Å UMARSKI LIST 12/1914

— 470 —
strica), na otoku Šipanu i Lastovu piculju (lastovka, šipanjka)
i t. d. nu u mladjim maslinjacima oblica osvaja sve više
mjesta na štetu ostalih vrsti. Vrst dužica, koja je tako važna
za konzervu, u mnogim mjestima je skoro potpuno istrijebljena,
osobito u kotaru korčulanskom. Stari kmetovi su gojili
ovu finu maslinu sjegurno za svoja vlastela, nu kasnije,
kada su se otkupili i postali svoji gospodari, neupućeni u načinu
priredjivanja zelenih maslina u rasol, zapustili su je potpuno.
Na otoku Korčuli dobila je ime „samorest" a na Pelješcu
„mašjun", t. j. muška maslina, koja nema ulja i nevrijedna
da na zemlji raste. Nu, u nekim selima su je ipak nešto
više cijenili, tako n. pr. u Lumbardi na Korčuli, gdje su je
valjda mogli lakše u gradu prodavati, nazvali su je ,barakokula"
(t. j. velika kao kajsija), a u Žuljani su je zvali
orgula (inače sinonim za oblicu).
*
* *
Glavne karakteristike za raspoznavanje vrsti masline
jesu slijedeće: oblik i veličina stabla (t, zv. habitus), naime,
da li raste sa granama uspravno, ili nagnuto, da li je bujnog,
srednjeg ili slabog rasta. Odoljivost studeni i vjetrovima;
rodnost, doba zrenja ploda; veličina i oblik ploda; boje
ploda, koja može biti zelenkasta, žuto-zelenkasta, tamnocrvena,
crveno-vinata, tamno-vinata i crno-modra. Nu, najvažnija
karakteristika jest sadržaj i kakvoća ulja.
Što se tiče ove zadnje tačke, kod nas još nije ništa
poznato; svaki hvali bjelicu, uljaricu i piculju da davaju
bolje ulje nego li oblicu, ali u mladim maslinjacima susrećemo
samo ovu potonju. Prve tri vrsti goje se ponajviše u
južnoj Dalmaciji, gdje je ulje, osobito iz okolice dubrovačke,
odavna na glasu.
Nu u zadnje doba je otok Brač, gdje se goji skoro
sama oblica, pretekao okolicu dubrovačku, što se tiće vrsnoće
ulja. Okolica šibenska i zadarska su takodjer znatno
napredovale u tom pogledu, premda se i tamo goji skoro