uticaja na životnu sredinu – procedura obezbjeđuje identifikaciju i procjenu 

ekoloških posljedica projekata prije davanja odobrenja; 

f) Razvoj mehanizama kako bi se obezbijedilo da troškovi i dobiti zaštićenog područja budu 

ravnomjernije raspoređene npr. aktivnosti ostvarenja prihoda za lokalne zajednice koje nisu 

dovoljno iskoristile zaštićeno područje, destimulirajuće mjere za aktivnosti nanošenja štete kroz 

poreze ili obveznice, i finansiranje iz grupa koje stiču korist od zaštićenih područja uz niske 

troškove ili bez njih, kao što su ulaznice za turiste i posjetioce. 

4.3. Sprovođenje ekonomske analize 

Većina ekonomskih analiza sadrži sledeće korake: 

1. Utvrđivanje usluga ekosistema koje su specifične za svaki PA (ili BR); 

2. Utvrđivanje ukupne ekonomske vrijednosti (TEV) koju ima PA (BR) a koja je zbir od: 

Vrijednosti direktne upotrebe se odnose na dobra i usluge ekosistema koje ljudska bića 

direktno koriste (potrošne – hranu, kiseonik, goriva i energetske sirovine, itd. i nepotrošne 

upotrebe – rekreacija, kultura…); 

Vrijednosti indirektne upotrebe pružaju benefite izvan samog ekosistema npr. prirodnu 

filtraciju vode, regulaciju hidroloških ciklusa, rezervoara vode i ponovnog prikupljanja 

ispod nivoa zemlje, skladištenje i obnavljanje hrane, proizvodnju biomase, proizvodnju 

površinskog tla i metabolizam otpada, održavanje biodiverziteta, itd.; 

Opcione vrijednosti se dobijaju očuvanjem opcija koje će se koristiti u dobrima i uslugama 

budućeg ekosistema koje se možda zasada ne koriste bilo po sebi (opciona vrijednost) bilo 

od strane ostalih/nasljednika (vrijednost koja se naslijeđuje); 

Neupotrebljive vrijednosti se odnose na zadovoljstvo koje ljudi mogu osjećati jednostavno 

zato što znaju da resurs postoji čak iako ne očekuju da će ikada sami direktno koristiti dati 

resurs. 

Benefiti ostvareni očuvanjem biološkog diverziteta su među najtežima za definisati i 

kvantifikovati. Vrijednost oblasti je izražena kao vrijednost građe, usjeva, količine vode, 

zgrada i gradilišta u oblasti, kao nekih od vrijednosti direktne upotrebe. Teže je dati cijenu 

39

mira, estetskog izgleda pejzaža, očuvanja duhovnih vrijednosti i doprinosa zdravlju 

pojedinca usljed mogućnosti rekreacije u zdravom okruženju, npr. dok je relativno 

jednostavno utvrditi benefite dobijene od pojedinačnih komponenti biodiverziteta, kao što je 

vrijednost žetve specijalnih divljih vrsta, nije jednostavno opisati benefite same 

raznovrsnosti. 

3. Utvrđivanje ukupnih ekonomskih troškova proisteklih iz osnivanja i pokretanja PA, koji 

predstavljaju zbir: 

Troškova upravljanja – direktnih izdataka na, na primjer, opremu, infrastrukturu, ljudske 

resurse; 

Troškova mogućnosti – vrijednosti namjena oblasti koje su propuštene ili isključene zbog 

toga što je oblast zaštićena; 

Indirektnih troškova – ostalih indirektnih troškova djelovanja, npr. uticaja vezanih za 

turizam 

4. Kvantitativno određivanje vrijednosti i troškova; 

5. Utvrđivanje distribucije benefita i troškova između različitih grupa direktnih učesnika. Ovo 

prikazuje ko dobija ili gubi radi PA i stoga ukazuje koje su to potrebne ekonomske inicijative ili 

ostali mehanizmi sa benefitima. 

4.4. Glavni aspekti procjene ekosistema 

“Studije procjene su značajno povećale naše znanje o vrijednosti ekosistema. Njihova korisnost je 

često potcjenjivana, usljed propuštanja da se valjano postavi njihov okvir tako da se riješe 

specifična pitanja od interesa. Nažalost, zastupnici pitanja zaštite životne sredine u medijima, vladi, 

poslu i građanskom društvu su često posezali za impresivnim ali ponekad neutemeljenim 

rezultatima procjene i koristili su ih ne praveći razliku među njima, a često i na neodgovarajući 

način ” (Pagiola et al., 2004). 

Stoga se naizgled jednostavno pitanje ‘koliko je vrijedan ekosistem?’ može tumačiti na mnogo 

različitih načina. Glavni aspekti procjene ekosistema se mogu ukratko sažeti u sledećim pitanjima: 

a) koja je vrijednost postojećeg toka benefita koje pruža dati ekosistem, ili budućih tokova 

benefita, 

b) koja je vrijednost očuvanja datog ekosistema, radije nego da se izvrši njegova prenamjena. 

Ovako predstavljena pitanja se česti tretiraju kao sinonimi, ali ona u stvari predstavljaju vrlo 

različita pitanja, i odgovor na jedno od njih neće biti tačan kao odgovor na drugo pitanje. Naročito, 

predložena pitanja teže da pruže odgovore o načinu na koji bi procjena trebalo da se koristi za 

ispitivanje četiri različita aspekta vrijednosti ekosistema: 

a) Utvrđivanje vrijednosti ukupnog toka benefita iz ekosistema 

Ovo pitanje se tipično postavlja u kontekstu ‘nacionalnih računa’: Koliko ekosistemi 

doprinose ekonomskoj aktivnosti? Ono se najčešće postavlja na nacionalnom nivou, ali se 

takođe može postaviti i na globalnom, regionalnom ili lokalnom nivou. 

Vrijednost različitih benefita koje ekosistem obezbjeđuje se može procijeniti na način kako 

je prikazano na slici dole 

b) Utvrđivanje neto benefita intervencija koje mijenjaju uslove u ekosistemima 

40

Ovo pitanje se tipično javlja u projektnom ili političkom kontekstu: Da li bi benefiti datog ulaganja 

u konzervaciju, propis ili inicijativu opravdali cijenu svog koštanja? To se temeljno razlikuje od 

prethodnog pitanja po tom što se postavlja pitanje o promjenama u tokovima troškova i benefita 

(neto vrijednosti), prije nego o zbiru ukupnih vrijednosti tokova. 

Da bi procijenili da li vrijedi preduzeti specifičnu intervenciju konzervacije, moramo znati dvije 

stvari: Šta bi se desilo ukoliko ne uradimo ništa? A šta bi se desilo ukoliko intevenišemo na 

specifičan način (pogledajte sliku dole)? 

Kako je prikazano na slici, intervencije konzervacije nisu nužno u potpunosti djelotvorne. Izvjesne 

intervencije mogu uspjeti samo u usporavanju prije nego u zaustavljanju degradacije. Pitanje je da li 

je TEV usluga koje ekosistem pruža sa konzervacijom manji ili veći od TEV koji generiše 

ekosistem bez konzervacije, nakon što se uzme u obzir trošak implementacije mjera konzervacije. 

Sl. 4.1. Promjena benefita ekosistema koja proističe iz projekta konzervacije 

(Izvor: Procjenjivanje ekonomske vrijednosti konzervacije ekosistema, IUCN, 2004, str.24) 

41

Vrijednost konzervacije nije nužno pozitivna. Mogu postojati slučajevi u kojima vrijednost dodatnih 

usluga dobijenih putem konverzije ekosistema na alternativnu upotrebu prevazilazi vrijednost 

usluga dobijenih pod konzervacijom. Promjena vrijednosti se zatim mora uporediti sa njenim 

troškom kako bi se utvrdilo da li je vrijedna preduzimanja posmatrajući iz ekonomske perspektive. 

Dole navedena slika ilustruje vrijednosti različitih usluga koje bi se dobijale sa i bez konzervacije, 

koje se zatim direktno upoređuju. 

Sl. 4.2 Analiza isplativnosti projekta konzervacije 

(Izvor: Procjenjivanje ekonomske vrijednosti konzervacije ekosistema, IUCN, 2004, str.25) 

4.4 Ispitivanje načina na koji se distribuiraju troškovi i benefiti ekosistema 

Različite grupe direktnih učesnika često opažaju veoma različite troškove i benefite ekosistema. 

Razumijevanje toga ko dobija a ko gubi od konzervacije ekosistema pruža važne uvide u inicijative 

koje različite grupe imaju za upravljanje ekosistemom na određeni način. Poređenje neto benefita 

koje grupa prima od ekosistema kojim se upravlja na jedan način (bez konzervacije) sa neto 

benefitima koje bi imali ukoliko bi se njim upravljalo na drugi način (sa konzervacijom), može 

pomoći da se predvide grupe za koje je vjerovatno da će pružiti podršku promjeni upravljanja, i 

koje će se grupe vjerovatno usprotiviti tome. 

4.5 Identifikacija potencijalnih izvora finansiranja konzervacije 

Samo znanje da su usluge ekosistema dragocjene nije od velike pomoći ukoliko ne dovede do 

stvarnih investicija u očuvanje prirodnih ekosistema koji ih obezbjeđuju. Procjena može pomoći da 

se utvrde korisnici konzervacije i red veličine benefita koje primaju, te stoga pomoći da se osmisle 

42

mehanizmi da se neki od ovih benefita zadrže i stave na raspolaganje za konzervaciju. Dati 

mehanizmi će predstavljati osnovu za izbor pravih finansijskih izvora za očuvanje ekosistema. 

4.6 Poslovni planovi 

Na drugom nivou PA upravljanja, PA menadžeri moraju često koristiti poslovne planove. Poslovni 

planovi pomažu PA menadžerima da sistematski procjene različite ulazne podatke i procese 

upravljanja koji čine njihovu agenciju na takav način da se proaktivno utvrde i isprave slabosti i da 

se prednosti upotrijebe na najbolji mogući način, tako da se njihovi ciljevi upravljanja mogu 

ostvarivati sa većom efikasnošću. Oni takođe predstavljaju instrumente za komunikaciju sa PA 

“vlasnicima”, finansijerima ili ostalim direktnim učesnicima. Pitanja definisana u planu Upravljanja 

predstavljaju polazne podatke za pripremu Poslovnih Planova i neophodnu osnovu za njihovu 

pripremu, i oni se suštinski ne bi smjeli priređivati bez datih strateških polaznih podataka. 

Poslovni plan ispituje “bazu korisnika”, robe i usluge, strategiju marketinga i implementacije za PA. 

Poslovni plan takođe uzima u obzir strategije implementacije i prioritete za PA predviđene u planu 

upravljanja. Različiti istraživači su naglasili potrebu da se poslovni planovi usaglase sa planom 

upravljanja za datu oblasti i oni se u osnovi ne bi mogli ni napisati bez strateških polaznih podataka 

definisanih u planovima upravljanja. Ne smije se zaboraviti da komercijalni aranžmani koji se 

zaključuju ne smiju biti na štetu vrijednosti očuvanja, čak iako neki od njih izgledaju “veoma 

privlačni” i “profitabilni”, s obzirom da misija PA suštinski nije ekonomske prirode. Istraživači su 

takođe istakli da je poslovni plan osnovni alat za upotrebu u promjenjivom svijetu povećane 

odgovornosti i potrebe da se snažno zalažemo za resurse u konkurentnom budžetskom okruženju (i 

kod vlada i kod donatora). 

Dobro skrojen poslovni plan će uključivati detaljan dugoročni finansijski plan (na oko 3 godine), 

analizu postojećih i potencijalnih prilika za ostvarivanje dobiti i plan za kapitalizaciju ovih prilika. 

Plan će vjerovatno uključivati analizu raspoloživih tokova prihoda, moguće uključujući fond 

zadužbine, i način na koji se tokovi prihoda mogu zajednički primijeniti na upravljanje PA. 

Ova analiza naročito može biti prvi korak u razvoju dugoročnog mehanizma finansiranja. Veoma 

pojednostavljeno, poslovni plan daje jasnu sliku PA: 

I. Finansijske potrebe za sprovođenjem aktivnosti predloženih po planu upravljanja 

II. Potencijalni izvori prihoda za zadovoljavanje datih potreba 

Stoga, poslovni plan: 

i. Ispituje vjerovatne tokove prihoda i troškova; 

ii. Uzima u obzir potrebe korisnika i njihovu mogućnost plaćanja; 

iii. I opseg dobara i usluga koje pruža PA. 

4.7 Finansijski planovi 

Finansijski plan predstavlja dio opšteg poslovnog plana kojim se utvrđuju zahtjevi za finansiranjem 

PA, uključujući iznos i tajming datog finansiranja. Osiguravanje efikasnog upravljanja i 

obezbjeđivanje dovoljnih finansijskih sredstava su od vitalne važnosti ukoliko PA treba da nastave 

da pružaju benefite i ispunjavaju njihovu ulogu u konzervaciji biodiverziteta. Finansijski plan treba 

da jasno izrazi budžetske potrebe za tekućim i budućim aktivnostim upravljanja koje su potrebne 

kako bi se ostvarili ciljevi na način kako su navedeni u planu upravljanja. Finansijski planovi treba 

da se često revidiraju, naročito u slučajevima kada se uslovi upravljanja naglo mijenjaju (npr. 

prisustvo značajnijih novih prijetnji). 

43

Slika 4.1: Veza između planova za Upravljanje, Poslovnih i Finansijskih planova 

(Izvor: Smjernice za finansiranje zaštićenih oblasti za Upravnike zaštićenih oblasti, IUCN, 2000, str.23). 

4.7.1 Sadržaj poslovnog plana 

“Postoji veliki broj načina da se poslovni plan pripremi i da se definiše njegov sadržaj. Škole širom 

svijeta obučavaju ljude za pripremu poslovnih planova i diskutuju o prednostima jednog pristupa 

nad drugim. Eksperti su posvetili svoje živote i karijere proučavanju i osmišljavanju takvih 

planova”. Bilo bi drsko preuzeti položaj kompetnog za ove debate a istraživanje odstupanja u bilo 

kom detalju se nalazi izvan domena ove publikacije. Međutim, ključni elementi tipičnog poslovnog 

plana su ukratko izloženi u ovom paragrafu i istražena je njihova relevantnost za upravljanje PA. 

Suštinski, poslovni plan prilagođen za mala do srednja PA se sastoji od sledećih sastavnih blokova: 

1. Izvršni pregled 

2. Opis PA (PA istorija) 

3. Marketinška strategija 

4. Upravljanje 

5. Finansijski plan 

Sa pod-odjeljcima koji su prezentovani u nastavku mi želimo da privučemo pažnju na komponente 

poslovnog plana, iako se struktura može prilagoditi. Poslovni planovi imaju različite veličine i 

trajanja, ali je opšti princip da se informacije zadrže što je moguće sažetije. Za mala PA, poslovni 

planovi mogu biti dugački samo nekoliko stranica, npr. 4-5 stranica. S obzirom da se većina PA u 

SEE regionu kreću od (veoma) malih do srednjih, predložene smjernice su blago adaptirane prema 

njihovoj veličini. 

4.8 Plaćanje za očuvanje 

PA širom cijelog svijeta je potrebna finansijska održivost. To predstavlja sposobnost jedne zemlje 

da zadovolji kompletne troškove koji su povezani sa upravljanjem PA; s jedne strane, moramo uzeti 

u obzir ponudu koja se odnosi na dodatno finansiranje , dok sa druge strane moramo uzeti u obzir 

potražnju koja se odnosi na upravljanje finansijskim potrebama. 

Održivo finansijsko planiranje se sastoji of finansijskih analiza, strategija smanjenja troškova, 

procjene mehanizama ostvarivanja prihoda, reforme zakonskog i institucionalnog okvira i 

implementacije finansijskog plana. U cilju ostvarivanja finansijske održivost, moraju se izvesti gore 

navedene akcije. 

44

4.9 Izvori finansiranja 

Izvori finansiranja i Finansijski mehanizmi se mogu podijeliti u tri veće grupe, zasnovano na 

Lokalnim, Nacionalnim i Međunarodnim razmjerama. 

Zasnovano na izvoru finansija, postoje tri glavna izvora: 

· Vladini izvori (budžet domaće vlade i inostrana pomoć), 

· Dobrovoljni izvori (privatne dobrovoljne donacije), 

· Tržišta i poslovi naročito kroz turizam ali takođe i kroz zelena tržišta, ekološke fondove i 

razmjene dug-za-prirodu *p.p. ( * dio inostranog duga zemlje u razvoju se oprašta u 

zamjenu za lokalne investicije u mjere očuvanja životne sredine). 

Izvori se mogu podijeliti u 5 grupa fondova: 

• Domaći vladini budžeti, 

• Međunarodna pomoć, 

• Multilateralni fondovi, 

• Bilateralni donatori, 

• Privatni i 

• Komunalni fondovi. 

4.10 Stvaranje fondova 

Stvaranje fondova je od suštinskog značaja za ohrabrivanje očuvanja. Ne samo da obezbjeđuje 

snažnije inicijative za očuvanje biodiverziteta i održivog korištenja uopšteno, već takođe 

obezbjeđuje finansije za PA. Postoje četiri najčešće korištena tipa: 

• Fiskalni instrumenti; 

• Podjela benefita i podjela prihoda; 

• Podjela troškova upravljanja nad PA i njihovih sadržaja; i 

• Investicije, kreditni i preduzetnički fondovi. 

4.11 Finansijski mehanizmi 

4.11.1 Finansijski mehanizmi na lokalnom nivou 

Naplaćivanje za robe i usluge predstavlja osnovni izvor prihoda za PA. Ono može pomoći da se 

stvore ili ojačaju finansijske inicijative za proizvođače i potrošače kako bi se pružila podrška 

očuvanju biodiverziteta i održivom korištenju, kao i prikupljanju novih fondova za PA (kroz 

turističke naplate, naknade za eksploataciju resursa, plaćanja za usluge ekosistema, itd.). 

Naplaćivanje se može koristiti direktno (npr. takse za korisnike), složenije (npr. marketing vezan za 

cilj), uz pomoć volontera (npr. individualne donacije), itd. 

Takse za korisnike 

Termin pokriva širok spektar mogućnosti kao što su: ulaznice; takse za pristup specijalnim 

atrakcijama; takse za parking, kamping i piknik sadržaje; takse koje se naplaćuju koncesionarima 

koji ostvaruju profit od toga što drže sadržaje u kojima se nudi smještaj, hrana i piće, vodiči, čamci 

za ronjenje ili pecanje (ove takse obuhvataju takse koje se mogu naplaćivati za izdavanje licenci za 

rad i/ili takse po-osobi koje oni naplaćuju); i takse za dozvole za jahting ili krstarenje. Na primjer: 

West Coast Trail prima 10,000 korisnika svake godine, od koji svaki plati $95 u korisničkim 

taksama (ulaznice, takse za upotrebu opreme, takse za specijalne znamenitosti, itd.). 

Marketing vezan za cilj (CRM) 

CRM predstavlja prodaju artikala (koje primarno čine nematerijalne stvari) čija glavna vrijednost 

leži u kupčevom znanju o pomaganju konzervacije. Ključ za uspjeh leži u izboru kombinacije 

izvora finansiranja, koja pruža povrat na investiciju i neprekidnu raznolikost izvora finansiranja. 

45

Programi usvajanja 

Programi usvajanja se koriste širom svijeta za generisanje prihoda za specifične lokacije, vrste ili 

projekte, npr. Partneri na očuvanju prirode (Nature Conservancy partners) u Gvatemali, Panami, 

Kosta Riki i ostalim zemljama prikupljaju novac za zaštitu parkova i fondove zadužbina tako što 

prodaju isprave za ralo ili hektar PA. Za oko 35$ do 120$ US, donator prima serifikat kojim se 

potvrđuje da je on/ona usvojio/la ralo parka i njegov biljni i životinjski svijet. 

Korporativne donacije 

Mnoge korporacije postaju zainteresovane za pružanje pomoći prilikom aktivnosti konzervacije. To 

jest, do nekog nivoa, vođene su željom da razviju “zeleniju” predstavu o svojoj kompaniji u 

javnosti, ali su isto toliko često pokretane istinskim osjećajem odgovornosti za životnu sredinu. 

Najsaosjećajnije kompanije će vjerovatno biti one kojima je potrebno da učvrste predstavu o sebi u 

javnosti, npr. kompanije koje vrše eksploataciju resursa ili one koje imaju direktno učešće u uspjehu 

područja pod konzervacijom ili programa (linije za krstarenje, hoteli, industrija hrane i pića, 

industrije putovanja, fotografije). 

Individualne donacije 

Uopšteno, najjednostavniji način za prikupljanje novca je od pojedinaca u smislu da nema ponuda, 

krajnjih rokova ili smjernica. Pojedinci su takođe najfleksibilniji subjekti i za njih je najveća 

vjerovatnoća da će dati donacije koje se mogu iskoristiti u skladu sa sopstvenim prioritetima koje 

imaju upravnici PA. Izazov je prepoznati pojedince za koje postoje vjerovatnoća da će biti voljni da 

daju a zatim zatražiti od njih da prilože doprinos [10]. 

Planirano davanje 

Dobrotvorne donacije izvršene putem testamenta ili poreza na nasljedstvo, ili putem ostalih 

mehanizama kao što su osiguranje i godišnaj renta, danas predstavljaju jedan od najbrže rastućih i 

najunosnijih aspekata dobrotvornog davanja u razvijenim zemljama. Postoje mnoge opcije koje 

stoje na raspolaganju individualnim donatorima, a koje obuhvataju: 

• Naznačavanje poklona za PA ili organizaciju koja se bavi konzervacijom u testamentu; 

imenovanje organizacije koja se bavi konzervacijom za korisnika u polisi životnog osiguranja; 

• Doniranje imovine ili obaveznica sa ili bez odredaba o nekretninama tokom donatorovog života 

(pravo da nastavi da živi u ili da koristi nekretninu tokom trajanja njegovog/njenog životnog 

vijeka) ili doživotnog prihoda od obaveznica; osnivanje dobrotvornih povjereništava; i kupovina 

godišnjih renti. 

Članstva na Lokaciji i šeme prijateljstva 

Nasuprot konceptu taksi za korisnike plaćanje-po-posjeti, programi članstva obezbjeđuju vozilo za 

dobrovoljnu podršku od strane klijentele koja može ili ne zaista posjetiti PA. To može uzeti oblik 

programa Prijatelji Parka ili saradnje sa postojećim NVO organizacijama, a pruža izvrsnu priliku da 

se individualni doprinosi usmjere direktno na upravu PA. Osoblje može prikupljati donacije na licu 

mjesta ili može uzimati informacije o posjetiocima (imena i adrese) za kasnije kontaktiranje radi 

prikupljanja sredstava. 

4.11.2 Finansijski mehanizmi na nacionalnom nivou 

Inovativni finansijski mehanizmi, koji su raspoloživi isključivo na nacionalnom nivou (više u 

visoko i srednje razvijenim zemljama): 

Porezi, dažbine, naplate i poreski podsticaji 

Moć vlada da oporezuju se može iskoristiti na mnoštvo načina za prikupljanje sredstava za 

konzervaciju: 

46

- Turistički porez – na cijenu hotelskih soba; 

- Porezi na prodaju rekreacione opreme, šumske koncesije, dozvole za ribolov, lov, ili 

snimanje i računi za utrošenu struju i vodu, itd. 

Šeme za odbijanje od poreza 

Mnoge zemlje dozvoljavaju odbijanje od poreza radi doprinosa prirodnim ili kulturnim lokacijama 

ili fondovima. Takvi sistemi su se naročito pokazali uspješni u zemljama u kojima su porezi na 

prihod djelotvorni pri naplati od zaposlenih i tamo gdje postoji etika davanja. 

Grantovi iz privatnih fondacija 

Filantropske fondacije takođe pružaju značajne iznose finansiranja za aktivnosti konzervacije u 

zemljama širom cijelog svijeta. Dok se one najbogatije nalaze u SAD, one takođe postoje i u 

ostalim dijelovima razvijenog svijeta a sada sve više i u izvjesnim zemljama u razvoju, takođe. 

Nacionalni fondovi za zaštitu životne sredine 

Dati fondovi predstavljaju efikasan mehanizam za dugoročno finansiranje aktivnosti konzervacije, 

za koje je često potrebno mnogo godina stalnog finansiranja kako bi se ostvarili njihovi ciljevi. 

Razmjena duga 

Razmjena duga predstavlja sredstvo kojim se kako olakšava teret duga zemalja u razvoju tako i teret 

investiranja u prirodne i kulturne zaštićene loakcije. Razmjena duga se izvodi kada zemlja ima dug 

koji ne može finansirati a kreditor počinje da prodaje dug po nižoj cijeni. Kupac (obično je to NVO 

ili upravnik povjereničkog fonda) kupuje dug od kreditora a zatim pristupa vladi zahtjevajući otkup 

ili po nominalnoj vrijednosti ili po izvjesnoj, pregovorima postignutoj, višoj vrijednosti. 

Nacionalne i provincijske lutrije 

Lutrije predstavljaju vid kockanja gdje pojedinac kupuje tikete itd., koji se zatim izvlače za nagradu 

(uobičajeno dio zarade od prodaje tiketa). 

Plaćanje javnih roba i usluga 

Plaćanja i transferi za javna dobra i usluge koje pružaju zaštićene lokacije i područja postaju sve 

više uobičajena. Ovaj mehanizam je koristan stoga jer je fleksiibilan i koristi činjenicu da PA 

pružaju niz javnih roba i usluga. 

Šeme donacija na radnom mjestu 

Šeme donacija na radnom mjestu pružaju efikasan i djelotvoran način za pojedinačne zaposlene da 

naprave donacije za dobrotvorne ciljeve preko svog poslodavca. Šeme rade tako što se zaposlenima 

omogući da naznače odbitak od njihove zarade prije oporezivanja, koji se usmjerava preko 

poslodavca na dobrotvornu organizaciju koja je obračunski zavod koji raspoređuje sredstva 

dobrotvornim organizacijama članicama. 

Finansijski mehanizmi na međunarodnom nivou 

Multilateralne banke 

Očuvanje biodiverziteta sve više ostvaruje korist od pomoći multilateralnih razvojnih banaka, kao 

što su Svjetska Banka, Azijska Razvojna Banka i Afrička Razvojna Banka. 

Globalni Fond za Zaštitu životne sredine (GEF) 

GEF je osnovan kako bi se unaprijedila međunarodna saradnja i kako bi se finansirale akcije koje su 

usmjerene na rješavanje četiri kritične prijetnje globalnoj životnoj sredini: 

- Gubitak biodiverziteta (tu djeluje kao ogranak za finansiranje Konvencije o biološkom 

diverzitetu - CBD), 

47

- Klimatske promjene, 

- Degradacija međunarodnih voda, i 

- Osiromašenje ozona. 

Bilateralne razvojne agencije za saradnju 

Poput multilateralnih razvojnih banaka, bilateralne agencije poput CIDA (Kanada), DANIDA 

(Danska), JICA (Japan), NORAD (Norveška), SIDA (Švedska), SDC (Švajcarska), USAID 

(Sjedinjene Države) i razvojni program za pružanje pomoći Evropske Unije često imaju misije za 

smanjenje siromaštva sa biodiverzitetom kao komponentom njihovih programa rada. Mnoge od 

ovih organizacija su u obavezi, kroz ratifikaciju CBD od strane njihovih vlada, da investiraju u 

očuvanje biodiverziteta (izuzev Sjedinjenih Država, koje, u vrijeme objavljivanja ovog dokumenta, 

nisu ratifikovale CBD). 

Fondacije sa međunarodnim djelokrugom rada 

Fondacije stvaraju bogati pojedinci, grupe ili korporacije koji žele da dio svog bogatstva daju na 

ciljeve koje podržavaju. Međunarodne ne-vladine organizacije sa međunarodnim djelokrugom rada. 

Izvjestan broj ne-vladinih organizacija (NVO), poput WWF, Conservation International, i The 

Nature Conservancy, imaju značajne fondove da podupru aktivnosti konzervacije i rad na 

međunarodnom nivou. Ove organizacije uobičajeno imaju svoje sopstvene ciljeve, svrhe i aktivnosti 

kao i članove i partnere sa kojima sarađuju. 

4.11.3 Alternativni finansijski mehanizmi 

Ovaj odjeljak predstavlja ukratko izvjestan broj inovativnih pristupa međunarodnom finansiranju 

PA koji se nalaze u razvoju, ili bi se mogli razviti: 

- Pomjeraji ugljen dioksida – Projekti pomjeranja ugljen dioksida bi se mogli razviti iz Kjoto 

Protokola UN Okvirne Konvencije o klimatskim promjenama. Oni se fokusiraju na 

smanjanje koncentracije gasova koji stvaraju efekat plastenika u atmosferi. Šume vežu 

ugljenik u svojoj biomasi, i njihova konzervacija se može vršiti iz razloga klimatskih 

promjena. 

- Inovativni načini za korištenje Interneta – Internet ima potencijal za razvoj izvjesnih 

inovativnih mehanizama za međunarodne napore na prikupljanju sredstava. Jedan takav 

primjer je The Hunger Site / Sajt gladi (www.thehungersite.com) koji ima za cilj smanjenje 

gladi širom svijeta. Sajt omogućava ljudima da uče o gladi a korisnici mogu, putem 

registracije na sajtu, doprinijeti da sponzor sajta ili firma koja se oglašava na sajtu izvrše 

doprinos hrane Programu za Hranu Ujedinjenih Nacija (United Nations Food Program). 

- Globalni fondovi za zaštitu životne sredine i kulture - Globalni fondovi za zaštitu životne 

sredine i kulture predstavljaju mehanizme za distribuciju finansijskih sredstava na ciljeve 

koji to zaslužuju. Takvi fondovi prikupljaju prihode iz bilo kog od naprijed pomenutih 

mehanizama i onda su odgovorni za usmjeravanje tih sredstava prema lokacijama za zaštitu 

životne sredine ili kulturnim lokacijama na način koji je pravedan, odslikava globalne 

prioritete i administrativno je efikasan. 

Vježba 


Finansijski mehanizmi za TBR Skadarsko jezero 

Iskoristite sledeću tabelu da rangirate važnost različitih finansijskih mehanizama za region 

Skadarskog jezera. 

Mehanizmi i njihova relevantnost visoka srednja niska 

Korisničke takse 

48

Marketing vezan za cilj (CRM) 

Korporativne donacije 

Individualne donacije 

Planirano davanje 

Članstvo u Lokaciji i šeme prijateljstva 

Porezi, dažbine, naplate i poreski podsticaji 

Šeme odbijanja od poreza 

Grantovi iz privatnih fondacija 

Nacionalni fondovi za zaštitu životne sredine 

Razmjena duga 

Nacionalne i provincijske lutrije 

Plaćanja javnih roba i usluga 

Šeme donacija na radnim mjestima 

Multilateralne banke 

Globalni Fond za Zaštitu životne sredine 

(GEF) 

Bilaterane razvojne agencije za saradnju 

Fondacije sa međunarodnim djelokrugom 

rada 

Pomjeranje ugljen dioksida 

Inovativni načini za korištenje Interneta 

Globalni fondovi za zaštitu životne sredine i 

kulture 

49

Brošura 4.1 

Moguće kategorije Programskih oblasti 

U nastavku su dati primjeri dva različita pristupa planiranju finansija za PA. Možete iskoristiti ovu 

listu da ponudite ideje o mogućim programskim oblastima koje će najbolje odgovarati vašem 

budžetskom procesu. 

*Za pristup Poslovnog Planiranja za Zaštićena područja, funkcionalne oblasti su date masnim 

slovima a programske oblasti su date u kurzivu, dok su za Dugoročno Finansijsko Planiranje 

programske oblasti date masnim slovima a pod-programi u kurzivu. 

Poslovno Planiranje za Zaštićene Oblasti 

Upravljanje i zaštita resursa 

Patroliranje i Sprovođenje zakona 

Naučni Monitoring i Istraživanje 

Restauracija staništa 

Upravljanje kulturnim resursima 

Razvoj i dopiranje do zajednice 

Formalno ekološko obrazovanje 

Dopiranje do zajednice i pružanje 

informacija 

Angažman direktnih učesnika 

Održivi prihodi za održavanje i obuka 

Komercijalne i prikladne namjene 

Turizam i rekreacija 

Ribarstvo 

Šumski proizvodi 

Servisi zaštite životne sredine 

Specijalne komercijalne namjene 

Dugoročno poslovno planiranje za 

programske oblasti 

Zaštita i Upravljanje 

Zaštita 

Zemljište pod konzervacijom 

Upravljanje prirodnim resursima 

Istraživanje 

Program kompatibilne upotrebe 

Obrazovanje o zaštiti životne sredine 

Eko-turizam 

Šumski-resursi 

Poljoprivredne namjene 

(Upotreba vode) 

Dopiranje do zajednice 

Administrativni Program 

Upravljanje i finansije 

Operacije i Održavanje 

Obuka 

Uprava, Administracija i Operacije 

Opšta uprava i administracija 

Finansijska uprava i administracija 

Partnerski odnosi 

Marketing 

Operacije i održavanje objekata 

50

UPITNIK 4.3A MATRICA ISPLATE NADOKANADA: IDENTIFIKACIJA KOMPANIJA I POSLOVA KOJI IMAJU UTICAJ NA PA RESURSE 

Kompanije, poslovi i 

industrijske grane 

Inventar aktivnosti 

Primarni 

direktni 

učesnik 

Sekundardni 

direktni 

učesnik 

Ciljni resursi od 

kojih zavise 

Uticaji na ciljne 

resurse (uzrok 

opterećenja) 

Industrija 

Energetska i komunalna 

industrija 

Vodosnabdijevanje 

Rudarska industrija 

Poljoprivreda 

Biotehnologija 

Proizvodne kompanije 

Stoka 

UPITNIK 4.3B MATRICA ISPLATE NADOKANADA: PROCJENA POTENCIJALA KOMPANIJA I POSLOVA DA PLATE 

Kompanija, Posao, 

Industrija 

(prenijeti iz 3.5A) 

Skala relativnog rangiranja se kreće od 1 do 5 s tim da je 5 najveća ocjena 

Relevantni 

Finansijski 

Postoje specijalni 

Trenutni ili Povoljan zakonski prethodni 

kapacitet za 

odnosi na koje se 

potencijalni okvir za plaćanje pravni 

plaćanje 

može osloniti 

slučajevi 

Ukupan zbir 

51

5. INFORMISANJE O TBR: UKLJUČIVANJE ŠIRE JAVNOSTI 

Tokom nedavnih godina, komunikacije su preuzele veoma odlučnu ulogu prilikom utvrđivanja 

uspjeha (ili neuspjeha) projekta vezanog za teritoriju, poput projekata o Rezervatima Biosfere. 

Počevši od naziva, Rezervat Biosfere, koji u mnogim slučajevima podsjeća na stari koncept 

‘odlaganja na stranu’ oblasti iz čisto konzervacijskih svrha. To ne pomaže da se nove ideje vezane 

za ovu važnu namjenu prenesu na valjan način. Unatoč velikom broju direktnih učesnika koji su se 

zalagali za promjenu naziva, tokom poslednje plenarne diskusije o ovom pitanju tokom 3. Svjetske 

Konferencije o rezervatima biosfere (Madrid, 2008) nije postignut konsenzus o zvaničnoj zamjeni 

naziva. Kao reakcija na to, izvjesne zemlje su odlučile da koriste neke druge nazive, npr. Regioni 

Biosfere (kao u Austriji) da bi označile BR. 

5.1 Šta je to komunikacija i zašto nam je potrebna 

Komunikacija znači mnogo različitih stvari za mnogo različitih ljudi. Da li je to nauka ili 

umjetnost? Da li je povezana sa učešćem javnosti, socijalnim marketingom ili obrazovanjem? Da li 

se tu radi o kazivanju ili slušanju? 

Zašto komunikacija predstavlja važan dio 

Bez obzira da li nam se to sviđa ili ne, komunikacija predstavlja dio skoro svakog PA. Ukoliko vaš 

BR ima bilo koji od sledećih ciljeva, strateška komunikacije se može iskoristiti kao alat koji će 

pomoći da se oni ostvare: 

• Informisanje ostalih o tome šta je vaš T/BR i šta radi, naročito o njegovim benefitima za 

životnu sredinu 

• Ohrabrivanje ostalih da izvedu izvjesne aktivnosti potrebne za ostvarenje T/BR ciljeva 

• Podizanje nivoa svijesti o pitanjima i rješenjima 

• Ohrabrivanje ljudi da uzmu učešće u izvjesnim aktivnostima 

• Nagovaranje ili ubjeđivanje ljudi da vjeruju u ili prihvate nove ideje ili rješenja 

• Mijenjanje izvjesne vrste ponašanja među izvjesnim ljudima 

• Obrazovanje ili obučavanje ljudi za način na koji će primjenjivati nova rješenja 

Šta ne treba raditi sledeće 

treba da predstavlja integralni dio vašeg BR plana u dijelu u kome se opisuju aktivnosti i alati koji 

će se koristiti za ostvarivanje ciljeva vašeg projekta. Nažalost, to nije uvijek slučaj. 

Kada PA menadžeri propuste da uključe komunikacije u svoje PA planove, to znači da nije 

postojalo razmatranje načina na koji se komunikacije mogu koristiti kao strateški alat. Ne postoje 

fondovi za plaćanje ljudima da razviju i implementiraju komunikacione strategije. Ne postoje 

raspoloživi resursi za razvoj ili implementaciju komunikacionih aktivnosti i proizvoda. 

Strateško planiranje komunikacija od početka 

Kad god je vaš BR usmjeren prema diseminaciji informacija, podizanju nivoa svijesti, promjeni 

pristupa ili ohrabrivanju ljudi da preduzmu akciju, moraćete prilikom planiranja uzeti u obzir 

strateške komunikacije. To bi moglo predstavljati kompletan zaseban dio plana ili bi moglo biti 

uključeno kao ključni alat širom različitih komponenti vašeg plana. 

U cilju osiguranja najefikasnije upotrebe komunikacija, razvoj odvojene strategije komunikacija je 

takođe dobra ideja. Razvoj strategije komunikacija ne mora da postraje mjesecima niti da košta 

hiljade dolara. Sve što je potrebno je jednostavno razumijevanje načina na koji se pravi takva 

53

strategija i posvećena volja da se pruže odgovori na izvjesna osnovna, fundamentalna pitanja o 

tome šta želite da postignete sa vašim komunikacijama. 

Mnogi projektni menadžeri misle da razvoj strategije komunikacija jednostavno znači više 

nepotrebnog administrativnog rada. Pogrešno! Ulaganje u pametno planiranje komunikacija na 

početku će se otplatiti mnogo puta u boljim odnosima i boljim rezultatima. 

Evo jednostavnog primjera. Umjesto odluke da napravite “neke postere o projektu”, strateške 

komunikacije će vam pomoći da se: 

• fokusirate na to do koga tačno želite da dođete 

• šta je to što želite da oni misle ili rade 

• raspoznate tačno koji su to proizvodi ili aktivnosti koji pružaju najefikasniji način za 

komunikaciju sa njima. 

Moderni pristup, Internet 

U cilju uključivanja šire javnosti u različite faze uspostavljanja BR, upotreba Interneta je postala 

ključan faktor. Pored zvanične MaB web stranice (pogledajte Sl. 5.1) stvaranje specifičnih portala je 

postao veoma uobičajen način za promovisanje ideje o BR. 

Web sajt sve više i više ima za cilj da podijeli sa širom javnošću ideju o osnivanju BR od samog 

početka: elektronska platforma, zapravo, omogućava da se projekat predstavi veoma širokoj publici 

i da se preko Interneta prikupe komonetari i primjedbe, kao i da se organizuju platforme za 

elektronsko-upravljanje. 

54

Na sledećim stranicama, predstavljene su tri web stranice tri različita BR u Evropi kako bi se 

ilustrovali različiti pristupi prilikom predstavljanja iste ideje. Na Sl. 5.2 predstavljen je Rezervat 

Biosfere ‘Wienerwald’, u Austriji. Struktura sugeriše širok spektar aktivnosti koje organizuje BR, 

koje se kreću od onih vezanih za biodiverzitet do rekreativnih aktivnosti. Takođe je evidentno da 

sam izbor imena ‘Park Biosfere’ odslikava Austrijsku interpretaciju nedavne želje da se promijeni 

zvanični naziv. Velike naslovne slike simbolizuju ključnu poruku: da je očuvano prirodno 

okruženje mjesto u kome postoji razvnoteža između čovjeka i prirode. 

Sledeća slika (5.3) ilustruje slučaj ‘Rohn Rezervata Biosfere’ u Njemačkoj; opis područja je 

predstavljen na takav način da dobro ilustruje glavne karakteristike BR. Pored toga, na web stranici 

postoji i video zapis, koji prikazuje bolje od mnogih riječi karakteristike ovih područja širom svijeta 

i zašto se oni smatraju tako važnim za Njemačku (‘model region sa globalnom reputacijom’ kako ih 

oni nazivaju). 

55

Vježba 

Upitnik 5.1 

Predstavljanje TBR ‘Skadarsko jezero’ široj javnosti 

Iskoristite sledeću tabelu da naznačite koji su to najvažniji asepkti koje treba iskoristiti prilikom 

predstavljanja TBR Skadarsko jezero širokoj javnosti i najbolji način da se to ostvari 

Aspekti i sredstva 

promocije 

Vladajuća struktura 

Glavne aktivnosti 

Rekreativne aktivnosti 

Naučne aktivnosti 

Aktivnosti konzervacije 

Aktivnosti na 

prikupljanju sredstava 

Aktivnosti umrežavanja 

Aktivnosti ekonomskog 

razvoja 

Međunarodne aktivnosti 

Sastanci i 

seminari 

Novine i novinski 

članci 

Televizija 

Web 


Vježba će vam pomoći da razvijete radnju vaše priče koja vas vodi do vašeg “sažetog 

saopštenja” (poruke koju želite da prenesete vašoj publici) 

1. Šta predstavlja 

problem ili sporno 

pitanje? 

2. Šta je vaše rješenje? 

3. Šta želite od vaše 

publike? 

4. Na koji način će oni 

ostvariti benefite od 

toga? 

5. Razvijte vašu poruku: 

6. Ponovite vašu poruku 

na drugi način: 

7. Sada pojednostavite 

vašu poruku 

8.: Koje je vaše sažeto 

saopštenje (poruka koju 

želite da im ostavite)? 

59

6. ODRŽIVI TURIZAM 

Turizam predstavlja rastući ekonomski sektor u svjetskim razmjerama, kao i u Jugoistočnoj Evropi. 

Pa ipak, rastući kvantitativni trendovi ne znače automatski direktan benefit za životno okruženje i 

lokalnu populaciju. U mnogim slučajevima, pokazalo se obrnuto. U okviru širokog spektra 

inicijativa koje su trenutno postrojeće na međunarodnom nivou, postroji jedan alat koji izgleda 

naročito adekvatan za TBR Skadarsko jezero; to je naime, Evropska Povelja za Održivi Turizam u 

Zaštićenim Područjima. 

6.1. Evropska Povelja za Održivi Turizam u Zaštićenim Područjima 

Evropska Povelja za Održivi Razvoj (ECST) predstavlja inicijativu koju je promovisala 

EUROPARC Federacija u cilju razvoja programa dobre prakse za održivi turizam u zaštićenim 

područjima. 

Povelja predstavlja dobrovoljni i ugovorni alat između Parka, turističkih preduzeća, lokalne 

populacije za razvoj programa turizma koji omogućava održivo upravljanja zaštićenim područjima. 

Povelja je kombinacija između: 

• procesa participatornog planiranja 

• sistema upravljanja i revizije zasnovanog na stalnom porastu performansi. 

Participatorni proces, izgrađen kroz saradnju između javnog sektora, privatnog sektora i lokalne 

populacije, omogućava pripremu Akcionog Plana koji implementira strategiju zaštićenog područja 

u Održivom Turizmu. Nakon što je Akcioni Plan pripremljen, proces revizije, koga sprovodi 

komisija eksperata poslatih od strane Europarc-a, provjerava stvarnu uključenost učesnika i kvalitet 

pristupa održivosti u Akcionom Planu. Pozitivna revizija omogućuje potvrdu zaštićenog područja 

kao područja zaštićenog poveljom. 

ECST je sistematizovana na tri nivoa: 

• Povelja za zaštićena područja kao turističke destinacije 

• Povelja za turistička preduzeća koja djeluju u zaštićenim područjima ili u obližnjim 

područjima 

• Povelja za turoperatore. 

6.1.1 Održivi turizam za zaštićena područja 

Povelja je za individualna zaštićena područja svih vrsta. Njena implementacija od strane nadležnih 

za zaštićeno područje povlači sa sobom sprovođenje procjene potreba područja (problemi i prilike) 

prepoznatih i prihvaćenih od strane lokalnih partnera. Cilj ovog pristupa je da se pronađe 

najadekvatniji budući smjer za turizam kroz čitavo područje. Strategija koju zaštićeno područje 

naknadno predloži u okviru konteksta Povelje mora biti razvijena i implementirana u partnerstvu sa 

lokalnim predstavnicima turizma, ostalim poslovnim sektorima, lokalnim stanovništvom i vlastima 5 . 

6.1.2 Održivi turizam za lokalna turistička preduzeća 

Povelja predstavlja okvir za osiguranje uključenosti lokalnih turističkih preduzeća sa sjedištem u 

zaštićenim područjima. Lokalna preduzeća predstavljaju bitne partnere nadležnima zaštićenih 

područja prilikom razvoja strategije turizma područja i ona moraju biti uključena u ovaj proces na 

način kako je opisano u Odjeljku I (pogledati iznad). 

5 

EUROPARC Federacija, Evropska Povelja za Održivi Turizam u Zaštićenim Područjima, puni tekst, Ažurirana 

verzija iz oktobra 2002, str. 2 i 3. 

61

Odjeljak II Povelje predviđa prenošenje ove uključenosti u sledeću fazu, omogućujući turističkim 

preduzećima koja rade sa nadležnima zaštićenog područja da ostvare individualno priznanje kao 

potpisnici Povelje. Ovo će sa sobom povući procjenu situacije od strane respektivnog preduzeća 

svih njegovih aktivnosti, tj. ravnoteže između onoga što se nudi i onoga što posjetioci očekuju, i 

mjera koje će biti preduzete kako bi se unaprijedilo lokalno naslijeđe. Prilikom pokretanja 

preduzeća takođe treba uzeti u obzir životnu sredinu i održivi razvoj. Preduzeće će formulisati svoje 

sopstvene ideje za održivi turizam i njihovu praktičnu primjenu, u partnerstvu sa zaštićenim 

područjem 6 . 

6.1.3 Održivi turizam za turoperatore 

Ovaj odjeljak predstavlja okvir za osiguravanje učešća turoperatora koji unose principe održivog 

razvoja u svoje turističke proizvode i koji organizuju ture do i u okviru zaštićenih područja. 

Turoperatori koji rade pod ovim okvirom će se složiti da rade u partnerstvu sa nadležnima 

odgovornim za strategiju u zaštićenom području i lokalnim provajderima turističkih usluga, 

analizirajući kompatibilnost njihovih proizvoda sa ciljevima područja. Protok posjetilaca koje 

privuku u područje ne smije uništiti naslijeđene resurse koje su turisti došli da vide. 7 . 

6.1.4 Benefiti usvajanja povelje 

Usvajanje Povelje ne predstavlja samo dobrovoljno obavezivanje prema lokalnim učesnicima ili 

održivom turizmu, već ono takođe znači usvajanje kooperativnog pristupa u kome saradnja 

dozvoljava veće individualne i kolektivne beneficije od konkurencije. 

Saradnja je zasnovana na dijeljenim elementima koji olakšavaju zajednički život: osjećaj 

pripadnosti, uključenosti u projekat zajednice koji ima dugoročnu perspektivu. 

Donja tabela prikazuje benefite 

BENEFITI ZA ZAŠTIĆENA PODRUČJA 

- Osnova za ojačavanje odnosa sa direktnim učesnicima u lokalnom turizmu i široj turističkoj industriji 

- Prilika za uticaj na razvoj turizma u području 

- Važniji profil u Evropskoj areni koji će imati kao područje posvećeno održivom turizmu 

- Odnosi sa javnošću i prilike za podizanje nivoa svijesti kod posjetilaca i lokalnih i nacionalnih medija 

- Prilika za rad sa i učenje od ostalih Evropskih “Parkova Povelje” u mreži 

- Korisna interna i eksterna procjena, koja vodi do novih ideja i poboljšanja 

- Veća kredibilnost među potencijalnim partnerima koji će obezbjeđivati finansijska sredstva 

BENEFITI ZA TURISTIČKA PREDUZEĆA 

- Biće prepoznata na Evropskom nivou 

- Razvoj novih komercijalnih prilika, putem: 

o ciljanja na nova tržišta koja privlače zaštićena područja 

o ponude nove vrste turizma zasnovanog na otkrivanju životne sredine 

o stvaranje van-sezonskog turizma 

o 

o 

stvaranje partnerstva sa ostalim ekonomskim sektorima u području 

primanje informacija o broju turista u zaštićenim područjima i očekivanom broju sadašnjih i 

budućih posjetilaca (putem koordinacije statističkih podataka) 

- Unaprijeđenje ponuđenog kvaliteta turizma, putem: 

o bolje organizacije turizma u području kao cjelini 

o pružanje visoko-kvalitetnih informacija o zaštićenom području 

- Racionalizovanje troškova putem: 

o boljeg upravljanja vodom, energijom i zemljištem i putem kupovine lokalnih proizvoda i usluga 

o dobijanje savjeta i pomoći za ekološki orijentisane metode upravljanja 

BENEFITI ZA TUROPERATORE 

- Biće priznati na Evropskom nivou 

6 

EUROPARC Federacija, Evropska povelja ..., str. 3 

7 

EUROPARC Federacija, Evropska povelja ..., str. 3 

62

- Razviće nove poslovne prilike, putem: 

o usmjeravanja na klijente koji imaju ekološku svijest 

o ponude proizvoda koji zadovoljava očekivanja novih Evropskih klijenata 

o formiranja partnerstva sa putničkim kompanijama iz ostalih Evropskih zemalja 

o stvaranje van-sezonskog turizma 

- Ojačaće kvalitet svog proizvoda putem: 

o pružanja boljeg prijema za svoje klijente u zaštićenom području 

o uključivanja lokalnog stanovništva tokom posjete 

o podrške od strane zaštićenog područja tokom odvijanja praznika 

o uključivanja pomoći na izabranim lokacijama, raspoloživosti osoblja zaštićenog područja, 

o pomoći pri identifikaciji lokalnih osoba koje treba sresti tokom posjeta, itd. 

- Povećati zadovoljstvo posjetioca putem: 

o iskazivanja posvećenosti razvoju održivog turizma u zaštićenim područjima 

o učešća u malim grupama u pratnji kvalifikovanih vodiča. 

Vježba 


Kreiranje pregleda atrakcija za područje TBR Skadarsko jezero 

Koristeći donju tabelu, navedite najvažnije atrakcije područja TBR Skadarskog jezera i rangirajte ih 

po važnosti. 

Atrakcije 

Važnost (na skali od 1-5, 1 je najniže) 

63

ZVANIČNA MAB DOKUMENTA 

(na raspolaganju su online na the www.unesco.org/mab) 

1. Seviljska Strategija za Rezervate Biosfere i Statutarni Okvir za Svjetsku Mrežu Rezervata 

Biosfere (1995) 

2. Madridski Akcioni Plan (2008) 

3. Drezdenska Deklaracija (2011) 

4. Obrazac za označavanje biosfere (2011) 

64

Ka prekogranicnom rezervatu biosfere Prirucnik ... - NVO Green Home

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?