Ka prekogranicnom rezervatu biosfere Prirucnik ... - NVO Green Home

Nacionalni parkovi
Opštine
Međunarodne NVO
Domaće NVO
Međunarodne organizacije
EU
Univerziteti
Profesionalna udruženja (npr.
ribolovci)
2.2. PODJELA ODGOVORNOSTI: ZNAČAJ UČEŠĆA INTERESNIH STRANA
Član 4 Zakonskog okvira svjetske mreže rezervata biosfere daje opšte kriterijume za područje koje
se kvalifikuje za RB. Kriterijum 6 navodi: „Treba obezbijediti organizacione aranžmane za
uključivanje i učešće odgovarajućeg dijapazona, između ostalog, državnih organa, lokalnih
zajednica i privatnih interesa u osmišljavanju i sprovođenju funkcija RB“.
To znači da vođenje dijaloga treba početi što prije, prije donošenja bilo koje odluke o uspostavljanju
RB. Bitno je obezbijediti da su sve opcije otvorene kada dijalog počne, i da mogući scenariji za
budućnost područja nisu utvrđeni unaprijed.
Uspostavljanje dijaloga prije početka procesa obezbjeđuje maksimalan stepen uključenosti i
uspostavlja povjerenje između različitih učesnika, istovremeno im omogućujući da dobiju puno
razumijevanje predmeta dijaloga.
Uspostavljanjem dijaloga prije uspostavljanja RB ostvaruju se dva cilja, i to:
2.2.1 Legitimisanje cilja razvoja: održivi razvoj
Cilj dijaloga nije da se dobije rezultat koji je unaprijed određen od strane onih koji su pokrenuli
dijalog ili onih koji podržavaju projekat RB. Cilj je prvenstveno da se zajednički napravi projekat
koji će biti važan za budućnost države. Prema Principu 1 ekosistemskog pristupa „ciljevi
upravljanja kopnenim, vodenim i živim resursima predstavljaju pitanje izbora konkretnog društva“.
Zajedničko gledište mora se formirati prije stvaranja RB, što predstavlja samo jedan aspekat
održivog razvoja.
2.2.2 Legitimisanje RB
Kada sve interesne strane shvate značaj održivog razvoja i koristi koje mogu dobiti od takvog
projekta za svoju državu i resurse, one moraju postaviti pitanje da li RB može ostvariti te ciljeve.
Koje su prednosti stvaranja RB imajući u vidu zacrtane ciljeve? Na koji način RB predstavlja
efikasan instrument za očuvanje biodiverziteta i održivi razvoj? Na koji se način on razlikuje i koju
vrijednost dodaje postojećim zaštićenim područjima (nacionalni parkovi, prirodni rezervati, itd.)?
Odgovori na ova pitanja moraju biti predmet zajedničkog rada.
Ukoliko je uspješno, ovo dvostruko legitimisanje treba da pospješi intenzivno učešće
zainteresovanih strana, koje će, kao prvo, zajednički razumjeti tijesnu vezu između zaštite životne
sredine i ekonomski, socijalno i kulturno održivog razvoja i, kao drugo, činjenicu da RB predstavlja
instrument koji omogućava da se ovi ciljevi postignu.
Za ovaj pristup je potrebno vrijeme (ponekad i nekoliko godina), ali vrijeme uloženo u ovaj
zajednički proces učenja i sticanje povjerenja svih interesnih strana predstavlja osnov za održivo
upravljanje lokalitetom i primjenu kulture dijaloga među interesnim stranama.
25